REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-2013/2022-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sutkinji Vesni Horvath, u pravnoj stvari tužiteljice KM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tomislav Konforta, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Sveučilište u Zagrebu - Studentski centar u Zagrebu, Savska cesta 25, OIB: 22597784145, kojeg zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Šunić i partneri j.t.d. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. studenog 2024., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice K, odvjetničke vježbenice i zamjenice punomoćnika tuženika EM, odvjetničke vježbenice, te presude javno objavljene 8. siječnja 2025

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Sveučilište u Zagrebu - Studentski centar u Zagrebu, Savska cesta 25, OIB: 22597784145, isplatiti tužiteljici KM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.329,33 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, kako slijedi:

- na iznos od 52,09 eura od 15.10.2017. pa do isplate,

- na iznos od 52,49 eura od 15.11.2017. pa do isplate,

- na iznos od 56,70 eura od 15.12.2017. pa do isplate,

- na iznos od 47,68 eura od 15.01.2018. pa do isplate,

- na iznos od 49,68 eura od 15.02.2018. pa do isplate,

- na iznos od 50,69 eura od 15.03.2018. pa do isplate,

- na iznos od 34,45 eura od 15.04.2018. pa do isplate,

- na iznos od 1,40 eura od 15.05.2018. pa do isplate,

- na iznos od 54,29 eura od 15.06.2018. pa do isplate,

- na iznos od 42,85 eura od 15.07.2018. pa do isplate,

- na iznos od 12,88 eura od 15.08.2018. pa do isplate,

- na iznos od 13,67 eura od 15.09.2018. pa do isplate,

- na iznos od 42,84 eura od 15.10.2018. pa do isplate,

- na iznos od 54,32 eura od 15.11.2018. pa do isplate,

- na iznos od 63,79 eura od 15.12.2018. pa do isplate,

- na iznos od 47,88 eura od 15.01.2019. pa do isplate,

- na iznos od 58,35 eura od 15.02.2019. pa do isplate,

- na iznos od 47,28 eura od 15.03.2019. pa do isplate,

- na iznos od 72,71 eura od 15.04.2019. pa do isplate,

- na iznos od 54,93 eura od 15.05.2019. pa do isplate,

- na iznos od 52,71 eura od 15.06.2019. pa do isplate,

- na iznos od 48,89 eura od 15.07.2019. pa do isplate,

- na iznos od 8,08 eura od 15.08.2019. pa do isplate,

- na iznos od 78,95 eura od 15.09.2019. pa do isplate,

- na iznos od 51,53 eura od 15.10.2019. pa do isplate,

- na iznos od 49,90 eura od 15.11.2019. pa do isplate,

- na iznos od 66,61 eura od 15.12.2019. pa do isplate,

- na iznos od 46,47 eura od 15.01.2020. pa do isplate,

- na iznos od 48,29 eura od 15.02.2020. pa do isplate,

- na iznos od 55,17 eura od 15.03.2020. pa do isplate,

- na iznos od 46,27 eura od 15.04.2020. pa do isplate,

- na iznos od 33,72 eura od 15.05.2020. pa do isplate,

- na iznos od 35,14 eura od 15.06.2020. pa do isplate,

- na iznos od 43,21 eura od 15.07.2020. pa do isplate,

- na iznos od 32,47 eura od 15.08.2020. pa do isplate,

- na iznos od 46,67 eura od 15.10.2020. pa do isplate,

- na iznos od 53,03 eura od 15.11.2020. pa do isplate,

- na iznos od 46,87 eura od 15.12.2020. pa do isplate,

- na iznos od 42,40 eura od 15.01.2021. pa do isplate,

- na iznos od 31,42 eura od 15.02.2021. pa do isplate,

- na iznos od 88,01 eura od 15.03.2021. pa do isplate,

- na iznos od 40,77 eura od 15.04.2021. pa do isplate,

- na iznos od 24,11 eura od 15.05.2021. pa do isplate,

- na iznos od 49,30 eura od 15.06.2021. pa do isplate,

- na iznos od 33,04 eura od 15.07.2021. pa do isplate,

- na iznos od 68,34 eura od 15.08.2021. pa do isplate,

- na iznos od 1,42 eura od 15.09.2021. pa do isplate,

- na iznos od 37,10 eura od 15.10.2021. pa do isplate,

- na iznos od 53,40 eura od 15.11.2021. pa do isplate,

- na iznos od 52,78 eura od 15.12.2021. pa do isplate,

- na iznos od 48,29 eura od 15.01.2022. pa do isplate,

i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, naknaditi tužiteljici KM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],, trošak parničnog postupka u iznosu od 2.199,97 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 8. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Odbija se tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu na porez na dohodak i prirez poreza na dohodak, kao neosnovan. IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je zaposlenik tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 7.7.2014. i 17.2.2021. Ovom tužbom se potražuje isplata razlike plaće za smjenski rad i za rad u drugoj smjeni za razdoblje od 9. mjeseca 2017. do 12. mjeseca 2021.

Kod tuženika kao poslodavca su u primjeni:

- Pravilnik o plaćama i drugim primanjima radnika Studentskog centra u Zagrebu, pročišćeni tekst od 19. studenog 2015. - dalje Pravilnik o plaćama,

- Kolektivni ugovor za Studentski centar u Zagrebu od 9.12.2016. koji se po čl.93. primjenjuje od 1.1.2017. - dalje Kolektivni ugovor.

Kolektivni ugovor u čl. 44. st. 3. al. 2. propisuje uvećanje plaće za rad u smjenama od 5%, a Pravilnik o plaćama u čl. 16. dodatno propisuje uvećanje plaće za rad u drugoj smjeni od 10%.

Ugovor o radu tužiteljice u čl. 6. propisuje da se rad tužiteljice obavlja u smjenama.

Suprotno obvezi iz Kolektivnog ugovora i Pravilnika o plaćama, poslodavac u utuženom razdoblju obračunava samo dodatak za sate rada u drugoj smjeni i to za 5%.

Prema tome, tužiteljici je u utuženom razdoblju uskraćeno pravo na povećanje ukupne plaće za 5% zbog rada u režimu smjenskog rada i daljnje povećanje plaće od 10% za sate rada u drugoj smjeni.

Navedeno je vidljivo iz obračuna plaća gdje se smjenski rad evidentira kao "redovan rad" te se na njega uopće nije isplatio propisani dodatak od 5% dok se rad u drugoj smjeni evidentira kao "smjenski rad" uz uvećanje od 5% umjesto uz propisano uvećanje od 10%.

Predlaže naložiti tuženiku isplatu iznosa od 2.329,33 eura sa kamatom tekućom na pojedini iznos od dospijeća do isplate uz naknadu parničnih troškova.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi se u cijelosti protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu.

Navodi kako je tužiteljici obračunao i isplatio plaću sukladno važećim propisima, a sve u skladu sa čl. 90. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23; u daljnjem tekstu ZR), kao što je i dostavio obračune plaća tužiteljici sukladno obvezi normiranoj čl. 93. istoga Zakona. Tuženik ukazuje da se u predmetnoj pravnoj stvari radi o sporu iz radnog odnosa te stoga teret dokazivanja leži na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, odnosno koja pokreće spor. Prema tome, ukoliko tužiteljica tvrdi kako je uskraćena, isto je dužna obrazložiti te dokazati.

Tuženik je kao poslodavac postupao sukladno obvezi propisanoj čl. 93. st. 1. ZR-a koji glasi:

(1) Poslodavac je dužan, najkasnije petnaest dana od dana isplate plaće, naknade plaće ili otpremnine, radniku dostaviti obračun iz kojeg je vidljivo kako su ti iznosi utvrđeni.

Dakle, tuženik je ispunio svoju obvezu propisanu navedenim člankom Zakona o radu čime je tužiteljica imala svu potrebnu dokumentaciju kojom bi specificirala svoj tužbeni zahtjev i isti obrazložila.

Nadalje, tuženik ističe da je apsolutno neprihvatljiva tužiteljičina tvrdnja da tuženik ne postupa po vlastitim internim aktima te da je propustio uvećati i tako isplatiti tužiteljici osnovnu mjesečnu plaću za 5% po osnovi rada u prvoj smjeni i 10% po osnovi rada u drugoj smjeni. Tuženik ističe da je nesporno da joj je ispostavio sve obračune plaća temeljem kojih je mogla precizirati tužbeni zahtjev. Ukoliko za navedeno i nema dovoljno saznanja, tužiteljica je sama izvansudskim putem mogla utvrditi visinu potraživanja iz tužbe. Okolnost možebitno nedovoljnog stručnog znanja za utvrđivanje iste ni na koji način ne mijenja činjenicu da u konkretnoj stvari nije na tuženiku obveza polaganja računa ili davanja obavijesti.

Nesporno je da se na predmetno potraživanje u utuženom razdoblju primjenjuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj: 3527 od 7. srpnja 2014. i Ugovor o radu br. 5977 od 17. veljače 2021. sklopljeni između tuženika kao poslodavca i tužiteljice kao radnika,

Navedenim Ugovorima, i to u čl. 4. istih, propisano je kako za obavljeni rad na temelju ovog ugovora u redovitom radnom vremenu Poslodavac će Radniku isplatiti mjesečno ugovorenu plaću (osnovnu plaću) u vrijednosti od 1100 bodova. Osim ugovorene plaće Poslodavac će Radniku isplatiti i dodatak na plaću, naknadu plaće i nagradu sukladno odredbama Pravilnika o plaćama i drugim primanjima radnika, najkasnije do 15. u mjesecu.

Tuženik kao poslodavac je postupao sukladno gore navedenoj odredbi te je tužiteljici isplaćivao plaću sa pripadajućim dodatkom, a što je i vidljivo iz dostavljenih obračuna plaća u kojima je iskazan dodatak na plaću i stimulacije.

Nadalje, iz dostavljenih obračuna isplaćene plaće jasno je vidljivo da je dodatak za rad u drugoj smjeni vrednovan prema uvećanju propisanom Kolektivnim ugovorom.

Tuženik ističe kako tužiteljičini navodi i zahtjevi proizlaze iz pogrešnog pravnog pristupa tumačenju odredbi Zakona o radu, Kolektivnog ugovora i Pravilnika o plaćama kada smatra da joj pripada pravo na uvećanje plaće u iznosu od 5% po osnovi rada u prvoj smjeni, odnosno u svakom slučaju, a onda i od 10% za rad u drugoj smjeni. Naime, iz čl. 44. Kolektivnog ugovora jasno proizlazi kako tužiteljici pripada povećanje plaće za rad u specificiranim uvjetima, ali samo i isključivo za smjenski rad, a ne na cijeli iznos osnovne plaće. Slijedom toga, tužiteljici za rad u popodnevnoj smjeni (koja nije redovna) pripada pravo na povećanje plaće od 5%, dok se obveza 10%-otnog povećanja iz Pravilnika o plaćama odnosi samo na radnike koji ne rade u smjenama, već isključivo rade popodne.

Nesporno je kako tužiteljica u okviru radnog mjesta na koje je raspoređena ne obavlja rad u trećoj smjeni, već samo povremeno u drugoj smjeni. U tužbi isti ne uzima u obzir da iz Kolektivnog ugovora i Pravilnika o plaćama proizlazi kako je treća smjena konstitutivna sastavnica smjenskog rada. Slijedom toga, radnicima koji ne rade u trećoj smjeni ne pripada niti povećanje plaće po osnovi smjenskog rada općenito već samo povećanje plaće po osnovi rada u popodnevnoj smjeni. Čak i ukoliko bi Naslov zauzeo stajalište kako tužiteljici u svakom slučaju pripada pravo na povećanje plaće već samom činjenicom da je određeni dio na radu provela u smjenama, a koje se temelji na suviše širokom tumačenju odredbi Kolektivnog ugovora i Pravilnika, tada bi u obzir valjalo uzeti i činjenicu da u ovom postupku nije sporno da tužiteljica ne obavlja rad u trećoj smjeni, a time da joj ne pripada pravo na dodatak na plaću u punom, već u djelomičnom iznosu, razmjernom okolnosti da ona niti ne obavlja smjenski rad u punom opsegu.

Zbog specifičnosti pojedinih radnih mjesta kod tuženika kao poslodavca, organizacija rada podliježe smjenskom radu samo dijela radnika. Prema tome, smjenski rad odnosi se samo na dio, a ne na sve radnike zaposlene kod tuženika kao poslodavca. Uvažavajući zakonsku odredbu čl. 94. ZR-a, a posebice imajući u vidu činjenicu smjenskog rada pojedinih radnika, koji u korelaciji s ostalim radnicima imaju i stvarno teže uvjete rada, tuženik prilikom obračuna plaće takvim radnicima nesporno obračunava naknadu i isplaćuje povećanu plaću.

Imajući u vidu tužbu tužiteljice kao radnika prema tuženiku kao poslodavcu, tuženik napominje da u svom poslovanju vodi osobitu brigu o uvjetima rada i specifičnosti djelatnosti koje se kod istog obavljaju, a time i uvažava brojne moguće životne i radne situacije radnika. Obavljanje rada u trajanju i uvjetima koji mogu odstupiti od uobičajenog, tuženik dodatno novčano vrednuje, uvažavajući pravo na povećanu plaću. Također, uzimajući u obzir činjenicu da je tužiteljica još uvijek u radnom odnosu kod tuženika, tuženik želi istaknuti i to da tužiteljica nije ni na jedan uredno dostavljeni obračun plaće uputila bilo kakav prigovor ili isto nastojala osporiti, već sada sudskim putem želi za sebe pribaviti novčanu korist od tuženika. Na kraju tuženik skreće pozornost, a što proizlazi i iz dokaza koje prileže tužbi, kako je tužiteljica od siječnja 2021. provela popriličan broj sati u pripravnosti, čak 361 sat, a za koje vrijeme joj je tuženik uredno isplatio puni iznos osnovice plaće kao naknadu za pripravnost. S obzirom na to kako se prema čl. 60. st. 2. ZR-a razdoblje pripravnosti ne smatra radnim vremenom, to je razvidno kako tužiteljica, ukoliko bi se njezin tužbeni zahtjev prihvatio, ne može ni na koji način ostvariti pravo na dodatak po osnovi smjenskog rada, kao ni po bilo kojoj drugoj osnovi, a u odnosu na onaj dio za koju joj je izvršena isplata naknade za pripravnost.

Slijedom svega navedenoga, tuženik predlaže obvezati tužiteljicu da dostavi dokaze na kojima temelji svoje sporno potraživanje, obvezati je da specificira svoje potraživanje, a podredno, ukoliko tužiteljica ne postupi tužbu odbaciti, a sve uz naknadu nastalog troška.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u ugovor o radu broj 5977 na neodređeno vrijeme 17.02.2021., Ugovor o radu broj 3527 na neodređeno vrijeme od 07.07.2014., Pravilnik o plaćama i drugim primanjima radnika Studentskog centra u Zagrebu od 19.11.2015., Kolektivni ugovor za Studentski centar u Zagrebu, isplatne liste, kao i ostalu dokumentaciju koja prileži spisu, te je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Danici Smojver, izvršio uvid u očitovanje vještaka od 28.5.2024. te saslušao vještaka na ročištu održanom 20. studenog 2024.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Iz navoda parničnih stranaka iznesenih u tužbi, odgovoru na tužbu, te u daljnjem tijeku postupka razvidno je da je između istih nesporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju zaposlenica tuženika.

6. Sporno je između stranaka da li tužiteljica osnovano potražuje isplatu razlike plaće za smjenski rad i za rad u drugoj smjeni.

7. Temeljem provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. ZPP-a, sud je donio odluku kao u izreci.

8. Ugovorom o radu sklopljenim između stranaka 17.02.2021. ugovoreno je u članku 6. da je rad radnika organiziran u šest radnih dana u tjednu, da se radnik obvezuje raditi u punom radnom vremenu 40 sati tjedno te je nadalje ugovoreno da se rad ugovara u smjenama.

9. Iz isplatnih lista tužiteljice je razvidno je da je u utuženom razdoblju svaki mjesec radila u smjenama.

10. Člankom 16. Pravilnika o plaćama i drugim primanjima radnika definiran je rad u smjenama kao svakodnevni redovan rad radnika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca što radnici obavljaju naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u prijepodnevnom (prva smjena), poslijepodnevom (druga smjena) ili noćnom (treća smjena) dijelu dana. Nadalje je određeno da rad u prvoj smjeni traje od 6,00 do 14,00 sati, u drugoj smjeni od 14,00 do 22,00 sati i u trećoj smjeni od 22,00 do 6,00 sati. Iz načina na koji je definiran smjenski rad Pravilnikom o plaćama i drugim primanjima radnika te sukladno obvezi tužiteljice koju je preuzela ugovorom o radu da rad obavlja u smjenama, uzevši u obzir činjenicu da je razvidno iz isplatnih lista tužiteljice da je u cijelom utuženom razdoblju radila u smjenama, proizlazi da je svoj rad obavljala u cijelosti u smjenama, odnosno i kad je radila od 6,00 do 14,00 sati radila je u prvoj smjeni, a kad je radila od 14,00 do 22,00 sata radila je u drugoj smjeni, što je u skladu sa definicijom smjenskog rada iz članka 16. Pravilnika o plaćama tuženika.

11. Slijedom navedenog, tuženik je tužiteljici bio dužan uvećati plaću za smjenski rad sukladno članku 16. Pravilnika o plaćama kada radi u drugoj smjeni za 10%, a sukladno članku 44. stavak 3. alineja 2. Kolektivnog ugovora za Studentski centar u Zagrebu bio joj je dužan uvećati za smjenski rad plaću za 5%, budući je navedenom odredbom KU-a propisano da se osnovna plaća radnika uvećava za smjenski rad za 5%.

12. Nalazom i mišljenjem stalne sudske vještakinje za ekonomiju, financije i računovodstvo Danice Smojver od 26.11.2023. utvrđena je razlika bruto plaće tužiteljice za razdoblje od rujna 2017. do prosinca 2021. sa uvećanjem za rad u smjenama od 5% prema čl. 44. st. 3. KU-a, i uvećanjem plaće za 10% za rad u drugoj smjeni po čl. 16. Pravilnika o plaćama tuženika iznosi 2.329,33 Eura.

13. Na prigovore tuženika je vještakinja u pisanom očitovanje utvrdila da je utvrđena razlika bruto plaće tužiteljice za razdoblje od rujna 2017. do prosinca 2021. sa uvećanjem za rad u smjenama od 5% prema čl. 44. st. 3. KU-a, i uvećanjem plaće za 10% za rad u drugoj smjeni po čl. 16. Pravilnika o plaćama tuženika iznosi 2.329,33 Eura, a u usmenom iskazu na ročištu je iskazala da je nalaz i mišljenje izvršila u skladu sa zadatkom suda od 6.10.2023. a koji glasi utvrditi pripadajuću a neisplaćenu plaću tužiteljice za razdoblje od 1.9.2017. do 31.12.2021. gdje se obračun ima izvršiti primjenom odredbe čl. 44. st. 3. al. 2. KU koja propisuje uvećanje plaće za radu smjenama od 5% i primjenom odredbe čl. 16. Pravilnika o plaćama koja propisuje uvećanje plaće za rad u drugoj smjeni od 10%.

Navodi da nije došlo do kumulacije potraživanja u drugoj smjeni jer je izračun izvršila uvećanjem plaće na način da je dodatak za smjenski rad od 5% dodana na osnovnu plaću sukladno odredbi čl. 44 KU, a rad u drugoj smjeni je obračunala 10% prema broju radnih sati odrađenih u drugoj smjeni sukladno odredbi čl. 6 Pravilnika o plaćama.

Pojašnjava da je dodatak za smjenski rad od 5% dodan na osnovnu plaću a rad u drugoj smjeni je obračunat prema broju radnih sati odrađenih u drugoj smjeni. Na pitanje da li je prilikom izračuna uzeto u obzir dodat od 5% koji je već isplaćen, odgovara da ne tumači odredbe KU već vrši izračun temeljem zadatka suda.

14. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz, očitovanje i iskaz vještakinje Danice Smojver kao stručan i objektivan u kojem je vještakinja u potpunosti odgovorila na zadatak vještačenja, a izračun je izvršila na temelju dokumentacije koja prileži spisu te ga je u pisanom nalazu i mišljenju podrobno obrazložila, a usmeno se uvjerljivo očitovala o primjedbama na pisani nalaz i mišljenje te je navela da pri izračunu dodatka za drugu smjenu nije došlo do kumulacije dodataka od 15% za drugu smjenu, odnosno za prvu smjenu izvršila je uvećanje od 5%, a za drugu smjenu od 10%.

15. Po stavu suda tužiteljica ima pravo na dodatak od 5% za sate rada odrađene u prvoj smjeni sukladno odredbi članka 44. Kolektivnog ugovora za Studentski centar u Zagrebu koji utvrđuje pravo na dodatak od 5% za smjenski rad, a u odnosu na sate odrađene u drugoj smjeni ima pravo na veći dodatak koji iznosi 10%, sukladno članku 16. Pravilnika o plaćama tuženika. Vještakinja je u skladu s navedenim izvršila izračun razlike bruto plaće.

16. Tuženik je isticao tijekom postupka i nakon usmenog očitovanja vještaka da tužiteljica ima pravo na dodatak za smjenski rad samo kad je radila u drugoj smjeni, a ne i kad je radila u prvoj smjeni, te da je to bit predmetnog spora.

17. U spornom razdoblju bili su na snazi i Pravilnik o plaćama tuženika koji propisuje pravo na dodatak od 10% za rad u drugoj smjeni, ali i Kolektivni ugovor za Studentski centar u Zagrebu koji propisuje pravo radnika na dodatak od 5% za smjenski rad, dakle na cjelokupan smjeni rad.

18. Po stavu suda navedena odredba Pravilnika i Kolektivnog ugovora se međusobno ne isključuju, odnosno tužiteljica na temelju Kolektivnog ugovora ima pravo na dodatak za smjenski rad od 5% za sate odrađene u režimu smjenskog rada (pri čemu iz ugovora o radu tužiteljice nedvojbeno proizlazi da je cijelo vrijeme radila u režimu smjenskog rada), a za rad u drugoj smjeni, sukladno Pravilniku o plaćama taj dodatak iznosi 10%, budući je to materijalno pravo povoljnije propisano internim aktom tuženika u odnosu na Kolektivni ugovor. Dakle, Pravilnikom o plaćama propisno je povoljnije pravo za radnika glede uvećanja plaće s naslova smjenskog rada, ali samo kad se radi o satima odrađenima u drugoj smjeni, što ne isključuje pravo tužiteljice na dodatak za smjenski rad sukladno Kolektivnom ugovoru za sate rada koje je odradila u prvoj smjeni (s time što u prvoj smjeni ostvaruje pravo na uvećanje plaće od 5% sukladno Kolektivnom ugovoru), a vještakinja je u skladu s navedenim izvršila izračun razlike bruto plaće tužiteljice.

19. Iz odredaba Kolektivnog ugovora ne proizlazi da bi smjenski rad bio samo rad odrađen u drugoj smjeni, pri čemu je smjenski rad definiran tuženikovim internim aktom Pravilnikom o plaćama, u članku 16. te je iz istog razvidno da se smjenskim radom smatra i rad o 6,00 do 14,00 sati kao rad u prvoj smjeni, pri čemu iz ugovora o radu tužiteljice nedvojbeno proizlazi da joj je rad bio isključivo organiziran u smjenama (u članku 6. ugovoreno je da se tužiteljica obvezuje raditi u punom radnom vremenu od 40 sati tjedno i da rad obavlja u smjenama).

20. Slijedom navedenog je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev u iznosu od 2.329,33 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose od dospijeća do isplate i to od 15. u mjesecu za prethodni mjesec, sukladno čl. 92. stavak 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14. i 127/17., dalje u tekstu: ZR-a) i čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., u daljnjem dijelu teksta: ZOO-a).

Međutim, do trenutka isplate nije u potpunosti dospjela na naplatu bruto plaća (doprinosi, porez na dohodak, prirez porezu na dohodak i neto plaća) budući porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom neto iznosa plaća što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate (mišljenje Središnjeg ureda Ministarstva financija od 20.07.2007. klasa: 410-01-07-01/632, URBROJ: 513- 07-21-01/07-2), dok su zakonske zatezne kamate dospjele na naplatu neto plaća. Stoga su tužitelju dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa bruto plaće, ali s izuzetkom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak zbog čega je odbijen zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu iz točke I. presude. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

21. Odluka o visini stope zakonskih zateznih kamata temelji se na članku 29. stavak 2. ZOO-a do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate na članku 3. ZID ZOO-a („Narodne novine“, broj: 78/15.).

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. te čl. 155. st. 1 ZPP-a te su troškovi odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 91/04, 148/09, 142/12), a prema vrijednosti predmeta spora.

Tako je tužiteljici primjenom Tbr. 7/1, 8/1 i 9/1 OT priznat trošak zastupanja po punomoćniku za sastav tužbe od 100 bodova , zastupanje na ročištu 21.09.2023., 07.05.2023. i 20.11.2024. sve po 100 bodova, sastav ukupno 4 podneska od 20.12.2022., 18.09.2023., 04.10.2023., 13.12.2023 sve po 100 bodova, ukupno 800 bodova (vrijednost 1 boda = 2,00 eura), ili 1.600,00 eura , na koji iznos je pridodano 25 % PDV-a , uvećano za trošak vještačenja od 199,97 eura sveukupno 2.199,97 eura.

23. Tuženik je u cijelosti izgubio spor te je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova sukladno čl. 154. ZPP-a.

24. Tužiteljici je temeljem članka 151. ZPP-a dosuđena kamata na parnični trošak. 25. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 8. siječnja 2025.

Sutkinja:

Vesna Horvath

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku