REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž Ovr-496/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli – Pola po sucu Biljani Pamić, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković i partneri d.o.o. iz Zagreba protiv ovršenika LT, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Adrijanu Čada, odvjetniku u Zagrebu, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Ovr-1662/2024-1 od 19. srpnja 2024., 8. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se odbija žalba ovršenika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Ovr-1662/2024-1 od 19. srpnja 2024. u pobijanom dijelu kojim je određena predložena ovrha, osim u dijelu u kojem je izjavljena iz razloga propisanog čl. 46. st.1. toč. 9. Ovršnog zakona, te u dijelu kojim je ovrhovoditelju određen trošak u iznosu od 46,88 eura.

II. Djelomično se uvažava žalba ovršenika te se preinačuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Ovr-1662/2024-1 od 19. srpnja 2024. u pobijanom dijelu kojim je ovrhovoditelju određen trošak preko iznosa od 46,88 eura do iznosa od 187,50 eura (za iznos od 140,62 eura), te se u tom dijelu zahtjev ovrhovoditelja odbija kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda, na prijedlog ovrhovoditelja, a temeljem ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Zagrebu, posl. br. P-5650/01 od 17. listopada 2021., pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu posl.br. Ovr-1219/06 od 23. svibnja 2006., pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu posl.br. Ovr-2503/17 od 1. prosinca 2017., te rješenja o privremenoj pljenidbi Općinskog suda u Novom Zgrebu posl.br. Ovr-2503/17 od 14. svibnja 2024. a radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 1.144,73 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 18. veljače 2000. do isplate, troškova parničnog postupka u iznosu od 258,81 eura uz zakonske zatezne kamate od 30. listopada 2020. do isplate, kao i dio dospjelih a nepodmirenih zakonskih zateznih kamata na parnični trošak tekućih od 17. listopada 2001. do 29. listopada 2020. u iznosu od 546,74 eura te troškova ovršnog postupka u iznosu od 187,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja rješenja do isplate određena je ovrha pljenidbom novčanih sredstava ovršenika po svim njegovim računima i oročenim novčanim sredstvima prema osobnom identifikacijskom broju ovršenika koje ima kod svih banaka i prijenosom zaplijenjenog iznosa ovrhovoditelju.

2. Protiv toga rješenja žalbu, pravodobno, podnosi ovršenik iz „svih žalbenih razloga“. U žalbi, u bitnom navodi da punomoćnik ovršenika (prema punomoći od 28. ožujka 2012., str. 147 spisa ) nije zaprimio sve isprave koje prileže spisu, a na kojima ovrhovoditelj temelji svoje potraživanje, posebice podnesak ovrhovoditelja od 8. prosinca 2014. odnosno rješenje suda od 1. prosinca 2017. kao niti jedan drugi podnesak ili pismeno, iza tih datuma, čime je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 6. ZPP u svezi s čl. 42. OZ te da je nezakonitim postupanjem onemogućio ovršenika da raspravlja pred sudom. Navodi da rješenje o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu posl.br. Ovr 2503/1. od 1. prosinca 2017. nije niti pravomoćno, niti ovršno, obzirom da isto nije dostavljeno punomoćniku ovršenika. Ukazuje da je ovršenik po punomoćniku dao pisano očitovanje po primitku zaključka suda od 12. ožujka 2012. s prilozima (podnesak ovrhovoditelja od 23. siječnja 2012. sa stanjem – rekapitulacijom duga od 19. veljače 2012.), a u kojem je u cijelosti osporio visinu ukupnog duga, odnosno visinu svojeg preostalog dugovanja i potraživanja ovrhovoditelja. Ističe da pobijanim rješenjem sud nezakonito i neosnovano određuje trošak ovršnog postupka, iako je trošak ovršnog prijedloga istome već određen u prvotnom rješenju o ovrsi od 23. svibnja 2006., pa ponovno potraživanje ovršnog troška za prijedloga za promjenu sredstva ovrhe nije zakonito. Navodi da je sud bio dužan obrazložiti odluku kojom dopušta ili ne dopušta promjenu predmeta i sredstva ovrhe, a pobijano rješenje sud je donio bez obrazloženja pa da je takvo rješenje nezakonito. Nadalje, ovršenik ukazuje da je podnesak ovrhovoditelja od 31. ožujka 2023. nepravovremen i nedopušten s obzirom na odredbu čl. 5. st. 4. OZ jer je digitalno potpisan od strane punomoćnika ovrhovoditelja 3. travnja 2023., te predan sudu 4. travnja 2023. radi čega je sud ovrhu morao obustaviti pa da su posljedično tome i rješenja suda od 14. svibnja 2024. kao i pobijano rješenje od 19. srpnja 2024. nezakonita. Predlaže da se usvoji žalba i preinači pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda, te donese rješenje o obustavi ovrhe, i naloži FINA-i da izvrši deblokadu po svim računima ovršenika.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana, samo u pogledu troškova postupka.

5. Iz predmetnog spisa proizlazi:

- da je ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave- presude Općinskog suda u Zagrebu broj P-5650/01 od 17. listopada 2001., i to dana 15. studenog 2004.;

- da je prvostupanjski sud 4. srpnja 2005. donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrpl-6167/04 kojim je radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja i troškova ovrhe određena ovrha na plaći ovršenika;

- da se ovrha na plaći nije mogla provesti jer ovršenik nakon 29. rujna 2005. nije bio prijavljen na mirovinsko osiguranje te je ovrhovoditelj podneskom od 7. veljače 2006., predložio promjenu sredstva i predmeta ovrhe na pokretninama ovršenika nakon čega je sud rješenjem o ovrsi posl.br. Ovr-1219/06 od 23. svibnja 2006. odredio ovrhu na pokretninama;

- da je ovršenik po punomoćniku podneskom od 30. ožujka 2012. osporio izračun potraživanja ovrhovoditelja navodeći da je uplatama od 27. lipnja 2000. do 7. ožujka 2012. podmirio dugovanje;

- da ovrha na pokretninama nije bila uspješna te je ovrhovoditelj podneskom zaprimljenim 8. prosinca 2014. predložio promjenu sredstva i predmeta ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika nakon čega je podneskom od 28. studenog 2016. obavijestio sud da povlači prijedlog za ovrhu na pokretninama;

-da je prvostupanjski sud rješenjem od 29. prosinca 2016. obustavio ovrhu određenu na plaći ovršenika rješenjem o ovrsi posl.br. Ovrpl-6176/04 od 4. srpnja 2005. te je rješenjem o ovrsi posl.br. Ovr-2503/17-38 od 1. prosinca 2007. odredio ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika na temelju prijedloga ovrhovoditelja od 8. prosinca 2014. kojim je djelomično povučen prijedlog za ovrhu;

-da je FINA dopisom od 17. siječnja 2023. obavijestila sud da je tražbina po rješenju Ovr-2503/17 od 1. prosinca 2017. evidentirana u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje te da je istu prestala izvršavati temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstva („Narodne Novine“ broj:68/18.);

-da je dopis FINA-e ovrhovoditelj zaprimio 2. veljače 2023. te je podneskom od 30. ožujka 2023. predložio promjenu sredstava i predmeta ovrhe odnosno zatražio privremenu pljenidbu svih vrijednosnica koje su zabilježene na račun ovršenika kod Središnjeg klirinškog depozitarskog društva (SKDD) te je sud donio rješenje o privremenoj pljenidbi vrijednosnica ovršenika (rješenjem Ovr-2503/2017-18 od 14. svibnja 2024.),

- da je SKDD izvijestio sud da ne postoje računi nematerijaliziranih vrijednosnih papira na ovršenika (dopis od 10. lipnja 2024.) kojeg je ovrhovoditelj zaprimio 19. lipnja 2024. te je podneskom od 16. srpnja 2024. predložio promjenu sredstva i predmeta ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika nakon čega je prvostupanjski sud donio pobijano rješenje.

6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tomu – dodatno – po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava temeljem odredbe čl. 365. st. 2. u vezi odredbe čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. 155/23. – dalje: ZPP), a sve u vezi odredbi čl. 19. st. 1. i 46. st. 5. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 57/96., 22/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05. i 67/08., dalje: OZ/96), koji se u ovomu postupku ima primijeniti temeljem odredbe članka 369. stavka 1. („Narodne novine“ broj:. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22.) ocjena je ovog suda, kao suda drugog stupnja, da je u ovom dijelu, za koji je nadležan ovaj sud, pobijano rješenje valjano i zakonito, osim u dijelu odluke o trošku.

6.1. U prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9. 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6.2. Osim toga, nisu ostvareni ni žalbeni razlozi iz čl. 46. st. 1., točaka 1., 3., 5. i 6. u vezi s čl. 4. st. 4. i 5. OZ.

6.3. Nadalje, prvostupanjski sud je na temelju priloženih dokaza valjano odredio predloženu ovrhu i pobijano rješenje, u dijelu za koji je nadležan ovaj sud, je utemeljeno na valjanoj primjeni materijalnog prava.

7. U odnosu na žalbene navode ovršenika da rješenje o ovrsi posl.br. Ovr-2503/17- 38 od 1. prosinca 2017. kojim je ranije određena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika ni podnesak ovrhovoditelja od 8. prosinca 2014. kojim je ovrhovoditelj predložio promjenu sredstva i predmeta ovrhe, kao niti dugi podnesci iza tih datuma, nisu dostavljeni punomoćniku ovršenika iako je još 2012. ovršenik u spis dostavio punomoć, a čime da je počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st.2. toč. 6. ZPP u vezi s čl. 42. OZ, navesti je da je točno kako rješenje o ovrsi posl.br. Ovr-2503/17- 38 od 1. prosinca 2017. te podnesak ovrhovoditelja od 8. prosinca 2014. nisu dostavljeni punomoćniku ovršenika, već ovršeniku osobno, protivno odredbi čl. 138. st. 1. ZPP čime je ovršeniku onemogućeno raspravljanje pred sudom tako da je u tom dijelu počinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP međutim navedena povreda nije bila od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja. To iz razloga što je navedena povreda počinjena u ranijoj fazi postupka, prilikom donošenja rješenja o ovrsi posl.br. Ovr-2503/17-38 od 1. prosinca 2017. a koje je rješenje sada bespredmetno budući da je ovrha po istom postala nemoguća (čl. 67. st.2. OZ/96) s obzirom da je FINA na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ovrhu po toj osnovi (rješenje Ovr- 2503/17 od 1. prosinca 2017.) prestala izvršavati, a u međuvremenu je doneseno rješenje o privremenoj pljenidbi koja je ostala bez uspjeha, a potom i novo, pobijano rješenje koje je ovršeniku po punomoćniku uredno dostavljeno te je ovršeniku omogućeno podnošenje pravnog lijeka koje je pravo ovršenik i iskoristio čime je ujedno sanirana ranije počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st.2. toč.6. ZPP.

7.1. Pritom, točno je i da rješenje o ovrsi posl.br. Ovr-2503/17 od 1. prosinca 2017. nije pravomoćno ni ovršno s obzirom da nije uredno dostavljeno ovršeniku, međutim tim rješenjem ovršeniku nije naloženo plaćanje daljnjih troškova ovršnog postupka, pa žalbenim navodima da je pobijano rješenje o ovrsi doneseno između ostalog i na temelju rješenja o ovrsi posl.br. Ovr-2503/17 od 1. prosinca 2017. koje nije pravomoćno i ovršno, ovršenik ne može za sebe ishoditi povoljniju odluku.

8. Nisu osnovani ni žalbeni navodi žalitelja da je pobijano rješenje nezakonito jer ne sadrži obrazloženje s obzirom da sukladno odredbi čl. 37. st. 3. OZ/96 rješenje o ovrsi pa i rješenje o ovrsi po prijedlogu za promjenu predmeta i sredstva ovrhe ne mora biti obrazloženo. Prvostupanjski sud je odredio predloženu ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika na temelju prijedloga ovrhovoditelja od 8. prosinca 2014., koji ima sve potrebne sastojke te je isti postao integralni dio rješenja o ovrsi na novčanim sredstvima.

9. Nadalje, neosnovano žalitelj navodi da je prvostupanjski sud ovrhu morao obustaviti jer da je podnesak ovrhovoditelja od 31. ožujka 2023. kojim predlaže promjenu predmeta i sredstva ovrhe predan sudu protekom roka od dva mjeseca od obavijesti suda o nemogućnosti provedbe ovrhe čime je navedeni podnesak nepravovremen a posljedično tome da je nepravovremene i podnesak od 16. srpnja 2024. na temelju kojeg je doneseno pobijano rješenje.

9.1. Naime, prema odredbi čl. 5. st.3. OZ/96 ako se pravomoćno rješenje o ovrsi određenim sredstvom ili na određenom predmetu ne može provesti, ovrhovoditelj može radi namirenja iste tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe. U tom slučaju sud će donijeti novo rješenje o ovrsi i nastaviti ovrhu na temelju tog rješenja, a ovrha određena prijašnjim rješenjem o ovrsi obustaviti će se ako ovrhovoditelj povuče ovršni prijedlog u povodu kojega je ona određena ili ako za to budu ispunjeni drugi zakonom predviđeni razlozi, dok je odredbom st. 4. toga članka OZ, određeno da ako ovrhovoditelj u roku od dva mjeseca od obavijesti suda o nemogućnosti provedbe ovrhe ne podnese prijedlog iz st. 3. toga članka, ovrha će se obustaviti.

9.2. Prema odredbi čl. 112. st. 3. ZPP u vezi s čl. 19.st.1. OZ/96 rokovi određeni na mjesece završavaju se protekom onog dana posljednjeg mjeseca koji po svom broju odgovara danu kada je rok otpočeo a prema st. 4. tog članka ako posljednji dan roka pada na državni blagdan ili u nedjelju ili u koji drugi dan kada sud ne radi, rok istječe protekom prvog idućeg radnog dana.

9.3. Iz spisa predmeta proizlazi da je ovrhovoditelj dopis FINA-e iz kojeg proizlazi da je na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima FINA prestala izvršavati ovrhu po osnovi rješenja o ovrsi Ovr-2503/17 od 1. prosinca 2017. zaprimio 2. veljače 2023. Kako je posljednji dan roka iz čl. 5. st. 4. OZ/96 padao u nedjelju 2. travnja 2023. rok za podnošenje prijedloga iz st. 3. toga članka istekao je protekom prvog idućeg radnog dana, odnosno u ponedjeljak 3. travnja 2023. te kako je ovrhovoditelj 3. travnja 2023. (str.195.) dostavio sudu podnesak od 30. ožujka 2023. kojim je predložio promjenu predmeta i sredstava ovrhe odnosno zatražio privremenu pljenidbu svih vrijednosnica koje su zabilježene na račun ovršenika kod SKDD to je njegov prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe pravovremen pa su posljedično tome neosnovani i žalbeni navodi ovršenika da je zbog nepravovremenosti prijedloga ovrhovoditelja datiranog 30. ožujka 2023. nepravovremen i prijedlog ovrhovoditelja od 16. srpnja 2024. na temelju kojeg je doneseno pobijano rješenje te da je sud bio dužan obustaviti ovrhu.

10. U odnosu na žalbene navode ovršenika kojima upućuje na svoj podnesak od 30. ožujka 2012. kojim je osporio visinu svog preostalog dugovanja, odnosno potraživanja ovrhovoditelja zbog uplata koje je ovršenik vršio nakon donošenja rješenja ovrsi, navesti je da navedeni podneska sadržajno predstavlja žalbu iz čl. 49. OZ/96 zbog razloga iz čl. 46. st.1. toč. 9 OZ/96, o kojim žalbenim razlozima nije ovlašten odlučivati ovršni sud i zbog kojih će prvostupanjski sud u nastavku postupka ovršenika zaključkom uputiti na pokretanje parničnog postupka sukladno čl. 51. OZ/96.

11. U odnosu na preinačeni dio pobijanog rješenja za istaknuti je kako je sud prvog stupnja pogrešno ovrhovoditelju odredio trošak u iznosu od 187,50 eura, dok mu je pravilnom primjenom materijalnog prava trošak valjalo odrediti u iznosu od 46,88 eura.

11.1. Naime, u Tbr. 11. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj:138/23., dalje - Tarifa) propisano je da za sastav prijedloga za izdavanje rješenja o ovrsi, prijedloga za protuovrhu, prijedloga za osiguranje, prijedloga za izdavanje privremenih i prethodnih mjera, prigovora protiv navedenih prijedloga, te odgovora na prigovore odvjetniku pripada nagrada iz Tbr. 7. toč. 1., 4. i 7. Tarife, dok je u Tbr. 11. toč. 10. Tarife propisano da za sastav ostalih podnesaka u ovršnom postupku ili postupku osiguranja odvjetniku pripada 25% nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., 4. i 7. Tarife, ali ne više od 250 bodova.

11.2. Dakle, u Tarifi pod Tbr. 11. toč. 1. taksativno su pobrojani podnesci za koje ovrhovoditelj ima pravo na naknadu punog troška, no kako se među njima ne nalazi prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe u konkretnom slučaju valja primijeniti Tbr. 11. toč. 10. Tarife, zbog čega ovrhovoditelju za sastavljanje prijedloga za promjenu premeta i sredstva ovrhe pripada nagrada od 25% od 75 bodova (vps- 1.144,73 eura), odnosno 18,75 bodova, što pomnoženo vrijednošću boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za zatraženi PDV od 25% (Tbr. 46. Tarife) iznosi 46,88 eura, a ne 187,50 eura kako je to u pobijanom rješenju pogrešno odredio sud prvog stupnja.

12. Slijedom navedenog, na temelju odredbi čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP u vezi s čl. 19. st. 1. OZ/96 valjalo je odlučiti kao pod točkama I. i II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

13. Ovršeniku nije priznat trošak sastava žalbe jer je s istom uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu u pogledu troškova postupka, dok trošak sudske pristojbe na žalbu nije niti nastao budući da ovršenik tu pristojbu nije platio te je obavijestio sud da je „podnio prijedlog za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi“.

Pula – Pola 8. siječanj 2025.

Sudac

Biljana Pamić