REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-550/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr.sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja LZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], drugotužitelja ZZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], trećetužitelja JZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i četvrtotužitelja EZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Anti Pecirepu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB:52634238587, Ministarstvo obrane, OIB:66486182714, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Novom Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž R-73/2023-2 od 7. rujna 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pr-161/17-59 od 20. siječnja 2023., u sjednici održanoj 8. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija tuženice.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti prvotužitelju iznos od 554,19 eur sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate (točka I. izreke), drugotužitelju iznos od 2.030,52 eur sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate (točka II. izreke), trećetužitelju iznos od 2.507,05 eur sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate (točka III. izreke) I četvrtotužitelju iznos od 179,96 eur sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate (točka IV. izreke) te im naknaditi troškove postupka u iznosu od 6.013,89 eur sa zateznim kamatama tekućim od 20. siječnja 2023. do isplate (točka V. izreke). Ujedno je odbijen dio tužbenog zahtjeva prvo do četvrto tužitelja za isplatu zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržan u dosuđenom bruto iznosu (točka VI. izreke), kao i za naknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa (točka VII. izreke) te je tuženica odbijena sa zahtjevom za naknadu parničnih troškova (točka VIII. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice i potvrđena prvostupanjska presuda (točka I. izreke). Ujedno je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu (točka II. izreke).

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-3937/2023-2 od 5. prosinca 2023. dopušteno je tuženici podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u odnosu na pravno pitanje:

"Može li se vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena koje djelatna vojna osoba utroši radi pripremnih radnji, prilikom isplate plaće vrednovati kao redovno radno vrijeme i platiti djelatnoj vojnoj osobi po satnici redovnog rada?“.

4. Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), predlažući da ovaj sud nižestupanjske odluke preinači i odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka, podredno da pobijanu odluku ukine i vrati predmet na ponovni postupak.

4.1. U odgovoru na reviziju tužitelji su se istoj protivili te je predložili odbaciti kao nedopuštenu, podredno odbiti kao neosnovanu.

5. Revizija nije osnovana.

6. Na temelju odredbe čl. 391. st. 3. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. Predmet spora je zahtjev za isplatu naknade s osnova rada duljeg od formalno propisanog radnog vremena koji je bio organiziran u turnusima i to onog rada dolaskom na posao pola sata prije i ostanka na poslu pola sata poslije dovršetka službenog radnog vremena a koji rad se povremeno odvijao i subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom i u turnusima.

8. Među strankama nije sporno da su tužitelji u spornom razdoblju bili zaposleni kod tuženika na poslovima djelatne vojne osobe.

9. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev uz utvrđenja da su tužitelji u utuženom razdoblju radili najmanje jedan sat dnevno duže od trajanja rada organiziranog u turnusu, odnosno dolazili su barem 30 minuta prije i odlazili najmanje 30 minuta kasnije s posla, a radi obavljanja poslova, koji rad nije bio evidentiran u mjesečnoj evidenciji rada niti je bio preraspodijeljen u slobodne dane, odnosno isplaćen kao prekovremeni rad te je financijskim vještačenjem utvrđeno da je za utuženo razdoblje prvotužitelju isplaćena manja plaća u bruto iznosu od 554,19 eur, drugotužitelju u bruto iznosu 2.507,05 eur, trećetužitelju u bruto iznosu 2.030,52 eur te četvrtotužitelju u bruto iznosu od 179,96 eur, a za koji obračun je vještak je kao osnovicu izračuna koristio plaću isplaćenu za sate redovnog rada uvećano za minuli rad.

10. Drugostupanjski sud je prihvatio kao pravilna utvrđenja da su tužitelji po nalogu svojih nadređenih dolazili na posao pola sata prije početka redovitog radnog vremena i ostajali pola sata duže nakon završetka formalnog radnog vremena u turnusu te je zaključio da je pravilna ocjena suda da tužitelj imaju pravo na naknadu zajedno sa svim dodacima ovisno je li rad odrađen subotom, nedjeljom, blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom, odnosno u turnusu. Pri tome je pravnog pristupa da takav rad nema karakter prekovremenog rada, a da je takvo pravno shvaćanje izraženo i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-466/07-2 od 5. rujna 2007. i Revr-1668/12-2 od 24. lipnja 2016. - da se radno vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena radi zaduženja i razduženja po obavljenom poslu ne može podvesti pod pojam prekovremenog rada, ali da se vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena može vrednovati odnosno honorirati po osnovi rada u smjenama i rada u turnusima.

11. Revidentica u suštini ističe da se u ovom slučaju radi o specifičnostima i posebnostima rada svojstvenim samo za službu u Oružanim snagama radno vrijeme započinje kada je djelatnik spreman tj. zadužen sa potrebnom opremom za izvršenje zadaća, dok da pripreme ne spadaju u radno vrijeme, sve to uzimajući u obzir sadržaj odredbe čl. 153. Zakona o službi u oružanim snagama („Narodne novine“ broj 73/13) i odredbe čl. 42. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/109, 61/11 i 82/12). To sve i prema načelu „stalne spremnosti“ odnosno dužnosti djelatnih vojnih osoba da su u svakom trenutku dostupni za obavljanje poslova i dužnosti. Ističe da ni jednim pozitivnim propisom nije propisano da se vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena i vrijeme provedeno na mjestu rada kada se efektivno ne radi, vrednuje po satnici redovnog rada.

12. U ovoj pravnoj stvari vrijeme na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena tužiteljima nije vrednovano kao prekovremeni rad, već je honorirano po drugoj osnovi, a sukladno i već zauzetim pravnim shvaćanjima ovog suda (u sporovima djelatnika Ministarstva unutarnjih poslova u sličnim pravnim situacijama).

12.1. Tako je u ovosudnoj odluci Rev-437/2024-2 od 10. travnja 2024. rečeno:

„14. Prije svega treba reći da je ovaj sud u odluci poslovni broj Rev-130/2020-2 od 19. travnja 2023. (u bitno istovrsnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji) zauzeo pravno shvaćanje prema kojem:

„...15. Osnovani su revizijski navodi s obzirom na to da se tužiteljevo vrijeme provedeno u policijskoj postaji prije upućivanja na granični prijelaz i nakon dolaska s graničnog prijelaza radi razduženja po obavljenom poslu ne može podvesti pod pojam prekovremenog rada, ali mu se to vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena treba vrednovati po osnovu rada u smjenama i rada u turnusima (tako i ovaj sud u odlukama Revr-466/2007 od 5. rujna 2007. i Rev- 1155/2021-2 od 30. studenoga 2022.).

16. Slijedom navedenog, pogrešno je pravno shvaćanje iz pobijane odluke kako tužitelju ne pripada naknada plaće za vrijeme provedeno u prijevoznom sredstvu nakon završetka smjene radi razduženja službe, s obzirom na to da je pravilnom primjenom čl. 44. st. 10. KU tužitelju po osnovi rada u turnusima potrebno navedeni rad priznati kao rad dulji od formalno propisanog radnog vremena.“.

12.2. U tom smislu izraženo je shvaćanje i u odluci Rev-1130/2020-2 od 19. travnja 2023., Rev-594/2024-2 od 30. travnja 2024., ali i u Rev-378/2022-2 od 3. listopada 2023. u kojoj je upravo u odnosu na djelatne vojne osobe koje utroše radno vrijeme radi pripremnih radnji izraženo pravno shvaćanje o vrednovanju tog rada duljeg od formalno propisanog vremena prilikom isplate plaće. I u toj odluci je izraženo kao prihvatljivo stajalište da se vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena može vrednovati, upućujući na odredbe kolektivnog ugovora, tako da se uveća između ostaloga i po osnovi rada u smjenama i rada u turnusima.

13. Potvrđujući iznesena pravna shvaćanja odgovor na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija je da se vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena koje djelatna vojna osoba utroši radi pripremnih radnji, prilikom isplate plaće može vrednovati kao redovno radno vrijeme i platiti djelatnoj vojnoj osobi po satnici redovnog rada.

14. Kako razlozi revizije ne utječu na donošenje drugačije odluke na temelju čl. 391. st. 6. ZPP, odbijena je revizija tuženice kao neosnovana.

Zagreb, 8. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil