REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1121/2021-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja - protutuženika Ponikve usluga d.o.o., OIB 92143159456, sa sjedištem u Krku, Vršanska 14, kojeg zastupa punomoćnik Bojan Milić, odvjetnik Zajedničkog odvjetničkog ureda Mrakovčić - Milić u Rijeci, protiv tuženika - protutužitelja ĆM, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Darko Belaić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja - protutuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2209/2019-5 od 29. rujna 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Povrv-253/2018-14 od 14. ožujka 2019., u sjednici održanoj 8. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se revizija tužitelja te se ukidaju presuda Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2209/2019-5 od 29. rujna 2020. i presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv-253/2018-14 od 14. ožujka 2019. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Tomislava Matijevića, poslovni broj Ovrv-3718/2017 od 24. studenoga 2017. u cijelosti, te je tužbeni zahtjev odbijen. Nadalje je u točki II. izreke utvrđeno da ne postoji pravni odnos između tužitelja - protutuženika Ponikve usluga d.o.o. i tuženika - protutužitelja ABC po osnovi gospodarenja otpadom za objekt na adresi [adresa] te da ne postoji pravo tužitelja - protutuženika zahtijevati naplatu naknade s navedene osnove od tuženika - protutužitelja niti postoji obveza tuženika - protutužitelja na plaćanje te naknade u odnosu na tužitelja - protutuženika. Odlukom je o parničnom trošku sadržanom u točki III. izreke naloženo tužitelju - protutuženiku naknaditi tuženiku - protutužitelju trošak postupka u iznosu od 4.825,00 kuna (640,38 EUR)[1] , s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 14. ožujka 2019. do isplate.

2. Drugostupanjskom je presudom u točki I. izreke odbijena kao neosnovana žalba tužitelja - protutuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja - protutuženika za naknadu troška postupka povodom pravnog lijeka, dok je u točki III. izreke odbijen i zahtjev tuženika - protutužielja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

3. Ovaj je sud rješenjem poslovni broj Revd-660/2021-3 od 19. svibnja 2021. dopustio tužitelju - protutuženiku podnošenje revizije zbog pravnog pitanja:

„Može li trgovačko društvo koje pruža komunalne usluge ugovorom ovlastiti drugo trgovačko društvo da vodi poslove naplate komunalnih usluga te je li trgovačko društvo na koje je trgovačko društvo koje pruža komunalne usluge ugovorom prenijelo ovlaštenje za naplatu komunalnih usluga ovlašteno u svoje ime i za svoj račun voditi ovršne i parnične postupke radi naplate tih usluga?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužitelj - protutuženik podnosi reviziju protiv navedene presude pozivom na odredbu članka 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena te predlaže usvojiti reviziju i preinačiti odluku održavanjem na snazi platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi.

5. Tuženik - protutužitelj je odgovorio na reviziju na način da ju je je predložio odbiti.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet je postupka zahtjev tužitelja - protutuženika za isplatu novčanog iznosa po osnovi neplaćene naknade za isporučenu vodoopskrbnu uslugu i uslugu gospodarenja otpadom, kao i zahtjev tuženika - protutužitelja za utvrđenje nepostojanja pravnog odnosa između stranaka u vezi s uslugom gospodarenja otpadom te prava tužitelja - protutuženika na naplatu naknade s te osnove.

8. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je društvo Ponikve d.o.o. iz Krka, Vršanska 14, bilo isporučitelj komunalne usluge opskrbe vodom i usluge gospodarenja otpadom na području otoka Krka, a da je Ugovorom o podjeli i preuzimanju društva kapitala (odvajanje s preuzimanjem) od 22. studenoga 2013. dio imovine, obveza i pravnih odnosa društva Ponikve d.o.o. prenesen na društvo Ponikve Eko Otok Krk d.o.o. za komunalne djelatnosti i društvo Ponikve usluga d.o.o. za uslužne djelatnosti, dok je društvo Ponikve d.o.o. i dalje nastavilo postojati pod istim OIB-om i matičnim brojem, samo pod tvrtkom Ponikva vode d.o.o. za vodne djelatnosti u čiji predmet poslovanja ulazi i obavljanje djelatnosti javne vodoopskrbe i odvodnje. U isto vrijeme, društvo Ponikve Eko Otok Krk d.o.o. je obavljalo komunalnu djelatnost gospodarenja komunalnim otpadom za područje otoka Krka. Također je utvrđeno da je Ugovorom o poslovnoj suradnji koji je sklopljen između trgovačkih društava Ponikve voda d.o.o., Ponikve Eko Otok Krk d.o.o. i tužitelja - protutuženika Ponikve usluga d.o.o., tužitelj - protutuženik, odnosno tvrtka Ponikve usluga d.o.o., preuzeo obavljanje poslova za prva dva društva, uglavnom knjigovodstvene i administrativne prirode, između ostalog, i pružanja usluga naplate vodnih i komunalnih usluga za domaćinstva. Pored navedenog, utvrđeno je i da je tužitelj - protutuženik Ponikve usluga d.o.o. upisan u sudskom registru Trgovačkog suda kao društvo u čiji predmet poslovanja ulaze računovodstvene i knjigovodstvene djelatnosti, izdavanje softvera i obrada podataka usluge poslužitelja i djelatnosti povezane s njima.

9. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi zaključuju da tužitelj - protutuženik ne obavlja djelatnost javne vodoopskrbe i odvodnje niti djelatnost javne usluge prikupljanja otpada, već usluge vodoopskrbe i komunalne usluge gospodarenja otpadom za područje Krka vrše društva Ponikve voda d.o.o. i Ponikve Eko otok Krk d.o.o., pozivajući se na odredbu članka 202. Zakona o vodama („Narodne novine“ broj 153/09, 63/11, 130/11, 56/13 i 14/14) koja propisuje da isporučitelj vodne usluge ne može obavljati druge poslove, niti pružati druge usluge. U odnosu na naprijed spomenuti Ugovor o poslovnoj suradnji, ocijenjeno je da taj Ugovor po svojoj pravnoj prirodi ima obilježja ugovora o nalogu u smislu odredbe članka 763. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) te da kao takav regulira samo interni odnos između nalogodavca i nalogoprimca, ali ne proizvodi nikakve pravne posljedice za korisnika usluge, konkretno tuženika - protutužitelja u smislu da bi došlo do promjena na strani tužitelja - protutuženika kao vjerovnika koje bi ga ovlastile da u svoje ime i za svoj račun pokreće sudske postupke i naplaćuje dugovanja svojih nalogodavaca, niti da izdaje račune za svoje ime i račun.

10. Ovakvo je pravno shvaćanje u suprotnosti s pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženim u presudi broj Rev-629/2021-2 od 12. rujna 2023. kojom je revizijski sud odgovorio na isto pravno pitanje radi kojeg je i predmetna revizija dopuštena.

11. Naime, u tom je revizijskom predmetu revizijski sud imao na umu da su odredbom članka 8. spomenutog Ugovora o poslovnoj suradnji pružatelji komunalnih usluga, dakle društva Ponikve Eko Otok Krk d.o.o. i Ponikve Voda d.o.o., ugovorili pravo tužitelja da pokreće i vodi parnice radi naplaćivanja dospjelih, a neplaćenih potraživanja prisilnim putem, a odredbom članka 10. tog Ugovora, u smislu poreznih propisa, uplaćivanje novčanih sredstava na prolazni račun tužitelja - protutuženika, pa je ocijenjeno da takav modus naplate za račun pružatelja usluga ne predstavlja tužiteljev prihod, jer je prema odredbi članka 12. Ugovora, tužitelj - protutuženik prikupljena sredstva obvezan s prolaznog računa uplaćivati na račune društava Ponikve Eko Otok Krk d.o.o. i Ponikve Voda d.o.o. Stoga je zaključeno da su upravo takvim ugovaranjem novčanih transfera ispunjene sve zakonske pretpostavke na temelju kojih je novac od naplate pruženih komunalnih usluga prihod pružatelja komunalnih usluga, a ne tužitelja - protutuženika. Slijedom navedenog, a imajući na umu da se radi o povezanim društvima putem iste osobe za zastupanje i putem istih članova, revizijski je sud zaključio da predmetni ugovor po svojoj pravnoj prirodi nije ugovor o nalogu u smislu odredbi članka 763. do 784. ZOO, već eventualno može imati pravna obilježja ugovora o komisiji iz odredbe članka 785. ZOO do članka 803. ZOO.

11.1. Cijeneći naprijed navedeno, ali i činjenicu da domaće pozitivno zakonodavstvo izričito ne zabranjuje pružateljima komunalnih usluga ovlastiti drugo trgovačko društvo na naplatu i pokretanje parnica radi prisilne naplate naknade za pruženu uslugu, revizijski je sud odgovorio na naznačeno pravno pitanje u istim činjeničnim i pravnim okolnostima na način kako slijedi:

Trgovačka društva, isporučitelji vodoopskrbnih te komunalnih usluga gospodarenja otpadom, mogu ugovorom ovlastiti drugo trgovačko društvo na vođenje poslova naplate tih usluga, što uključuje i ovlast pokretanja ovršnih i sudskih postupaka radi prisilne naplate vodnih i komunalnih usluga za trgovačka društva koja su isporučitelji tih usluga, a takav ugovor ukoliko je njime ugovoreno da prikupljena sredstva doznačuju na prolazni račun drugog trgovačkog društva, a koje ih potom dostavlja na zasebne račune isporučitelja, ne predstavlja ugovor o nalogu iz odredbi članka 763. do 784. ZOO, nego ugovor o komisiji iz odredbi članka 785. do 803. ZOO.

12. Kako pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda nije podudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda o spornom pravnom pitanju te kako zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih sudova u primjeni materijalnog prava pri odlučivanju o tužbenom zahtjevu, nižestupanjski sudovi nisu utvrđivali ostale pravno odlučne činjenice, u revizijskom stadiju postupka nisu ispunjeni uvjeti za preinaku, pa je valjalo na temelju odredbe članka 395. stavka 2. ZPP ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te riješiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

13. U nastavku će postupka sudovi, cijeneći pravno shvaćanje revizijskog suda o spornom pravnom pitanju, utvrditi i ostale pravno relevantne činjenice te će nakon toga ponovno ocijeniti osnovanost tužbenog zahtjeva.

14. Odluka iz točke II. izreke ovog rješenja donesena je na temelju odredbe članka 166. stavka 3. ZPP.

Zagreb, 8. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil