Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ovr-628/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Kseniji Jakovčević, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Republike Hrvatske, ministarstva, [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u V., protiv ovršenika JH, [adresa], J [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima MF i BPV, odvjetnicima iz [adresa], radi izravne naplate na novčanoj tražbini ovršenika po računima, odlučujući o žalbi ovršenika, protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Ovr-322/2024-4 od 18. ožujka 2024, dana 8. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Ovr-322/2024-4 od 18. ožujka 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"Odbija se prijedlog ovršenika od 04. ožujka 2024. da se Financijskoj agenciji naloži da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava temeljem presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu br. KO-4156/07 od 28. svibnja 2009. kao neosnovan."

2. Protiv navedenog rješenja žali se ovršenik zbog svih žalbenih razloga te predlaže žalbu usvojiti uz naknadu troška žalbe.

3. Ovrhovoditelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode I predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu

4. Žalba je neosnovana.

5. Odredbom čl. 210. st. 1. i 2. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 - dalje OZ) propisano je da se na prijedlog ovršenika za odgodom prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih na temelju zahtjeva ovrhovoditelja za izravnom naplatom na odgovarajući način primjenjuju odredbe tog Zakona o odgodi ovrhe.

6. Odredbom čl. 65. st. 1. OZ propisano je kako sud može na prijedlog ovršenika, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebo da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu uz kumulativno ispunjenje jedne od pretpostavki propisanih čl. 65. st. 1. toč. 1. -11. OZ.

7. Pobijanim rješenjem, prvostupanjski sud je odbio prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenika uz obrazloženje da ovršenik ničime ne pojašnjava u čemu bi se sastojala nenadoknadiva odnosno teško nadoknadiva šteta niti njezin nastanak čini vjerojatnim,

8. Između stranaka nije sporno da je ovršenik zaključkom istog suda poslovni broj Ovr-322/2024 od 18. ožujka 2024. upućen da u roku od petnaest dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih sredstava po presudi Općinskog kaznenog suda u Zagrebu br. KO-4156/07 od 28. svibnja 2009., zbog razloga istaknutog u prijedlogu od 4. ožujka 2024. odnosno nastupa zastare potraživanja ovrhovoditelja.

9. Ovršenik je u smislu citirane odredbe OZ bio dužan učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a sve to sukladno odredbi čl. 65. st. 1. OZ, a što ovršenik nije učinio.

10. Opetovano ovršenik u svojoj žalbi, kao i u prijedlogu za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, ponavlja kako ovrhovoditelj želi naplatiti zastarjelu tražbinu temeljem presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu br. KO-4156/07 od 28. svibnja 2009., koja je postala ovršna 23. veljače 2010.

11. Žalbeni navodi ovršenika ne dovode u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

12. Naime, tvrdnja da se radi o zastarjeloj tražbini, nema značaj nenadoknadive štete jer se u smislu odredbe čl. 65. st. 1. OZ pod nastankom nenadoknadive ili teško nadoknadive štete podrazumijeva šteta koju bi ovršenik trpio u slučaju da stavljanjem izvan snage ovršne isprave ne može, kraj visine naplaćene ovršne tražbine i imovinskih prilika ovrhovoditelja, ostvariti povrat ovrhom naplaćene tražbine.

13. Međutim, ovršenik tijekom postupka nije tvrdio niti dokazao da ovrhovoditelj nema imovine ili da njegova imovina nije dostatna za naknadu namirenja ovršenika u slučaju protuovrhe, pa kako je ovrhovoditelj u predmetnoj pravnoj stvari Republika Hrvatska, ne postoji opasnost da ovršenik ne bi mogao vratiti zaplijenjeni novac.

14. S tim u vezi, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 65. st. 1. toč. 5. u vezi s čl. 210. OZ, kad je odbio prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa njegovih zaplijenjenih novčanih sredstava.

15. Zbog svega prethodno navedenoga valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

U Zagrebu, dana 8. siječnja 2025.

Sutkinja

Ksenija Jakovčević