REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-168/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga, predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Ana Čulo, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hećimović i partneri d.o.o., Slavonski Brod, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnik Branko Bulat, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Šavorić & Partneri d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF i isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2427/23-2 od 20. lipnja 2023., u toč. I. izreke kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-426/2022-11 od 30. ožujka 2023., u sjednici održanoj 8. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na treće, četvrto, peto i šesto pravno pitanje se odbija.

II. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na prvo, drugo, sedmo i osmo postavljeno pravno pitanje te u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik je protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2427/23- 2 od 20. lipnja 2023., u dijelu pod toč. I. izreke kojom odbijena tuženikova žalba i potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-426/2022-11 od 30. ožujka 2023., podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP).

2. Tuženik je postavio osam pravnih pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu i to:

"1. Je li sud vezan za utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa u pojedinačnom postupku pokrenutom od strane potrošača radi povrata stečenog bez osnove?

2. Je li sud u postupku pokrenutom temeljem članka 138.a ZZP/09 beziznimno vezan za utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa unatoč drukčijem činjeničnom stanju utvrđenom u pojedinačnom postupku?

3. Je li sud prilikom utvrđivanja ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi dužan provesti test nepoštenja, odnosno dati obrazloženje vezano za kontrolu nepoštenosti u smislu postojanja okolnosti za izuzeće od kontrole, sukladno odredbama članka 81. stavak 5. i članka 84. ZZP/03?

4. Je li sud ovlašten tumačiti ugovor suprotno zajedničkoj namjeri ugovornih strana odnosno suprotno odredbi članka 319. stavka 2. ZOO-a te na taj način drukčije pravno kvalificirati ugovor?

5. Da li se udruga potrošača može smatrati vjerovnikom u skladu s odredbom članka 241. ZOO-a odnosno da li se podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava od strane udruge potrošača prekida tijek zastare za tražbine individualnih potrošača?

6. Ima li tužitelj, u slučaju ništetnosti odredbe ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, pravo na povrat preplate sa zateznim kamatama koje teku od dana uplate svakog pojedinog iznosa ili od dana podnošenja tužbe?

7. Je li dopušteno sudu prigovor zastare ocijeniti primjenom pravnog pravila koje nije bilo na snazi u vrijeme nastupanja zastare?

8. U posebnim parnicama koje pokrenu potrošači protiv banke radi povrata stečenog bez osnove na temelju ništetnih ugovornih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, treba li prilikom izračuna iznosa stečenog bez osnove (restitucijski zahtjev) koji je banka stekla od potrošača zbog nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF primijeniti početno ugovorenu kamatnu stopu iz ugovora o kreditu koji je bio denominiran u CHF, a koji je nakon utvrđenja nepoštenom ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli pretvoren u ugovor o kreditu u kunama, ili treba primijeniti kamatnu stopu koju su banke redovno naplaćivale za kredite u hrvatskim kunama?"

3. Tuženik smatra da su mu povrijeđena i temeljna ljudska prava i to povreda prava jednakosti oružja i pravo na pravično suđenje.

4. Odgovor na tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

5. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan, a djelomično je i nedopušten. 6. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o kreditu u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF te isplata preplaćenog iznosa.

7. Tuženik u odnosu na prvo, drugo, te sedmo i osmo postavljeno pravno pitanje nije jasno naznačio razloge važnosti tih pravnih pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP u odnosu na ova pravna pitanja tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije valjalo odbaciti (toč. II. izreke ovog rješenja).

8. Treće postavljeno pravno pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, jer su nižestupanjski sudovi proveli tekst nepoštenja. Naime, utvrđeno je da se nije pojedinačno pregovaralo, a niti je tuženik informirao tužiteljicu kao potrošača o sklapanju ugovora s valutnom klauzulom vezanom za CHF a zbog čega je došlo do znatne neravnoteže ugovornih strana na štetu tužiteljice, kojoj se čak plijenila mirovina radi otplate kredita.

9. Četvrto postavljeno pravno pitanje nije važno za odluku u sporu, jer nižestupanjski sudovi nisu tumačili ugovor, već su utvrdili ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te utvrdili visinu preplaćenog iznosa bez ništetih ugovornih odredbi.

10. Peto postavljeno pravno pitanje nije važno, jer je pobijana odluka u skladu s praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, prema kojoj se zastara prekida podnošenjem kolektivne tužbe (kao u odluci Rev-1238/22).

11. Šesto postavljeno pravno pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, jer je pobijana odluka u skladu s praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske da nepošteni stjecatelj, kao u konkretnom slučaju, je u obvezi platiti zakonske zatezne kamate od dana stjecanja (tako i Rev-364/22, Rev-625/15, Revt-301/17 itd.).

12. Budući da se u odnosu na treće i četvrto, peto i šesto postavljeno pravno pitanje ne radi o važnim pravnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao toč. I. izreke ovog rješenja.

13. Tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo i to pravo na jednakost oružja i pravo na pravično suđenje u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, jer su nižestupanjski sudovi dali razloge o svim odlučnim činjenicama, a koji razlozi su jasni i neproturječni te su u skladu s ustaljenom praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Osim toga, iz dokumentacije koja prileži prijedlogu za dopuštenje revizije ne proizlazi da je tuženik prethodno iscrpio dopušteni pravni put. 14. Slijedom navedenog, u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP tuženikov prijedlog i u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava odbaciti (toč. II. izreke ovog rješenja).

Zagreb, 8. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Jadranko Jug