REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2377/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Anamari Laškarin, odvjetnica u Rijeci, protiv Grawe Hrvatska, d.d., OIB 28406115764, sa sjedištem u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 5, kojeg zastupa punomoćnik Mladen Golojuh, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-3808/2023-2 od 24. listopada 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1504/2020-74 od 6. veljače 2023., u sjednici održanoj 8. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-3808/2023-2 od 24. listopada 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1504/2020-74 od 6. veljače 2023. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelj navodi da su važna za odluku i sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava u sudskoj praksi.
2. Pitanja koja tužitelj naznačuje u prijedlogu glase:
''1. Da li plovidba tužitelja u uvjetima „teškog mora“ (velikih valova, jakog vjetra, zbog kojih se plovilo tužitelja jako ljuljalo i naginjalo na bok, u mračnoj noći, pri oblačnom vremenu i slaboj vidljivosti) kakve vremenske neprilike su vladale u noći nezgode na konkretnoj mikrolokaciji, u kojoj plovidbi se tužitelj zbog jakog ljuljanja i slabije vidljivosti nije služio pomorskim svjetlima jer se zbog slabe vidljivosti i jakog ljuljanja plovila nije niti mogao služiti, ali se služio kompasom, pomorskom kartom i GPS-om, plovidba bez orijentacije po pomorskim svjetlima u uvjetima mračne noći i slabe vidljivosti može smatrati grubom nepažnjom tužitelja;
2. Da li se neiskustvo tužitelja pri plovidbi po „teškom moru“ i postupci tužitelja u konkretnom slučaju prije nasukanja, imajući u vidu sve okolnosti slučaja mogu smatrati grubom nepažnjom tužitelja ili samo običnom nepažnjom?''
3. Tuženik je odgovorio na prijedlog tužitelja te ga je predložio odbaciti kao nedopušten, podredno odbiti.
4. Prema odredbi članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), Vrhovni će sud reviziju dopustiti ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Važno je pitanje pravni standard kojemu se značenje oblikuje u praksi Vrhovnog suda, a o takvom se pitanju može govoriti osobito ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena ili ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena, ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.
5. Međutim, tužitelj u prijedlogu ne navodi jasno razloge važnosti poput, primjerice, neujednačenosti sudske prakse drugostupanjskih sudova ili nepodudarnosti prakse nižestupanjskih sudova s praksom Vrhovnog suda, Suda Europske unije ili Europskog suda za ljudska prava na koje ukazuje spomenuta zakonska odredba, već sadržaj prijedloga upućuje tek na nezakonitost kao razlog važnosti.
6. Naime, tužitelj je tužbom tražio isplatu ugovorene svote osiguranja po polici osiguranja plovnih objekata broj 413707 od 2. prosinca 2008. zbog nastanka osiguranog slučaja, konkretno pomorske nezgode koja se dogodila 20. lipnja 2009. Sudovi su njegov zahtjev odbili, u bitnom, na temelju utvrđenja da je predmetni štetni događaj nastao zbog krajnje nepažnje tužitelja kao voditelja brodice slijedom čega se radi o šteti koja je isključena iz osiguranja sukladno članku 13. Općih uvjeta za kasko osiguranje plovila ABC DE (u primjeni od 1. svibnja 2009.), a koji su bili sastavni dio Ugovora o kasko osiguranju brodice zaključenog između stranaka 2. prosinca 2008., slijedom čega je ocijenjeno da ne postoji odgovornost tuženika za traženu isplatu. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije, u osnovi, osporava zaključak sudova o postojanju njegove grube nepažnje u konkretnom slučaju i time ukazuje na nezakonitost pobijane presude kao razlog zbog kojeg bi bilo važno dopustiti reviziju naglašavajući da o naznačenim pitanjima nije zauzeto pravno shvaćanje u sudskoj praksi.
7. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. ZPP, revizijski sud ocjenjuje da nezakonitost revizijom pobijane odluke kao razlog važnosti naznačenih pitanja, u pravilu, nije odlučna za ocjenu sadržava li revizija neko važno pitanje zbog kojega bi je trebalo dopustiti zato što revizija po novom konceptu koji je prihvaćen u domaćem parničnom postupku, u smislu spomenute zakonske odredbe, ne služi kontroli zakonitosti, kao što je služila ranije redovna revizija kojoj je to, zbog privatne funkcije te revizije, bila primarna svrha, dok je reviziji po dopuštenju primarna svrha ujednačavanje sudske prakse putem donošenja odluka s precedentnim učinkom, a u skladu s njezinom javnom funkcijom. Imajući na umu navedenu primarnu svrhu revizije po dopuštenju, u smislu odredbe članka 385.a ZPP (donošenje presuda s precedentnim učinkom), najviši sud ocjenjuje da sadržaj prijedloga i njegovih priloga ne ukazuju da bi, u skladu s naprijed navedenom funkcijom revizije, bilo potrebno uskladiti pobijanu presudu s ustaljenom sudskom praksom, niti da bi sudsku praksu bilo potrebno uskladiti sa suvremenim društvenim okolnostima, standardima zaštite ljudskih prava uspostavljenima u praksi europskih ili domaćih sudova ili da postoje drugi razlozi na temelju kojih bi dopuštenjem revizije bila ostvarena javnopravna funkcija revizije koja se očituje u osiguranju jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
8. U odnosu na potrebe razvoja prava kao razloga važnosti, valja odgovoriti da predlagatelj u prijedlogu nije naveo ni koje su to potrebe razvoja prava koje bi opravdavale intervenciju najvišeg suda putem dopuštenja revizije, poput naprijed navedenih (usklađenja sudske prakse sa suvremenim društvenim okolnostima, standardima zaštite ljudskih prava uspostavljenima u praksi europskih ili domaćih sudova i slično), ali ni drugih, a takve potrebe ne nalazi ni ovaj sud.
9. U takvim je okolnostima na temelju odredbe članka 389.a stavka 3. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije valjalo odbaciti i riješiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 8. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
