REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1548/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i mr. sc. Neri Radas članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KK, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Anka Jakovljević Grizelj, odvjetnica u Đakovu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnica Iris Šanjug, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-594/2022-2 od 6. rujna 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P- 176/2021-21 od 28. travnja 2022., u sjednici održanoj 8. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tuženika.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod stavkom I. izreke utvrđen je ništetnim dio odredbe članka 2. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na pokretnini u korist banke, od dana 14. ožujka 2005., ovjerenog kod javnog bilježnika Dragice Dumančić u Osijeku pod brojem: OU-218/05 dana 16. ožujka 2005. godine, koji glasi: „u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 16.700,00 CHF, prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita“, pod stavkom II. izreke utvrđen je ništetnim dio odredbe članka 3. točka 2. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na pokretnini u korist banke, od dana 14. ožujka 2005., ovjerenog kod javnog bilježnika Dragice Dumančić u Osijeku pod brojem: OU-218/05 dana 16. ožujka 2005. godine, koji glasi: „u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 16.700,00 CHF“, pod stavkom III. izreke utvrđen je ništetnim dio odredbe sadržan u članku 3. točka 3. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na pokretnini u korist banke, od dana 14. ožujka 2005., ovjerenog kod javnog bilježnika Dragice Dumančić u Osijeku pod brojem: OU-218/05 dana 16. ožujka 2005., koji glasi: „u kunama obračunanim po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja.“ Pod stavkom IV. izreke prvostupanjske presude utvrđen je ništetnim dio odredbe sadržan u članku 3. točka 4. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na pokretnini u korist banke, od dana 14.03.2005. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Dragice Dumančić u Osijeku pod brojem: OU-218/05 dana 16. ožujka 2005., koji glasi: „Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan plaćanja“, pod stavkom V. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju zbog ništetnih ugovornih odredbi kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak isplati novčani iznos od 6.936,09 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini iznos (pobliže naveden pod stavkom V. izreke prvostupanjske presude) od dospijeća do isplate, a pod stavkom VI. izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 7.200,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. travnja 2022. do konačne isplate.

2. Drugostupanjskom presudom pod stavkom I. izreke odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda, a pod stavkom II. Izreke je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 5057/2022-2 od 4. lipnja 2024. dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

„Može li sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, izvesti činjeničnu presumpciju da je pravni prednik tuženika propustio informirati tužitelja o pravnim i ekonomskim posljedicama ugovaranja valutne klauzule CHF, iako je banka kao tuženik tvrdila tijekom postupka da je informirala tužitelja u konkretnom ugovoru o kreditu te predložila adekvatne dokaze na tu okolnost, posebice u vidu saslušanja djelatnika tuženika, a koje dokazne prijedloge sudovi nisu proveli?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08, 96/08., 123/08, 57/11, 148/11., 25/13, 28/13., 89/14., 70/19. i 80/22. - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojih je dopuštena. Predlaže da ovaj sud usvoji reviziju tuženika protiv drugostupanjske presude te ukine presude nižestupanjskih sudova, uz uputu da se u ponovljenom postupku provedu dokazni prijedlozi tuženika-saslušanje djelatnika tuženika.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je neosnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a toga Zakona zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja (potrošača) za utvrđenje ništetnim dijela odredbe članka 2., članka 3. točka 2. i 3. (glavnica vezana uz CHF-valutna klauzula) i dijela odredbe članka 3. točka 4. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na pokretnini u korist banke (promjenjiva kamatna stopa u skladu s odlukom kreditora) sklopljenog između stranaka 16. ožujka 2005., kao i restitucijski zahtjev za povrat preplaćenih iznosa zbog ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u iznosu 6.936,09 kn/920,58 EUR. 9. U postupku koji je prethodio reviziji prvostupanjski sud je između ostalih proveo dokaz financijskim vještačenjem radi visine preplaćenog dijela u odnosu na početno ugovorenu kamatu i tečaj na dan isplate, kao i saslušanjem tužitelja kao stranke, te je izvršio uvid u ugovor o kreditu, otplatni i amortizacijski plan.

10. Nižestupanjski sudovi su na temelju utvrđenja da je tužitelj kao potrošač s prednikom tuženika sklopio ugovor o potrošačkom kreditu (radi kupovine osobnog vozila), a koji ugovor je ponuđen kao "najpovoljniji" bez prethodnog pregovaranja o pojedinačnim odredbama i bez prethodnog objašnjenja, informiranja i upozorenja na eventualne rizike intervalutarnih promjena (valute CHF za koju je kredit bio vezan) ocijenili da takva obveza uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja kao korisnika kredita u odnosu na banku. Stoga zaključujući da su te odredbe ništetne, drugostupanjski sud je prihvaćajući činjenična utvrđenja i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti dijela odredbi ugovora o kreditu (dijela čl. 2., te članka 3. točka 2., 3. i 4. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na pokretnini u korist banke), kao i za isplatu iznosa 6.936,09 kn / 920,58 EUR (s osnove preplaćenog iznosa valutne klauzule) s pripadajućim zateznim kamatama.

10.1. Pri tom su se sudovi pozvali na pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donesene u kolektivnom sporu „Potrošač“ (poslovni broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.) koje se odnose na tuženika, a sve s obzirom na iznesena utvrđenja u tim postupcima i zakonske odredbe čl. 502.c ZPP, odredbe tada važećega Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03., 46/07., 79/07. - dalje: ZZP/03) i to odredbe čl. 81. i 84., zatim odredbe čl. 96. st. 1. i čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12. i 56/13. - dalje: ZZP/07), kao i na odredbe čl. 118. u vezi sa čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/14., 110/15. i 14/19. - dalje: ZZP/14), koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja predmetnog postupka, te odredbe čl. 323. st. 1. i čl. 111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05. - dalje: ZOO).

10.2. Odgovarajući na žalbene navode tuženika drugostupanjski sud se pozvao na odredbe čl. 502.c ZPP pri čemu je pozivom na pravno shvaćanje iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 3142/2018 od 19. ožujka 2019., a s obzirom da je odredba predmetnog Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli sadržajno izražena na identičan način kao i one koje su u izreci pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđene ništetnim, zaključio da prvostupanjski sud nije ni bio dužan provoditi nikakve dokaze u pravcu da se o utvrđenim ništetnim odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, da li su one jasne, teško razumljive i/ili teško uočljive i da li te odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini.

11. Tuženik, naznačenim pitanjem u odnosu na koje je dopuštena revizija, u suštini osporava pravilnost primjene odredbe čl. 502.c ZPP i odredbe čl. 81. st. 4. ZZP/03, kod donošenja zaključka suda prema kojem se o odredbama potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dijelu odredbe o valutnoj klauzuli ugovora o kreditu denominiranog u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF) nije pojedinačno pregovaralo, iako na tu okolnost nije proveden dokaz saslušanjem svjedoka kojega je tuženik predložio upravo na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi. U vezi s tim tuženik navodi da su odbijanjem provođenja dokaza saslušanjem djelatnice tuženika na okolnost obaviještenosti tužitelja o značajkama predmetnog ugovora o kreditu nižestupanjski sudovi onemogućili tuženika u raspravljanju.

11.1. Tuženik smatra da je takvim postupanjem nižestupanjskih sudova povrijeđeno njegovo pravo na procesnu ravnopravnost, odnosno pravo na jednakost oružja i pravo na pristup sudu, te se pritom pozvao na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022.

12. O pravnom pitanju zbog kojeg je dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude u ovom postupku u činjenično i pravno „sličnim“, ali ne i podudarnim predmetima i to u predmetima:

a) Rev 544/2024-2 od 23. travnja 2024. ovaj sud je, na tamo prvo postavljeno pravno pitanje, a koje je sadržajno suglasno s postavljenim pitanjem zbog kojeg je dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude u predmetnom postupku, reafirmirajući pravno shvaćanje navedeno u odlukama ovog suda broj Rev 1279/2022- 2 od 14. veljače 2023., Rev 120/2023-2 od 28. veljače 2023., Rev 84/2023-2 od 19. travnja 2023. te Rev 296/2023-2 od 5. travnja 2023. i dr., izrazio slijedeće pravno shvaćanje kao i odgovor na tamo postavljeno pravno pitanje:

„Protivan je odredbi čl. 81. st. 4. ZZP kao i procesnoj ravnopravnosti stranaka, zaključak suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dijelu odredbe o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli ugovora o kreditu denominiranog u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF) nije pojedinačno pregovaralo, ako se na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka (radnika revidenta) koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi.“.

b) Rev 1079/2023-2 od 14. veljače 2024. ovaj sud je na tamo postavljeno prvo pravno pitanje, a koje je suglasno s drugo postavljenim pitanjem zbog kojeg je dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude u predmetnom postupku izrazio sljedeće pravno shvaćanje:

„U individualnoj parnici radi naknade štete, koja se vodi radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli ugovora o kreditu denominiranog u CHF i koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, sud nije ovlašten izvesti činjeničnu presumpciju da je tuženica ili njen pravni prednik propustio tužitelja informirati o pravnim i ekonomskim posljedicama ugovaranja valutne klauzule u CHF u slučaju ako je banka kao tuženica tvrdila tijekom postupka da je informirala tužitelja u konkretnom slučaju, te je predložila adekvatne dokaze na tu okolnost koje sud nije proveo.“.

13. Međutim, u ovom predmetu nije moguće primijeniti pravna shvaćanja izražena u naprijed navedenim odlukama. Navedenog stoga što tuženik neosnovano navodi da su ga, odbijanjem provođenja dokaza saslušanjem djelatnice tuženika na okolnost obaviještenosti tužitelja o značajkama predmetnog ugovora o kreditu nižestupanjski sudovi onemogućili u raspravljanju.

13.1. Naime, iz sadržaja spisa - odgovora na tužbu (list 28-44 spisa) proizlazi da je tuženik između ostalog naveo da je ...pri sklapanju Ugovora o kreditu… tužitelju kao potrošaču predočio i učinio dostupnim sve bitne uvjete ugovora iz kojih su jasno vidljive prava i obveze ugovornih strana, …te je tužitelja obavještavao o promjeni kamatne stope i dostavljao mu izmijenjeni otplatni plan..., te je predložio kao dokaz saslušanje zaposlenika tuženika na okolnost sklapanja ugovora o kreditu, pri čemu je naveo da će podatak o osobi svjedoka bit dostavljen najkasnije na pripremnom ročištu, što međutim tuženik nije učinio ni na pripremnom ročištu (zapisnik s pripremnog ročišta - list 230-231 spisa), kao ni do pravomoćnog okončanja predmetnog postupka.

14. Stoga, u situaciji kada tuženik nije predložio saslušanje svoje zaposlenice navodeći ime i prezime svjedokinje (za koju navodi da je sudjelovala u sklapanju predmetnog ugovora o kreditu) na okolnost obaviještenosti tužitelja o značajkama predmetnog ugovora o kreditu, to su neosnovane tvrdnje tuženika da je postupanjem sudova povrijeđeno tuženikovo pravo na procesnu ravnopravnost i primjenu odredbe čl. 81. st. 4. ZZP (u tom smislu i ovaj sud u odluci broj Rev 74/2024-2 od 10. travnja 2024., Rev 329/2024-2 od 15. svibnja 2024. i dr.).

15. S obzirom na sve naprijed navedeno, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 8. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić