REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1182/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BO, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Marčan i partneri, u Rijeci, protiv prvotuženika Komunalno društvo Čavle d.o.o., iz Čavli, Krenovac 2, OIB 59280967177 i drugotuženice Općine Čavle, Čavja 31, OIB 27613220645, koje zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Veljko Knežević, Edi Bradamanate, Mira Hinić Muslim, Ivana Radić, Bojana Pavković, Senka Perhat Smiljanić i Neven Knežević, odvjetnici u Rijeci, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Strabag d.o.o., iz Zagreba, Hektorovićeva 2, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž- 1044/2019-2 od 13. studenoga 2020., kojom je djelomično preinačena i djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj Pn- 213/2016-58 od 28. svibnja 2019., u sjednici održanoj 8. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukida presuda Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-1044/2019-2 u dijelu pod točkom 1. izreke, te se predmet u tom dijelu vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II. Ostavlja se drugostupanjskom sudu svojom konačnom odlukom riješiti i o troškovima revizijskog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj Pn- 213/2016-58 od 28. svibnja 2019. suđeno je:

„I/ Tuženici su dužni tužitelju solidarno isplatiti iznos od 9.005,95 kuna (slovima: devet tisuća pet kuna i devedeset i pet lipa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 30. lipnja 2014. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14% godišnje, od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05% godišnje, od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88 % godišnje, od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68% godišnje, od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41% godišnje, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09% godišnje, od 01. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82% godišnje, od 01. siječnja 2019. do isplate po stopi od 6,54 % godišnje odnosno po stopi koja se određuje povećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

II/ Tuženici su dužni tužitelju solidarno u roku od 8 dana isplatiti troškove ovog postupka u visini od 9.654,37 kuna (slovima: devet tisuća šesto pedeset i četiri kune i trideset i sedam lipa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 6,54 % godišnje odnosno po stopi koja se određuje povećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, koje teku na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

III/ Odbija se tužitelj sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška, sve preko iznosa utvrđenog u točki II izreke ove presude, do traženog iznosa od 14.050,00 kuna.“.

2. Presudom Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1044/2019-2 od 13. studenoga 2020. suđeno je:

„1. Preinačava se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji broj Pn-213/2016-58 od 28. svibnja 2019. u dosuđujućem dijelu i u odluci o parničnom trošku (toč. I. i II. izreke) i sudi:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Tuženici su dužni tužitelju solidarno isplatiti iznos od 9.005,95 kuna (slovima: devet tisuća pet kuna i devedeset i pet lipa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 30. lipnja 2014. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14% godišnje, od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05% godišnje, od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88 % godišnje, od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68% godišnje, od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41% godišnje, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09% godišnje, od 01. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82% godišnje, od 01. siječnja 2019. do isplate po stopi od 6,54 % godišnje odnosno po stopi koja se određuje povećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana."

II. Tužitelj je dužan tuženicima nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 15.704,28 kn u roku od 8 dana."

2. U preostalom odbijajućem dijelu (toč. III. izreke) prvostupanjska presuda kao nepobijana ostaje neizmijenjena.“.

3. Protiv drugostupanjske presude, reviziju dopuštenu ovosudnim rješenjem poslovni broj Revd 1217/2021-2 od 11. svibnja 2021., podnosi tužitelj zbog pravnog pitanja koje glasi:

„Jesu li jedinica lokalne samouprave i komunalno društvo sukladno čl. 27. st. 2. Zakona o cestama („Narodne novine“, broj 84/11, 22/13, 54/13) te čl. 2. i 3. st. 1. toč. 6. i 7. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj 36/95, 70/97, 128/99, 59/00, 129/00, 59/01, 82/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13 i 153/13) odgovorni za čišćenje pijeska koji se nalazi na javnoj cesti koja prolazi kroz naselje, pa i na raskrižju na toj cesti?“.

3.1. Tužitelj predlaže preinačiti pobijanu presudu uz naknadu troškova sastava revizije.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je osnovana.

6. Povodom revizije, sporna je ocjena drugostupanjskoga suda o nepostojanju pasivne legitimacije tuženika, za naknadom nastale štete na vozilu tužitelja registarske oznake [registarska oznaka], koje je oštećeno u nezgodi dana 29. lipnja 2014., uslijed veće nakupine pijeska na kolniku državne ceste D3, na raskrižju na glavnoj prometnici u naselju Buzdohanj, a koju nakupinu pijeska na kolniku vozač vozila tužitelja nije mogao izbjeći, uslijed čega je došlo do proklizavanja vozila i udarca prednjim dijelom u kameni stupić koji se nalazi uz rub kolnika.

7. Pobijana je presuda povodom revizije ispitana u skladu sa odredbom čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) samo u dijelu u kojemu je dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. S obzirom na utvrđeni uzrok nastale predmetne prometne nezgode (nalazeće veće nakupine pijeska na kolniku, uslijed koje je vozilo tužitelja proklizalo i udarilo u kameni stupić koji se nalazio uz rub kolnika) i uz zaključak da su tuženici bili u obvezi obavljati poslove čišćenja toga dijela ceste i to prvotuženik kao društvo koje se bavi komunalnim djelatnostima na području Općine Čavle (jedna od tih djelatnosti je održavanje javnih površina) i drugotuženik iz razloga što je obavljanje komunalne djelatnosti u djelokrugu jedinica lokalne samouprave, pozivom na odredbe čl. 27. i 28. Zakona o cestama („Narodne novine“, broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14 - dalje: ZC) i odredbe čl. 2. st. 2. i čl. 3. st. 1. toč. 6. i 7. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj 36/95, 109/95, 21/96, 70/97, 128/99, 59/01, 82/04, 110/04, 178/04, 387/09, 797/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 56/13, 94/13, 153/13, 147/14, 36/15 i 68/18 - dalje: ZKG) prvostupanjski sud - nalazeći da su tuženici odgovorni za naknadu nastale štete, u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO)

- nalaže tuženicima solidarnu isplatu naknade nastale štete na vozilu tužitelja.

9. Suprotno zaključku prvostupanjska suda, drugostupanjski sud je shvaćanja, da za održavanje predmetnog raskrižja u kojem se dogodila prometna nezgoda na državnoj cesti, pa tako niti za čišćenje pijeska koji se nalazio na toj cesti, nisu nadležni tuženici, te da isti niti ne odgovaraju za nastalu štetu tužitelju. Navedeno, pozivom na odredbu čl. 28. st. 1. ZC-a, slijedom čega preinačenjem prvostupanjske presude, drugostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev.

10. Mjerodavne zakonske odredbe su:

- čl. 27. st. 1. ZC-a, prema kojem pravna osoba koja upravlja javnom cestom koja prolazi kroz naselje ne održava: sustav za odvodnju, ako je dio mjesne kanalizacijske ili kanalske mreže, javnu rasvjetu, zelene površine, drvorede i samostalno ukrasno grmlje, pothodnike i nathodnike u funkciji pješačkog prometa, biciklističke i pješačke staze izvan kolnika, tramvajske odnosno željezničke pruge;

- čl. 27. st., 2. ZC-a, prema kojem pravna osoba koja upravlja javnom cestom koja prolazi kroz naselje, ne obavlja poslove čišćenja javnih cesta, osim čišćenja snijega;

- čl. 2. st. 2. ZKG-a, prema kojem su jedinice lokalne samouprave te pravne i fizičke osobe koje obavljaju komunalnu djelatnost obvezne na temelju ovoga Zakona i posebnih propisa:

- osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti,

- osigurati održavanje komunalnih objekata i uređaja u stanju funkcionalne sposobnosti,

- osigurati obavljanje komunalnih djelatnosti na načelima održivog razvoja,

- osigurati javnost rada.

- čl. 3. st. 1. toč. 4. ZKG-a, prema kojem komunalnu djelatnost predstavlja održavanje čistoće, dok se prema st. 5. navedenoga članka pod održavanjem čistoće razumijeva čišćenje javnih površina te skupljanje i odvoz komunalnog otpada na uređena odlagališta utvrđena posebnim propisima;

- čl. 3. st. 7. ZKG-a prema kojem pod održavanjem javnih površina se naročito razumijeva održavanje javnih zelenih površina, pješačkih staza, pješačkih zona, otvorenih odvodnih kanala, trgova, parkova, dječjih igrališta i javnih prometnih površina te dijelova javnih cesta koje prolaze kroz naselje, kada se ti dijelovi ne održavaju kao javne ceste prema posebnom zakonu.

10.1. Dakle, Zakonom o komunalnom gospodarstvu propisano je da čišćenje javne ceste koja prolazi kroz naselje predstavlja jednu od komunalnih djelatnosti, a koje obavlja jedinica lokalne samouprave (tako i ovaj sud u odluci Revx 1074/17-2 od 5. rujna 2018., Revx 85/2018-2 od 5. prosinca 2018. i dr.).

11. Odredbom čl. 28. ZC-a, propisano je da su za održavanje raskrižja javnih cesta u istoj razini, nadležne Hrvatske ceste d.o.o. za raskrižje državne i županijske odnosno za raskrižje državne i lokalne ceste te županijska uprava za ceste koje upravlja županijskom cestom, za raskrižje županijske i lokalne ceste (st. 1.) za održavanje raskrižja javne ceste i nerazvrstane ceste u istoj razini nadležna je pravna osoba koja upravlja javnom cestom (st. 2.). Međutim, netočno je shvaćanje drugostupanjskog suda po kojemu bi ta odredba isključivala primjenu prethodno navedene odredbe Zakona o cestama (čl. 27.) i odredbi Zakona o komunalnom gospodarstvu. Naime, navedena se zakonska odredba ne odnosi na - čišćenje javne ceste koja prolazi kroz naselje (st. 2. čl. 27. ZC-a), već te poslove kao jednu od komunalnih djelatnosti obavlja općina preko radne organizacije osnovane za obavljanje te djelatnosti.

12. Ukazuje se ujedno i na pravno shvaćanje ovoga suda iz odluke Revx 525/13 od 14. svibnja 2013. (doneseno u primjeni odredbi Zakona o javnim cestama - „Narodne novine“ broj 56/1991-pročiščeni tekst) reafirmirano u odluci ovoga suda Revt 363/2016-2 od 10. svibnja 2017. u kojoj je navedeno:

„Načelnom odredbom čl. 19. Zakona o javnim cestama propisana je odgovornost poduzeća Hrvatske ceste za naknadu štete uzrokovane korisniku stanjem javne ceste. Međutim, odredbom čl. 23. istog Zakona propisan je izuzetak za dionice javne ceste koje prolaze kroz naselje. Prema navedenoj odredbi iz poslova održavanja dionica javne ceste u naselju izuzeti su poslovi održavanja sustava za odvodnju, čišćenje javne ceste, javne rasvjete, zelenih površina, pothodnika i nathodnika u funkciji pješačkog prometa, biciklističkih i pješačkih staza, te travanjske odnosno željezničke pruge, koji poslovi se održavaju u skladu s posebnim zakonom.

Zakonom o komunalnim djelatnostima (čl. 2.), kao posebnim zakonom, propisano je da je komunalna djelatnost, između ostalog i uređenje i održavanje cesta, ulica, trgova i putova, a cestom da se prema tom zakonu smatra izgrađena površina u naselju od značaja za promet koja nema svojstvo javne ceste prema odredbama posebnog zakona. Dakle, navedenim odredbama Zakona o javnim cesta i Zakona o komunalnim djelatnostima propisano je da čišćenje javne cesta koja prolazi kroz naselje, ne spada u održavanje javne ceste za koje bi bilo nadležno javno poduzeće Hrvatske ceste, već da te poslove, kao jednu komunalnu djelatnost, obavlja Općina, preko radne organizacije osnovane za obavljanje te djelatnosti (čl. 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu).“.

13. Slijedom svega navedenoga, proizlazi da sukladno odredbi čl. 27. st. 2. Zakona o cestama pravna osoba koja upravlja javnom cestom koja prolazi kroz naselje, ne obavlja poslove čišćenja javnih cesta, osim čišćenja snijega. Nadalje proizlazi, da su za čišćenje pijeska koji se nalazi na javnoj cesti koja prolazi kroz naselje (pa i na raskrižju na toj cesti) odgovorni jedinica lokalne samouprave i komunalno društvo. To je ujedno odgovor na postavljeno pravno pitanje.

14. Proizlazi dakle, da je pravno shvaćanje suda u pobijanog presudi utemeljeno na pogrešnom materijalno pravnom pristupu, pa je, u pogledu revizijom postavljenog pitanja, reviziju valjalo prihvatiti.

14.1. Stoga je, revizija tužitelja osnovana te je sukladno odredbi čl. 395. st. 2. ZPP-a, valjalo ukinuti drugostupanjsku presudu, jer zbog pogrešnog pravnog pristupa sud nije odgovorio na ostale odlučne navode, pa tako niti na to ima li mjesta solidarnoj odgovornosti tuženika (u smislu pravilne primjene materijalnoga prava, a na što drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti - čl. 365. st. 2. ZPP-a).

15. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

Zagreb, 8. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić