REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-912/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeće, u pravnoj stvari tužitelja KRISTAL BAZENI FONTANE d.o.o., Zagreb, Josipa Hamma 23, OIB: 91862410127, kojeg zastupa punomoćnica Tea Milanković- Podbreznički, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika GRADA ZAGREBA, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kojeg zastupa punomoćnik Denis Bajs, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mihočević&Bajs d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6017/2021-4 od 11. veljače 2022., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. Povrv-521/2017 od 9. studenoga 2021., u sjednici održanoj 8. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Alemke Gajski iz Zagreba, Mandrovićeva 17, poslovni broj Ovrv-625/16 od 22. studenoga 2016. (toč. I.). Naloženo je tuženiku da plati tužitelju iznos od 2.368.630,00 kn, sa zateznim kamatama tekućim od 20. lipnja 2016. do isplate, po stopi kako je navedeno u izreci prvostupanjske presude, kao i da naknadi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 30.007,50 kn, također sa zateznom kamatom tekućom od 22. studenoga 2016. do isplate (toč. II.). Ujedno je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 298.090,00 kn (toč. III.).
2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je prvostupanjska presuda u toč. II. i III. izreke na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.368.630,00 kn, s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 22. studenoga 2016., pa do isplate, odbijen je i zahtjev za naknadu troškove ovršnog postupka u iznosu od 30.007,50 kn, s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 22. studenoga 2016. do isplate, kao zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka (toč. I.). Naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 294.346,25 kn, dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 71.728,75 kn (toč. II.).
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-2529/2022-2 od 5. travnja 2023 dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude tuženici zbog slijedećeg pitanja:
„Je li u situaciji kada u ugovoru o prometu roba i usluga nije određen rok ispunjenja obveza, a jedna strana ispuni svoju obvezu, te nakon toga bude ugovoren naknadni rok ispunjenja obveze druge strane, neispunjenje obveze druge strane u naknadnom roku ima za učinak raskid ugovora prema odredbi čl. 362. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i dr. – dalje ZOO), te da li je, ako je odgovor na to pitanje potvrdan, vrijeme potrebno za zastaru tražbine po osnovi raskida ugovora (vraćanje danog) tri godine ili pet godina računajući od dana raskida ugovora?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je podnio reviziju navodeći pravno pitanje zbog kojeg je ovoj sud dopustio izjavljivanje revizije u smislu odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) predlažući da ovaj sud ukine pobijanu drugostupanjsku presudu i predmet vrati istome sudu na ponovno odlučivanje ili da istu preinači u skladu s revizijskim navodima.
5. Tuženik u odgovoru na reviziju poriče sve navode tužitelja. U odgovoru se posebno ističe da je tužitelj cijelu korespondenciju u vezi s predmetnim projektom s tuženikom imao putem DF i TF, od kojih niti jedan nije bio osoba ovlaštena za zastupanje tuženika. Ističe se da čak da je ugovor i sklopljen, a nije mogao biti jer nije proveden postupak javne nabave, koja je obveza postojala obzirom na vrijednost projekta, ugovor nije sklopila osoba ovlaštena za zastupanje tuženika. Osim toga, ističe se da je za potraživanje tužitelja nastupila zastara.
6. Revizija nije osnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio zahtjev tužitelja u cijelosti. Pri tome je drugostupanjski sud zaključio da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio da je ugovor raskinut po sili zakona, pa kako su stranke bile međusobno u ugovornom odnosu, da tada tužitelj može od tuženika tražiti ispunjenje ugovorne obveze isplatom cijene.
9. Pri tome drugostupanjski sud svoju odluku temelji na sljedećim činjeničnim utvrđenjima:
- da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu temeljem Ugovora o održavanju fontana na lokaciji Hrvatska bratska zajednice i to temeljem Ugovora br. 258/13, 603/14, 465/15, kojima se tužitelj obvezao izvršiti ugovorene usluge održavanja fontana,
- da je tuženik temeljem otvorenog postupka javne nabave sklopio Ugovor o izgradnji predmetnih fontana sa zajednicom izvođača,
- da tužitelj nije bio član zajednice izvođača, ali je nesporno bio podizvođač jednog od izabranih izvođača i to tvrtke Mešić-com d.o.o.,
- da tužitelj sporni iznos potražuje na temelju usmenih ugovora, pri čemu je te dogovore na strani tuženika vršio DF,
- da je tužitelj izvršio dodatne radove, koji su izvršeni do kraja 2012., a vrijednost tih dodatnih radova prema nalazu i mišljenju vještaka Ing eksperta iznose 2.897.716,19 kn,
- da ti dodatni radovi, a radilo se dodatnim vodenim formama koje su mijenjale prvobitni projekt, nesporno tužitelju nisu plaćeni,
- da tužitelj tijekom postupka nije tvrdio da bi u ovoj pravnoj stvari stranke ugovorile da će tuženik svoju obvezu plaćanja cijene za obavljene usluge izvršiti u određenom roku,
- da niti iz naravi pravnog posla ne proizlazi da je rok bitan sastojak ugovora.
10. Drugostupanjski sud ističe da bi se rok smatrao bitnim sastojkom ugovorom, u smislu odredbe čl. 361. st. 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08 i 125/11 – dalje: ZOO), potrebno je da su ugovorne strane predvidjele da će se ugovor smatrati raskinutim ako ne bude ispunjen u određenom roku ili kad je ispunjenje ugovora u određenom roku bitan sastojak po naravi samog posla. Nadalje drugostupanjski sud ističe da tužitelj u tijeku postupka nije niti iznosio tvrdnju da bi u ovoj pravnoj stvari stranke ugovorile da će tuženik svoju činidbu – isplatu cijene za obavljene usluge nabave i ugradnje dodatne opreme za fontane izvršiti u određenom roku, kao i da bi nepostupanje po takvoj obvezi imalo za posljedicu raskid ugovora. Sama činjenica da je svjedok HF u svom iskazu naveo da mu je bilo obećano plaćanje do 1. ožujka 2013. ne podrazumijeva da bi nepostupanje tuženika imalo za posljedicu raskid ugovora. Osim toga, drugostupanjski sud smatra da niti iz prirode pravnog posla ne proizlazi da bi tuženik bio dužan u određenom roku platiti izvršenu uslugu.
11. Navedeno shvaćanje drugostupanjskog suda pravilnim smatra i ovaj sud.
12. Stoga odgovor na postavljeno pitanje bi glasio da u situaciji kada u ugovoru o prometu roba i usluga nije određen rok ispunjenja obveza, a jedna strana ispuni svoju obvezu, a druga strana ne ispuni svoju obvezu, do raskida ugovora zbog toga što je rok bitan sastojak ugovora, može doći jedino u situaciji ako je rok kao bitan sastojak ugovora izričito ugovoren, odnosno ako je ugovorena raskidna klauzula, odnosno ako je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora po prirodi samog posla.
13. Obzirom na ranije navedena činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova, a na koja je vezan i revizijski sud, da tužitelj nije tvrdio da je ugovoren rok kao bitan sastojak ugovora, niti da bi rok bio bitan sastojak ugovora po prirodi samog posla, to od odgovora na postavljeno pitanje ne ovisi odluka u ovom predmetu. Naime, postavljeno pitanje polazi od drugačijeg činjeničnog stanja, točnije od činjenice da je naknadno ugovoren rok za ispunjene obveze tuženika, a što ne proizlazi iz činjenica utvrđenih u postupku kod nižestupanjskih sudova.
14. Stoga je pravilan zaključak drugostupanjskog suda da je osnovan prigovor zastare, jer je prema tvrdnji samog tužitelja isti mogao zahtijevati ispunjenje obveze od tuženika još u prosincu 2012., a najkasnije 1. ožujka 2013., a tužba je podnesena van roka od tri godine 17. studenoga 2016. (čl. 228. ZOO).
15. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena u smislu odredbe čl. 385.a ZPP.
16. Slijedom gore revizija tužitelja nije osnovana, pa je valjalo istu odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP.
17. Ujedno je valjalo odbiti zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju primjenom odredbe čl. 155. ZPP, jer navedeni trošak nije bio potreban za vođenje ovog postupka.
Zagreb, 8. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
