REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5383/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr.sc. Senije Ledić članice vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice Republike Hrvatske, OIB:52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, Frane Supila 16, Rijeka protiv ovršenika IL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika, odlučujući o prijedlogu ovršenika za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ovr-243/2022-2 od 10. lipnja 2022. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj Ovr-16/2022 od 4. veljače 2022., u sjednici održanoj 8. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog ovršenika za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Ovršenik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ovr-243/2022-2 od 10. lipnja 2022. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj Ovr-16/2022 od 4. veljače 2022.
2. Prijedlog podnosi zbog tri pravna pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3. Kao razlog važnosti postavljenih pitanja predlagatelj se poziva na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2536/16-2 od 28. prosinca 2016. uz tvrdnju da je shvaćanje nižestupanjskih odluka protivno shvaćanju u navedenoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske o navedenim pitanjima.
4. U prijedlogu navodi da mu je postupanjem nižestupanjskih sudova povrijeđeno prao na pošteno suđenje iz čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odnosno iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske te smatra da je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka povrijeđeno njegovo temeljno ljudskog pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. toč. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske dopustiti podnošenje revizije protiv osporene odluke.
5. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 79/19 - dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da postavljena pitanja nemaju značaj važnosti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
7. U rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2536/2016-2 od 28. prosinca 2016. izraženo je sljedeće shvaćanje:
"Konkretno, za određivanje i provedbu ovrhe na temelju ovršnog rješenja Hrvatskih voda kojim je obračunata naknada za uređenje voda i naloženo njeno plaćanje nadležan je sud.
Izloženo shvaćanje o sudskoj nadležnosti odgovara i smislu Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09), i to:
- odredbi čl. 133. st. 1., prema kojoj: „Rješenje doneseno u upravnom postupku izvršava se nakon što postane izvršno“,
- odredbama čl. 137., prema kojima: (stavak 1.) „Izvršenje novčanih obveza provodi se u skladu s propisima koji se primjenjuju na sudsko izvršenje.“, (stavak 2.) „Izvršenje novčanih obveza provodi se sudskim putem na temelju zahtjeva javnopravnog tijela koje je donijelo rješenje ili stranke kojoj je izvršenje u interesu.“,
dakle odredbama kojima je propisano da ovrhu novčanih obveza utvrđenih rješenjima donesenim u upravnom postupku provode nadležni sudovi (ako posebnim zakonom nije drugačije određeno) - a koje valja sagledati u smislu odredbe čl. 23. toč. 3. OZ prema kojoj ovršna isprava je i „ovršna odluka donesena u upravnom postupku i ovršna nagodba sklopljena u upravnom postupku ako glase na ispunjenje novčane obveze, ako zakonom nije drukčije određeno“.
Sukladno izloženom shvaćanju revizijskog suda, osnovana je tvrdnja revidenta da su sudovi u postupku koji je prethodio reviziji počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s odredbom čl. 16. ZPP kada su ocijenili da rješavanje konkretnog ovršnog predmeta ne ide u sudsku nadležnost i oglasili se nenadležnim te odbacili ovršni prijedlog i ukinuli provedene ovršne radnje.".
8. Prema tome, pogrešno je shvaćanje ovršenika da je odluka na koju se kao razlog važnosti postavljenog pitanja poziva u opravdanju postavljenih pitanja usporediva s pobijanim drugostupanjskim rješenjem u smislu da bi se radilo o pravnim pitanjima o kojima ona odstupa od prakse revizijskog suda ili bi se radilo o neujednačenoj praksi viših sudova. Naime, u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2536/2016-2 od 28. prosinca 2016. izraženo je shvaćanje o nadležnosti redovnog suda za donošenje odluke o ovrsi na temelju ovršne isprave koju je u okviru svoje nadležnosti donese javnopravno tijelo (konkretno Hrvatske vode).
8.1. Stoga odluka na koju se kao razlog važnosti postavljenih pitanja ovršenik poziva ne opravdava značaj postavljenih pitanja niti je pozivanjem na navedenu odluku tužitelj opravdao značaj važnosti postavljenih pitanja jer u toj odluci o postavljenim pitanjima nije izraženo nikakvo shvaćanje.
9. Naime, ako su u prijedlogu za dopuštenje revizije izloženi razlozi u kojima predlagatelj iznosi samo svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 385.a ZPP koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.
10. S obzirom na izloženo, valjalo je na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 387. st. 5. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije i riješiti kao u izreci ovog rešenja.
11. Nadalje, iz sadržaja prijedloga za dopuštenje revizije, cjelokupnog obrazloženja nižestupanjskih rješenja proizlazi da predlagatelj tvrdi da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te Ustavom Republike Hrvatske (pravo na pravično suđenje). Međutim, imajući na umu odredbu čl. 385. ZPP, iz navedenih razloga prijedlog za dopuštenje ne može se podnijeti. Naime, prijedlog za dopuštenje revizije zbog povrede temeljnih ljudskih prava eventualno opravdava intervenciju ovoga suda u smislu dopuštenja revizije stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22 – dalje: ZID ZPP/22) i to sve u skladu s odredbom čl. 107. st. 5. ZID ZPP/22.
12. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 8. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
