REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2292/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽĐ, iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Krka, odvjetnik u Splitu, protiv tuženice pod 1) Republike Hrvatske koju zastupa zakonski zastupnik Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, i pod 2) Hrvatske gospodarske banke d.d. u stečaju, sa sjedištem u [adresa], koju zastupa stečajna upraviteljica Branka Malbašić, iz Kutine, Kolodvorska 2, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-727/2023-23 od 26. travnja 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pst-1264/2014 od 20. lipnja 2016., u sjednici održanoj 8. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-727/2023-3 od 26. travnja 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pst-1264/2014 od 20. lipnja 2016. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelj navodi da su važna za odluku i sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava u sudskoj praksi.

2. Pitanja koja tužitelj naznačuje u prijedlogu glase:

1. Je li kupac u stečajnom postupku stekao vlasništvo na nekretnini koju je kupio u stečajnom postupku, a koja je unesena u temeljni kapital društva - prodavatelja;

2. Je li kupac stekao vlasništvo ex lege - temeljem zakona, ako je nekretninu kupio u stečajnom postupku;

3. Je li kupac stekao vlasništvo na nekretnini koju je kupio u stečajnom postupku ako je na istoj nekretnini prodavatelj bio upisan kao fiducijarni vlasnik?

3. Tuženici nisu odgovorili na prijedlog tužitelja.

4. Prema odredbi članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), Vrhovni će sud reviziju dopustiti ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Važno je pitanje pravni standard kojemu se značenje oblikuje u praksi Vrhovnog suda, a o takvom se pitanju može govoriti osobito ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena ili ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena, ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.

6. Međutim, tužitelj u prijedlogu jasno ne naznačuje razloge zbog kojih smatra da mu Vrhovni sud treba dopustiti reviziju u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP niti se određeno poziva ne relevantne propise i dijelove sudskih odluka. To znači da je prijedlog lišen razloga koji bi bili osnova po kojoj bi dopuštenjem revizije bilo moguće ostvariti javnopravnu funkciju revizije po dopuštenju, a ona se očituje u osiguranju jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (to mogu biti primjerice, neujednačenost sudske prakse drugostupanjskih sudova ili nepodudarnost prakse nižestupanjskih sudova s praksom Vrhovnog suda, Suda Europske unije ili Europskog suda za ljudska prava i slično). Kod takvog stanja stvari, za dopuštenje revizije nisu ostvarene temeljene pretpostavke iz članka 387. stavka 2. ZPP. Sadržaj prijedloga ukazuje da predlagatelj, u bitnom, osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja što je posve neodlučno za dopuštenje revizije jer se revizija ne može dopustiti zbog činjeničnih, veća smo pravnih pitanja (članak 385.a stavak 1. ZPP).

7. U odnosu na potrebe razvoja prava kao razloga zbog kojeg predlagatelj smatra da bi mu trebalo dopustiti reviziju, valja odgovoriti da predlagatelj u prijedlogu nije naveo ni koje su to potrebe razvoja prava koje bi opravdavale intervenciju najvišeg suda putem dopuštenja revizije, poput, na primjer, usklađenja sudske prakse sa suvremenim društvenim okolnostima, standardima zaštite ljudskih prava uspostavljenima u praksi europskih ili domaćih sudova i slično, a takve potrebe ne nalazi ni ovaj sud.

8. Imajući na umu naprijed izneseno, valjalo je na temelju odredbe članka 389.a stavka 3. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti i riješiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 8. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil