REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-4371/2018-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, a po prijedlogu sudskog savjetnika Lordana Ćošića, u pravnoj stvari tužitelja BČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik u Zagrebu, Palmotićeva 50, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo financija, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, Selska ulica 2, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 25. listopada 2024., u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja ŠČ, odvjetničke vježbenice, i punomoćnice tuženika, BČL, zamjenice OGDO Zagreb, sukladno odredbi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23), dana 8. siječnja 2025. godine, objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo financija, OIB: 52634238587, da tužitelju BČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće s osnova prekovremenog rada isplati ukupan iznos od 141,27 eura bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 54,04 eura od 16. prosinca 2013. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 61,08 eura od 16. srpnja 2014. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 26,15 eura od 16. lipnja 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i parnični trošak u iznosu od 827,95 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 8. siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u preostalom iznosu od 281,25 eura uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 8. siječnja 2025. do isplate.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 25. srpnja 2018. u bitnome navodi da je u utuženom razdoblju zaposlen na radnom mjestu carinika u Područnom carinskom uredu Zagreb, a prema odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike RH (dalje: KU) propisano je da svaki državni službenik ima pravo na povećanje plaće 50% za prekovremeni rad. Također prema odredbama KU-a, prekovremeni rad službenika koji rade u smjenama ili turnusima je svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a tužitelj radi u turnusu i u smjenama. U razdoblju od 20. ožujka 2013. do 27. ožujka 2018. tužitelj je prema utvrđenom radnom vremenu tuženika mjesečno ostvarivao prekovremeni rad koji mu nije plaćen u redovnom radu od ponedjeljka do petka duže od 8 sati, u smjenama i turnusima (u smjenama dužim od 8 sati koliko je trebao raditi u smjeni i u turnusu duže od 12 sati koliko je trebao raditi u turnusu), jer prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama i turnusima, smatra se svaki sat rada duži od smjene ili turnusa, te svaki sat rada druži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, te radu na drugi način. U navedenim oblicima rada tužitelj je radio tijekom mjeseca: u drugoj smjeni, noću, subotom i nedjeljom i na dane blagdana i neradne dane koji se utvrđuju sukladno odredbama Zakona o blagdanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj koji su u tjednu padali od ponedjeljka do petka. Odredbama važećeg Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike i ranije važećih Kolektivnih ugovora za državne službenike i namještenike te internim aktima tuženika koji se odnose na tužitelja određeno je da se prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra svaki sat rada duži od 8 sati dnevno a i svaki sat rada subotom i nedjeljom, nadalje prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama ili u turnusu smatra se svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Tužitelj je prekovremeni rad ostvarivao i na drugačiji način jer je ostvario sate rada koji su bili duži od dnevnog radnog vremena i koji su bili duži od 40 sati tjedno. Kolektivnim ugovorom je određeno da je redovni mjesečni fond radnih sati umnožak radnih dana (u koje ne ulaze blagdani) u tekućem mjesecu pomnoženi su 8 sati. Tužitelj je ostvarivao prekovremeni rad na dane blagdana i neradne dane i dan Uskrsa koji su u tjednu padali od ponedjeljka do petka, a koji mu nije plaćen pošto su mu tako odrađeni sati bili duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom tuženika kao i svaki sat rada dulji od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Tužitelj navodi da se obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora 27. ožujka 2018. ali je isti dopisom od 27. lipnja 2018. odbijen u cijelosti. Kako se podaci o radu tužitelja o određenim prekovremenim satima bez obzira u kojem obliku je tužitelj takav rad ostvarivao, nalaze kod tuženika, pribavom istih podataka od tuženika, podredno nakon provedenog financijskog vještačenja, tužitelj će moći urediti tužbeni zahtjev. Po provedenom financijskom vještačenju tužitelj je podneskom od 27. siječnja 2021. specificirao tužbeni zahtjev u skladu sa nalazom i mišljenjem sudskog vještaka na način da po utuženoj osnovi potražuje isplatu 1.064,37 kuna 141,27 eura (Fiksni tečaj konverzije: 7,53450) bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom te nakon toga podneskom od 18. listopada 2024. specificira tužbeni zahtjev u valuti euro tako da ukupan iznos potraživanja iznosi 141,27 eura bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom. Tužitelj slijedom svega navedenog predlaže u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev, odnosno donijeti presudu kao u izreci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 3. rujna 2018. navodi da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan i to u iznosu od 1.845,27 kuna / 244,91 eura (Fiksni tečaj konverzije: 7,53450) dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev neosnovan. Tuženik dostavlja obračunske isprave za isplatu – plaće – naknade za razdoblje od ožujka 2013. do ožujka 2018., evidenciju o korištenju radnog vremena tužitelja u utuženom razdoblju, specifikaciju obračuna prekovremenih sati iskazanu mjesečno po godinama i ukupno u bruto iznosima te rješenje o rasporedu tužitelja. Iz navedene dokumentacije je vidljivo da je tužitelj u utuženom razdoblju ostvario 37 prekovremenih sati rada koji mu nisu isplaćeni sukladno Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike. Slijedom navedenog, tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti iznad iznosa od 1.845,27 kuna / 244,91 eura uz naknadu parničnog troška tuženiku. U podnesku od 14. siječnja 2019. tuženik navodi da je iz dostavljene dokumentacije jasno vidljiv broj prekovremenih sati koje je tužitelj ostvario, te da tužitelj nije podnosio pismene zahtjeve za korištenje slobodnih dana. Tuženik dalje navodi da je mjesečni fond sati osnova za izračun vrijednosti sata rada, a dobiva se na način da se ukupan broj dana u mjesecu od ponedjeljka do petka, uključujući blagdane i neradne dane, pomnoži sa osam sati. Mjesečni fond sati je različit po mjesecima, a vrijednost sata rada za sve državne službenike i namještenike izračunava se na isti način, tako da se osnovna plaća podjeli sa mjesečnim fondom sati sukladno tumačenju Zajedničke Komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (dalje u tekstu: Zajednička komisija) broj 27/44 od 20. svibnja 2014. Redovni mjesečni fond radnih sati iz članka 44. stavka 12. ranije važećeg Kolektivnog ugovora, odnosno stavka 38. stavka 12. aktualnog Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike dobiva se na način da se broj radnih dana od ponedjeljka do petka pomnoži sa osam sati, dakle ne uključuje blagdane i praznike koji padaju od ponedjeljka do petka, te je za sve državne službenike i namještenike isti, pa je tako mjesečni fond radnih sati u listopadu 2012. za sve državne službenike i namještenike iznosio 176 radnih sati bez obzira u kojem sustavu rada radili, od ponedjeljka do petka, u smjenama, u turnusu ili na drugačiji način. Redovni mjesečni fond radnih sati služi isključivo za izračun prekovremenih sati za službenike koji rade u smjenama ili u turnusu. Tuženik ističe kako se plaća tužitelju i drugim državnim službenicima zaposlenima kod tuženika obračunava putem sustava Centraliziranog obračuna plaća (COP) i temeljena je na poštivanju važećih zakonskih propisa. Slijedom navedenoga tuženik zaključuje da su obračuni plaće za tužitelja izvršeni sukladno svim zakonskim propisima, provedeni kroz obvezni poslovno informatički sustav Centralnog obračuna plača (COP), kontroliranog putem JOPPD obrasca Porezne uprave, ispravno izvršeni i isplaćeni službeniku u zakonom propisanim rokovima. U podnesku od 24. svibnja 2019., primljenom kod ovog suda 8. srpnja 2019., tuženik ističe da je tužitelj u utuženom razdoblju radio isključivo u turnusu u ciklusu 12-24-12-48, te naglašava da je rad službenika u turnusu njegovo redovno radno vrijeme organizirano na način da radi u smjenama po 12 sati, i to u ciklusima 12-24-12-48 naizmjenično tijekom mjeseca. Tuženik opovrgava navode tužitelja da je u utuženom razdoblju povremeno radio i u smjenama po 8 sati i na drugačiji način. Tuženik nadalje odgovara na navode tužitelja da je tuženik pogrešno obračunao tužitelju prekovremene sate na način da je blagdane i neradne dane koji su padali od ponedjeljka do petka, na koje je tuženik radio, ubrajao u radne dane, na koji je način tužitelju navodno pogrešno utvrđen redovni mjesečni fond radnih sati. Tuženik isto osporava navodeći da rad službenika u turnusu koji je radio na dane blagdana i neradne dane od ponedjeljka do petka predstavljaju njegov redovan rad, te mu se osnovna plaća uvećava za svaki sat rada u visini propisanoj Kolektivnim ugovorom, za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom kao i za rad u turnusu, a što je Carinska uprava obračunala i isplatila u utuženom razdoblju, dok se uvećanje osnovne plaće za prekovremeni rad isplaćuje za stvarno odrađeni prekovremeni rad duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a ne zbog činjenice da službenik radi u turnusu u dane blagdana i neradne dane koji padaju od ponedjeljka do petka, stoga tuženik predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev. U podnesku od 19. veljače 2020., primljenim 21. veljače 2020., tuženik navodi da nema primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka, te ističe da, s obzirom da je u postupku mirnog rješenja spora priznao zahtjev tužitelja u iznosu od 1.845,27 kuna smatra da je tužitelj dužan tuženiku nadoknaditi troškove parničnog postupka sukladno članku 157. Zakona o parničnom postupku. Nadalje tuženik u podnesku od 30. ožujka 2021. Ističe da se protivi nadopuni provedenog financijskog vještačenja, kako je predlagao tužitelj u podnesku od 27. svibnja 2020. , upućujući na odlučnu činjenicu da je tužitelj u utuženom razdoblju radio isključivo u turnusu te nije radio na drugačiji način, te da je pogrešan stav tužitelja da je rad blagdanom i neradnim danom koji padaju od ponedjeljka do petka bilo potrebno obračunati kao prekovremeni rad koju prelazi redovni mjesečni fond radnih sati. Tuženik ističe da je člankom 38. stavkom 10 Kolektivnog ugovora propisano da se prekovremenim radom, kad je rad službenika organiziran u smjenama ili u turnusu, smatra svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, te upućuje na tumačenje 8/44 Zajedničke Komisije, prema kojemu službenik koji radi u smjenama nema pravo na naknadu plaće za blagdan i zakonom određene neradne dane koji padaju od ponedjeljka do petka ako prema rasporedu u te dane službenik nije trebao raditi. Službenik koji radi u smjenama i stvarno radi na blagdan ili zakonom predviđeni neradni dan koji pada od ponedjeljka do petka ima pravo na uvećanje plaće od 150%, a pored toga može ostvariti pravo na uvećanje osnovne plaće za prekovremeni rad, ako su ispunjeni uvjeti iz članka 44. stavka 10., 11., i 12., Kolektivnog ugovora, odnosno za svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Tuženik naglašava da je prilikom isplate plaće poslodavac dužan službeniku isplatiti punu plaću odnosno mjesečni fond sati, te napominje da poslodavac može za službenika koji radi u turnusu donijeti odluku da u određene dane radi kraće u okviru radnog vremena njegovog turnusa ili da ne radi, ali samo 1 do 2 dana u mjesecu, a pri tom se službeniku mora osigurati puno radno vrijeme tijekom mjeseca, odnosno redovni mjesečni fond radnih sati, u tom slučaju se ne radi o promjeni organizacije rada, nego se i dalje smatra da službenik radi u turnusu. Slijedom svega navedenoga tuženik na ročištu 25. listopada 2024. predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška tuženiku.

3. S obzirom da je tužitelj, u skladu s čl. 186.a. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje u tekstu - ZPP), podnio dokaz da je 27. ožujka 2018. (str. 5-6 spisa), prije podnošenja tužbe u ovom postupku, podnio Zahtjev za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu, te da je isto dopisom od 27. lipnja 2018. (str. 7 spisa) odgovorilo da je zahtjev samo djelomično osnovan, ispunjena je zakonska pretpostavka za podnošenje ove tužbe protiv Republike Hrvatske.

4. Tijekom postupka izvedeni su slijedeći dokazi: izvršen je uvid u zahtjev tužitelja za mirno rješenje spora od 27. ožujka 2018. (strana 5-6 spisa), odgovor državnog odvjetništva od 27. lipnja 2018. na zahtjev tužitelja (strana 7 spisa), evidencije o korištenju radnog vremena (strana 10-32, 45-60, 71-82, 95-106, 124- 127, 131-142 spisa), obračunske liste plaća (strana 33-45, 61-71, 83-95, 107-119, 128-130, 143-154 spisa), rješenje o rasporedu tužitelja (strana 119-124 spisa), Izvodi iz zapisnika – Tumačenje odredbi KU (strana 157-176, 198-215 spisa), Tumačenje odredbi KU (strana 180-190 spisa), proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. – o čemu spisu prileži pisani nalaz i mišljenje (strana 242-250 spisa), te pisano očitovanje vještaka od 11. siječnja 2021. na prigovor tužitelja (strana 295-298 spisa), Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike ("Narodne novine'' broj: 104/2013, 150/13. i 153/13, dalje KU/13), Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike ("Narodne novine'' broj: 112/2017, dalje KU/17), te je izvršio uvid u sudsku praksu i u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

5. Sud je u skladu s čl. 8. ZPP-a na temelju svih izvedenih dokaza i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan iz slijedećih razloga.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike bruto plaće po osnovi neisplaćenih dodataka za prekovremeni rad u utuženom razdoblju od 20. ožujka 2013. do 27. ožujka 2018.

7. U postupku nije sporno da je tužitelj u cijelom utuženom razdoblju, od 20. ožujka 2013. do 27. ožujka 2018. zaposlen na radnom mjestu carinika u Područnom carinskom uredu Zagreb, na kojeg se primjenjuje Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike, i da se prije podnošenja ove tužbe obratio nadležnom državnom odvjetništvu u Zagrebu sa zahtjevom za mirno rješenje spora u skladu s člankom 186.a ZPP-a, te nije sporna aktivna i pasivna legitimacija. U postupku je sporna pravna osnova tužbenog zahtjeva, odnosno je li tuženik ispravno i u cijelosti tužitelju u utuženom razdoblju isplatio plaću, odnosno dodatke na prekovremeni rad u skladu sa važećim Kolektivnim ugovorom.

8. Radi utvrđivanja visine potraživanja tužitelja, sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću, Ručević vještačenja d.o.o. Zagreb, koji je podneskom od 21. siječnja 2020. dostavio pisani nalaz i mišljenje (strana 242-250 spisa). U nalazu sudski vještak na temelju pregledane dokumentacije, a to su prije svega evidencije rada i obračunske liste plaće tužitelja u utuženom razdoblju, zaključuje da je obim rada evidentiran po vrstama rada, te je plaća za evidentirani broj sati redovnog rada kao i naknade za blagdan tužitelju obračunata primjenom odgovarajuće osnovice, propisanog koeficijenta, uz uvećanje za stopu minulog rada, dodatke za uvjete rada i dodatak za vjernost, sukladno odredbama KU. Nadalje za sve sate za koje je propisano plaćanje dodataka ( rad noću, radu u turnusu, subotom, blagdanom itd.) obračunati su dodaci primjenom odgovarajućih stopa uvećanja u skladu sa odredbama važećeg KU. Plaća za prekovremene sate obračunata je u visini osnovne plaće uz uvećanje za 50% te s uvećanjem za dodatke po osnovi posebnih uvjeta rada i dodatka na staž u skladu s odredbama KU. Tužitelju je u cijelom razdoblju isplaćena osnovna plaća za puni mjesečni fond bez obzira na broj odrađenih sati, tj. ''manjak'' sati do punog mjesečnog fonda sati, isplaćen je i evidentiran različitim oznakama kao '' nadopuna satnice '' ''redovan rad 0'', ''naknada za državni blagdan'', a što je u skladu sa odredbama i tumačenjima važećeg KU, no tužitelju nisu isplaćeni svi prekovremeni sati. Iz evidencija rada vještaci su utvrdili da je tužitelj u utuženom razdoblju radio u turnusima (po 12 sati) prema ciklusu 12-24-12-48 (12 sati rada, 24 sata slobodno, 12 sati rada, 48 sati slobodno) i u redovnom radnom vremenu po 8 sati dnevno. Poslodavac je oslobađao tužitelja rada jednom do dva puta mjesečno (evidentirano oznakom ''pr'' i zvjezdicom *). U ovom slučaju ne radi se o preraspodjeli radnog vremena s osnova ostvarenih prekovremenih sati, niti o promjeni organizacije rada, već o oslobađanju smjene, što je u skladu sa tumačenjem 25/44 Zajedničke Komisije. Tužitelj nije koristio slobodne dane s osnova prekovremenih sati. Imajući u vidu da se redovni mjesečni fond radnih sati iskazuje kao umnožak radnih dana u mjesecu sa 8 sati dnevnog rada (bez blagdana i neradnih dana), zatim da se prekovremeni sati obračunavaju kao razlika između stvarno ostvarenih sati rada i mjesečnog fonda radnih sati, odnosno da se neisplaćeni prekovremeni sati iskazuju kao razlika između ostvarenih i isplaćenih prekovremenih sati te iskorištenih slobodnih dana odnosno sati u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 minuta redovnog rada), te da se svi neplaćeni prekovremeni sati obračunavaju s uvećanjem od 50% u skladu s odredbama važećeg KU, pri čemu se uvećanje plaće obračunava na osnovnu plaću, vještaci su mišljenja kako neisplaćena bruto plaća po osnovi prekovremenog rada za

utuženo razdoblje iznosi ukupno 1.064,37 kuna / 141,27 eura (Fiksni tečaj konverzije: 7,53450), a pojedini mjesečni iznosi i dospijeća istih dani su u Tabeli 1 nalaza.

9. Tužitelj je podneskom od 27. svibnja 2020. uložio prigovor na nalaz i mišljenje sudskog vještaka (strana 257-260 spisa), u bitnome navodeći kako u danom nalazu i mišljenju nije sačinjen matematički točan obračun razlike plaće, na ime mjesečno ostvarivanog prekovremenog rada, upravo onako kako je to predložio tužitelj. Tužitelj smatra da bi se dodatak za prekovremeni sat rada trebao obračunati na svaki sat rada na blagdan, a ne samo na one sate koji u svojem ukupnom mjesečnom zbroju prelaze mjesečni fond radnih sati, stoga predlaže obračun prekovremenih sati rada i u mjesecima u kojima tužitelj ukupno nije odradio puni mjesečni fond radnih sati, odnosno predlaže s jedne strane obračunati prekovremene sate rada kao razliku između ukupnog broja odrađenih sati rada i mjesečnog fonda radnih sati, te s druge strane sve sate odrađene na blagdan tretirati kao prekovremene sate rada. Tužitelj smatra da je izračun prekovremenog rada u pojedinim mjesecima (npr. travanj 2014., travanj 2015., svibanj 2015. itd..) u kojima tužitelj, prema njegovom shvaćanju, nije radio u turnusu u ciklusu 12-24-12-48 (prekidan mu je rad u ciklusu), već u drugom obliku rada, vještak trebao sačiniti za svaki sat rada koji je bio duži od 40 sati tjedno tj. da se obračunaju prekovremeni sati rada za rad u drugačijem obliku, a ne za rad u turnusu. Tužitelj smatra da u mjesecima kada je tužitelj radio po rasporedu radnog vremena tuženika, a nije dostigao redovni mjesečni fond radnih sati isto ide na štetu tuženika i ne može se isti manjak nadopunjavati satima koje je tužitelj ostvario na dane blagdana koji su padali od ponedjeljka do petka, stoga predlaže da sud naloži vještaku nadopunu vještačenja i to na način da kada tužitelj nije dostigao redovan mjesečni fond radnih sati, a pošto isti manjak ide na štetu tuženika, da sve sate koje je tužitelj odradio na blagdan i neradni dan, koji su padali od ponedjeljka do petka, obračuna kao prekovremeni rad.

10. Sudski vještak se podneskom od 11. siječnja 2021. pisano očitovao na prigovore tužitelja iz podneska od 27. svibnja 2020. Sudski vještak navodi da je sačinio obračun pod pretpostavkom da se radi o radu u turnusu, budući da je u navedenim mjesecima tužitelj uglavnom radio u turnusu u ciklusu 12-24-12-48, a uzimajući u obzir i tumačenje br. 22/44 od 22. siječnja 2014. koje glasi: „Obračun prekovremenog rada se ne može obračunavati po dvije različite osnove (dva puta) i plaćati kao prekovremeni rad. Formulacija iz članka 44. stavka 13. Kolektivnog ugovora („međusobno se ne isključuju“) ne daje mogućnost dupliciranja istih sati prekovremenog rada i njihovog plaćanja dva puta, po dvije različite osnove.“ U pogledu prigovora tužitelja da je vještak prekovremene sate utvrđivao na bazi mjesečnog broja sati, a ne na bazi mjesečnog fonda radnih sati. vještak ističe da je broj prekovremenih sati obračunavao na bazi mjesečnog fonda radnih sati, a što je razvidno iz tabelarnog pregleda (Tabela 1 nalaza), da su prekovremeni sati obračunati kao razlika između ostvarenih sati i mjesečnog fonda radnih sati (znači u ove sate nisu uključeni blagdani koji padaju od ponedjeljka do petka), a sve detaljno objašnjeno u 3. Odlomku na stranici 6. nalaza i mišljenja od 21. siječnja 2020. U odnosu na prigovor tužitelja da u mjesecima kada tužitelj zbog rasporeda radnog vremena nije dostigao redovni mjesečni fond radnih sati, što treba ići na štetu tuženika, te da vještak treba sve sate odrađene na blagdan i neradni dan koji su padali od ponedjeljka do petka, obračunati kao prekovremeni rad, vještak odgovara da je tuženik isplaćivao tužitelju osnovnu plaću u punom iznosu u mjesecima kada isti nije ostvario redovni mjesečni fond radnih sati. Vještak ističe da se na navedenu problematiku primjenjuju odredbe nekoliko kolektivnih ugovora, kao i brojni zaključci i tumačenja Zajedničke komisije, prema kojima rad službenika koji traje 12 sati dnevno ima obilježje rada u turnusu, ako se isti obavlja u ciklusu 12-24-12-48, dok u ostalim slučajevima takav rad ima obilježje rada organiziranog na drugačiji način iz čl. 44. stavka 11. KU (Tumačenje 11/44 od 13. lipnja 2013.), a uvećanje plaće za rad u turnusu odnosi se na sve sate rada koje službenik i namještenik odradi u turnusu tijekom mjeseca (Tumačenje broj 10/44 od 13. lipnja 2013.). Službenik i namještenik koji radi u turnusima, smjenama ili u radu organiziranom na drugačiji način iz članka 44. stavka 11. KU nema pravo na naknadu za blagdan. Ako je navedeni službenik prema rasporedu radnog vremena odradio sve svoje radne dane/sate, ali zbog rasporeda radnog vremena nije ostvario redovni mjesečni fond sati, koji čine redovni mjesečni fond radnih sati iz čl. 44. st. 12. KU ima pravo na osnovnu plaću u punom iznosu iz članka 41. stavka 2. KU te dodatke na plaću koje je ostvario. Redovni mjesečni fond radnih sati dobiva se na način da se broj radnih dana od ponedjeljka do petka pomnoži s osam sati. Dakle, radi se o danima koji ne uključuju blagdane i neradne dane koji padaju od ponedjeljka do petka, a služi za izračun sati prekovremenog rada za službenike koji rade u smjenama i turnusima. (Tumačenje br. 27/44 od 20. svibnja 2014.). Prema članku 44. stavku 14. KU u slučaju da se službenik ili namještenik odluči za korištenje slobodnih dana umjesto uvećanja plaće po osnovi prekovremenog rada, izdaje mu se rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren. Stoga, po isteku mjeseca u kojem su prekovremeni sati ostvareni, rješenjem treba utvrditi kada će službenik koristiti slobodne dane, što bi trebalo biti u primjerenom rok, pri čemu je službenik dužan poslodavcu podnijeti pisani zahtjev za korištenje slobodnog dana umjesto plaćanja prekovremenog rada prije isteka obračunskog razdoblja za obračun plaće za tekući mjesec, osim kada mu to opravdane okolnosti ne omogućavaju. Zbog ograničenja prekovremenog rada poslodavac može donijeti odluku da službenik koji radi u turnusu u određene dane radi kraće ili ne radi cijeli dan, ali samo jedan do dva radna dana u mjesecu. U tom slučaju ne radi se o promjeni organizacije rada. Ako zbog navedene odluke poslodavca službenik nije ostvario redovni mjesečni fond radnih sati ima pravo na osnovnu plaću u punom iznosu iz članka 41. stavka 2. Kolektivnog ugovora te dodatke na plaću koje je ostvario (Tumačenje br. 25/44 od 4. travnja 2014.). Nadopuna satnice (kao pojam koji se koristi u sustavu COP-a kao zamjena za naknadu za blagdan za one službenike i namještenike koji rade u turnusu, smjenama ili u radu organiziranom na drugačiji način iz članka 44. stavak 11. KU) ne može se umanjivati za sate prekovremenog rada (Tumačenje br. 32/44 od 31. listopada 2014.) Slijedom iznesenoga, vještak u cijelosti ostaje pri danom nalazu i mišljenju. Tužitelj je podneskom od 27. siječnja 2021. u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka, odnosno pisano očitovanje od 11. siječnja 2021., uskladivši tužbeni zahtjev u cijelosti s izračunom sudskog vještaka, a tuženik je podneskom 31. ožujka 2021. istakao da se u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka.

11. Sud je u cijelosti prihvatio Nalaz i mišljenje sudskog vještaka od 21. siječnja 2020., te pisano očitovanje sudskog vještaka od 11. siječnja 2021. kao vjerodostojna, budući da su izrađeni stručno, jasno i obrazloženo, te u skladu sa pravilima struke, a sudski vještak je jasno, argumentirano i obrazloženo odgovorio na sve primjedbe tužitelja, te je prilikom izrade Nalaza i mišljenja i pisanog očitovanja od 11. siječnja 2021. pravilno primijenio relevantne odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenika i namještenike, i Zaključke Zajedničke komisije za tumačenje i praćenje primjene Kolektivnog ugovora, te nakon pisanog očitovanja sudskog vještaka od 11. siječnja 2021. stranke više nisu imale primjedbi.

12. Na temelju provedenog dokaznog postupka, uvidom u dokumentaciju u spisu i posebice u nalaz i mišljenje sudskog vještaka Zrinka Ručevića, sud je utvrdio da je tužitelj kao zaposlenik tuženika, u utuženom razdoblju od 20. ožujka 2013. do 27. ožujka 2018. kao carinik u Područnom carinskom uredu Zagreb, u utuženom razdoblju radio u turnusima (po 12 sati) prema ciklusu 12-24-12-48 (12 sati rada, 24 sata slobodno, 12 sati rada, 48 sati slobodno) i u redovnom radnom vremenu po 8 sati dnevno. Poslodavac je oslobađao tužitelja rada jednom do dva puta mjesečno (evidentirano oznakom ''pr'' i zvjezdicom *) te se u tom vremenu ne radi o preraspodjeli radnog vremena s osnova ostvarenih prekovremenih sati, niti o promjeni organizacije rada, već o oslobađanju smjene, u skladu sa tumačenjem 25/44 Zajedničke Komisije. Tužitelj nije koristio slobodne dane s osnova prekovremenih sati. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da su u utuženom razdoblju tužitelju pravilno isplaćeni osnovna plaća i svi dodaci na plaću na koje ima pravo na temelju odredaba KU, osim dodatka za prekovremeni rad koji nije isplaćen za sve sate odrađene u prekovremenom radu, i to u ukupnom iznosu od 1.064,37 kuna / 141,27 eura bruto, a pojedini mjesečni iznosi i dospijeća istih dani su u Tabeli 1 nalaza i mišljenja sudskog vještaka.

13 Prema odredbi čl. 194. st. 1. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj: 93/14, 127/17, dalje ZR), za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom i neradnim danom utvrđenim posebnim zakonom radnik ima pravo na povećanu plaću, u visini i na način određen kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, pri čemu povećanje za svaki sat rada nedjeljom ne može biti manje od 50 %.

14. Odredbom čl. 87. st. 1. Zakona o carinskoj službi (NN 68/13, 30/14, 115/16, dalje u tekstu ZCS), koji se primjenjuje kao lex specialis u ovom slučaju, s obzirom da je tužitelj zaposlenik Carinske službe, propisano je da je carinska služba organizirana tako da se carinski poslovi obavljaju 24 sata dnevno.

15. Odredbom čl. 89. st. 4. ZCS propisano je da se radom u turnusu smatra rad carinskih službenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji carinski službenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u smjenama od po 12 sati dnevno u ciklusima 12-24-12-48.

16. Nadalje odredbom čl. 89. st. 6. ZCS propisano je da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa, te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, ako je rad carinskih službenika organiziran u smjenama ili u turnusu.

17. Nadalje, prema odredbi čl. 44. st. 1. KU/13, u primijeni od kolovoza 2013. i čl. 38. st. 1. KU/17 u primijeni od studenoga 2017., osnovna plaća službenika i namještenika uvećat će se za svaki sat rada, i to za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ako službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10%, za rad u turnusu 5%. Nadalje odredbom čl. 44. st. 2. KU/13 odnosno čl. 38. st. 2. KU/17 dodaci na plaću iz stavka 1. ovoga članka međusobno se ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni.

18. Člankom 44. stavak 1. točka 5. KU/13, odnosno člankom 38. stavak 1. točka 5. KU/17, propisano je da, ako službenik i namještenik radi na blagdane, neradne dane utvrđene zakonom i na Uskrs ima pravo na plaću uvećanu za 150%. Prekovremenim radom, a u slučaju kada je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama ili u turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, kao i svaki sat rada duži od predviđenog rada, utvrđenog dnevnim rasporedom rada (članak 44. stavak 10. KU-a).

19. Člankom 44. stavak 12. KU/13 i člankom 38. stavak 12. KU/17 propisano je da su redovni mjesečni fond radnih sati, oni sati koje službenik i namještenik treba raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati. Dakle, radi se o danima koji ne uključuju blagdane i praznike koji padaju od ponedjeljka do petka.

20. Naime, prema odredbi čl. 1. st. 2. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u RH (Narodne novine broj: 33/96, 96/01,13/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11,130/11) utvrđeno je koji su neradni dani u RH, a ta odredba primjenjuje se na jednak način na sve radnike u RH. Stoga, ako je zakonom nešto određeno kao neradni dan, istodobno se ne može tretirati kao radni dan u smislu prikaza redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radi se o kogentnoj odredbi Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u RH, koja se ne može derogirati drugačijom odredbom Kolektivnog ugovora, odnosno drugačijim tumačenjem Kolektivnog ugovora. Stoga, neovisno o činjenici je li tužitelj dužan raditi u blagdan ili neradni dan prema rasporedu rada, to i dalje ostaje blagdan, odnosno neradni dan za sve radnike u RH, pa tako i za tužitelja, te se isti ne može uvrstiti u redovni mjesečni fond radnih sati, jer se prilikom izračuna redovnog mjesečnog fonda radnih sati ubrajaju samo radni dani u mjesecu, što blagdani, odnosno neradni dani nisu. Obzirom na navedeno i za tužitelja je redovni mjesečni fond radnih sati valjalo obračunati na način da se radni dani u mjesecu (bez blagdana i neradnih dana) pomnože sa 8, a sve preko tog fonda predstavlja prekovremeni rad.

21. Naime, prema čl. 44. st. 12. KU/13 odnosno čl. 38. st. 12. KU/17 prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (2 prve – 2 druge – 2 treće – 2 dana slobodna) ili u turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

22. Prema tumačenju Zajedničke Komisije 22/44 od 22. siječnja 2014. obračun prekovremenog rada se ne može obračunavati po dvije različite osnove (dva puta) i plaćati kao prekovremeni rad. Formulacija iz članka 44. stavka 13. Kolektivnog ugovora („međusobno se ne isključuju“) ne daje mogućnost dupliciranja istih sati prekovremenog rada i njihovog plaća dva puta, po dvije različite osnove. Nadalje, prema tumačenju Zajedničke Komisije 24/44 od 22. siječnja 2014. Službenik i namještenik koji radi u turnusima, smjenama, ili radu organiziranom na drugačiji način nema pravo na naknadu za blagdan. Ako službenici i namještenici bez svoje krivnje ne ostvare puni mjesečni fond sati/mjesečni fond radnih sati poslodavac im mora ispuniti punu plaću. Prema odredbi članka čl. 118. st. 6. KU Zaključci Zajedničke Komisije obvezujuće su za stranke Kolektivnog ugovora.

23. Slijedom navedenoga, u postupku je utvrđeno da tuženik kao poslodavac u utuženom razdoblju tužitelju nije u cijelosti obračunao i isplatio dodatak na plaću po osnovi prekovremenog rada sukladno važećem kolektivnom ugovoru i drugim važećim izvorima materijalnog prava, i to u razdoblju od 20. ožujka 2013. do 27. ožujka 2018. S obzirom da je visina tužbenog zahtjeva u cijelosti usklađena sa izračunom iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka, kojega je sud ocijenio vjerodostojnim, valjalo je tužbeni zahtjev u cijelosti usvojiti te naložiti tuženiku isplatu razlike bruto plaće kao u izreci.

24. Iako je u odgovoru na Zahtjev za mirno rješenje spora zakonski zastupnik tuženika naveo da je zahtjev tužitelja djelomično osnovan, te je u odgovoru na tužbu naveo da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan i to u iznosu od 1.845,27 kuna / 244,91 eura, isti je u daljnjem tijeku postupka, pogotovo navodima iz svojih podnesaka od 10. siječnja 2019. i 24. svibnja 2019., te izjavama na ročištu od 25. listopada 2024. zapravo opozvao navedeno jer se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, stoga je ovaj sud temeljem čl. 221. st. 2. ZPP-a tu činjenicu uzeo kao osporenu činjenicu jer ju je tuženik kasnije porekao, odnosno osporio. Slijedom navedenoga neosnovan je i prigovor tuženika da nije dao povoda tužbi, pa time i zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka na temelju čl. 157. ZPP-a.

25. S obzirom da prema čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br.: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu. ZOO) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine duguje i zakonske zatezne kamate, tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju zatezne kamate na svaki mjesečni iznos razlike bruto plaće tekuće od dospijeća tj. od 16.-og u mjesecu za protekli mjesec, s obzirom da se radi o razlici plaće koja se isplaćuje najkasnije 15. - og u mjesecu za protekli mjesec, sukladno čl. 92. st. 4. ZR-a, osim u dijelu isplate zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 115/16, 106/18) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom neto iznosa plaće, što znači da se na te iznose do trenutka isplate neto plaće ne obračunavaju zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a koja je propisana za ostale odnose.

26. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je prema odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a koja propisuje da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinom umješaču naknaditi troškove, stoga je tuženik dužan naknaditi tužitelju parnični trošak. Visina troška tužitelja određena je sukladno čl. 155. ZPP-a i prema odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/2023, nastavno: OT), budući je tužitelj zastupan po odvjetniku.

27. S obzirom da je vrijednost predmeta, prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, između 00,00 eura i 332,00 eura, to je sukladno Tbr. 7/1 OT vrijednost pojedine radnje u postupku određena u visini od 25 bodova. Uzevši u obzir da je vrijednost jednog boda prema Tbr. 54 OT 2,00 eura, tužitelju je u cijelosti priznat zatraženi trošak za sastav Zahtjeva za mirno rješenje spora u visini od 50,00 eura (Tbr. 7/1 OT), za sastav tužbe od 25. srpnja 2018. u visini od 50,00 eura (Tbr. 7/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 13. rujna 2018. kojim se tužitelj očituje na odgovor na tužbu u visini od 50,00 eura (Tbr. 8/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 31. siječnja 2019. u visini od 50,00 eura (Tbr. 8/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 20. ožujka 2019. u visini od 50,00 eura (Tbr. 8/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 27. svibnja 2020. u visini od 50,00 eura (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištima 16. listopada 2018., i 25. listopada 2024., za svako u visini od po 50,00 eura (Tbr. 9/1 OT), te trošak pristupa ročištu za objavu presude u visini od 25,00 eura (Tbr 9/3 OT), dok mu je djelomično priznat trošak sastava podneska od 27. siječnja 2021. (primljen 28. siječnja 2021), i podneska od 18. listopada 2024. I to kao neobrazloženih podnesaka u visini od po 12,50 eura za svaki (Tbr. 8/4 OT), s obzirom da prvim samo usklađuje tužbeni zahtjev sa nalazom i mišljenjem sudskog vještaka, a drugim tužbeni zahtjev specificira u valuti euro, pa se ne radi o obrazloženim podnescima. Na temelju članka 155. ZPP-a tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 8. veljače 2019. u visini od 50,00 eura, s obzirom da podnesak navedenog datuma nije zaprimljen i ne prileži spisu, zatim trošak sastava podneska od 22. srpnja 2019. u visini od 50,00 eura s obzirom da istim samo dostavlja potvrdu uplate predujma za vještačenje, te trošak sastava podneska od 18. kolovoza 2020. u visini od 50,00 eura, s obzirom da istim samo dostavlja još jedan primjerak priloga koji nije dostavio u podnesku od 27. svibnja 2020., stoga navedeni podnesci nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

28. Slijedom navedenoga tužitelju je priznat ukupni trošak u visini od 450,00 eura odnosno uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46 OT) u iznosu od 112,50 eura, sveukupno 562,50 eura, čemu treba dodati zatraženi trošak financijskog vještačenja koji je predujmio tužitelj u visini od 265,45 eura. Slijedom navedenoga tužitelju je priznat ukupni trošak u visini od 827,95 eura, dok je u preostalom zatraženom iznosu od 281,25 eura zahtjev za naknadom troška tužitelja temeljem čl. 155 ZPP-a odbijen. Na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka.

29. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

30. Slijedom svih navedenih i obrazloženih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 8. siječnja 2024.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana objave ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Presuda u sporovima male vrijednosti se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ovoga zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku). U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a Zakona o parničnom postupku).

DNA:

1. pun. tužitelja

2. tuženik po OGDO u Zagrebu