REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4226/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, Dragana Katića i mr. sc. Senije Ledić članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Petrić i dr. d. o. o. iz Varaždina, protiv tuženika Erste & Steiermaerkische Bank d. d. iz Rijeke, Jadranski trg 3, OIB: 23057039320, zastupane po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković i Partneri d. o. o., iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci, broj Gž-2079/2021-4 od 13. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-102/2019-37 od 30. srpnja 2021., u sjednici održanoj 8. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci, broj Gž-2079/2021-4 od 13. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-102/2019-37 od 30. srpnja 2021. Ujedno je podnijela i prijedlog za podnošenje zahtjeva za prethodnu odluku Sudu Europske unije o tumačenju prava Europske unije.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije postavila je četiri pravna pitanja za koja navodi da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase: „1. Ima li se u svjetlu Direktive 93/13 kao i odluke Suda EU u predmetu broj C- 81/19 smatrati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF na način kako je ista ugovorena odredbom članka 7. stavka 3. predmetnog ugovora o kreditu isključena od ispitivanja nepoštenosti, a sve budući da je ta ugovorna odredba odraz tj. sadržajno u cijelosti usklađena s odredbom članka 22. Zakona o obveznim odnosima?
2. Može li sud ništetnost ugovora, odnosno pojedine ugovorne odredbe, procjenjivati odnosno može li ih utvrditi ništetnim na temelju okolnosti koje su nastupile (godinama) nakon zaključenja ugovora, a koje nisu postojale niti su objektivno bile predvidljive u trenutku zaključenja ugovora?
3. Je li dovoljno u pojedinačnim postupcima da se sud samo pozove na utvrđenja iz odluka iz kolektivnog spora, uzimajući u obzir da je sud u postupku kolektivne zaštite samo ocjenjivao okolnosti koje su postojale u tzv. predugovornoj fazi (reklame i oglasi), a ne u fazi pojedinačnih pregovora, bez provođenja kontradiktornog postupka gdje će se utvrditi je li tužitelj bio odgovarajuće informiran glede valute za koju se veže glavnica kredita odnosno da li je banka upozorila tužitelja kao budućeg korisnika kredita na posljedice porasta vrijednosti strane valute (švicarskog franka) za njegove kreditne obveze?
4. Mogu li zakonske zatezne kamate na dosuđene iznose početi teći prije datuma podnošenja predmetne tužbe odnosno datuma pravomoćnosti odluka iz kolektivnog spora pod posl.br. VTS Pž-7129/13 i pod posl.br. VTS Pž-6632/17?“
3. Tužiteljica nije odgovorila na prijedlog.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 I 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da naznačena pravna pitanja nisu važna pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer pobijana odluka u odnosu na sva postavljena pitanja ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovoga suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019. i Rev-2221/8 od 17. rujna 2019. i dr., a nije riječ o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitivati sudsku praksu.
5. Uz navedeno se ističe da prva dva pitanja polaze od pogrešnih pretpostavki da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF, na način kako je ista ugovorena odredbom članka 7. stavka 3. predmetnog ugovora o kreditu, isključena od ispitivanja nepoštenosti jer su sudovi upravo ispitivali poštenje tuženice u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora, kao i sud je ništetnost ugovora, odnosno pojedine ugovorne odredbe, sud procjenjivao može li ih utvrditi ništetnim na temelju okolnosti koje su nastupile (godinama) nakon zaključenja ugovora,
6. Treće postavljeno pitanje također polazi i od pogrešne premise-pretpostavke da se sud samo pozvao na utvrđenja iz odluka iz kolektivnog spora bez provođenja kontradiktornog postupka gdje će se utvrditi je li tužiteljica bila odgovarajuće informirana glede valute za koju se veže glavnica kredita odnosno je li banka upozorila tužiteljicu kao budućeg korisnika kredita na posljedice porasta vrijednosti strane valute (švicarskog franka) za njegove kreditne obveze jer je proveden dokaz saslušanjem djelatnica tuženika NC i LC, čije iskaze su niže stupanjski sudovi ocijenili pravilnom primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a.
7. Budući da, slijedom izloženog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a, riješio kao u izreci.
8. Nije osnovan prijedlog tuženika za podnošenje zahtjeva za prethodnu odluku Sudu Europske unije o tumačenju prava Europske unije. To iz razloga što sud Europske unije nije nadležan za tumačenje koje predlaže podnositelj prijedloga budući je u ovoj pravnoj stvari predmet spora valjanost odredbi ugovora o kreditu koji je sklopljen 2005., dakle prije pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji (1. srpnja 2013.).
Zagreb, 8. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Marina Paulić
