Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-1049/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec predsjednice vijeća, sutkinje Vinke Vrančić izvjestiteljice i članice vijeća, te suca Josipa Štrucelja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Marijanu Belčiću odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, iz Zagreba, Slavonska avenija 6, zastupani po punomoćniku Branku Bulatu odvjetniku u Odvjetničkom društvu Šavorić & partneri u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P- 384/2024-8 od 25. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 8. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuju presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-384/2024-8 od 25. listopada 2024. u stavku I i stavku II izrijeke.

II Preinačva se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-384/2024-8 od 25. listopada 2024. u stavku III izrijeke i u tom dijelu sudi:

Nalaže se tuženiku ADDIKO Bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877 da tužitelju ŠT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] plati trošak parničnog postupka u iznosu od 3.402,95 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, od dana 25. listopada 2024., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška u iznosu 312,50 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja poslovni P-384/2024-8 od 25. listopada 2024. suđeno je:

" I/ Utvrđuje se da je ništetna odredba:

- iz čl.3. toč.3. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2006. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na pokretnini u korist Banke, sklopljenog između tužitelja i tuženika dana 30.06.2006., a potvrđenog dana 06.07.2006. godine po javnom bilježniku Mirjani Borić iz Osijeka pod brojem OU-1422/06, u dijelu odredbe koji glasi: „...po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća.“

- iz čl.3. toč.4. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2006. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na pokretnini u korist Banke, sklopljenog između tužitelja i tuženika dana 30.06.2006., a potvrđenog dana 06.07.2006. godine po javnom bilježniku Mirjani Borić iz Osijeka pod brojem OU-1422/06, u dijelu odredbe koji glasi: „…po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.“

- iz čl.4. st.1. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2006. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na pokretnini u korist Banke, sklopljenog između tužitelja i tuženika dana 30.06.2006., a potvrđenog dana 06.07.2006. godine po javnom bilježniku Mirjani Borić iz Osijeka pod brojem OU-1422/06, u dijelu odredbe koji glasi: „...sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja Aneksa ovom Ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na ovom Ugovoru.“"

II/ Nalaže se tuženiku ADDIKO Bank d.d., Slavonska avenija 6 Zagreb, OIB: 14036333877 da u roku od petnaest dana plati tužitelju ŠT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 3.027,48 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koje teku na iznose kako slijedi:

5,97 EUR / 45,01 kn tekućom od 16.10.2006.

7,60 EUR / 57,26 kn tekućom od 16.11.2006.

7,60 EUR / 57,26 kn tekućom od 16.12.2006.

7,60 EUR / 57,26 kn tekućom od 16.01.2007.

7,60 EUR / 57,26 kn tekućom od 16.02.2007.

7,60 EUR / 57,26 kn tekućom od 16.03.2007.

7,60 EUR / 57,26 kn tekućom od 16.04.2007.

7,60 EUR / 57,26 kn tekućom od 16.05.2007.

7,60 EUR / 57,26 kn tekućom od 16.06.2007.

7,60 EUR / 57,26 kn tekućom od 16.07.2007.

7,60 EUR / 57,26 kn tekućom od 16.08.2007.

7,60 EUR / 57,26 kn tekućom od 16.09.2007.

7,60 EUR / 57,26 kn tekućom od 16.10.2007.

7,60 EUR / 57,26 kn tekućom od 16.11.2007.

7,60 EUR / 57,26 kn tekućom od 16.12.2007.

7,60 EUR / 57,26 kn tekućom od 16.01.2008.

7,60 EUR / 57,26 kn tekućom od 16.02.2008.

7,60 EUR / 57,26 kn tekućom od 16.03.2008.

7,60 EUR / 57,26 kn tekućom od 16.04.2008.

7,60 EUR / 57,26 kn tekućom od 16.05.2008.

7,60 EUR / 57,26 kn tekućom od 16.06.2008.

7,60 EUR / 57,26 kn tekućom od 16.07.2008.

7,60 EUR / 57,26 kn tekućom od 16.08.2008.

7,60 EUR / 57,26 kn tekućom od 16.09.2008.

7,60 EUR / 57,26 kn tekućom od 16.10.2008.

7,60 EUR / 57,26 kn tekućom od 16.11.2008.

7,60 EUR / 57,26 kn tekućom od 16.12.2008.

7,60 EUR / 57,26 kn tekućom od 16.01.2009.

7,60 EUR / 57,26 kn tekućom od 16.02.2009.

7,60 EUR / 57,26 kn tekućom od 16.03.2009.

7,60 EUR / 57,26 kn tekućom od 16.04.2009.

7,60 EUR / 57,26 kn tekućom od 16.05.2009.

7,60 EUR / 57,26 kn tekućom od 16.06.2009.

7,60 EUR / 57,26 kn tekućom od 16.07.2009.

7,60 EUR / 57,26 kn tekućom od 16.08.2009.

7,60 EUR / 57,26 kn tekućom od 16.09.2009.

7,60 EUR / 57,26 kn tekućom od 16.10.2009.

7,60 EUR / 57,26 kn tekućom od 16.11.2009.

7,60 EUR / 57,26 kn tekućom od 16.12.2009.

7,60 EUR / 57,26 kn tekućom od 16.01.2010.

7,60 EUR / 57,26 kn tekućom od 16.02.2010.

7,60 EUR / 57,26 kn tekućom od 16.03.2010.

7,60 EUR / 57,26 kn tekućom od 16.04.2010.

7,60 EUR / 57,26 kn tekućom od 16.05.2010.

7,60 EUR / 57,26 kn tekućom od 16.06.2010.

7,60 EUR / 57,26 kn tekućom od 16.07.2010.

7,60 EUR / 57,26 kn tekućom od 16.08.2010.

20,47 EUR / 154,24 kn tekućom od 16.09.2010.

54,34 EUR / 409,43 kn tekućom od 16.10.2010.

46,08 EUR / 347,21 kn tekućom od 16.11.2010.

54,55 EUR / 411,02 kn tekućom od 16.12.2010.

67,62 EUR / 509,50 kn tekućom od 16.01.2011.

58,81 EUR / 443,09 kn tekućom od 16.02.2011.

55,75 EUR / 420,02 kn tekućom od 16.03.2011.

61,90 EUR / 466,42 kn tekućom od 16.04.2011.

58,52 EUR / 440,89 kn tekućom od 16.05.2011.

68,34 EUR / 514,94 kn tekućom od 16.06.2011.

144,50 EUR / 1.088,77 kn tekućom od 16.07.2011.

99,88 EUR / 752,55 kn tekućom od 16.08.2011.

60,05 EUR / 452,41 kn tekućom od 16.09.2011.

99,49 EUR / 749,64 kn tekućom od 16.10.2011.

46,28 EUR / 348,73 kn tekućom od 16.11.2011.

73,05 EUR / 550,41 kn tekućom od 16.12.2011.

59,61 EUR / 449,13 kn tekućom od 16.01.2012.

99,53 EUR / 749,92 kn tekućom od 16.02.2012.

72,83 EUR / 548,70 kn tekućom od 16.03.2012.

79,44 EUR / 598,53 kn tekućom od 16.04.2012.

86,24 EUR / 649,75 kn tekućom od 16.05.2012.

86,05 EUR / 648,36 kn tekućom od 16.06.2012.

86,11 EUR / 648,80 kn tekućom od 16.07.2012.

79,56 EUR / 599,43 kn tekućom od 16.08.2012.

79,49 EUR / 598,89 kn tekućom od 16.09.2012.

79,48 EUR / 598,87 kn tekućom od 16.10.2012.

79,44 EUR / 598,51 kn tekućom od 16.11.2012.

79,48 EUR / 598,86 kn tekućom od 16.12.2012.

79,46 EUR / 598,69 kn tekućom od 16.01.2013.

79,52 EUR / 599,13 kn tekućom od 16.02.2013.

85,86 EUR / 646,93 kn tekućom od 16.03.2013.

73,66 EUR / 555,00 kn tekućom od 16.04.2013.

100,13 EUR / 754,41 kn tekućom od 16.05.2013.

80,60 EUR / 607,26 kn tekućom od 16.06.2013.

73,96 EUR / 557,26 kn tekućom od 16.07.2013.

61,83 EUR / 465,88 kn tekućom od 16.08.2013.

godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

III/ Nalaže se tuženiku ADDIKO Bank d.d., Slavonska avenija 6 Zagreb, OIB: 14036333877 da tužitelju ŠT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] plati trošak parničnog postupka u iznosu od 3.902,95 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, od dana 25. listopada 2024., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv te presude žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog apsolutno bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te obveže tužitelja na plaćanje parničnog troška tuženiku, podredno da sam provede postupak uz odgovarajuću primjenu odredba o parničnom postupku pred prvostupanjskim sudom, te traži trošak sastava žalbe u iznosu 250,00 EUR uvećano za PDV 25% u iznosu 62,50 EUR što ukupno iznosi 312,50 EUR.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnijet.

3. Žalba protiv odluke o glavnoj stvari je neosnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, te po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da prilikom donošenja pobijane presude i u postupku koji je prethodio njezinom donošenju, nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda nema nedostataka i može se ispitati, izrijeka presude je neproturiječna razlozima, te su razlozi o odlučnim činjenicama jasni i naproturiječni sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samog zapisnika zbog čega nije počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

6. Nesporno je između parničnih stranaka da je dana 30. lipnja 2006. zaključen Ugovor o nenamjenskom kreditu bez depozita koji je potvrđen 6. srpnja 2006. po javnom bilježniku Mirjani Borić u Osijeku pod brojem OU-1422/06, kojim je tužitelju kao korisniku kredita odobren i stavljen na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 23.000,00 CHF po srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita, sa rokom otplate od 7 godina, za kupnju osobnog vozila, koji ugovor sadrži odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj za tečaj švicarskog franka (u daljnjem tekstu – CHF).

7. Pravilno je sud prvog stupnja po pitanju ništetnosti promjenjive kamatne stope i valutne klauzule vezane za CHF, u pobijanoj presudi odlučivao temeljem pravomoćnih presuda donijetih u sporu po kolektivnoj tužbi u kojoj je sudjelovao tuženi kao bankar, u smislu odredbe članka 502.c ZPP-a. Naime, člankom 502.c ZZP-a određeni su učinci pravomoćnih presuda kojima su prihvaćene kolektivne tužbe, te temeljem te odredbe osim stranaka koje su sudjelovale u postupku po kolektivnoj tužbi, pravomoćna presuda kojom je prihvaćena kolektivna tužba djeluje prema drugim fizičkim i pravnim osobama pripadnicima kolektiviteta. Riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/2014., 110/2015., 14/2019.) koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe u ovom predmetu, propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene.

7.1. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 7. srpnja 2012. u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač u odnosu na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu vezanu za CHF, potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. te odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/19. od 9. travnja 2015. i broj Revt-2221/18 od 3. rujna 2019.

7.2. Navedenim presudama utvrđeno je da između ostalih banaka i ovdje tuženik, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, ugovarajući promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu vezanu za CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije potrošače u potpunosti informirano o svim potrebnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke, te da je tužena povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugvorenoj redovnoj kamati, koja se tijekom postojanja obveze mijenjala u skladu sa jednostranom odlukom tužene, te su nepoštene odredbe u kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka, odnosno od trenutka kada su postale sadržaj standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača.

8. U vrijeme zaključivanja predmetnog ugovora o kreditu, bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03. - u daljnjem tekstu ZZP/03), koji propisuje u članku 81. stavak 1. ZZP/03 da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, u stavku 2. propisuje da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, te u stavku 4. propisuje da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

8.1. Prema odredbi članka 85. ZZP/03 ako na temelju zakona ili sporazuma stranaka ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i lako razumljivo te moraju biti lako čitljive.

8.2. Sporne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredbe kojom se glavnica veže za valutu švicarskog franka lako su uočljive, međutim iz sadržaja ugovora, kao niti iz sadržaja samih spornih odredbi nisu razvidni razlozi niti su vidljivi kriteriji na temelju kojih je tužitelj mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz tih odredbi, te suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača i stoga su ništave sukladno odredbi članka 87. stavak 1. ZZP/03.

9. Navedene presude donijete u kolektivnom sporu temelje se na primjeni testa poštenosti odredaba potrošačkih ugovora (članci 85. i 87. ZZP/03, članci 99. i 102. ZZP/07) koji je, s obzirom na to da se ovo pitanje prvi put pojavilo u domaćoj sudskoj praksi, proveden tumačenjem domaćeg prava u duhu prava Europske unije (Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, "Službeni list" L 95, 21. travnja 1993.; u daljnjem tekstu: Direktiva 93/13/EEZ) kao dopunskog interpretativnog izvora o testu poštenosti odredaba potrošačkih ugovora.

9.1. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača između ostalog regulirano je Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 78/12.) i Zakonom o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14., 110/15. i 14/19.) koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe u ovom predmetu, time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005.

9.2. U predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašenja nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba koja tek kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

10. Sporne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli identične su odredbama koje su razmatrane presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/19, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., te je stoga, suprotno žalbenim navodima tuženika, na tuženiku temeljem odredbe članka 81. stavak 4. ZZP/03 teret dokaza o tome da se o spornim odredbama iz predmetnog Ugovora o kreditu pregovaralo.

10.1. Nakon ukidne odluke ovog suda broj Gž-257/2022-2 od 19. listopada 2022., u ponovljenom postupku sud prvog stupnja je na raspravi dana 23. rujna izveo dokaz saslušanjem tužitelja iz čijeg iskaza proizlazi da se o spornim odredbama nije pregovaralo, a tuženik na kojem je teret dokaza prema odredbi članka 81. stavak 4. ZZP/03 na istoj raspravi je odustao od saslušanja svjedoka ČT.

11. Odredbom članka 323. stavak 1. ZOO-a propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako Zakon što drugo ne određuje.

11.1. Odredbom članka 1115. ZOO-a propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

12. U situaciji utvrđene ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli kojom je glavnica vezana uz valutu CHF, tuženik je prema odredbi članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 25/11., 78/15. – dalje ZOO) u vezi odredbe članka 1111. ZOO-a, dužan vratiti tužitelju sve što je primio temeljem odredbe koja je utvrđena ništetnom, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama prema odredbi članka 1115. ZOO-a po stopi iz članka 29. stavak 2. ZOO-a. Naime, iznos stečen temeljem ništetne ugovorne odredbe predstavlja imovinu koja je stečena bez pravne osnove, a tuženik je, suprotno žalbenim navodima, nesavjesni stjecatelj jer je do stjecanja došlo na temelju ugovornih odredbi koje su po njemu unaprijed sastavljene, dok odredba članka 1115. ZOO-a ne ostavlja nikakvu dvojbu u pogledu početka tijeka zateznih kamata. Time što je valutna klauzula dozvoljena prema odredbi članka 22. ZOO-a, ne znači da ista ne može biti utvrđena ništetnom kao što je to u konkretnom slučaju.

13. Visinu utuženog potraživanja pravilno je prvostupanjski sud utvrdio na osnovi provedenog financijskog vještačenja iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1172/2018-2 od 19. ožujka 2019. izraženo je stajalište da se u slučaju ništetnosti dijela ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu sa jednostranom odlukom banke, primjenjuje kamatna stopa u numerički određenoj visini u vrijeme ugovaranja sve dok se na zakonom propisani način ne nadomjesti dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim i uspostavi zakoniti mehanizam promjene kamatne stope. Uzimajući u obzir navedeno i činjenicu da stranke nisu zaključile sporazum kojim bi nadomjestile sporni dio ugovornih odredbi, pravilno je sud prvog stupnja pobijanom presudom naložio tuženiku da tužitelju isplati preplaćene iznose sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate.

13.1. Iz spisa predmeta proizlazi da tuženik do zaključenja prethodnog postupka nije istakao procesnopravni prigovor radi prebijanja, niti materijalnopravni prigovor prijeboja iz članka 195. ZOO-a do zaključenja glavne rasprave, a nije niti podnio protutužbu, pa sud prvog stupnja nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu sa tzv. negativnim tečajnim razlikama koje se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK-CHF na dan isplate (tako i Vrhovni sud RH u Rev- 549/2023-4 od 18. prosinca 2023.).

14. Neosnovano žalitelj osporava pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na istaknuti prigovor zastare. Prilikom odlučivanja o prigovoru zastare tražbine, pravilno je sud prvog stupnja u smislu odredbe članka 245. stavak 1. ZOO-a utvrdio da je došlo do prekida zastare podnošenjem kolektivne tužbe dana 4. travnja 2012. u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P-1401/12, da je donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. zastara počela teći iznova, te je tužba u ovom predmetu podnijeta dana 7.svibnja 2019. unutar petogodišnjeg roka zastare iz članka 225. ZOO-a.

15. Sudska praksa na koju se tuženik poziva, nije primjenjiva u ovom predmtu jer nije činjenično i pravno identična i usporediva, te se zbog svega navedenoga opsežni žalbeni navodi tuženika o tome da se ne radi o ništetnim odredbama ne mogu se prihvatiti kao osnovani.

16. Slijedom svega iznjetoga valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i temeljem odredbe članka 368. ZPP-a potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu u stavku I i II izrijeke, te odlučiti kao u stavku I izrijeke ove presude.

17. Odluka o parničnom trošku pravilna je u pogledu osnove (članak 154. stavak 1. ZPP-a u vezi članka 155. ZPP-a), te u pogledu visine primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine 138/23 – u daljnjem tekstu: Tarifa).

18. Međutim, pogrešno je sud prvog stupnja tužitelju priznao trošak sastava 6 obrazloženih podnesaka – za svaki po 200,00 EUR, jer prema Tbr. 8. točka 1. Tarife odvjetniku pripada nagrada za ukupno četiri obrazložena podneska, na što osnovano ukazuje tuženik u žalbi.

19. Žalbeni navodi tuženika o tome da je tužitelju neosnovano dosuđen trošak sastava podneska od 31. svibnja 2021. i 18. listopada 2021., nije osnovan jer prema Tbr. 8. točka 4. Tarife odvjetniku za sastav tih podnesaka pripada 25% nagrade iz Tbr. 7. točka 1., 4., 7. Tarife kako je pravilno priznao sud prvog stupnja pobijanom presudom.

20. Zbog navedenoga valjalo je temeljem odredbe članka 370. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu u pogledu parničnog troška u stavku III izrijeke, na način da se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 3.402,95 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. listopada 2024. pa do isplate, po stopi iz članka 28. stavak 2. ZOO-a, te odlučiti kao u stavku II izrijeke ove presude.

19. Budući da je tuženik uspio sa manjim dijelom žalbe u pogledu sporednog potraživanja naknade parničnog troška, temeljem odredbe članka 166. stavak 1. ZPP- a u vezi odredbe članka 154. stavak 5. ZPP-a valjalo je odbiti njegov zahtjev za naknadu žalbenog troška u iznosu 312,50 EUR kao neosnovan, te odlučiti kao u stavku III izrijeke ove presude.

U Karlovcu 8. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Vesna Britvec