REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Kž-542/2024-7

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Helene Poropat, kao predsjednice vijeća te Zdravka Garića i Miroslava Ružića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vlatke Turčinov, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog NL, zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. točka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, od 26. studenog 2024., broj: Kv-326/2024-4 (K-145/2021-58), u sjednici održanoj 8. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba okrivljenog NL, preinačuje se prvostupanjsko rješenje na način da se iz spisa predmeta izdvaja zapisnik o ispitivanju svjedoka GL od 2. travnja 2021. (listovi 65- 67 spisa).

II. U ostalom dijelu odbija se žalba okrivljenog NL kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Općinskog suda u Pazinu, na temelju članka 351. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje u tekstu: ZKP) odbijen je kao neosnovan prijedlog okrivljenika da se kao nezakoniti dokazi iz spisa izdvoje zapisnik o ispitivanju svjedoka GL od 2. travnja 2021. (listovi 65- 67 spisa) te zapisnik o ispitivanju osumnjičenika od 1. rujna 2020., s pripadajućom snimkom ispitivanja (listovi 27-30 i 32 spisa).

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljenik po branitelju Ivanu Oroviću, odvjetniku u Puli, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom „da drugostupanjski sud pobijano rješenje preinači na način da prihvati prijedlog okrivljenika za izdvajanjem nezakonitih dokaza, podredno da pobijano rješenje ukine i vrati na ponovni postupak.“

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi članka 474. stavka 1. ZKP-a, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Nije u pravu okrivljenik kada u žalbi tvrdi da se pobijano rješenje ne može ispitati jer nema razloga o odlučnoj činjenici je li okrivljenik zaprimio obavijest iz članka 213. stavka 2. ZKP-a, pa da je zbog toga prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a.

5.1. Naime, prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijanog rješenja u točki 7. zaključio kako u konkretnom slučaju državni odvjetnik nije bio dužan okrivljeniku dostaviti obavijest o provođenju dokaznih radnji iz članka 213. stavka 2. ZKP-a zbog čega nije bilo osnova da se na temelju članka 213. a. stavak 4. ZKP-a zapisnik o ispitivanju svjedoka GL od 2. travnja 2021., izdvoji iz spisa predmeta. Prethodno je prvostupanjski sud nakon detaljne analize utvrdio kako je ispitivanje GL kao svjedoka od strane policijskog istražitelja provedeno kao prva dokazna radnja nakon čega je državni odvjetnik bez daljnjeg provođenja dokaznih radnji u postupku istraživanja podigao tzv. neposrednu optužnicu. Stoga pobijano rješenje ima razloga o odlučnoj činjenici i može se ispitati, pa žalbeni navodi okrivljenika koji to kroz ostvarenje bitne postupovne povrede osporavaju nisu osnovani, a drugo je pitanje jesu li ti razlozi pravilni, o čemu će više riječi biti u daljnjem dijelu obrazloženja ove odluke koji se odnosi na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

5.2. Iako žalitelj ističe i druge vidove bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP-a, navodeći kako se pobijano rješenje ne može ispitati jer je izreka nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima rješenja, kako u pobijanom rješenju nema uopće razloga te kako u njemu nisu navedeni o odlučnim činjenicama, odnosno kako su ti razlozi potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, te kako o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima o sadržaju tih isprava i iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza, iz obrazloženja žalbe je razvidno kako žalitelj prvostupanjsko rješenje kroz te žalbene navode zapravo pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja držeći da je prvostupanjski sud neosnovano odbio njegov prijedlog za izdvajanje spornih dokaza navedenih u izreci tog rješenja.

6. Prije svega za istaknuti je kako se prvostupanjski sud u pobijanom rješenju pozvao na pogrešne zakonske odredbe na temelju kojih je doneseno to rješenje, obzirom da primjena članka 351. stavka 1. ZKP-a, dolazi u obzir prije potvrđivanja optužnice i o njoj odluku donosi optužno vijeće, dok se nakon potvrđivanja optužnice odluka o izdvajanju nezakonitih dokaza temelji na odredbi članka 431. stavku 3. ZKP-a, kada o tome na raspravi odlučuje tzv. raspravno vijeće, a izvan rasprave tzv. izvanraspravno vijeće u nejavnom zasjedanju (zbog čega nije bilo ni potrebe razmatrati pitanje prisutnosti stranaka u sjednici vijeća) koje je u konkretnom slučaju kao funkcionalno nadležno tijelo i donijelo pobijanu odluku, što međutim nije imalo utjecaja na mogućnost ispitivanja pobijanog rješenja po ostalim istaknutim žalbenim osnovama.

7. Neosnovana je tvrdnja žalitelja kako je zapisnik o ispitivanju osumnjičenika NL od 1. rujna 2020., s pripadajućom snimkom ispitivanja (listovi 27-30 i 32 spisa) nezakonit dokaz, jer da je njegovo ispitivanje provedeno bez danih mu zakonom propisanih upozorenja iz članka 208. a stavka 2. točka 3. ZKP-a, što je, kako navodi, vidljivo iz zapisnika o njegovom ispitivanju u kojem izostalo upozorenja o pravu da nije dužan iskazivati niti, a odgovarati na pitanja i pravu da sam sebe ne izlože kaznenom progonu te da se korištenje tih prava ne smije upotrijebiti protiv njega „te se ne smije smatrati dokazom da je počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.“, pri čemu se neosnovano poziva na odluku Županijskog suda u Puli- Pola, broj Kž-63/2024.

7.1. Sud prvog stupnja je pravilno zaključio da je ispitivanje tada osumnjičenog NL od 1. rujna 2020., provedeno u skladu s odredbama članka 208. a. stavka 3. u vezi stavka 2. te stavka 4. istog članka te uz primjenu odredbi o ispitivanju okrivljenika iz članka 272. do 282. ZKP-a, zbog čega je zapisnik o ispitivanju osumnjičenog NL od 1. rujna 2020., s pripadajućom snimkom ispitivanja, zakonit dokaz. Protivno navodima žalitelja, iz snimke ispitivanja osumnjičenog NL (11:45 do 11:47:30 snimke), vidljivo je da je u skladu s prethodno citiranim zakonskim odredbama tada osumnjičeni NL poučen o svim svojim pravima, pa i o pravu da nije dužan izlagati svoju obrani, a niti odgovarati na pitanja sukladno odredbi članka 208. a stavku 2. točka 3. ZKP-a , koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja radnje i prema kojoj se zakonitost te radnje procjenjuje, što žalitelj očito propušta imati u vidu kada citira tu zakonsku odredbu s dopunom prema članku 19. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 36/24), na način da se „iza riječi:»pitanja« dodaju se riječi:»i pravu sam sebe ne izložiti kaznenom progonu te da se korištenje tih prava ne smije upotrijebiti protiv njega te se ne smije smatrati dokazom da je počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret“.

8. Nije u pravu žalitelj niti kada tvrdi da zapisnik o ispitivanju osumnjičenog NL od 1. rujna 2020., s pripadajućom snimkom ispitivanja, ne može biti dokaz u postupku jer da ne predstavlja zakonitu radnju ispitivanja okrivljenika prije podnošenja optužnice u smislu odredbe članka 341. stavka 4. ZKP-a.

8.1. Naime, sukladno odredbi članka 208.a stavka 7. ZKP/08., na ispitivanje osumnjičenika primjenjuju se odredbe o ispitivanju okrivljenika iz članka 272. do 282. ZKP-a, što znači da se ispitivanje provodi uz poštivanje svih postupovnih garancija ispitivane osobe u tom svojstvu osobe koja se ispituje, pa je izvidna radnja ispitivanja osumnjičenika pred djelatnicima policije u smislu članka 208.a ZKP-a izjednačena s dokaznom radnjom ispitivanja okrivljenika, pa se sukladno članku 208.a. stavka 5. ZKP-a, zapisnik o ispitivanju osumnjičenog NL od 1. rujna 2020., s pripadajućom snimkom ispitivanja može upotrijebiti kao dokaz u kaznenom postupku, kako je to pravilno zaključio u pobijanom rješenju prvostupanjski sud.

9. Isto tako, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da zakonitost osporenog dokaza zapisnika o ispitivanju osumnjičenog NL sa snimkom ispitivanja nije dovedena u pitanje ničim potkrijepljenim navodom kako je u vrijeme ispitivanja pred policijskim istražiteljem 1. rujna 2020., osumnjičenik bio nesposoban za rasuđivanje zbog čega je bio nesposoban sam se braniti zbog čega je morao imati branitelja u smislu odredbe članka 66. stavka 1. točka 1. ZKP-a

9.1. Okolnost što je okrivljeni NL prema navodima žalbe konzument droga te da je „poznat ovlaštenom tužitelju, tako je poznat i naslovnom sudu budući je protiv istog na istom sudu vodi više postupaka, te je i sudu poznato kako okrivljenik ima ukupno 11 dijagnoza, a među navedenim oni koji spadaju u duševne poremećaje i poremećaje ponašanja (težak povratni depresijski poremećaj, anksiozni generalizirani poremećaj, duševni poremećaj i poremećaj ponašanja uzrokovanih upotrebom opijata-apstinencijalni sindrom, duševni poremećaj i poremećaj ponašanja uzrokovan upotrebom opijata-psihotični poremećaj i dr., specifični poremećaji ličnosti- disocijalni poremećaj ličnosti, poremećaj prilagođavanja), te da uzima lijekove u kroničnoj terapiji.“, ne upućuje na zaključak da je sve navedeno sudu, državnom odvjetniku ili pak policijskom istražitelju bilo poznato, tim prije jer se ni sam optuženik nije pozvao na postojanje kod njega bilo kojih razloga koji bi ukazivali na njegovu nesposobnost da se sam brani. Osim toga, prvostupanjski sud je pažljivo analizirao snimku ispitivanja osumnjičenika te je utvrdio da se jasno i decidirano očitovao o razumijevanju svih svojih prava te da je detaljno odgovarao na postavljena pitanja te je sukladno razumijevanju svih pouka i konzumirao svoje pravo iz pouke o pravima o iznošenju obrane. Uz to je prvostupanjski sud nakon pažljive analize snimke ispitivanja osumnjičenika utvrdio, a što pravilnim prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, kako prilikom komunikacije okrivljeni ničim nije ukazivao da bi se radilo o osobi koja ne bi bila sposobna braniti se sam, i to sve nakon odricanja od prava na branitelja, pa i branitelja na teret proračunskih sredstava.

10. Stoga je zapisnik o ispitivanju osumnjičenog NL od 1. rujna 2020., sa snimkom tog ispitivanja, zakonit dokaz pa je žalba okrivljenog NL kojom to osporava neosnovana, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II.

11. Nasuprot tomu, u pravu je žalitelj kada tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno odlučio kada je odbio prijedlog za izdvajanje zapisnika o ispitivanju svjedoka GL od 2. travnja 2021. (listovi 65- 67 spisa), smatrajući da taj dokaz nije nezakonit.

11.1. Naime, sud u pobijanom rješenju, u pogledu tog dokaza, navodi kako zapisnik o ispitivanju svjedoka GL (listovi 65-67 spisa) nije nezakonit dokaz u smislu članka 10. stavka 2. ZKP-a jer nije pribavljen kršenjem Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom propisane zabrane mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja, povredom Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenih prava obrane, prava na ugled i čast, te prava na nepovredivost osobnog i obiteljskog života, povredom odredaba kaznenog postupka i koji su izričito predviđeni ZKP-a, a u konkretnom slučaju povredom odredbe članka 213. a. stavka 4. ZKP-a, nalazeći da je u istraživanju predmetnog kaznenog djela za koje je terećen osumnjičeni NL prva provedena dokazna radnja ispitivanje GL kao svjedoka **.**.2021. (listovi 65-67 spisa), nakon čega je bez pokretanja istraživanja podignuta tzv. neposredna optužnica, zbog čega državni odvjetnik nije bio dužan obavijest o provođenju dokaznih radnji dostaviti okrivljeniku u roku od tri dana od kada je proveo tu prvu dokaznu radnju kako je to propisano člankom 213. stavkom 2. ZKP-a. Uz to navodi kako se nakon podizanja tzv. neposredne optužnice nisu provodile daljnje dokazne radnje te kako „ispitivanje okrivljenika koje je prethodno provedeno nije bila dokazna radnja državnog odvjetništva,već izvidna radnja policije.“

11.2. Međutim, takav zaključak prvostupanjskog suda pogrešan.

11.3. Prije svega pogrešno je stajalište prvostupanjskog suda kako ispitivanje osumnjičenog NL od 1. rujna 2020., nije dokazna, već izvidna radnja jer je tu radnju provela policija, a ne državni odvjetnik.

11.4. Naime, odredbom članka 213. stavka 1. ZKP-a, propisano je kako državni odvjetnik može provesti ili naložiti istražitelju provođenje dokaznih radnji koje su svrhovite za odlučivanje o podizanju optužnice u slučaju postojanja osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina, a ne postoje zakonske smetnje za kazneni progon te osobe.

11.5. Već iz ove odredbe u svezi odredbe članka 213. stavka 2. ZKP-a, proizlazi kako se u konkretnom slučaju ispitivanje osumnjičenog NL od strane policijskog istražitelja 1. rujna 2020., smatra dokaznom radnjom. Na to upućuje i odredba članka 208. a stavka 8. ZKP-a, kojom je propisano da se iskaz osumnjičenika i dokazi za koje se iz tog iskaza saznalo ne mogu se upotrijebiti kao dokaz u kaznenom postupku ako prilikom ispitivanja policija nije poučila osumnjičenika sukladno članku 208. a stavku 3. ZKP-a i nije postupila sukladno odredbama članka 208. a stavaka 4. do 6. ZKP-a, što povezano s odredbom članka 10. stavka 2. točka 3. ZKP-a, ukazuje da je ispitivanje osumnjičenika u smislu odredbi članka 208. a ZKP-a, i uz primjenu odredbi o ispitivanju okrivljenika iz članaka 272. do 282. ZKP-a, dokaz u postupku, pa je samim time radnja koju je na temelju zakonske ovlasti poduzeo policijski istražitelj dokazna radnja, a taj dokaz ispunjava i zakonski uvjet za podizanje optužnice u smislu odredbe članka 341. stavka 4. ZKP-a.

11.6. Kako je ispitivanje osumnjičenog NL od 1. rujna 2020., prva poduzeta dokazna radnja, onda ga je u smislu odredbe članka 213. stavka 2. ZKP-a, bio dužan obavijestiti o provođenju dokazne radnje ispitivanja svjedoka GL koji je u tom svojstvu ispitan dana 2. travnja 2021., dakle gotovo sedam mjeseci nakon provedene prve dokazne radnje.

12. Osim toga, državni odvjetnik je i nakon ispitivanja tada osumnjičenog NL, proveo radnju ispitivanja u svojstvu osumnjičenika GL dana **.**.2020., što je izvan svake sumnje dokazna radnja, pa imajući u vidu da je državni odvjetnik rješenjem od 1. prosinca 2020., broj KPDO-634/2020 protiv njega odbacio kaznenu prijavu, to proizlazi da je u smislu članka 213. stavka 2. ZKP-a bio dužan osumnjičenom NL dostaviti obavijest o provođenju te dokazne radnji u roku od tri dana od kada ju je proveo.

13. Konačno GL je dana 2. travnja 2021., ispitan od strane državnog odvjetnika u svojstvu svjedoka nakon što je prethodno protiv njega još 1. prosinca 2020., odbacio kaznenu prijavu, a tek je dana 6. travnja 2021., najavio podizanje optužnice protiv okrivljenika, koju je i podigao dana 8. travnja 2021., što ukazuje da je državni odvjetnik u okviru tog vremenskog razdoblja, koje je svakako dulje od tri dana, mogao i bio je dužan u smislu odredbe članka 213. stavka 2. ZKP-a o tome obavijestiti okrivljenika, kako bi izbjegao primjenu članka 213. a. stavka 4. ZKP-a.

14. Prema tome, nema govora da se zapisnik o ispitivanju svjedoka GL od 2. travnja 2021. (listovi 65- 67 spisa) može koristiti kao dokaz u postupku, zbog čega ga je na temelju članka 213. a. ZKP-a trebalo izdvojiti iz spisa, pa je prihvaćanjem žalbe okrivljenog NL u ovom dijelu temelju članka 494. stavka 3. točka 3. ZKP-a, odlučeno kao u izreci pod točkom I.

U Puli – Pola 8. siječnja 2024.

Predsjednica vijeća

Helena Propat