REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Gž-1632/2024-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Svjetlane Pražić predsjednice vijeća, Filke Pejković, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Kristine Vukelić Aničić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Maji Lešnjak, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatske poštanske banke d.d. iz Zagreba, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, ( prije: Nova hrvatska banka d.d. iz Zagreba, Varšavska 9, OIB: 78427478595, kao pravni slijednik Volksbank d.d. iz Zagreba, Varšavska 9), zastupanog po generalnom punomoćniku Mihovilu Graniću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Žurić i Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1655/2023-10 od 4. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 8. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1655/2023-10 od 4. lipnja 2024. u točkama I., II. III., IV., V. i VI. izreke.

2. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke utvrđeno je da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj: 207676 koji su 26. svibnja 2007. sklopili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti tuženiku naknadu za obradu zahtjeva i administraciju kredita jednokratno 1,10 % od iznosa kredita, a minimalno 66,36 eura/500,00 kn, a što se naplaćuje neposredno prije isplate kredita ( točka 6.1. Ugovora o kreditu).

1.1.U točki II. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos 133,25 eura od sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30. svibnja 2007. pa do isplate, sve u roku 15 dana.

1.2. U točki III. izreke utvrđeno je da su ništetne odredbe navedenog ugovora o kreditu u dijelu kojim je na netransparentan i neodređen način ugovorena sloboda tuženika da sam odredi visinu naknade za prijevremenu otplatu kredita u točki 11.2. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno da je prijevremena otplata kredita moguća na pisani zahtjev korisnika kredita, a sukladno uvjetima iz Odluke o kamatama i naknadama kreditora.

1.3. U točki IV. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 79,54 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 12. listopada 2013. pa do isplate, sve u roku 15 dana.

1.4. U točki V. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznos od 626,55 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 4. lipnja 2024. pa do isplate, u roku 15 dana.

1.5. U točki VI. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 750,00 eura.

2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan, te traži i naknadu troškova.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je neosnovana

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da su ništetne odredbe članka 6.1. i čl. 11.2. Ugovora o kreditu koji je zaključen između stranaka 26. svibnja 2007. kojim su stranke ugovorile plaćanje naknade za obradu zahtjeva, administraciju kredita i za prijevremeni raskid ugovora sukladno Odluci o kamatama i naknadama tuženika.

6. Sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti spornih ugovornih odredbi jer je utvrdio da su nišetne u smislu čl. 81. st. 1. i 2. , čl. 84. i čl. 85. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03., 46/07. i 79/07. - dalje: ZZP), kao i zahtjev za isplatu pozivom, na odredbu čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 45/21,126/21, 114/22 i 156/22 – dalje ZOO) sa zateznim kamatama od dana plaćanja sporne naknade.

7. Nadalje je utvrđeno da je tuženik povrijedio prava i interese tužitelja kao potrošača, jer da je u navedenom potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštene ugovorne odredbe kojima je ugovorena naknada za obradu zahtjeva za odobrenje kredita u visini od 1,10 % od iznosa kredita minimalno 66,36 eura kao i visina naknade za prijevremenu otplatu kredita sukladno uvjetima iz Odluke o kamatama i naknadama kreditora, a o kojim odredbama se nije pojedinačno pregovaralo i koje uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, te da je stoga tuženik nepošteni stjecatelj.

8. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje i da je pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 81., čl. 83. i čl. 84. ZZP-a, jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da tužitelj nije bio informiran o razlozima koji opravdavaju plaćanje spornih naknada (koje usluge i koji troškovi tu ulaze i u kojoj visini svaki od njih) da se o tim odredbama nije pregovaralo i da tužitelj prije sklapanja ugovora o kreditu je imao informaciju o obavezi plaćanja predmetnih naknada i da je mogao zaključiti o njezinoj visini, jer je određena u postotku od iznosa kredita, ali nije mogao znati koja je krajnja svrha, jer je sporne odredbe tuženik unaprijed pripremio kao dio standardnog obrasca ugovora.

9. Isto tako sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je tuženik postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja jer je zaključen tipski ugovor i o spornim odredbama se nije pregovaralo, pa stoga tuženik nije vodio računa o zakonitim interesima potrošača.

10. Isto tako iz dokaznog postupka proizlazi da tuženik nije dokazao koje je opravdane i objektivne nastale troškove izravno pretrpio prijevremenom otplatom kredita, niti je dokazao na što se točno odnosi visina troškova prijevremene otplate kredita, te je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da su navedene odredbe ništetne, jer tužitelj kao potrošač nije u dovoljnoj mjeri obaviješten o učincima ugovaranja navedenih odredbi.

11. Sud prvog stupnja je vodio računa o transparentnosti navedenih odredbi, jer ugovorne odredbe prosječnom potrošaču sukladno čl. 84. ZZP-a koji postupa razborito i s dužnom pažnjom moraju biti razumljive ne samo na formalnoj i gramatičkoj razini već da može shvatiti posljedice tih odredbi i na koji način konkretno prihvaćanje ili neprihvaćanje takvih odredbi utječu na njegovu poziciju u kreditnom odnosu.

12. Slijedom obrazloženog nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je tuženik u navedenom potrošačkom ugovoru o kreditu koristio unaprijed pripremljenu standardnu tipsku ugovornu odredbu kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i odobravanja kredita kao i naknada za prijevremenu otplatu kredita sukladno odluci banke, a o kojima se nije pojedinačno pregovoralo, pri čemu nije tužitelju prezentirano u čemu se taj trošak sastoji, te je pravilno utvrdio da navedene odredbe su nametnute tužitelju kao potrošaču i da su time uzrokovali znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.

13. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu čl. 322. ZOO-a utvrđujući da su navedene odredbe ništetne te da sukladno čl. 323. ZOO-a obaveza je svake strane da vrati ono što je primila po osnovi takvog ugovora, slijedom čega je tuženik dužan isplatiti tužitelju naknadu za prijevremenu otplatu kredita kao i naknadu za obradu zahtjeva sukladno čl 1111. st. 1. ZOO-a sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 1115. ZOO-a od dana uplate navedenih iznosa.

14. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara, jer u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost ugovora, a ništetnost pojedinih odredbi utvrđena je donošenjem osporavane presude.

15. Ispitujući po službenoj dužnosti da li je sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.

16. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a te sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22,126/22 ), pa je pravilno odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka jer tuženik nije uspio u ovom postupku.

17. Slijedom obrazloženog žalbu tuženika kao neosnovanu je trebalo odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi, pa je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki 1. izreke ove presude.

18. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer nije uspio u žalbenom postupku, pa je stoga primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki 2. izreke ove presude.

U Rijeci, 8. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Svjetlana Pražić