REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5356/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari 1-ovrhovoditelja AB, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2-ovrhovoditeljice ABR, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao pravnih slijednika pokojnog PB prije 2-ovrhovoditelja i pokojnog ĆB prije 3- ovrhovoditelja, oboje zastupani po punomoćniku Feliksu Dukanu, odvjetniku u Solinu, protiv ovršenice GB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Ivanu Miroševiću, odvjetniku u Solinu, radi ostvarenja tražbine na radnju, trpljenje ili nečinjenje, odlučujući o prijedlogu ovršenice za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž Ovr-190/2024-2 od 19. srpnja 2024. kojim je potvrđeno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-1283/2019 od 17. ožujka 2020., u sjednici održanoj 8. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljeno pitanje se odbija.
II Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.
Obrazloženje
1. Ovršenica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž Ovr-190/2024-2 od 19. srpnja 2024. kojim je potvrđeno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-1283/2019 od 17. ožujka 2020.
1.1. Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-1283/2019 od 17. ožujka 2020. sud je prihvatio prijedlog za ovrhu i odredio predloženu ovrhu odnosno ovlastio je ovrhovoditelje da uz pomoć TD ADAMAS d.o.o., Solin, Zgon 25 s dijela nekretnine katastarske čestice broj [katastarska čestica] katastarska općina [katastarska općina] otkopa i ukloni vodovodne i kanalizacijske cijevi te da s nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukloni betonski cvjetnjak i betonski kamin, a to sve na trošak ovršenika. Također je naloženo ovršenicima da u roku tri dana polože predujam potreban za podmirenje troškova koji će nastati izvršenjem radnji sukladno predračunu tvrtke TD ADAMS d.o.o. i da postupaju u skladu s presudom i rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-126/14 od 3. siječnja 2017. te presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1085/17 od 29. siječnja 2019.
1.2. Prema tome, predmetno pobijano rješenje o ovrsi donijeto je na temelju ovršne isprave, i to pravomoćne presude (Pst-126/14 od 3. siječnja 2017.) nakon provedenog parničnog postupka, u kojem je ovršenici bilo omogućeno isticati prigovor prava na dom.
1.3. Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsko rješenje o ovrsi. Ovršenica je žalbom pobijala rješenje o ovrsi navodeći da joj je povrijeđeno pravo na dom jer da joj je bez tekuće vode i kanalizacije onemogućeno koristiti vlastiti dom, a da je sud prije donošenja rješenja o ovrsi dužan provesti test razmjernosti glede tog prigovora. Također je istaknula da je u međuvremenu došlo do parcelacije sporne nekretnine i time formiranja podčestica pa da su sporne cijevi dijelom na kč. br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koje čestice nisu vlasništvo ovrhovoditelja, već upravo ovršenice i na kojim nekretninama se nalazi kuća ovršenice.
1.4. Drugostupanjski sud je u odnosu na žalbeni prigovor glede povrede prava na dom i primjene testa razmjernosti odgovorio da ovršenica nije ovlaštena u ovršnom postupku isticati prigovor prava na dom ako je tom ovršnom postupku prethodio parnični postupak u kojem je donesena presuda kojom je naloženo ovršenici trpjeti određenu radnju, iz razloga što je ovršenici u tom parničnom postupku bilo omogućeno isticati prigovor prava na dom. Nadalje se navodi da je prigovor prava na dom neosnovan i iz razloga što ovršenici u ovom postupku, uklanjanjem vodovodnih i kanalizacijskih cijevi, nije uskraćeno pravo na pitku vodu koju koristi u svojoj nekretnini, kao ni pravo na odvodnju otpadnih voda, što znači da ovršenica navedeno pravo može ostvarivati uspostavom navedenih priključaka, ali ne na način kako je to činila do donošenja ovršne isprave. Stoga da provođenje predmetnog ovršnog postupka nije od utjecaja na izvršavanje njenog prava na dom, korištenjem pitke vode i kanalizacijskih cijevi.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a i 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP), prema ocjeni revizijskog suda, postavljeno pitanje nije važno za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.
3.1. Naime, ovršenica postavlja pitanje „je li dopušteno ovršeniku isticati prigovor povrede prava na dom u ovršnom postupku iako ga prethodno nije isticao u tijeku parničnog postupka te je li sud u tom slučaju u obvezi provesti test razmjernosti i u ovršnom postupku“, pri čemu se poziva na zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova pri Vrhovnom sudu Republike Hrvatske održanom 14. lipnja 2024., u kojem je na pitanje „do kada se u ovrsi može isticati prigovor prava na dom?“ zaključeno: „prigovor prava na dom može se istaknuti najkasnije u žalbi protiv rješenja o ovrsi, osim ako ga iz opravdanih razloga to ovršenik do tada nije mogao istaknuti“.
3.2. Međutim, u okolnostima konkretnog slučaja ovako postavljeno pitanje nije važno za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, obzirom je (kako je drugostupanjski sud i naveo) predmetnom ovršnom postupku prethodio parnični postupak u kojem je stranci bilo omogućeno isticati prigovor prava na dom.
4. Nadalje, revizijski sud je ocijenio da ovršenica nije učinila vjerojatnim da joj je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP, i to pravo na obrazloženu sudsku odluku.
4.1. Naime, ovršenica smatra da joj je povrijeđeno pravo na obrazloženu sudsku odluku jer da je drugostupanjski sud zanemario prigovor ovršenice „da je nakon donošenja prvostupanjske presude Pst-126/14 došlo do parcelacije sporne nekretnine i time formiranja podčestica pa su i sporne cijevi sada dijelom na čestici koje nisu vlasništvo ovrhovoditelja već upravo ovršenice“. Međutim, prema odredbi čl. 50. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 - dalje u tekstu: OZ) ovršenica je bila dužna priložiti sve isprave na koje se poziva u žalbi, a što nije učinila pa je očito drugostupanjski sud postupio prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP kojom je propisano da drugostupanjski sud u obrazloženju presude odnosno rješenja treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja. Dakle, podnositeljica žalbe nije priložila ono što je bila dužna priložiti, slijedom čega drugostupanjski sud za taj žalbeni navod nije smatrao da je od odlučnog značenja.
4.2. Nadalje, valja napomenuti da prema odredbi čl. 387. st. 3. ZPP prijedlogu za dopuštenje revizije, osim dokaza iz članka 91.a ZPP, treba priložiti prvostupanjsku i drugostupanjsku odluku protiv kojih se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi, žalbu i prema potrebi druge dijelove spisa s jasnim naznakama spornih dijelova na koje se u prijedlogu za dopuštenje revizije stranka poziva. Ovršenica je priložila žalbu od 16. travnja 2020. iz koje je vidljivo da se u žalbi pozivala na isprave no te isprave nije priložila, a što je bila dužna priložiti (čl. 50. st. 2. OZ).
4.3. Stoga što se tiče navoda ovršenice u vezi povrede prava na obrazloženu sudsku odluku, isto joj nije povrijeđeno obzirom sama ovršenica nije postupila prema odredbi čl. 50. st. 2. OZ, čime bi njen žalbeni navod eventualno bio od odlučnog značenja.
5. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP riješiti kao u izreci pod točkom I te na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP kao u izreci pod točkom II, sve u vezi čl. 400. st. 2. ZPP i čl. 21. st. 1. OZ.
Zagreb, 8. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković
