REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-6724/2024-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivani Požar kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po Goranu Vujaniću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika VZ iz [adresa], radi isplate, dana 08. siječnja 2025. godine

r i j e š i o  j e

I Ovaj sud oglašava se nenadležnim u ovoj pravnoj stvari

II Ukidaju se sve provedene radnje od strane ovog suda u ovom postupku

III Tužba se u ovoj pravnoj stvari odbacuje

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je tuženik 1998. godine kao jedini osnivač i direktor osnovao trgovačko društvo Corporate Capital and Consulting u Švicarskoj, kao i da je navedeno trgovačko društvo 2003. godine otvorilo bankovni račun u Meinl bank AG isključivo za izvršenje skrbničkih poslovnih transakcija (u ime i za račun) tužitelja. Ističe da su tužitelj i tuženik, tada prijatelji i kumovi, dogovorili da će tuženik putem trgovačkog društva Corporate Capital and Consulting vršiti poslovne financijske transakcije za tužitelja na fiducijarnoj/skrbničkoj osnovi, te da će Corporate Capital and Consulting ukupni iznos isplatiti tužitelju u skladu sa tužiteljevim uputama. U tom smislu tužitelj i tuženik su uspješno obavili veliki broj financijskih transakcija u razdoblju od 19.12.2003. godine do 18.11.2004. godine, te je tuženik, kao jedini ovlašteni direktor Corporate Capital and Consulting i imatelj skrbničkog računa za tužitelja, ispunio svoje obveze prema tužitelju. U tužbi se navodi da je tuženik na navedeni način od tužitelja zaprimio ukupan iznos od 51.660.909,03 EUR, koji je trebao isplatiti tužitelju po tužiteljevoj uputi. Tužitelj navodi da je sredstva položena na računu tuženika tijekom 2009. godine planirao investirati u Republici Hrvatskoj i to stjecanjem do 84,2% poslovnih udjela trgovačkog društva Jadran Hoteli d.d., slijedom čega je radi ispunjenja svoje obveze investiranja zatražio isplatu od tuženika, no tuženik je odbio učiniti s obrazloženjem da navedenim novcima više ne raspolaže. Kako je tužitelj zbog toga propustio steći poslovne udjele, jer nije mogao ispuniti svoju obvezu iz Ugovora o stjecanju poslovnih udjela Jadran hoteli d.d., to smatra da mu je nastala šteta. Naime, tuženik je protivno njihovom međusobnom dogovoru zloupotrijebio tužiteljevo povjerenje te je novčana sredstva u iznosu od 51.660.909,03 EUR zadržao za svoju korist. Tužitelj konačno u tužbi ističe da su stranke na zajedničkom sastanku prije podnošenja ove tužbe dogovorile povrat novčanih sredstava prema planu otplate koji je tuženik prihvatio, no budući je prva rata dospijevala na naplatu nekoliko dana nakon tog sastanka, a tuženik niti do dana podnošenja ove tužbe nije niti djelomično izvršio otplatu svog duga prema tužitelju, to tužitelj traži da sud presudom naloži tuženiku isplatu iznosa od 51.660.909,03 EUR sa zateznim kamatama od 21.07.2009. pa do isplate, sve uz naknadu parničnog troška.

2. Članak 15. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP-a) propisuje da će sud po službenoj dužnosti, odmah po primitku tužbe, ispitati je li nadležan za postupanje.

3. Iz tužbe proizlazi da je tuženik osoba s prebivalištem u [adresa], na adresi [adresa].

4. Nadalje, iz navoda tužbe proizlazi da je pravni odnos za koji tužitelj tvrdi da postoji među strankama nastao u Švicarskoj, gdje je tužitelj, kao to navodi u tužbi, na bankovni račun u Meinl bank AG, koji je osnovan isključivo za izvršenje skrbničkih poslovnih transakcija, uplatio ukupan iznos od 51.660.909,03 EUR. Konačno, iz tužbe proizlazi da je tuženik, kao jedini osnivač i direktor trgovačkog društva Corporate Capital and Consulting u Švicarskoj, tužiteljevih 51.660.909,03 EUR isplatio za svoju korist ili za korist drugih trgovačkih društava koja su bila pod tuženikovom kontrolom, u konačnici zadržavajući čitav navedeni iznos za sebe.

5. Dakle, iz činjenica koje sam tužitelj u tužbi navodi sud kao nedvojbeno zaključuje da se radi o povredi ugovornog odnosa stranaka – vraćanju duga, a nikako o naknadi štete, kako to tužitelj pokušava prikazati. To sve iz razloga jer eventualna tužiteljeva namjera što bi učinio s vraćenim novcem tijekom 2009. godine, kada je poslovni i privatni odnos među strankama još bio skladan, (pa moguće i stekao poslovne udjele trgovačkog društva Jadran Hoteli d.d., kako on to tvrdi) ne mijenja činjenicu, koju i sam tužitelj u više navrata u tužbi apostrofira, da tuženik prema njemu izbjegava otplatu svoga duga.

6. Stoga, s obzirom da za pravni osnov tužbe sud nije vezan, već samo za činjenice koje su u toj tužbi istaknute, sud nalazi utvrđenim da je ova tužba podnesena radi povrede ugovorne obveze, odnosno povrata dugovanog iznosa položenog na račun tuženikove tvrtke, što je vidljivo i iz samog petita.

7. U tom smislu iz tužbe se nedvojbeno zaključuje da je u konkretnom slučaju riječ o privatnopravnom odnosu s međunarodnim obilježjem.

8. Odredbom čl. 2. Zakona o međunarodnom privatnom pravu (NN 101/17, 67/23) propisano je da se taj Zakon primjenjuje na odnose kojima se uređuju pojedina pitanja iz članka 1. Zakona (mjerodavno pravo za privatnopravne odnose s međunarodnim obilježjem, nadležnost sudova i drugih tijela RH u pravnim stvarima s međunarodnim obilježjem, kao i priznanje i ovrha stranih sudskih odluka u pravnim stvarima s međunarodnim obilježjem), ako nisu uređeni pravno obvezujućim aktima Europske unije, međunarodnim ugovorima koji su na snazi u Republici Hrvatskoj i drugim zakonima koji su na snazi u Republici Hrvatskoj.

9. Nadalje, odredbom čl. 46. istoga zakona propisano je da se u građanskim i trgovačkim stvarima nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena) (SL L 351, 20. 12. 2012.), a nadležnost suda Republike Hrvatske određuje se primjenom odredbi odjeljaka 2. i 3. poglavlja II. Uredbe iz stavka 1. toga članka i kada tuženik ima, u smislu te Uredbe, prebivalište u državi koja nije članica Europske unije.

10. Odredbom čl. 55. Zakona o međunarodnom privatnom pravu propisano je da se nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom odredbe članka 4. stavka 1. Uredbe iz članka 46. stavka 1. toga Zakona, što znači da se osobe s domicilom u državi članici, bez obzira na njihovo državljanstvo, tuže pred sudovima te države članice.

11. Sukladno čl. 7. st. 1. Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima osoba s domicilom u državi članici može biti tužena u drugoj državi članici, i to u stvarima povezanim s ugovorom, pred sudom mjesta izvršenja konkretne obveze.

12. Kako je u konkretnim slučaju, kako je to ranije navedeno, tuženik osoba s domicilom u Švicarskoj, a i ugovorni pravni odnos među strankama nastao je i izvršen je na području Švicarske (gdje je osnovan bankovni račun na kojem je položen novac), to nema elemenata za uspostavu nadležnosti ovoga suda.

13. Članak 16. st. 3. ZPP-a propisuje da kada sud u tijeku postupka, do pravomoćnosti odluke, utvrdi da za rješavanje nije nadležan sud u Republici Hrvatskoj, po službenoj dužnosti proglasit će se nenadležnim, ukinut će provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu, osim u slučajevima u kojima nadležnost suda u Republici Hrvatskoj ovisi i o pristanku tuženika, a tuženik je dao svoj pristanak.

14. S obzirom da je dakle tijekom postupka utvrđeno da za rješavanje spora nije nadležan sud u Republici Hrvatskoj, a od strane tuženika ne postoji pristanak za nadležnost suda u Republici Hrvatskoj, valjalo je temeljem čl. 16. st. 3. ZPP-a odlučiti kao u točkama I - III izreke.

U Zagrebu 08. siječnja 2025. godine

Sudac:

Ivana Požar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe na županijski sud, putem ovoga suda. Žalba se podnosi pismenim putem u četiri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ovog rješenja.

Dna:

1. tužitelju po punomoćniku