REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5252/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Zorani Živković, odvjetnici u Zagrebu, protiv 1. tuženice ČGC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tuženika DG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tuženika ĆG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po punomoćniku Boženku Lozi, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Lozo & partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja prava vlasništva i služnosti, odlučujući o prijedlogu 2. i 3. tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci, broj Gž- 365/2024-3 od 24. srpnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-3866/2016-62 od 19. prosinca 2022., na sjednici održanoj 8. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e :
Odbija se prijedlog 2. i 3. tuženika za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Protiv presude Županijskog suda u Rijeci, broj Gž-365/2024-3 od 24. srpnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P- 3866/2016-62 od 19. prosinca 2022., 2. i 3. tuženici podnijeli su prijedlog za dopuštenje revizije postavljajući pravna pitanja koja drže važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:
"1. Može li se vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je stečeno na temelju zakona nije bilo upisano?
2. Može li se pravo stvarne služnosti puta, i to prolaza i provoza, stečeno na temelju zakona suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je stečeno na temelju zakona nije bilo upisano?
3. Prestaje li pravo stvarne služnosti neizvršavanjem ako se vlasnik poslužne stvari protivio njegovu izvršavanju, a ovlaštenik ga zbog toga nije izvršavao neprekidno tri godine?
4. Može li se posjed prava uspješno zaštititi od smetanja prije nego što je smetanje učinjeno i može li se posjed zaštiti od smetanja u parnici u kojoj se traži utvrđenje prava na posjed?"
2. Kao razlog zbog kojih pitanja smatraju važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelji ukazuju na više odluka županijskih sudova i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženima u tim odlukama.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. U prijedlogu za dopuštenje revizije, prema ocjeni ovog suda, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385. a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
5. Naime, postavljena pitanja polaze od pogrešnih pretpostavki da su tuženici u dobroj vjeri upisali svoje vlasništvo u zemljišnoj knjizi na cijeloj nekretnini kraj utvrđenja nižestupanjskih sudova da se u naravi radi o dva jasno omeđena dijela nekretnine te da je prednica 2. i 3. tuženika obzirom na tu okolnost znala da tužiteljica polaže prava na sporni dio nekretnine jer isti koristi i drži u posjedu pa da očito taj dio bez obzira na stanje upisa u zemljišnim knjigama ne predstavlja njihovo vlasništvo jer su njihovi prednici prijeporni dio otuđili. U odnosu na pitanja koje se odnose na stvarnu služnost puta pitanja također polaze pogrešne pretpostavke da je služnost prestala neizvršavanjem kroz tri godine, kraj činjenice da je tužiteljica nakon protivljenja vlasnika poslužne stvari pokrenula tužbu. Zaključno, zadnje pitanje razmatra pretpostavke smetanja posjeda prava, a što nije predmet ovog postupka.
6. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, riješiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 8. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
