REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3718/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Vinko Ljubičić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ljubičić-Vrdoljak & Partneri u Splitu, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, koju zastupa punomoćnik Marijan Ruždjak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ruždjak i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-354/2024-2 od 14. svibnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1433/2023-50 od 7. ožujka 2024., u sjednici održanoj 8. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-354/2024-2 od 14. svibnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 1433/2023-50 od 7. ožujka 2024.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. U odnosu na prvo pitanje valja reći da čl. 394.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19) o tome da je sud kojem je predmet vraćen na ponovno suđenje vezan pravnim shvaćanjem revizijskog suda brisan člankom 70. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 80/22, dalje: ZID ZPP/22) te da se na temelju čl. 107. st. 5. ZID ZPP/22 ta izmjena primjenjuje na sve postupke u tijeku u kojima do dana stupanja na snagu tog Zakona (19. srpnja 2022.) nije donesena drugostupanjska odluka, a takav je i ovaj predmet budući da je drugostupanjska odluka donesena 14. svibnja 2024. Osim toga, u odnosu na to pitanje tužiteljica nije iznijela odgovarajuće razloge važnosti, jer u odluci revizijskog suda broj: Rev- 322/2021-2 od 14. lipnja 2023. na koju se tužiteljica poziva kao razlog važnosti nije izraženo pravno shvaćanje o tome je li sud vezan ukidnom odlukom revizijskog suda. Nadalje, tužiteljici valja napomenuti i da je pobijana odluka utemeljena na različitom činjeničnom utvrđenju od onoga iz navedene odluke revizijskog suda, jer iz pobijane odluke (točka 10. i 11. obrazloženja) proizlazi da u trenutku otkazivanja tužiteljici nije došlo do smanjenja radne sposobnosti budući da je rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 5. prosinca 2016. doneseno tek nakon otkazivanja tužiteljici pa zbog svega navedenog to pitanje nije važno u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP.
5. U drugom pitanju tužiteljica polazi od pogrešne pretpostavke da je kod tužiteljice postojala smanjena radna sposobnost u trenutku otkazivanja i da radničko vijeće nije bilo upoznato s tim, jer kao što je već navedeno u točki 4. ove odluke iz činjeničnih utvrđenja sudova to ne proizlazi pa niti to pitanje nije važno u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP.
6. Od odgovora na treće pitanje ne ovisi ishod spora, jer je u postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđen prestanak potrebe za radnim mjestom tužiteljice u svim poslovnicama zbog reorganizacije i relokacije poslova, a u revizijskoj odluci na koju se tužiteljica poziva (Revr-1266/2013-2 od 15. listopada 2014.) je različita činjenična i pravna situacija od ove konkretne pa odluka nije primjenjiva na konkretan slučaj.
7. U odnosu na četvrto pitanje valja reći da pobijana odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda izraženog u odluci broj: Revr-766/14 od 20. svibnja 2015. na koju se sama tužiteljica pozvala budući da i iz pobijane odluke proizlazi da je odluka o otkazu ugovora o radu donesena upravo zbog okolnosti (reorganizacija i relokacija poslova) koje su nastupile nakon sklapanja ugovora o radu zbog čega je tuženica bila u mogućnosti tužiteljici ponuditi samo drugi odgovarajući posao koji je tužiteljica i prihvatila pa stoga niti to pitanje nije važno u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP.
8. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije i riješiti kao u izreci.
Zagreb, 8. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
