REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5432/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i mr. sc. Neri Radas članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZĐ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ana Tućan-Kljaković, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vedriš & Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženice OTP banke d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833, koju zastupa punomoćnica Nika Šobat Šimić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Anić & Anić d.o.o. u Splitu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1020/2023-2 od 25. srpnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 3906/2019-25 od 24. ožujka 2023., u sjednici održanoj 8. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženice OTP banke d.d. u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženice OTP banke d.d. u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1020/2023-2 od 25. srpnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3906/2019-25 od 24. ožujka 2023. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u dijelu kojim je tuženici naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 906,75 EUR, pod točkom IV. izreke u dijelu kojim je tuženici naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 306,53 EUR, te u odluci o troškovima postupka sadržanoj pod točkom VII. izreke.
1.1. Tuženica u prijedlogu za dopuštenje revizije predlaže da se dopusti revizija radi postavljenog pravnog pitanja kako slijedi:
„Jesu li sudovi pogrešno primijenili institut stjecanja bez osnove kada su zbog ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF, tuženika obvezali da na ime povrata stečenog bez osnove, tužitelju vrati glavnicu koja je nominalno veća od glavnice koju je tuženik neosnovano stekao, jer su prilikom odlučivanja o visini stečenog bez osnove uzeli u obzir samo iznose kada je tužitelj zbog porasta tečaja CHF, plaćao veće iznose od onih koje je trebao platiti po početnom tečaju CHF (tzv. pozitivne razlike), a bez umanjenja za iznose/koristi koje je tužitelj od takvih ništetnih ugovornih odredaba ostvario kada je zbog pada tečaja CHF, plaćao manje iznose od onih koje je trebao platiti po početnom tečaju CHF (tzv. negativne razlike), odnosno da li sud pravilnom primjenom instituta stjecanja bez osnove treba temeljem materijalnopravnog prigovora tuženika glede visine tužbenog zahtjeva, jer je tužitelj u pojedinim razdobljima zbog oscilacija tečaja CHF u odnosu na HRK, tijekom otplate kredita plaćao manje iznose anuiteta no što bi platio po početnom tečaju, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan za iznos koji predstavlja negativne razlike?“.
2. Kao razloge važnosti postavljenog pitanja tuženica navodi da glede postavljenog pravnog pitanja sudska praksa viših sudova nije jedinstvena, kao i da praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odnosu na postavljeno pitanje nije jedinstvena. Pri tom se pozvala na revizijske odluke broj Rev-1277/2022-2 od 8. ožujka 2023. i Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023.
2.1. Tuženica podnosi prijedlog za dopuštenje revizije pozivom i na odredbu čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11. -proč.tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP), navodeći da joj je osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka i pogrešnom primjenom materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90., 135/97., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14. - dalje: Ustav RH) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine-Međunarodni ugovori“, broj 18/97., 6/99.-pročišćeni tekst, 8/99.-ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17. - dalje: Konvencija) i to pravo na pravično suđenje.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ocijenjeno je da pravno pitanje koje je tuženica postavila u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, jer je riječ o pitanju glede kojeg pobijana odluka ne odstupa od zauzetog pravnog shvaćanja u odluci ovog suda broj Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023., a koju je u smislu odredbe čl. 390. st. 2. ZPP donijelo prošireno vijeće od trinaest sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pa nije riječ o pitanju u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitati sudsku praksu (tako i ovaj sud u odluci Revd 3586/2023-2 od 25. siječnja 2024., Revd 3120/2023-2 od 25. siječnja 2024., Revd 2670/2023-3 od 1. veljače 2024. i dr.).
5. Osim toga, u vezi navoda tuženice koji se tiče povrede prava na pravično suđenje (u vidu povrede povrede prava na obrazloženu sudsku odluku), tuženici valja odgovoriti da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva.
5.1. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženici bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužiteljice, da iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženice, njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Zbog navedenog, ništa ne upućuje na zaključak da tuženica nije imala pravično suđenje.
6. Slijedom navedenog, a s obzirom da je ocijenjeno da postavljeno pitanje nije važno pravno pitanje u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je odbiti prijedlog za dopuštenje revizije tuženice u dijelu koji se odnosi na postavljeno pitanje na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, te odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
7. Nadalje, s obzirom da tuženica nije učinila vjerojatnim da su joj u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije tuženice temeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, te odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 8. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
