REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4204/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, Dragan Katića i mr.sc. Senije Ledić, članova vijeća, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, kojega zastupa punomoćnik Zvonimir Buterin, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Buterin & Posavec u Zagrebu, protiv ovršenice ČĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Nemanja Nožinić, odvjetnik iz Nove Gradiške, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o prijedlogu ovršenice za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-Ovr 1514/2023-3 od 26. ožujka 2024., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novog Gradiški, poslovni broj Ovr-102/22-26 od 12. svibnja 2023., u sjednici održanoj 8. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog ovršenice za dopuštenje podnošenja revizije, kao neosnovan.
Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za nadoknadu troška sastava odgovora na prijedlog, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Ovršenica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-Ovr 1514/2023-3 od 26. ožujka 2024., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novog Gradiški, poslovni broj Ovr-102/22-26 od 12. svibnja 2023., „zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o trošku“, uz tvrdnju da je pobijano rješenje nezakonito.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije postavila je više pravnih pitanja za koja navodi da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase: "1 Hoće li sud ex offo ukinuti rješenje o dosudi ili će unatoč nepostojanju duga ili postojanju minornog potraživanja, a za koje u ovom trenutku postoji čak i limit za vođenje ovrhe, odobriti takovo rješenje o dosudi temeljem kojeg se ovrhovoditelj upisuje kao vlasnik nekretnine te istu stječe u vlasništvo očito bez pokrića?
2. Je li činjenica (djelomičnog) namirenja odnosno preplate dužnog iznosa od utjecaja na rješenje o namirenju kako to sud tvrdi ili je i od utjecaja i na rješenje o dosudi nekretnine odnosno mogu li se prigovori djelomičnog namirenja odnosno preplate stavljati i nakon pravomoćnosti rješenja o ovrsi?
3. Smije li sud zanemariti činjenicu prethodnog namirenja ovrhovoditelja odnosno potrebu utvrđenja točnog dužnog iznosa, obrazlažući svoju odluku kako je te činjenice ovršenik trebao odnosno morao isticati prije pravomoćnosti rješenja o ovrsi, zanemarujući pri tome dinamiku međusobnih vjerovničko-dužničkih odnosa i nakon pravomoćnosti rješenja o ovrsi, in concreto činjenicu dobrovoljnih i prisilnih plaćanja kao i namirenja ovrhovoditelja provođenjem ovrhe na nekretnini ovršenika u drugom ovršnom postupku;
4. Smije li u prijeboj s iznosom kupovnine ovrhovoditelj staviti iznos potraživanja koji nije precizno utvrđen, te može li se neispravno utvrđenom visinom potraživanja ovrhovoditelja utjecati i na zakonitost samog procesa dražbovanja?“
3. Kao razloge važnosti navedenih pitanja naveo je odluku Županijskog suda u Varaždinu, broj Gž Ovr 1277/2017-2, u kojoj je izneseno pravno shvaćanje prema kojem „Sud je dužan paziti na dostojanstvo ovršenika u stadiju određivanja ovrhe koje prethodi provedbi ovrhe i prilikom provedbe ovrhe.“
4. U odgovoru na prijedlog ovrhovoditelj osporava dopuštenost prijedloga, podredno njegovu osnovanost, predlaže isti odbaciti, odnosno odbiti i traži trošak sastava odgovora na prijedlog.
5. Prijedlog je osnovan.
7. 1. Odredbom čl. 387. st. 2. („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) propisano je da prijedlog za dopuštenje revizije mora sadržavati određeno naznačeno pravno pitanje iz čl. 385.a st. 1. toga zakona i jasno naznačene razloge zbog kojih stranka smatra da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka.
7. 2. Odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
8. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a, revizijski sud je utvrdio da je u odnosu na postavljena pitanja iznesen neodgovarajući razlog važnosti u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a, jer se shvaćanjem iznesenim u odluci naznačenoj kao razlog važnosti ne odgovara niti na jedno postavljeno pitanje, pa utoliko za postavljena pitanja nisu izneseni odgovarajući razlozi njihove važnosti. Osim toga iz prijedloga nije moguće nedvojbeno utvrditi zašto bi postavljeno pitanje bilo važno za odluku u ovom sporu, a osobito zašto bi rješavanje istih pitanja bilo važno za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, iz sadržaja postavljenih pitanja te navoda iznijetih u prijedlogu proizlazi da ovršenik prijedlog podnosi ne zato jer smatra da bi odluka revizijskog suda bila važna za jedinstvenu primjenu prava ili razvoj prava kroz sudsku praksu, već isključivo zato što nije zadovoljan odlukom drugostupanjskog suda koja ne ide u njegovu korist.
9. Tvrdnje ovršenika kojima pokušava dokazati osnovanost (ali ne i važnost) postavljenog pitanja se u potpunosti svode na prepisivanje vlastitih, ranijih, žalbenih navoda. Ponavljanje žalbenih razloga nedvojbeno upućuje na to da ovršenik nije obrazložio zašto bi postavljeno pitanje bilo važno za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, a posebice razloge zbog kojih bi odluka o postavljenom pravnom pitanju bila važna za razvoj prava kroz sudsku praksu. Ovršenik u prijedlogu uopće ne navodi, odnosno ne ukazuje na neujednačenost sudske prakse u pogledu postavljenog pitanje, odnosno na nepostojanje prakse kojim bi se moglo opravdati podnošenje prijedlog za dopuštenje revizije nego zapravo u prijedlogu samo ukazuje na navodne povrede ostvarene od strane prvostupanjskog i drugostupanjskog suda prilikom donošenja rješenja o dosudi, a što u vidu ispunjenje zakonskih pretpostavki za dopuštenje revizije nije dovoljno za dopuštenost prijedloga.
10. Stoga postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te je iz navedenih razloga valjalo temeljem odredbe čl. 389.b. st. 1. ZPP-a riješiti kao u izreci.
11. Ovrhovoditelju nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na prijedlog jer je taj trošak ocijenjen nepotrebnim u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.
Zagreb, 8. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Marina Paulić
