REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-388/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Eduard Geber, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Industrogradnja d.d. u stečaju, Varaždin, Augusta Šenoe 4-6, OIB:03714155365, koje zastupa stečajna upraviteljica Ivana Kalkan, radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž- 7062/16-2 od 9. svibnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-6864/14-41 od 31. kolovoza 2016., u sjednici održanoj 8. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je traženo da se naloži tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 391.576,20 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama (toč. I.). Ujedno je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 48.237,50 kuna (toč. II.).
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalbe tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.
3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužiteljica je pravodobno podnijela reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i pobijane odluke preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.
4. U odgovoru na reviziju tuženik sadržajno predlaže reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu.
5. Revizija tužiteljice nije osnovana.
6. U smislu odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) revizijski sud, u slučaju kada je podnesena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za naknadu izmakle koristi zbog nemogućnosti obavljanja djelatnosti prerađivanja i prodaje mesa u razdoblju od 1. siječnja 2001. do 31. prosinca 2005.
8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da je 29. ožujka 1994. između prednika tuženika Industrogradnja d.d., kao prodavatelja, i tužiteljice, kao kupca, sklopljen Ugovor o kupoprodaji poslovnog prostora broj 216/94 u stambeno-poslovnoj građevini [adresa], koji se gradio u Zagrebu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to poslovni prostor br. 49. u prizemlju površine ukupno 20,90 m2,
- da je Aneksom kupoprodajnog ugovora br. 216/94 od 7. srpnja 1995. utvrđeno da je po kupoprodajnom ugovoru plaćeno 35.000,00 DEM, da nije reguliran porez na promet nekretnina te da nije izvršena primopredaja predmetnog prostora, kao i da će kupac iznos od 128.064,75 kuna platiti zaključno do 17. srpnja 1995., dok se prodavatelj obvezao poslovni prostor predati kupcu u posjed zaključno sa 30. rujna 1995.,
- da je u predmetu suda prvog stupnja posl. broj P-11949/07 tužiteljica 18. kolovoza 1998. protiv tuženika podnijela tužbu radi utvrđenja da su raskinuti ugovori zaključeni između stranaka i to Ugovor 216/94 od 29. ožujka 1994. i aneks istog Ugovora od 7. srpnja 1995., te radi isplate ukupnog iznosa od 454.164,75 kuna (povrat isplaćene kupoprodajne cijene u iznosu od 122.100,00 kuna i 128.064,75 kuna kao i naknade izgubljene zarade u iznosu od 204.000,00 kuna),
- da je pravomoćnom presudom suda prvog stupnja posl. broj P-11949/07 od 24. veljače 2009. naloženo ovdje tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 154.578,30 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na ime naknade štete u vidu izgubljene zarade za razdoblje od 1. kolovoza 1998. do kraja 2000.,
- da je tužiteljici vraćena kupoprodajna cijena 9. prosinca 2005.,
- da je tužiteljica ishodila lokacijsku dozvolu kod Gradskog ureda za graditeljstvo, komunalne i stambene poslove, promet i veze Grada Zagreba od 19. studenoga 1996. radi privođenja predmetnog poslovnog prostora za namjenu mesnice, kao i da je izradila projektnu dokumentaciju.
9. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev zaključivši da je od raskida predmetnog Ugovora 31. srpnja 1998. pa do početka 2001. prošlo dovoljno vremena u kojem je tužiteljica mogla nastaviti obavljanje djelatnosti, pri čemu ista nije dokazala eventualne razloge koji su je u tom spriječili, niti je dokazala da je u smislu odredbe čl. 192. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - dalje: ZOO) pokušala smanjiti štetu. Nadalje nižestupanjski ocjenjuju da tužiteljica nije dokazala da su se ostvarile pretpostavke odgovornosti za naknadu štete zbog raskida ugovora, kao niti visinu utuženog potraživanja.
10. Suprotno navodima revizije tužiteljice sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava koje se nalaze u spisu. Također revizijski sud ocjenjuje da su u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju.
11. U odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava tužiteljica ne navodi neki relevantan materijalnopravni prigovor, već iznosi navode kojima osporava pravilnost utvrđenja sudova o postojanju pravno odlučnih činjenica (visine štete, kao i postojanja pretpostavki odgovornosti za naknadu štete). Prethodno navedeno revidentica u suštini obrazlaže tvrdnjom da su u pravomoćnoj presudi posl. br. P- 11949/07, kojom je odlučeno o tužbenom zahtjevu tužiteljice za naknadu izmakle koristi zbog nemogućnosti obavljanja djelatnosti prerađivanja i prodaje mesa u ranijem razdoblju, utvrđene sve odlučne činjenice za primjenu materijalnog prava. Također, revidentica u reviziji iznosi vlastitu ocjenu provedenih dokaza i iz toga izvodi vlastite činjenične zaključke, suprotne onima koje izvode nižestupanjski sudovi u postupku.
12. Na takve navode, prije svega treba reći da se prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa navodi revidentice u tom pravcu nisu od značaja niti od utjecaja na pravilnost ocjene nižestupanjskih sudova.
13. S druge strane, revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava može se temeljiti samo na činjenicama utvrđenim u postupku pred nižestupanjskim sudovima, a ne na nekom drugom činjeničnom stanju, kako to čini revidentica u ovom predmetu.
14. Zbog toga, a kako revidentica pogrešnu primjenu materijalnog prava, prema navodima u reviziji, vidi samo kao posljedicu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (o čemu je već naprijed rečeno), nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
15. S obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu na temelju čl. 393. ZPP.
Zagreb, 8. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
