REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revx-561/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr.sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Cvitković, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika HETA Asset Resolution Hrvatska d.o.o. iz Zagreba, Koranska 16, OIB: 87064273078, kojeg zastupa punomoćnica Vesna Pavličević, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući reviziji tužitelja protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6451/15-3 od 12. prosinca 2017., kojim je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 1335/08-58 od 29. travnja 2015., u sjednici održanoj 8. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e :

I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke odbijen je tuženi zahtjev tužitelja kojim traži da mu tuženik na ime naknade štete isplati 1.037.600,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 15. prosinca 2007. pa do isplate, dok je u toč. II. izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 109.918,90 kn.

2. Drugostupanjskom presudom u toč. I. izreke odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda, dok je u toč. II. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadom troška odgovora na žalbu.

3. Protiv dijela drugostupanjske presude (toč. I. izreke) kojim je potvrđena prvostupanjska presuda tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se preinači toč. I. izreke drugostupanjske presude na način da se prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti te dosudi trošak parničnog postupka, a podredno da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. U odgovoru na reviziju tuženik je osporio navode tužitelja te predložio da se revizija odbije kao neosnovana uz naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

5. Revizija je neosnovana.

6. Prema odredbi čl. 392.a ZPP, revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7.1. Suprotno navodima revizije kojima se ukazuje na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, u pobijanoj drugostupanjskoj presudi navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te su jasni i međusobno ne proturječe, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te ne postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku.

7.2. Neosnovani su navodi revidenta da drugostupanjski sud posebno ne obrazlaže svoju odluku te da ponavlja nepotpune i neargumentirane navode prvostupanjskog suda, jer to ne proizlazi iz obrazloženja pobijane presude.

7.3. Naime, drugostupanjski sud je pobijanu odluku donio primjenom odredbe čl. 375. st. 5. ZPP i odredbe čl. 368. st. 1. ZPP. U smislu odredbe čl. 375. st. 5. ZPP drugostupanjski sud ima mogućnost kada presudom odbija žalbu u obrazloženju pozvati se na obrazloženje prvostupanjskog suda ako prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, slijedom čega na taj način drugostupanjski sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer obrazloženje i razlozi o odlučnim činjenicama prvostupanjske presude čine sastavni dio obrazloženja drugostupanjske odluke.

7.4. Stoga niti revizijski razlozi da je drugostupanjski sud propustio utvrditi ulogu javnog bilježnika u konkretnom postupku, kao svojevrsnog zakonskog zastupnika predlagatelja osiguranja koji sklapa ugovor o prodaji u obliku javnobilježničkog akta u ime i za račun tuženika kao predlagatelja osiguranja s tužiteljem kao kupcem, nisu od odlučnog značaja, imajući u vidu da je prvostupanjski sud izrazio shvaćanje da je javni bilježnik nepristrani povjerenik stranke sukladno odredi čl. 33. st. 2. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine", broj 78/93, 29/94, 162/98, dalje: ZJB), pa stoga takvi revizijski navodi nisu odlučni s obzirom da je drugostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 375. st. 5. ZPP.

7.5. Slijedom navedenog revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka koji ističe tužitelj u reviziji nije osnovan.

8.1. Ujedno revident osporava i ocjenu dokaza pri čemu smatra da su nižestupanjski sudovi pogrešno cijenili dokaze, iskaze saslušanih svjedoka i tužitelja, a posebno materijalne dokaze – oglas za prodaju nekretnine, zapisnik s održane dražbe, ispis poziva tužitelja te e – mail korespodenciju stranaka. Pritom revident ističe da nižestupanjske presude nisu donesene u skladu s čl. 8. ZPP, pa da su time nižestupanjski sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP.

8.2. Prema odredbi čl. 8. ZPP koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

8.3. Tekst oglasa i zapisnik s dražbe navode točan redoslijed postupanja kupca nakon provedene dražbe te suprotno navodima revidenta kod pravno nestručne osobe ne ostavljaju nejasnoće u kojem trenutku jasno dolazi do sklapanja kupoprodajnog ugovora, a u kojem trenutku do isplate kupovnine.

8.4. Također neosnovano revident navodi da nižestupanjski sudovi nisu ocijenili ispis telefonskih poziva tužitelja te e-mail korespodenciju parničnih stranaka i predmetnog javnog bilježnika, jer to ne proizlazi iz obrazloženja pobijanih odluka. Naime prvostupanjski sud je detaljno obrazložio e-mail korespodenciju kao i telefonske pozive, i zaključio uz primjenu odredbe čl. 221.a ZPP da tuženik nije uopće sudjelovao u postupku usaglašavanja teksta predmetnog ugovora o kupoprodaji te da se u predmetnom slučaju usaglašavalo samo kada će stranka doći potpisati ugovor.

8.5. Revizijski navodi tužitelja u kojima on iznosi svoju ocjenu provedenih dokaza, a koja je različita od ocjene na kojoj je pobijana odluka zasnovana, te sugerira prihvatiti činjenično stanje koje tužitelj nalazi pravilnim, a kako se drugostupanjska presuda ne može pobijati pozivom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (čl. 385. ZPP) te navode ne može razmatrati ni ovaj sud. Osim toga pri ocjeni provedenih dokaza postupilo se upravo onako kako to i nalaže odredba čl. 8. ZPP, a za takvu ocjenu dati su razlozi koji su prihvatljivi i ovome sudu.

8.6. Slijedom iznesenoga nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u svezi čl. 8. ZPP, a što će u nastavku detaljnije biti obrazloženo.

9.1. Također nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

9.2. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

10. Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog izgubljene zarade koju je pretrpio nesklapanjem ugovora o prodaji nekretnine na javnoj dražbi održanoj 3. listopada 2007. u uredu javne bilježnice Zorke Čavajda, a povodom oglasa tuženika od 25. kolovoza 2007., kada je na toj dražbi ponuda tužitelja prihvaćena kao najbolja, pa je tužitelj trebao pristupiti sklapanju ugovora o prodaji za kupoprodajnu cijenu od 76.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjeg tečaju HNB, a nakon što je prethodno, 2. listopada 2007. položio jamčevinu u svoti od 36.689,47 kn. Tužitelj smatra da je tuženik neopravdano izbjegavao sklopiti ugovor o prodaji čime da je tužitelju nanesena velika šteta u vidu izgubljene zarade, jer nekretnina koju je tužitelj želio kupiti, na slobodnom tržištu vrijedi najmanje 1.600.000,00 kn pa da šteta za tužitelja iznosi 1.037.600,00 kn, koji iznos predstavlja razliku između cijene predmetne nekretnine na slobodnom tržištu i cijene koja je postignuta na javnoj dražbi po tužitelju kao najboljem ponuđaču.

11.1. Prvostupanjski sud, ocjenom provedenih dokaza polazi od utvrđenja da je tuženik putem javnog bilježnika pokrenuo postupak prodaje nekretnine, u naravi kuće površine 70 m2 i dvorišta na [adresa], sukladno odredbama čl. 274.f i čl. 274.g Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04 i 88/05 - dalje u tekstu: OZ) prema kojima se na odgovarajući način primjenjuju pravila o prodaji odnosno, unovčenju predmeta osiguranja kao predmeta ovrhe u ovršnom postupku. Primjenom odredbi čl. 90., čl. 93. i čl. 100. OZ koje se, prema odredbi čl. 274.g. st. 1. OZ, imaju primijeniti u pogledu predmetnog postupka prodaje prvostupanjski sud je zaključio da je tužitelj kao kupac bio dužan položiti u sud ili kod javnog bilježnika u roku određenom zaključkom o prodaji kupovninu te ukoliko se u određenom roku ona ne položi će se prodaja oglasiti nevažećom i odrediti nova prodaja uz uvjete određene za prodaju koja je oglašena nevažećim. Stoga, primjenom odredbe čl. 274.g. st. 3. OZ, prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelju nije uzrokovana šteta, jer je tom odredbom propisano kako će se na temelju provedene dražbe sklopiti ugovor o prodaji predmeta osiguranja tek pošto kupovnina bude položena.

11.2. Stoga je prvostupanjski sud, budući da tužitelj nesporno nije uplatio kupovninu u roku prema objavljenom oglasu po javnom bilježniku u ABC, a bio je upoznat sa rokom u kojem ju mora uplatiti prema iskazu samog tužitelja od 19. siječnja 2012., tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim.

11.3. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev budući da nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO), jer izvedenim dokazima nije utvrđeno ispunjenje pretpostavki u vidu protupravne štetne radnje tuženika koja bi uzrokovala štetu tužitelju odnosno nije utvrđeno da bi tužitelj bilo kakvom radnjom tuženika bio doveden u ispričivu zabludu da nije dužan položiti kupovninu u roku određenim oglasom za prodaju javnom dražbom predmetne nekretnine, odnosno nije utvrđeno da kupovninu tužitelj može platiti 15 dana nakon sklapanja predmetnog ugovora o prodaji niti da je tuženikov zahtjev za odgodom potpisivanja predmetnog ugovora upućen javnobilježničkom uredu bio protupravan kao ni da je tužitelj raspolagao sredstvima za uplatu ostatka kupovnine.

11.4. Pri tome je prvostupanjski sud ocijenio međusobnu komunikaciju tužitelja s tuženikom i javnobilježničkim uredom održanim nakon proteka roka od 15 dana po održavanju ročišta za usmenu javnu dražbu od 3. listopada 2007. te pravilno zaključio da sklapanje predmetnog ugovora o prodaji ne podliježe pravilima sklapanja uobičajenih ugovora o kupoprodaji nekretnina, te da tužitelj nije dokazao da bi stranke vodile bilo kakve naknadne pregovore o uvjetima ugovora o prodaji čime se dakle neosnovano poziva na odredbu čl. 251. ZOO.

11.5. U konačnici, prvostupanjski sud je temeljem svih izvedenih dokaza, zaključio da su za konačni neuspjeh finaliziranja prodaje predmetne nekretnine putem javne dražbe odgovorni s jedne strane tužitelj koji, kupovninu za istu nekretninu nije položio u roku određenom oglasom kojim je ista javna dražba oglašena, iako je to bio dužan učiniti te javna bilježnica Zorka Čavajda, kojoj je provođenje tog postupka bilo povjereno.

11.6. Naime, temeljem provedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio da je finaliziranje prodaje predmetne nekretnine putem javne dražbe javna bilježnica Zorka Čavajda prepustila svjedokinji CZO, kao tadašnjoj prisjednici u istom javnom bilježničkom uredu, a koja isti zadatak nije sprovela u skladu s pravilima struke u odnosu na način sklapanja predmetnog ugovora i uplati kupovnine, ističući da ugovor o kupoprodaji u slučaju predmetnog načina prodaje nekretnine ne potpisuje tuženik kao predlagatelj osiguranja već isti ugovor o prodaji predmeta osiguranja sklapa s kupcem javni bilježnik u ime predlagatelja osiguranja u obliku javnobilježničkog akta sukladno odredbi čl. 274.g. st. 3. OZ; pogrešno sastavljanje ugovora o prodaji u dijelu u kojem je rok za uplatu kupovnine od 15 dana nakon sklapanja ugovora ostao iz ranije šprance "običnog" ugovora s obzirom da prodaja nekretnine putem javne dražbe temeljem odredba čl. 274.f i čl. 274.g. OZ ni na koji način ne potpada pod pravila redovne kupoprodaje nekretnina; nepoznavanje činjenice je li prijedlog ugovora poslan tužitelju na usuglašavanje te je li tužitelj bio pozvan na sklapanje ugovora zbog čega je javna bilježnica postupila suprotno čl. 33. st. 2. ZJB, jer je kao nepristrani povjerenik stranke, trebala raspolagati dokumentiranim podacima kome su, kada i na koji način poslani nacrti nekog ugovora, odnosno poziv na sklapanje ugovora, a sukladno pravilima iz Javnobilježničkog poslovnika ("Narodne novine", broj 38/1994, 82/1994, 37/1996, 151/2005) te postupanje javne bilježnice protivno odredbama čl. 274.g. u svezi s čl. 100. st. 2. OZ prema kojim odredbama kada bezuspješno prođe rok za uplatu kupovnine, javna dražba se ima oglasiti nevažećom te se ima odrediti nova prodaja uz uvjete određene za prodaju koja je oglašena nevažećom.

12.1. Drugostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 375. st. 5. ZPP odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP.

12.2. Pritom je drugostupanjski sud pravilno zaključio da je oglas za zakazivanje ročišta prodaje predmetne nekretnine objavljen po javnom bilježniku u ABC imao značaj zaključka suda o prodaji nekretnine iz odredbe čl. 90. OZ i koji je oglas, u smislu odredbi čl. 90. i čl. 93. OZ, sadržavao rok u kojem je kupac dužan položiti kupovninu u sudu ili kod javnog bilježnika, a s kojim sadržajem je nesporno tužitelj bio upoznat. Stoga je i ovaj sud mišljenja da je pravilno primijenjeno materijalno pravo sukladno odredbi čl. 274.g st. 3. OZ gdje je propisano da će se na temelju provedene dražbe sklopiti, u obliku javnobilježničkog akta, u ime predlagatelja osiguranja s kupcem ugovor o prodaji predmeta osiguranja tek pošto kupovnina bude položena, a s obzirom da je između stranaka nesporno da tužitelj kupovninu u tom roku nije položio, dok se odredbe čl. 251. ZOO koji propisuju pregovore koji prethode sklapanju ugovora se, s obzirom na jasne odredbe o načinu prodaje predmetne nekretnine koji su i objavljeni, ne mogu primijeniti u ovom slučaju.

13. Slijedom navedenoga pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev, jer tužitelj nije dokazao ispunjenje pretpostavki u vidu protupravne štetne radnje tuženika koja bi uzrokovala štetu tužitelju (čl. 1045. st. 1. ZOO), imajući u vidu nespornu činjenicu da tužitelj nije uplatio kupovninu u roku od 15 dana po održanoj dražbi, a što je bio dužan sukladno odredbi čl. 274.g. st. 3. OZ niti je dokazao da je s tuženikom vodio ikakve naknadne pregovore o uvjetima predmetnog ugovora o prodaji.

14. Stoga nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, radi čega je valjalo reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

15. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju, jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 8. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil