REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-504/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BC iz [adresa], A. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Pažitka, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB:52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, Građansko- upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužene protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-628/2022-3 od 18. siječnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj Pr-126/2020-21 od 19. travnja 2022., u sjednici održanoj 8. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužene te se preinačavaju presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž R-628/2022-3 od 18. siječnja 2023. i presuda Općinskog suda u Rijeci broj Pr-126/2020-21 od 19. travnja 2022. i sudi:

"Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, Ministarstvu unutarnjih poslova, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB:52634238587, da tužitelju BC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime dodatka za rad na terenu, isplati iznos od 23.710,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na slijedeće iznose:

- 2.100,00 kuna od 1. veljače 2017. do isplate,

- 600,00 kuna od 1. ožujka 2017. do isplate,

- 1.050,00 kuna od 1. travnja 2017. do isplate,

- 1.650,00 kuna od 1. svibnja 2017. do isplate,

- 1.050,00 kuna od 1. srpnja 2017. do isplate,

- 1.050,00 kuna od 1. kolovoza 2017. do isplate,

- 1.200,00 kuna od 1. rujna 2017. do isplate,

- 900,00 kuna od 1. listopada 2017. do isplate,

- 850,00 kuna od 1. studenog 2017. do isplate,

- 2.040,00 kuna od 1. prosinca 2017. do isplate,

- 1.020,00 kuna od 1. siječnja 2018. do isplate,

- 2.040,00 kuna od 1. veljače 2018. do isplate,

- 1.360,00 kuna od 1. ožujka 2018. do isplate,

- 1.360,00 kuna od 1. svibnja 2018. do isplate,

- 2.040,00 kuna od 1. lipnja 2018. do isplate,

- 680,00 kuna od 1. srpnja 2018. do isplate,

- 340,00 kuna od 1. kolovoza 2018. do isplate,

- 170,00 kuna od 1. rujna 2018. do isplate,

- 850,00 kuna od 1. listopada 2018. do isplate,

- 340,00 kuna od 1. studenog 2018. do isplate,

- 1.020,00 kuna od 1. prosinca 2018. do isplate,

i to za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, Ministarstvu unutarnjih poslova, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB:52634238587, da tužitelju BC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 4.062,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja (19. travnja 2022.) do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 431,34 eura u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e:

I. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak revizijskog postupka u iznosu od 499,08 eura u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici isplatiti tužitelju na ime dodatka za rad na terenu iznos od 23.710,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. I.), kao i parnični trošak u iznosu od 4.062,50 kuna sa zakonskim zateznim kamatama kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. II.). Ujedno je odbijen zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka u iznosu od 4.000,00 kuna (toč. III.).

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja (toč. I.), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan (toč. II.).

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-3591/2023-2 od 15. studenoga 2023. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećih pitanja:

„1. Da li policijski službenici Republike Hrvatske obavljanjem poslova granične kontrole na graničnim prijelazima koji se nalaze na području Republike Slovenije, ustrojenim temeljem Uredbe o graničnim prijelazima Republike Hrvatske (NN 79/13) te u nadležnosti ustrojstvene jedinice (policijske postaje) u kojoj su isti raspoređeni, obavljaju poslove svog stalnog mjesta rada u smislu čl. 56. Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike (NN 104/13) ili se njihov rad ima smatrati radom izvan stalnog mjesta rada za koji se ostvaruje pravo na dodatak za rad na terenu u smislu čl. 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 104/13), odnosno čl. 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 12/17, 12/18)?

2. Može li se Tumačenje Zajedničke komisije br. 7/55 od 22. svibnja 2014. kojim se tumače članci 55. i 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 104/13), a kojim je dano tumačenje vezano za granični prijelaz Dobova u Republici Sloveniji (policijski službenici koji su izvanredno upućeni na rad u Dobovu, koji granični prijelaz nije ustrojen prema Uredbi o graničnim prijelazima Republike Hrvatske te se radi o željezničkom graničnom prijelazu i policijski službenici svoj posao obavljaju u vlaku tijekom vožnje vlaka i ulaze do 3 km u područje druge države), primjenjivati prilikom donošenja odluka o ostvarivanju prava na terenski dodatak policijskih službenika koji rade na cestovnim graničnim prijelazima koji su ustrojeni sukladno Uredbi o graničnim prijelazima Republike Hrvatske te su u nadležnosti ustrojstvene jedinice u kojoj su isti raspoređeni (postaja granične policije)?

3. Može li se Tumačenje Zajedničke komisije br. 7/55 od 22. svibnja 2014. kojim se tumače članci 55. i 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 104/13), a koje je tumačenje vezano za granični prijelaz Dobova u Republici Sloveniji, primjenjivati prilikom donošenja odluke za tražbine dospjele nakon stupanja na snagu kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 12/17, 12/18)?

4. Može li se Tumačenje Zajedničke komisije broj 1/50 od 4. veljače 2019. godine i uvjeti koje isto propisuje primijeniti na Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike (NN 104/13) i na Kolektivni ugovor za službenike i namještenike (NN 12/17, 12/18) s obzirom da se radi o sadržajno istim odredbama KU?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženica je podnijela reviziju navodeći pravna pitanja zbog kojih je ovaj sud dopustio izjavljivanje revizije i to pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) predlažući da ovaj sud ukine pobijanu nižestupanjsku presudu i predmet vrati na ponovni postupak, podredno da istu preinači.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao policijskog službenika Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, Postaje granične policije Rupa za isplatom dodatka za rad na terenu zbog obavljanja policijskih poslova granične kontrole na Međunarodnom graničnom prijelazu Pasjak-Starod i Graničnom prijelazu Lipa-Novokračine, koji se nalazi na području državnog teritorija Republike Slovenije, za razdoblje od 1. veljače 2017. do 20. prosinca 2018. u ukupnom iznosu od 23.170,00 kuna.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima u bitnome je utvrđeno da je tužitelj državni službenik zaposlen kod tuženika, da je raspoređen na rad na radno mjesto policijski službenik za graničnu kontrolu u Postaji granične policije Rupa na temelju rješenja od 7. listopada 2016. i 13. travnja 2017., kao i da od 2. veljače 2017., prema rasporedu rada, obavlja poslove policijskog službenika za graničnu kontrolu na zajedničkim graničnom prijelazima koje pokriva Policijska granična policija Rupa, a to su Međunarodni granični prijelaz Pasjak-Starod i Malogranični prijelaz Lipa- Novokračine na kojima se obavlja one-stop kontrola na području Republike Slovenije.

10. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 104/13 - dalje: KU/13) odnosno čl. 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 112/17 i 12/18 - dalje: KU/17) kojima je određeno da službenik odnosno namještenik za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojemu je zaposlen i izvan mjesta njegovog stalnog boravka, ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje osam sati bez obzira na to koliko je dana radio, te pozivom na tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene kolektivnih ugovora broj 7/55 od 22. svibnja 2014. i tumačenja Zajedničke komisije broj 22/56 od 11. studenoga 2016.

11. Osnovano revidentica kroz dopuštena pitanja osporava pravilnost primjene materijalnog prava kod prihvaćanja tužbenog zahtjeva.

12. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva pravilno su sudovi pošli od pojma stalnog mjesta rada, jer se terenski dodatak i priznaje u ovisnosti o tome je li konkretni rad službenika izvršen u stalnom mjestu rada ili izvan tog mjesta. Međutim, sudovi su pogriješili u primjeni materijalnog prava kod tumačenja pojma stalnog mjesta rada tužitelja zato što su taj pojam u slučaju tužitelja tumačili proizvoljno, bez obzira na propise kojima je uređeno mjesto rada tužitelja kao policijskog službenika za zaštitu granice konkretne policijske postaje.

13. Pri tumačenju pojma mjesta rada policijskih službenika za zaštitu granice valja najprije imati na umu da je odredbom čl. 25. st. 3. Zakona o nadzoru državne granice ("Narodne novine" broj 83/13, 27/16, 114/22 i 151/22 - dalje: ZNDG), propisano da se granična kontrola ili dio granične kontrole može, sukladno međunarodnim instrumentima, obavljati i na području druge države, dok u skladu s odredbom čl. 37. st. 2. istog Zakona, policijski službenici Republike Hrvatske smiju, sukladno međunarodnom ugovoru ili odredbama važećih propisa, u drugim državama obavljati određene radnje i poslove iz područja nadzora državne granice i druge poslove međunarodne suradnje, pod uvjetima određenim međunarodnim ugovorom.

14. Međunarodna suradnja između Republike Hrvatske i Republike Slovenije u vezi s obavljanjem granične kontrole uređena je Sporazumom o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu potpisanim u Kopru 14. travnja 2003. i potvrđenim Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 2/2004 - dalje: Sporazum).

15. Tim je Sporazumom u čl. 2. st. 1. ugovoreno da će ugovorne stranke unutar njegova okvira pojednostavniti i ubrzati obavljanje granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, dok je u st. 2. istog članka propisano da će u tu svrhu u domaćoj državi biti određena službena mjesta na kojima se unutar zone obavlja granična kontrola susjedne države. U st. 3. čl. 2. Sporazuma određeno je da službene osobe susjedne države imaju pravo u skladu s ovim Sporazumom obavljati graničnu kontrolu u domaćoj državi u zoni, koja se određuje sukladno ovom Sporazumu.

16. Pritom Sporazum daje i značenje nekim od naprijed spomenutih izraza, pa tako prema čl. 1. toč. 2. izraz "domaća država" označava ugovornu stranku na čijem državnom području nadležna tijela susjedne države obavljaju graničnu kontrolu, izraz "susjedna država" označava ugovornu stranku čija nadležna tijela obavljaju graničnu kontrolu na državnom području domaće države (toč. 3. čl. 1. Sporazuma), dok izraz "zona" označava područje domaće države u kojem službene osobe susjedne države imaju pravo obavljati graničnu kontrolu (toč. 6. čl. 1. Sporazuma). Izraz "službena osoba" označava službenika tijela državne uprave nadležnih za obavljanje granične kontrole i službenika ovlaštenog za službeni nadzor (toč. 7. čl. 1. Sporazuma).

17. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Sporazuma, zona u cestovnom prometu može obuhvaćati: a) službene prostorije određene za obavljanje granične kontrole susjedne države, b) cestovne dionice, c) druge objekte i d) cestu između državne granice i službenog mjesta za obavljanje granične kontrole. U skladu s odredbom čl. 4. st. 1. Sporazuma, u zoni za obavljanje granične kontrole susjedne državne vrijede svi propisi susjedne države za prijelaz osoba preko granice te za uvoz, izvoz i provoz stvari. Službene osobe susjedne države provode ove propise u jednakom opsegu i s jednakim posljedicama kao na vlastitom državnom području, dok prema st. 2. istog članka službene radnje koje u zoni obave službene osobe susjedne države smatraju se kao da su bile obavljene u općini susjedne države na čijem se državnom području nalazi granični prijelaz.

18. Na temelju čl. 2. st. 4. naprijed spomenutog Sporazuma te čl. 17. Uredbe (EZ), broj 562/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006., kao i poštujući dobru praksu obavljanja granične kontrole na graničnim prijelazima za pogranični promet, vlade dviju država su 12. lipnja 2013. postigle i Dogovor o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole te su, među ostalim mjestima, utvrdile su takva mjesta i granični prijelazi na kojima je radio tužitelj, za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području (st. 1. toč. 1. Dogovora).

19. Prema odredbi čl. 48. Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja ("Narodne novine" broj 117/11, 50/14 i 32/15) koja je bila na snazi u utuženom razdoblju, u Policijskoj upravi primorsko-goranskoj osnivaju se I. policijska postaja Rijeka, II. policijska postaja Rijeka, Policijska postaja Mali Lošinj sa Policijskom ispostavom Cres, Policijska postaja Crikvenica, Policijska postaja Čabar, Policijska postaja Delnice, Policijska postaja Krk, Policijska postaja Opatija, Policijska postaja Rab, Policijska postaja Vrbovsko, Postaja prometne policije Rijeka, Postaja granične policije Rupa i Postaja pomorske i aerodromske policije Rijeka, te je u čl. 61. navedene Uredbe određeno da je Postaja granične policije Rupa je specijalizirana granična postaja II. kategorije sa sjedištem na Međunarodnom graničnom prijelazu Rupa, nadležna za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućim graničnim prijelazima i zaštitu dijela državne granice sa Republikom Slovenijom u dužini od 51 km.

20. Iz navedenoga proizlazi da policijska postaja nadležna za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice u osnovi predstavlja zemljopisno područje nadležnosti utvrđeno posebnim propisima na kojem policijski službenici za zaštitu granice obavljaju poslove koji čine opis poslova tog radnog mjesta. U konkretnom je slučaju tužitelj upravo radio na zemljopisnom području u nadležnosti Policijske postaje Rupa.

21. Tužitelj je tužbu temeljio na tvrdnji da mu sporni terenski dodatak pripada zbog činjenice što njegovo mjesto rada obuhvaća i područje Republike Slovenije, koje se nalazi izvan mjesta sjedišta Policijske postaje Rupa, smatrajući da ta činjenica znači da je on upućena na rad izvan njegovog stalnog mjesta rada. Pritom se tužitelj pozvao na odredbe čl. 56. KU/13 odnosno čl. 50. KU/17., kojima je propisano da za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje osam sati bez obzira na to koliko je dana radio.

22. Imajući na umu naprijed navedeni pravni okvir, revizijski sud ocjenjuje pogrešnim zaključak nižestupanjskih sudova da je tužitelj u obavljanju službe na radnom mjestu policijskog službenika za zaštitu granice u Policijskoj postaji Rupa, koja je ujedno nadležna i za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice s Republikom Slovenijom u zoni navedenih graničnih prijelaza, radio izvan stalnog radnog mjesta. To stoga što njegovo stalno radno mjesto uključuje i područje Republike Slovenije u kojem je on ovlašten obavljati svoje redovne poslove vezane uz graničnu kontrolu i što se njegove službene radnje obavljene u zoni Republike Slovenije, kao susjedne države, smatraju kao da su obavljene u Republici Hrvatskoj, a u skladu s naprijed navedenim sadržajem međudržavnog Sporazuma. U tom je smislu ta zona kao područje Republike Slovenije u kojem tužitelj ima pravo obavljati graničnu kontrolu odnosno redovne poslove svog radnog mjesta, u skladu s međudržavnim Sporazumom, sastavni dio njegovog radnog mjesta zbog čega njegov rad u toj zoni nema obilježje rada izvan njezinog stalnog mjesta rada.

23. U tom smislu pogrešno sudovi zaključuju da je tužitelj u konkretnom slučaju bio upućen na rad u Republiku Sloveniju, budući da radno mjesto tužitelja kao policijskog službenika za zaštitu granice obuhvaća i područje Republike Hrvatske i područje Republike Slovenije. Upućivanje policijskih službenika na rad u inozemstvo je sasvim drugi pravni institut. Naime, prema odredbi čl. 7. toč. 9. Zakona o policiji ("Narodne novine" broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16 i 66/19 - dalje: ZP), Ministarstvo unutarnjih poslova, radi stvaranja uvjeta rada policije organizira, među ostalim, i upućivanje policijskih službenika na rad u inozemstvo. Tako se, u skladu s odredbom čl. 77. st. 2. ZP policijski službenik upućuje na rad u inozemstvo na temelju utvrđenih pravila o međunarodnoj policijskoj suradnji te posebnih pravila, a o čemu se u ovom slučaju ne radi.

24. Kada pravila o međunarodnoj suradnji u vezi s obavljanjem granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, kao što su ZNDG i spomenuti međudržavni Sporazum, propisuju da je mjesto rada policijskog službenika za nadzor granice i područje domaće države u kojem službene osobe susjedne države imaju pravo obavljati graničnu kontrolu, a da se službene radnje koje u toj zoni obave službene osobe susjedne države smatraju kao da su obavljene u općini susjedne države na čijem se državnom području nalazi granični prijelaz, tada se ne radi o upućivanju radnika na rad u inozemstvo, već se radi o tome da redovno i stalno mjesto rada tih policijskih službenika obuhvaća i zemljopisni prostor domaće države i zemljopisni prostor susjedne strane države.

Tako tužitelj zbog činjenice da stalno mjesto njegovog rada obuhvaća i područje druge države nije upućen na rad u inozemstvo u skladu s propisima koji reguliraju upućivanje policijskih službenika na rad u inozemstvo, već je raspoređen na radno mjesto koje, u skladu s posebnim propisima, a što uključuje i rad na području druge, susjedne države.

25. Ovakvo je pravno shvaćanje sasvim blisko pravnom shvaćanju ovog suda izraženom u presudi broj Revr 391/2009-2 od 3. lipnja 2009., Revr-1336/2009-2 od 29. prosinca 2009., i dr., iako ne u istim već srodnim činjeničnim okolnostima, ali primjenjivim i u konkretnom slučaju. Prema tom pravnom shvaćanju terenski dodatak služi za povećane troškove službenika koji se sastoje u izdacima za hranu i smještaj za vrijeme boravka na terenu, pri čemu se rad policajca koji je premješten na rad u drugo mjesto rada unutar iste policijske uprave ne može smatrati radom na terenu. Primjenjivo na konkretni slučaj, rad policijskog službenika unutar jedne policijske postaje u kojoj su pojedine točke u kojima se taj rad obavlja međusobno udaljene, ali čine cjelinu sastava te policijske postaje, ne može se smatrati radom na terenu niti je obuhvaćeno odredbom čl. 56. KU/13, kao ni čl. 50. KU/17 zato što policijski službenik u takvim okolnostima radi unutar svog stalnog mjesta rada.

26. Sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev i na temelju ocjene da se u konkretnom slučaju ima primijeniti Tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55 u vezi s primjenom čl. 55. i 56. KU/16., prema kojem službenik koji je temeljem posebnog rasporeda upućen obavljati poslove radnog mjesta na području graničnog prijelaza, u tom slučaju u Dobovi na državnom teritoriju Republike Slovenije, ima pravo na terenski dodatak u visini od 150,00 kuna ako je na terenu proveo najmanje osam sati, u koje vrijeme se ubraja i vrijeme putovanja, pri čemu se terenski dodatak i dnevnice isključuju.

27. Tumačenje Zajedničke komisije br. 1/50., koje je doneseno 04. veljače 2019., odnosno nakon razdoblja obuhvaćenog tužbom (do prosinca 2018.) i po ovome sudu se ne može primijeniti u ovoj pravnoj stvari, jer se ono ne odnosi na predmetnu tražbinu tužitelja.

28. Osnovana je tvrdnja tuženice da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su o osnovanosti zahtjeva odlučili i na temelju navedenog Tumačenja broj 7/55. Naime, navedeno je Tumačenje dano u drugačijim činjeničnim okolnostima, i to u okolnostima upućivanja djelatnika PU Zagrebačke i posebnog rasporeda rada policijskog službenika na područje Graničnog prijelaza Dobova, uz službeno ovlaštenje za rad na GP Dobova izdano na temelju čl. 9. Sporazuma, pri čemu u Postaji granične policije Zagreb nema ustrojenog graničnog prijelaza Dobova na području Republike Slovenije i granični prijelaz Dobova ne ulazi u područje nadležnosti MUP RH sukladno Uredbi o unutarnjem ustrojstvu MUP.

29. U okolnostima konkretnog slučaja, tužitelj je redovno i stalno, a ne po posebnom rasporedu, raspoređen na rad na radno mjesto policijskog službenika za graničnu kontrolu na zajedničkim graničnom prijelazima koje pokriva Policijska granična policija Rupa, a to su Međunarodni granični prijelaz Pasjak-Starod i Malogranični prijelaz Lipa- Novokračine, na području Republike Slovenije. Taj se rad obavlja u skladu s odredbom čl. 4. Sporazuma, a ne na temelju odredbe čl. 9. Sporazuma kao u slučaju na koji se odnosi spomenuto Tumačenje. Osim toga, sadržaj pitanja koje je postavljeno Zajedničkoj komisiji upućuje da u Postaji granične policije Zagreb nema ustrojenog graničnog prijelaza Dobova na teritoriju Republike Slovenije, što je u skladu s odredbama čl. 25. i 27. Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja ("Narodne novine" broj 117/11, 50/14 i 32/15), zbog čega se u takvim okolnostima Tumačenje broj 7/55 ne može primijeniti u konkretnom slučaju.

30. Stoga odgovori na postavljena pitanja glase:

„1. Svakodnevno obavljanje poslova granične kontrole policijskih službenika za zaštitu granice na graničnim prijelazima koji su ustrojeni sukladno Uredbi o graničnim prijelazima Republike Hrvatske odnosno Uredbi o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja, a koje policijski službenici za zaštitu granice Republike Hrvatske obavljaju u zonama koje su, iako fizički smještene na području Republike Slovenije kao susjedne države, u skladu sa Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, smatra se radom obavljenim u okviru stalnog mjesta rada za koji nisu ispunjene pretpostavke za isplatu terenskog dodatka. (tako i u Rev 1183/2022. od 17. siječnja 2023. Rev 142/2023 od 7. ožujka 2023.).

2. i 3. Tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55 od 22. svibnja 2014. koje se odnosi na primjenu čl. 55. i 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2013. u odnosu na policijskog službenika koji je upućen temeljem posebnog rasporeda obnašati službu na području GP Dobova, uz službeno ovlaštenje za rad na GP Dobova, a izdano na temelju čl. 9. Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, ne može se primjenjivati na odluke u kojima se odlučuje o pravima na terenski dodatak policijskih službenika za zaštitu granice koji su na raspoređeni na radno mjesto u policijskoj postaji nadležnoj za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućim graničnim prijelazima i zaštitu dijela državne granice te utvrđeni kao zajednička službena mjesta za obavljanje granične kontrole u zoni na graničnim prijelazima za obavljanje hrvatske granične kontrole na državnom području susjedne države (tako i u Rev- 1206/2022-2 od 17. siječnja 2023 Rev 142/2023 od 7. ožujka 2023.).

4. Tumačenje Zajedničke komisije br. 1/50 doneseno je 4. veljače 2019., odnosno, nakon razdoblja obuhvaćenog tužbom te se ono ne može primijeniti u ovoj pravnoj stvari.“

31. Stoga je reviziju tuženice valjalo prihvatiti i preinačiti pobijanju presudu odbijanjem tužbenog zahtjeva te temeljem odredbe čl. 391. st. 7. ZPP presuditi kao u izreci.

32. S obzirom da su po reviziji tuženice preinačene nižestupanjske presude na način da je tužbeni zahtjev odbijen, valjalo je odlučiti o troškovima parničnog postupka u skladu sa čl. 166. st. 2. ZPP u vezi čl. 154. st. 1., čl. 163. i čl. 164. st. 1. ZPP.

33. Tuženici pripada trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 132,72 eura ( Tbr. 8/1 OT), zastupanja na ročištima 14. prosinca 2020. i 28. ožujka 2022. svaki u iznosu od 132,72 eura ( Tbr. 9/1 OT) i sastav podneska od 13. siječnja 2021. u iznosu od 33,18 eura ( Tbr. 8/3 OT) što ukupno iznosi 431,34 eura.

34. Tuženici je valjalo priznati i trošak nastao sastavljanjem revizije u iznosu od 300,00 eura (Tbr. 10/5 OT). Također valjalo je priznati i trošak nastao sastavljanjem prijedloga za dopuštenje revizije u iznosu od 199,08 eura (Tbr. 10/5 OT). Obzirom je tuženica u odnosu za navedenu radnju zatražila trošak u iznosu od 199,08 eura valjalo joj je isti sukladno odredbi čl. 164. st. 1. i 2. dosuditi u zatraženom iznosu. Navedeni iznosi zbrojeni daju ukupno iznos od 499,08 eura.

35. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju donesena je primjenom odredbi čl. 155. ZPP, jer navedena radnja nije bila potrebna za vođenje parnice

Zagreb, 8. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug