REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-285/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud, članova vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Futurum Komunikacije d.o.o. Strmec, Tina Ujevića 16, OIB 75330357659, kao pravnog slijednika Tellin Hoteli d.o.o., Zagreb, Kopernikova 7, OIB 50604517839, kojeg zastupa punomoćnik Alen Ivković, odvjetnik u Rijeci, protiv ovršenika Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, Zagreb, Katančićeva 5, OIB 18683136487, radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž Ovr-808/2019-2 od 14. ožujka 2019., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-2554/18 od 5. prosinca 2018., u sjednici održanoj 8. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Odbija se revizija ovrhovoditelja.
Obrazloženje
1. Rješenjem Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-2554/18 od 5. prosinca 2018. pozvan je pravni sljednik ovrhovoditelja Futurum komunikacije d.o.o., Strmec (Grad Sveta Nedjelja), Tina Ujevića 16, OIB 75330357659, preuzeti postupak (točka I. izreke), određeno je da se pozivom iz točke II. izreke nastavlja ovršni postupka čiji je prekid bio utvrđen zbog prestanka postojanja ovrhovoditelja-pravne osobe (točka II. izreke) te je odbijen prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja zaprimljen 24. veljače 2017. kao neosnovan (točka III. izreke).
2. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž Ovr-808/2019-2 od 14. ožujka 2019. potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.
3. Protiv drugostupanjskoga rješenja, ovrhovoditelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnoga prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Ovrhovoditelj, podredno, izjavljuje i reviziju iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a (izvanrednu reviziju) zbog pitanja za koje smatra da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Odredbom čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14 i 55/16 - dalje: OZ) propisano je da je u ovršnom postupku dopuštena samo revizija iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a.
6. Stoga je podnesenu reviziju ovaj sud razmatrao samo kao izvanrednu reviziju.
7. Revizija je dopuštena, ali nije osnovana.
8. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, kada stranke ne mogu protiv pravomoćne drugostupanjske presude podnijeti redovnu reviziju (iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a) mogu podnijeti tzv. izvanrednu reviziju, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni primjerice:
1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,
2. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koji nije u podudarnosti sa tim shvaćanjem,
3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.
9. U reviziji koja se podnosi temeljem odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog koje ju je podnijela, uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP-a).
10. Iz sadržaja navedenih odredaba ZPP-a proizlazi da je za dopuštenost ove izvanredne revizije, potrebno kumulativno ispunjenje sljedećih pretpostavki: da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da su uz pitanje određeno navedeni propisi i drugi važeći izvori prava koji se na njega odnose, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da sadrži određeno navedene razloge zbog kojih stranka smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju kada revizija nedostaje bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a.
11. U reviziji ovrhovoditelj postavlja pitanje koje glasi:
„Da li obračunska prijava poreza u kojoj je porezni obveznik iskazao obvezu povrata PDV-a predstavlja ovršnu ispravu?“.
12. U povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose (čl. 392.a ZPP-a).
13. Kao razlog važnosti postavljenog pitanja, ovrhovoditelj se poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2254/12 od 19. prosinca 2019. i Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1682/12 od 29. prosinca 2012.
14. Predmetni postupak je pokrenut prijedlogom (pravnog prednika ovrhovoditelja) za ovrhu na temelju ovršne isprave - obračunske prijave PDV-a (za vremensko razdoblje od 1. travnja 2016. do 30. travnja 2016.) - na novčanim sredstvima ovršenika, radi namirenja novčane tražbine - povrata poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 1.507.714,88 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. srpnja 2016. do isplate.
15. Nižestupanjski sudovi odbijaju prijedlog za ovrhu uz shvaćanje da je navedena prijava - ovršna isprava, ali samo u slučaju plaćanja PDV-a, a ne i u slučaju njegovoga vraćanja (a što je predmet ovoga postupka).
16. Navedeno shvaćanje nižestupanjskih sudova je pravilno.
17. Sukladno odredbi čl. 23. st. 1. OZ-a ovršna isprava je, između ostaloga, i druga isprava koja je zakonom određena kao ovršna isprava. Sukladno odredbi čl. 128. st. 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj 147/08, 18/11, 78/12 i 136/12 - dalje: OPZ) ovrha se provodi na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave. U st. 2. odredbe čl. 128. OPZ-a, izričito je propisano da je ovršna isprava, između ostaloga, i obračunska prijava koju porezni obveznik podnosi u propisanim rokovima radi obračuna i iskazivanja obveze uplate poreza, a prema odredbama zakona kojima se uređuje pojedina vrsta poreza.
18. U smislu navedenih zakonskih odredbi, jasno je da je prijava poreza na dodanu vrijednost, koju je prijavitelj (ovrhovoditelj) sam obračunao i iskazao obvezu - uplate poreza, ovršna isprava. Međutim, iz tih odredbi ne bi proizlazilo da bi navedena prijava bila ovršna isprava u slučaju - vraćanja poreza, a što je predmet ovoga postupka.
19. Neosnovano je stoga i pozivanje ovrhovoditelja na odluku ovoga suda poslovni broj Rev 2254/12 od 19. prosinca 2019., koja se odnosi na slučaj u kojem je kao ovršna isprava podnesena prijava poreza na dodanu vrijednost, ali za iskazivanje obveze - uplate poreza. Ujedno se navodi, s obzirom na pozivanje i na odluku Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1682/12 koja je donesena 5. rujna 2013. (a ne kako navodi ovrhovoditelj 29. prosinca 2012.) da je ista donesena u postupku naknade štete zbog povrede prava osobnosti objavom informacija u tisku, dakle, ne u predmetu koji bi bio istovrstan okolnostima ovoga predmeta.
20. Stoga, iz svega navedenoga proizlazi da se odredba čl. 128. st. 2. toč. 2. OPZ-a, ne odnosi se na to da bi ovršnu ispravu predstavljala obračunska prijava radi iskazivanja obveze - povrata PDV-a.
21. S obzirom na to da je pobijana odluka suda drugog stupnja u skladu sa navedenim pravnim shvaćanjem ovoga suda, valjalo je odbiti reviziju kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a.
Zagreb, 8. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
