REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1730/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Anto Pecirep, odvjetnik u Zagrebu, Bužanova 6d, protiv tuženika Republike Hrvatske za Ministarstvo obrane, Zagreb, Sarajevska 7, OIB: 66486182714, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž R- 261/21-4 od 18. listopada 2023., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Gž R- 261/21-8 od 11. prosinca 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-558/17-33 od 10. prosinca 2020., u sjednici vijeća održanoj 8. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž R-261/21-4 od 18. listopada 2023., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Gž R-261/21-8 od 11. prosinca 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-558/17-33 od 10. prosinca 2020.
2. Tuženica nije odgovorila na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a zbog pravnih pitanja navedenih u prijedlogu za dopuštenje revizije.
4. Naime, drugostupanjski sud je pobijanu odluku donio cijeneći da je u konkretnom slučaju trebalo kao pravilne prihvatiti evidencije tuženice jer nakon proteka više godina niti tužiteljica niti svjedoci nemaju točna i precizna saznanja o tome koliko je radnih sati pojedinih dana u utuženom razdoblju tužiteljica provela radeći na terenu. Drugostupanjski sud je pri tome uzeo u obzir da službene evidencije tuženice, koje su dostavljene u spis, tužiteljica nije osporavala niti je vodila svoju pisanu evidenciju. Stoga pobijana odluka u odnosu na prvo do treće pravno pitanje (kojim se u bitnom problematizira vođenje osobne posebne evidencije radnog vremena odnosno osporavanje evidencije radnog vremena prije i poslije parničnog postupka) ne odstupa od prakse revizijskog suda i zauzetog pravnog shvaćanja u odlukama ovog suda broj Rev-927/2022 od 7. veljače 2023. i broj Rev-488/2023-2 od 21. studenoga 2023. u kojima je izraženo pravno shvaćanje: „ da o svim okolnostima pojedinog slučaja ovisi kojim će dokazima sud dati prednost te da sudovi pri tome trebaju, između ostalog, voditi računa i o tome je li tužitelj do pokretanja sudskog postupka, iznosio primjedbe i jesu li nakon prijema obračuna plaće kroz utuženo razdoblje stavljene primjedbe na (ne) obračunate prekovremene sate rada, te je li tužitelj eventualno u upravnom postupku, prije podnošenja tužbe osporavao evidencije o svom radu na terenu podnoseći pisani prigovor, neovisno o tome što se to pitanje može rješavati, kao prethodno pitanje i u parnici, a sve to posebno imajući u vidu protek vremena nakon kojeg se osporava točnost predmetne evidencije radnog vremena. Prema tome radnik nije dužan prije pokretanja parničnog postupka evidenciju o radnom vremenu osporavati u posebnom postupku, niti takvo osporavanje predstavlja procesnu pretpostavku za podnošenje tužbe radi isplate razlike plaće, već se evidencije radnog vremena mogu osporavati u parničnom postupku.“ (slično i Revd-1316/24-2 od 17. srpnja 2024.). Četvrto pravno pitanje kojim se osporava pravilnost i zakonitost drugostupanjske odluke kod okolnosti da je preinačena prvostupanjska presuda u nekom drugom predmetu, a ne u predmetu u kojem sud donosi odluku, kako to tvrdi predlagatelj, nije od značaja s obzirom na to da je pobijana odluka u konačnici ispravljena rješenjem drugostupanjskog suda poslovni broj Gž R-261/21-8 od 11. prosinca 2024.
5. Kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 8. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća
Đuro Sessa
