REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-449/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa zakonski zastupnik i skrbnik otac KZ, kojeg zastupa punomoćnica Brankica Šola, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB:22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri, Pisarnica Split, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-1882/2021-7 od 9. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pn-129/2020 od 23. lipnja 2021., u sjednici održanoj 8. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je postojanje tužiteljevog potraživanja prema tuženiku u iznosu od 613.500,00 kuna (toč. I.), te postojanje tuženikovog potraživanja prema tužitelju u iznosu od 101.318,97 kuna (toč. II.). Prebijena su potraživanja utvrđena pod toč. I. i II. izreke te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade nematerijalne štete iznos od 512.181,03 kuna sa zateznim kamatama kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. III.). Za više traženo od dosuđenog u toč. III. izreke i to za iznos od 101.318,97 kuna i zatezne kamate na taj iznos odbijen je tužbeni zahtjev kao neosnovan (toč. IV.). Naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade materijalne štete na ime tuđe pomoći i njege iznos od 2.720,00 kuna sa zateznim kamatama kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. V.), te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju dospjele obroke mjesečne rente na ime naknade tuđe pomoći i njege iznos od 173.329,28 kuna sa zateznim kamatama kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. VI.). Za više traženo od dosuđenog u toč. VI. izreke i to za više zatražene zatezne kamate na dosuđeni iznos od 173.329,28 kuna za razdoblje od 1. travnja 2004. do presuđenja tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan (toč. VII.). Ujedno je tuženik dužan plaćati tužitelju mjesečnu rentu na ime naknade tuđe pomoći i njege počevši od 12. veljače 2021. pa nadalje u iznosu od 570,72 kuna za veljaču 2021., a nadalje u iznosu od 940,00 kuna mjesečno do svakog 5-og u mjesecu po stopi kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. VIII.), te je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 196.293,75 kuna sa zakonskim zateznim kamatama (toč. IX.).
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u pobijanim dijelovima i to toč. I., III., V. , VI., VIII. i IX. izreke (toč. I.), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu tuženika (toč. II.).
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-2557/2023-2 od 18. listopada 2023. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećih pitanja:
„Od kada teče zastarni rok u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva?
Od kakvog je značaja okolnost da stranka odbija pristupiti na pregled radi provođenja vještačenja koje je odredio sud?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženik je podnio reviziju navodeći pravna pitanja zbog kojih je ovaj sud dopustio izjavljivanje revizije sukladno odredbi čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) predlažući da ovaj sud preinači pobijanu nižestupanjsku presudu.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija tuženika nije osnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za naknadu nematerijalne i materijalne štete, s osnova tuđe pomoći i njege, kao i rente iz tog osnova, a koju štetu je pretrpio uslijed zadobivenih ozljeda u prometnoj nezgodi, koja se dogodila 22. listopada 2003. na državnoj cesti D-58 u Boraji.
9. U postupku pred sudom prvog stupnja na okolnost opsega i visine štete proveden je dokaz vještačenjem po vještaku ortopedu, neurokirurgu, oftalmologu, maksilofacijalnom kirurgu i psihijatru.
10. Na temelju objedinjenog nalaza i mišljenja vještaka psihijatra, ortopeda, neurokirurga i maksilofacijslnog kirurga nižestupanjski sudovi su utvrdili da tužitelj, i uz ulaganje dodatnih napora, nije sposoban obavljati iole zahtjevne tjelesne i umne poslovne aktivnosti i u okviru banalnih, svakodnevnih aktivnosti, da tužitelj može sudjelovati s malenim vlastitim doprinosom, ali s nesigurnošću u izvršavanju postavljenih mu zadataka i radi epilepsije da je hendikepiran po više osnova te da je kod tužitelja zaostalo ukupno umanjenje životnih aktivnosti od 85% (s ortopedske strane 2-3%, s neurološke strane 82-84%, s maksilofacijalne strane 15%, s psihijatrijske strane 55%).
11. Nižestupanjski sudovi su na temelju čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91) utvrdili visinu nematerijalne štete u iznosu od 1.090.000,00 kuna od kojeg iznosa su odbili, već isplaćeni iznos tužitelju na ime naknade nematerijalne štete u visini od 471.920,17 kuna. Isto tako, nižestupanjski sudovi utvrdili su da tuženikova kompenzabilna, a nekompenzirana tražbina prema tužitelju na dan 10. veljače 2021. iznosi 101.318,97 kuna te obzirom su predmetna potraživanja stranaka istovrsna, utuživa, dospjela i nekompenzirana na temelju čl. 338. st. 3. ZPP ista su prebila.
12. Nadalje na temelju nalaza i mišljenja zajedničke procjene vještaka neurokirurga, maksilofacijalnog kirurga i psihijatra sudovi su utvrdili da je tužitelj tuđu pomoć i njegu trebao po otpustu iz Krapinskih toplica 30 dana četiri sata dnevno, idućih 45 dana tri sata dnevno, te da je takva tuđa pomoć i njega tužitelju bila potrebna do 6. lipnja 2004., a nakon toga do 1. rujna 2004. tužitelju je bilo potrebno tri sata dnevno tuđe pomoći i njege.
Isto tako, iz nalaza i mišljenja vještaka nižestupanjski sudovi su utvrdili da će tužitelju tuđu pomoć i njegu nemedicinskog tipa trebati pružati doživotno, slijedom čega su mu istu dosudili na temelju čl. 189. st. 2. ZOO.
13. Tijekom postupka tuženik se pozivao na nalaz i mišljenje vještaka psihijatra koji je neovisno o predmetnom postupku rađen za potrebe kaznenog postupka na okolnost je li tužitelj sposoban ili ne za praćenje kaznenog postupka. Prema navedenom nalazu vještak je utvrdio da je tužitelj sposoban shvatiti značenje i svrhu kaznenog postupka, te pratiti kazneni postupak uz kraće stanke.
14. Iako je tijekom postupka određeno novo vještačenje po Medicinskom fakultetu u Zagrebu, isto nije bilo moguće provesti iz razloga jer je bio nužan pregled tužitelja od strane vještaka, a tužitelj nije pristupio pregledu.
15. Nižestupanjski su sudovi zaključili da je takvo ponašanje tužitelja evidentno opstruiranje izvođenja dokaza novim vještačenjem, koje za posljedicu ima činjenicu da tuženiku onemogućava zaštitu njegovih prava, te su ga i cijenili prilikom ocjene dokaza.
16. Naime, analizirajući nalaz i mišljenje vještaka provedenog u kaznenom postupku nižestupanjski sudovi su ocijenili da je isti rađen za potrebe kaznenog postupka te da je imao za cilj utvrditi sposobnost/nesposobnost tužitelja za praćenje kaznenog postupka, radi čega isti nije doveo u sumnju nalaz i mišljenje iz ovog postupka.
Obzirom je vještačenje provedeno u ovom postupku imalo za cilj utvrditi opće stanje tužitelja i sve posljedice koje su kod tužitelja zaostale nakon predmetnog štetnog događaja, nižestupanjski sudovi ocijenili su vještačenje provedeno u ovom postupku kao sveobuhvatno u odnosu na nalaz i mišljenje vještaka provedenog u kaznenom postupku, koje se jedino bavilo utvrđenjem je li tužitelj sposoban ili ne shvatiti značenje i svrhu kaznenog postupka.
17. U odnosu na prvo postavljeno pitanje valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. svibnja 2024. (Su-IV-123/2024-5) zauzeto pravo shvaćanje koje glasi:
„U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“
18. Obzirom je zahtjev za isplatu novčane svote po osnovi naknade štete tužitelj podnio prije isteka zastarnog roka, a tijekom postupka je i prvi put i drugi put, nakon izmjene Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske, preinačio tužbu na način da je povećao tužbeni zahtjev, koji se i dalje temelji na istoj činjeničnoj osnovi, za preinačeni dio tužbe odnosno povećani dio tužbenog zahtjeva nije nastupila zastara, jer je za ocjenu zastare i njena prekida u smislu čl. 241. ZOO odlučan trenutak podnošenja tužbe, a ne trenutak njene preinake povećanjem tužbenog zahtjeva.
19. U odnosu na drugo postavljeno pitanje valja reći da u situaciji kada se tužitelj nije odazvao pozivima suda da pristupi na medicinski pregled kod vještaka, opravdano nižestupanjski sudovi ocjenjuju da takvim ponašanjem tužitelj opstruira izvođenje dokaza te onemogućava tuženiku zaštitu njegovog prava, međutim navedeno ponašanje tužitelja i njegovo posljedično djelovanje na postupak dokazivanja ovisi o okolnostima konkretnog slučaja odnosno na okolnost da li sud na temelju izvedenih dokaza može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu.
20. Naime, sukladno odredbi čl. 8. ZPP koje će činjenice uzeti kao dokazana odlučuju sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
21. Prema ocjeni ovog suda sukladno citiranoj odredbi nižestupanjski sudovi pravilno su na temelju izvedenih dokaza utvrdili opće stanje tužitelja i posljedice koje su kod tužitelja zaostale nakon predmetnog štetnog događaja.
22. Naime, u konkretnom slučaju predmetna vještačenja izrađena su između ostalog na okolnost umanjenja životnih aktivnosti tužitelja i potrebe za tuđom pomoći i njegom te je njihovim provođenjem obuhvaćeno dokazivanje činjenica koje su važne za donošenje odluke.
23. Obzirom je vještačenje u kaznenom postupku vršeno samo na okolnost je li tužitelj može shvatiti značenje i svrhu kaznenog postupka te pratiti kazneni postupak isto predstavlja samo jedan segment tužiteljeva stanja i zaostalih posljedica radi čega su nižestupanjski sudovi pravilno ocijenili da nije dovedeno u sumnju sveobuhvatno predmetno vještačenje, kojim je dana procjena tužiteljevih sposobnosti obavljanja svakodnevnih životnih radnji, a koje podrazumijevaju obavljanje zahtjevnijih fizičkih i psihičkih zadataka, potrebnih za samostalno funkcioniranje.
24. Stoga, iako se tužitelj nije odazvao pozivu suda radi izvođenja novog vještačenja pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili odlučne činjenice na temelju izvedenih dokaza, pri čemu pravilnost predmetnog mišljenja vještaka nije dovedena u sumnju preostalim izvedenim dokazima.
25. Također valja napomenuti da odluke na koje se poziva tuženik u podnesenoj reviziji nisu podudarne s utvrđenom činjeničnom i pravnom situacijom, radi čega nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost drugostupanjske presude u pobijanom dijelu.
26. Kako je drugostupanjski sud glede revizijskih pitanja pobijanom presudom pravilno primijenio materijalno pravo valjalo je na temelju čl. 391. st. 6. ZPP reviziju tuženika protiv drugostupanjske presude odbiti kao neosnovanu.
Zagreb, 8. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
