REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-137/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RICARDO d.o.o., Darda, Kudeljara 1A, OIB: 83535297393, kojeg zastupa punomoćnik Željko Zrno, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika HRVATSKE OSIGURAVAJUĆE KUĆE d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176, kojeg zastupaju punomoćnici Željko Olujić, Iva Pezić i Fran Olujić, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Željko Olujić, Iva Pezić i Fran Olujić u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3459/2022-2 od 17. kolovoza 2022. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-47/2022-146 od 29. lipnja 2022., u sjednici održanoj 8. siječnja 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. Preinačava se točka III. izreke presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3459/2022-2 od 17. kolovoza 2022. i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos od 69.739,33 eura tekućih od 17. listopada 2016. do 22. travnja 2022. kao neosnovan.

II. Revizija se odbija u preostalom dijelu kao neosnovana.

III. Nalaže se tužitelju nakaditi tuženiku trošak revizijskog postupka u iznosu od 1.775,00 eura u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 41.429,92 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 21. lipnja 2016. do isplate, pod točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 563.657,61 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 21. lipnja 2016. do isplate, pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 103.232,26 kuna sa zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate. Pod točkama IV. do VII. izreke odlučeno je o parničnom trošku stranaka.

2. Drugostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijena je tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u točkama I., III. i VI. izreke. Pod točkom II. izreke odbijena je tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu točke II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za plaćanje zakonskih zateznih kamata tekućih na iznos od 21. lipnja 2016. do 16. listopada 2016. na iznos od 563.657,61 kuna. Pod točkom III. izreke preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu točke II. izreke i naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 563.657,61 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. listopada 2016. do isplate. Pod točkom IV. izreke i V. izreke odlučeno je o parničnom trošku stranaka.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-5101/2022- 2 od 20. rujna 2023., tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3459/2022-2 od 17. kolovoza 2022. u odnosu na sljedeća pravna pitanja:

"1. Teku li zakonske zatezne kamate na naknadu imovinske štete s osnova izgubljene zarade od podnošenja tužbe i za iznose koji su dospjeli nakon podnošenja tužbe?

2. Pripadaju li tužitelju zakonske zatezne kamate na ukupan iznos izgubljene zarade prije nego je postavio takav zahtjev tuženiku kao osiguratelju po osnovi police obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti?"

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženik je pozivom na čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku podnio reviziju u odnosu na pravna pitanja zbog kojih je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu, a podredno da ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je djelomično osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet razmatranja u revizijskoj fazi postupka je tijek zateznih kamata na imovinsku štetu na ime izgubljene zarade koja je nastala kao posljedica prometne nesreće za koju je odgovoran osiguranik tuženika.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće činjenice:

- da je u prometnoj nesreći koja se dogodila 21. lipnja 2016. totalno uništeno vučno i priključno vozilo u vlasništvu tužitelja,

- da je za nesreću odgovoran osiguranik tuženika,

- da je tužitelj tražio naknadu štete na ime izgubljene koju je pretrpio zbog uništenog kamiona u razdoblju od nastanka štete 21. lipnja 2016. do 21. travnja 2021. kada mu je tuženik isplatio totalnu štetu na vozilu u ukupnom iznosu od 563.657,61 kuna,

- da prosječna mjesečna zarada kamiona jednakog kao što je uništeni iznosi 9.888,73 kuna,

- da je u tužbi od 17. listopada 2016. tužitelj na ime izgubljene zarade tražio iznos od 166.435,95 kuna do podnošenja tužbe, a od podnošenja tužbe je potraživao dnevni iznos izgubljene zarade od 1.958,07 kuna do isplate,

- da je presudom Trgovačkog suda u Osijeku u ovom predmetu prihvaćen tužbeni zahtjev u iznosu od 38.206,65 kuna na ime izgubljene zarade, dok je odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 128.229,30 kuna,

- da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u ovom predmetu ukinuta presuda Trgovačkog suda u Osijeku u odnosu na isplatu iznosa od 38.206,65 kuna na ime izgubljene zarade,

- da je podneskom od 22. travnja 2022. tužitelj tražio isplatu iznosa od 563.657,61 kuna na ime izgubljene zarade koju je izračunao na bazi prosječne mjesečne zarade kamiona u iznosu od 9.888,73 kuna, dok prosječna zarada po radnom danu iznosi 449,49 kuna,

- da je rješenjem suda od 24. svibnja 2022. dopuštena preinaka tužbe,

- da je tužitelj u tužbi tražio zatezne kamate od dana podnošenja tužbe do isplate, dok je podneskom od 22. travnja 2022. tražio zatezne kamate od 21. lipnja 2016. do isplate.

10. Prvostupanjski sud je odbio zahtjev za isplatu iznosa od 563.657,61 kuna na ime izgubljene zarade jer tužitelj nije dokazao da je pretrpio štetu u vidu izmakle dobiti za navedeno razdoblje sukladno čl. 1089. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje: ZOO), dok je prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na ostale oblike imovinske štete.

11. Drugostupanjski sud je djelomično preinačio prvostupanjsku presudu tako da je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 563.657,61 kuna na ime izgubljene zarade primjenom čl. 1089. st. 3. ZOO s time da je zatezne kamate na taj iznos dosudio od dana podnošenja tužbe 17. listopada 2016. do isplate. Pri tome se drugostupanjski sud pozvao na čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranja u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje: ZOOP), ali je potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je odbijen zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 563.657,61 kuna za razdoblje od 21. lipnja do 17. listopada 2016. prihvaćajući tuženikov prigovor zastare.

12. Iako u nižestupanjskim presudama nije izričito navedeno, iz opisanog tijeka postupka proizlazi da je tužitelj na ime izgubljene zarade tužbom tražio isplatu iznosa od 166.435,95 kuna budući da je ukinutom presudom prihvaćen zahtjev za isplatu iznosa od 38.206,65 kuna, a odbijen iznos od 128.229,30 kuna za koji je tužitelj povukao tužbeni zahtjev (čemu se tuženik protivio) što ukupno u zbroju čini iznos od 166.435,95 kuna. U daljnjem tijeku postupka, nakon ukidne odluke drugostupanjskog suda u odnosu na iznos od 38.206,65 kuna tužitelj je podneskom od 22. travnja 2022. preinačio tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva tražeći isplatu iznosa od 563.657,61 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 21. lipnja 2016. do isplate.

13. U ovom predmetu šteta je tužitelju nastala u prometnoj nesreći koja se dogodila 21. lipnja 2016. pa se u ovom slučaju primjenjuje odredba čl. 12. st. 4. ZOOP-a prema kojoj u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz stavka 1. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

14. Međutim, izgubljena zarada obuhvaća izgubljenu zaradu nastalu u razdoblju od dana nastanka nesreće 21. lipnja 2016. do podnošenja tužbe 17. listopada 2016. te u razdoblju od tužbe 17. listopada 2016. pa do 21. travnja 2021. što znači da je tužitelj tužbom potraživao naknadu štete na ime izgubljene zarade koja je dijelom dospjela tek nakon podnošenja tužbe sudu.

15. Iako prema odredbi čl. 12. st. 4. ZOOP-a tužitelj ima pravo na zatezne kamate od podnošenja odštetnog zahtjeva odnosno tužbe ako odštetni zahtjev nije podnesen, prema shvaćanju ovog suda tužitelj nema pravo na zatezne kamate od podnošenja tužbe na potraživanje koje je dospjelo tek nakon podnošenja tužbe.

16. Naime, tuženik ne može biti u zakašnjenju s tražbinom koja još nije niti dospjela u trenutku podnošenja tužbe pa se niti zatezne kamate kao svojevrsna kazna za nepravovremeno plaćanje tražbine ne mogu dosuditi za razdoblje prije nego što je tražbina dospjela.

17. Stoga odgovor na prvo postavljeno pitanje glasi:

Zakonske zatezne kamate na naknadu imovinske štete s osnova izgubljene zarade za štetu koja je nastala u prometnoj nesreći i za koju je odgovoran osiguratelj ne teku od podnošenja tužbe za one iznose koji su dospjeli nakon podnošenja tužbe.

18. Međutim, budući da iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je tužitelj djelomično povukao tužbu za iznos od 128.229,30 kuna za povučeni iznos se sukladno čl. 193. st. 9. ZPP smatra da tužba nije bila niti podnesena te se može ponovno podnijeti. Tužitelj je nakon djelomičnog povlačenja tužbe podneskom od 22. travnja 2022. sukladno čl. 190. st. 3. ZPP preinačio tužbu tako da je povećao tužbeni zahtjev s iznosa od 38.206,65 kuna na iznos od 563.657,61 kuna, dakle, povećao je tužbeni zahtjev za iznos od 525.450,96 kuna/69.739,33 eura.

19. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-1133/2021-2 od 14. prosinca 2021. izraženo je sljedeće pravno shvaćanje: „Tuženik je u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen jer on ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva“.

20. Stoga tužitelju u odnosu na preinačeni tužbeni zahtjev u iznosu od 525.450,96 kuna zatezne kamate pripadaju od 22. travnja 2022. kada je podneskom povećao tužbeni zahtjev odnosno preinačio tužbu za taj iznos te je stoga valjalo preinačiti pobijanu presudu i odbiti zatezne kamate na iznos od 525.450,96 kuna/69.739,33 eura tekuće od 17. listopada 2016. do 22. travnja 2022., dok je u preostalom dijelu, s obzirom na to da iz sadržaja revizije proizlazi da tuženik smatra da zatezne kamate teku na iznos od 74.810,22 eura/563.657,61 kuna (a ne na iznos od 69.739,33 eura/525.450,96 kuna u odnosu na koji iznos je revizija osnovana) od 22. travnja 2022., valjalo odbiti reviziju.

21. Odgovor na drugo pitanje glasi:

Tužitelju zakonske zatezne kamate na ukupan iznos izgubljene zarade ne pripadaju prije nego što je postavio takav zahtjev tuženiku kao osiguratelju po osnovi police obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti.

22. Slijedom navedenog valjalo je djelomično prihvatiti reviziju tuženika i na temelju odredbe čl. 391. st. 6. i 7. ZPP odlučiti kao pod toč. I. i II. izreke.

23. Budući da je presuda djelomično preinačena u odnosu na sporedno potraživanje koje se odnosi na zatezne kamate na dosuđenu glavnicu, to nije imalo utjecaja na uspjeh tuženika u sporu pa tužitelju nije dosuđen trošak parničnog postupka.

24. Tuženiku je, na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP, u svezi čl. 155. i čl. 154. st. 5. ZPP, u visini određenoj Tbr. 10. toč. 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: OT) uz vrijednost boda od 2,00 eura po Tbr. 54 Tarife i 25% PDV-a po Tbr. 46 Tarife valjalo priznati trošak sastava revizije u iznosu od traženih 1.775,00 eura, dok trošak sudske pristojbe na reviziju nije priznat jer prema napomeni uz Tar. br. 3. Uredbe o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 53/19, dalje: Uredba) proizlazi da se ne plaća sudska pristojba na reviziju ako je sud rješenjem dopustio reviziju. Stoga je odlučeno kao pod točkom III. ove presude.

Zagreb, 8. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil