REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5410/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Marini Pezer, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika IĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1680/2023-5 od 2. svibnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj Povrv-105/2021-17 od 16. ožujka 2023., u sjednici održanoj 8. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice.
Obrazloženje
1. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika ABC iz [adresa] poslovni broj Ovr-629/2021 od dana 20. kolovoza 2021. plati iznos od 500,00 kn sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana dospijeća tj. od 13. ožujka 2021.
2. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tužiteljica zbog pitanja:
„1. U smislu dokazivanja ima li uredna materijalna dokumentacija predana od stranke tužiteljice jaču pravnu snagu od iskaza tuženika, koji između ostaloga niti ne osporava utuženi račun i dokumentaciju, niti svojim iskazom tvrdi da je isti izmirio dugovanje u opsegu kako je to utuženo?
2. Može li prvostupanjski sud odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev u situaciji kada tuženik nije dokazao niti jednom materijalnom ispravom da je potraživanje izmirio, već je naveo da je isto djelomično izmirio. Može li u navedenoj situaciji sud u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev, čak i usprkos činjenici da i sam tuženik tvrdi da u cijelosti nije izmirio račun?
3. U smislu odredbe čl. 763. st. 1. i čl. 776. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, na koji način tužitelj, osim činjenice da je uredno ispostavio, dostavio, izvršio nalog te vodio urednu knjigovodstvenu dokumentaciju, mora dokazati da tuženik nije platio uslugu, pa čak i u situacijama kada tuženik sve ranije račune plati na račun tužitelja transakcijski, a za posljednji račun tvrdi da je plaćen na „ruke“?
4. Može li prvostupanjski sud uzeti u obzir dokumentaciju dostavljenu od strane tuženika na pripremnom ročištu, a koja dostava dokumentacije je u suprotnosti s odredbom čl. 461.a. Zakona o parničnom postupku (NN 70/19), a kojoj dostavi se pozivajući i na predmetnu odredbu protivio i sam tužitelj, obzirom da se radi o sporu male vrijednosti?
5. Može li se odluka suda temeljiti na dokaznom prijedlogu tuženika koji prijedlog je podnesen nakon prekluzivnog roka za podnošenje istoga?
6. Je li dovoljno u tijeku postupka da tuženik, bez dokazivanja ikakvom materijalnom dokumentacijom, uz pomoć, mame, babe, tetke iskaže da je platio nešto, i da takvo dokazivanje ima jaču pravnu snagu od uredno dostavljene i ispostavljene vjerodostojne isprave?
7. Može li drugostupanjski sud odbiti odlučivati o bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 4. Zakona o parničnom postupku u svezi s čl. 3. st. 2. istoga zakona, pogrešno tumačeći da se radi o povredi iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku?
8. Može li se sudska odluka u bitnome temeljiti „na poklanjanju vjere“ i „mišljenju suda“ bez zakonom argumentiranog obrazloženja i pozivanja na zakonsku normu?“,
ističući da se radi o pitanjima koja udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
3. Na prijedlog nije odgovoreno.
4. Prijedlog je nedopušten.
5. U ovom postupku radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 502. st. 1. ZPP-a. U takvim sporovima nije dopuštena žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sukladno odredbi čl. 467. ZPP-a.
6. Pitanje iz prijedloga svodi se na osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja.
7. Kako zbog ograničenja razloga za podnošenje žalbe odgovor na pitanja koja postavlja tužiteljica ne može dovesti do drugačije odluke suda.
Također kako se pitanja iz prijedloga svode na osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja, koje se ne može osporavati u postupku pravnih lijekova u sporovima male vrijednosti, to pitanja koja postavlja tužiteljica nisu pitanja o kojima ovisi odluka u ovom sporu, čime ona ne udovoljavaju jednom od kumulativno propisanih uvjeta dopuštenosti iz čl. 385.a ZPP-a zbog čega je prijedlog trebalo odbiti sukladno odredbi čl. 389.b st. 1. ZPP-a. (tako i ovaj sud u Revd-4331/2023)
8. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 166. u svezi s čl. 155. ZPP-a jer troškovi nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka.
Zagreb, 8. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
