Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-800/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca, Marijanke Salopek predsjednice vijeća, Ivana Stipčića člana vijeća i suca izvjestitelja te Renate Košir Skračić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima Ronaldu Kontešiću i Sanji Rojnić, odvjetnicima iz Pule, protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: P-584/20-14 od 22. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 8. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: P-584/20-14 od 22. srpnja 2022. pod točkama I, II i IV izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za nadoknadom troškova parničnog postupka u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

»I Utvrđuje se da je HF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], stekla pravo vlasništva na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] voćnjak, površine 2212 m2, upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa je slijedom toga HF, po pravomoćnosti ove presude, ovlaštena u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli – Pola, izvršiti uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, što je tužena Republika Hrvatska dužna trpjeti.

II Nalaže se tuženici da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 20.862,50 kuna u roku od 15 dana.

III Odbija se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška u iznosu od 2.787,50 kuna.

IV Odbija se u cijelosti zahtjev tuženice za naknadom parničnog troška.«

2. Protiv navedene presude pod točkama I, II i IV izreke tuženica je pravovremeno podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud presudu u pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak uz nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženice nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u smislu odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-proč. tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na počinjenje kojih drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15.- proč. tekst i 94/17. - dalje: ZV).

6. Nije osnovan žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, zato jer pobijana odluka nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa niti onih na koje neosnovano ukazuje tuženica u žalbi. Presuda ima jasne, neproturječne i dostatne razloge o svim pravno odlučnim činjenicama, a izreka je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, koji nisu protivni izvedenim dokazima.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje prava vlasništva nekretnine označene u pobijanoj presudi dosjelošću.

8. Ocjenom izvedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio: da je tuženica upisana kao vlasnica nekretnine predmet zahtjeva kč. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja je u naravi maslinik površine 2212 m2 sa svih strana omeđen suhozidom, dok je u jugoistočnom dijelu nekretnine sagrađen "kažun" - kamena kućica za spremanje alata; da iz povijesti promjena predmetne nekretnine proizlazi da je kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana u katastarski operat od njegova osnutka 1952., da od tada nije mijenjala površinu, kulturu ni način korištenja, da je 1952. bila upisana u korist posjednika LF, iz [adresa], zatim 1966. na posjednike AF (tužiteljičina oca) i ČF (tužiteljičina strica) iz Amerike, a od 1977. na osnovi Komasacijskog rješenja Općinskog suda u Puli broj Z-1338/75 od 26. svibnja 1975. ispisana je iz posjedovnog lista broj 2969 u novi posjedovni list broj 1773 kao društveno vlasništvo korisnika Općine Pula, a 1999. na osnovu prijavnog lista, Sporazuma o razgraničenju gradova i općina ispisana je iz posjedovnog lista broj 1773 u novi posjedovni list broj 4378 iste k.o. kao posjed Republike Hrvatske, a potom je 2007. na osnovu rješenja Općinskog suda u Puli posl.br. Z-8400/06 ispisana iz posjedovnog lista broj 4378 u novi posjedovni list broj 5294 iste k.o. kao posjed Republike Hrvatske; da iz povijesnih zemljišnoknjižnih izvadaka proizlazi da je kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 1896. bila upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasništvo IF, supruge ŠF, od ŠF, rođene ĆF, zatim je iste godine izvršena promjena prava vlasništva u korist IF u 1/2 dijela i ĆF u 1/2 dijela, da je 1912. bila upisana kao vlasništvo GF i ŠF, da je 1963. na temelju raspravnog zapisnika broj 588. od 14. svibnja 1963. otpisana iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] iste k.o. kao vlasništvo AF (tužiteljičina oca) i ČF, svakog u 1/2 dijela, da je iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ispisana 1975. na temelju pravomoćnog komasacijskog rješenja broj 03-4-II-2427/1-1967 od 15. prosinca 1967., red br. 1190, i upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao društveno vlasništvo korisnika Općine Pula, da je iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica] ispisana 1982. i upisana u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; da iz rješenja o komasaciji broj: 03-4-II-2427/1- 1967 od 15. prosinca 1967., red.br. 294. (koje je i provedeno u zemljišnoj knjizi), proizlazi koje su nekretnine pravnog prednika i oca tužiteljice AF bile obuhvaćene komasacijom, a među kojima nije navedena i nekretnina predmet zahtjeva; da iz rješenja o komasaciji broj: 03-4-II-2427/1-1967 od 15. prosinca 1967., red.br. 1190. proizlazi da su njime bile obuhvaćene nekretnine osobe imena PF, pok. H, i to nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], ukupne površine 16002 m2, za koje su nekretnine PF dodijeljene kč. br. [katastarska čestica] i predmetna kč. br. [katastarska čestica], uz naznaku da će zemljišnoknjižni odjel izvršiti prijenos dodijeljenih nekretnina s dosadašnjih vlasnika u korist društvenog vlasništva, s obzirom na činjenicu da je imovina KF, koji je bio optant, prešla u društveno vlasništvo, no iz navedenog rješenja o komasaciji ne proizlazi da je ono dostavljeno i ŽF (koji se u tom rješenju niti ne spominje) kojemu je oduzeta imovina (predmetna nekretnina); da su prednici tužiteljice (njeni roditelji L i IF koji su umrli 1997. i 2002., prije njih Pietrovi roditelji IF i A (ŠF) Gorlato, a prije njih tužiteljičin pradjed ŠF i njegova obitelj) posjedovali spornu nekretninu do 1975. kao vlasnici, a i nakon toga oni, a potom tužiteljica sve do danas kao pošteni posjednici i da u odnosu na predmetnu nekretninu ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.

9. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je ocijenio sve izvedene dokaze koji su bitni za utvrđenje odlučnih činjenica, a sukladno članku 8. ZPP (prema kojoj ovlast ocjenjivati izvedene dokaze pripada sudu, a ne strankama) pri čemu je prvostupanjski sud naveo razloge o tome koje je činjenice utvrdio kojim od izvedenih dokaza i kako ih je ocijenio, a žalbeni navodi tuženice kojima ona zapravo preocjenjuje izvedene dokaze suprotno nego li je to učinio prvostupanjski sud, ne dovode u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu u odnosu na odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke o zahtjevu tužiteljice o kojem je odlučeno pobijanom odlukom, a u odnosu na kojeg su činjenična utvrđenja utemeljena na izvedenim dokazima tijekom prvostupanjskog postupka, tako da nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja niti je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP u svezi članka 8. ZPP na što neosnovano ukazuje žaliteljica.

10. Na žalbene navode tuženice valja odgovoriti da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da pravni prednici tužiteljice, a niti ona, nisu znali da predmetnu nekretninu ne posjeduju kao vlasnici i nakon donošenja rješenja o komasaciji broj: 03-4-II-2427/1-1967 od 15. prosinca 1967., red.br. 1190 (koje im nije dostavljeno) jer niti iz sadržaja rješenja Općinskog suda Pula broj Z-1338/75 od 26. svibnja 1975., kojeg je prvostupanjski sud pročitao kao dokaz, kojim je temeljem rješenja o komasaciji broj: 03-4-II-2427/1-1967 od 15. prosinca 1967., red.br. 1190., provedena uknjižba u odnosu na nekretninu predmet zahtjeva (kao društveno vlasništvo), ne proizlazi da je ono bilo dostavljeno njenim pravnim prednicima AF niti H koji se kao prije upisani vlasnici te nekretnine navode u tom rješenju.

11. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima pravilan je zaključak prvostupanjskog suda izveden iz prednjeg pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja da se tužiteljica osobno i putem svojih pravnih prednika nalazi u poštenom posjedu sporne nekretnine (jer tuženica suprotno nije dokazala) neprekidno kroz vrijeme od više od 40 godina računajući od svibnja 1975. (kada je nekretnina upisana u zemljišnoj knjizi kao društveno vlasništvo) pa do podnošenja tužbe (rujan 2020.).

12. U presudi Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) u predmetu [naziv] protiv Hrvatske izraženo je shvaćanje da je tužitelj kao pošteni posjednik posjedovanjem nekretnine u društvenom vlasništvu u razdoblju duljem od 40 godina, ex lege, na temelju izvorne odredbe članka 388. stavak 4. ZV stupanjem na snagu tog Zakona 1. siječnja 1997. postao vlasnik posjedovane nekretnine.

13. U presudama ESLJP u predmetima Č i drugi te [naziv] protiv Hrvatske izraženo je i daljnje shvaćanje da za ocjenu stjecanja prava vlasništva u smislu odredbe članka 388. stavak 4. ZV nije odlučno vrijeme podnošenja tužbe na utvrđenje prava vlasništva, odnosno da nije odlučno je li tužba podnesena nakon 17. studenoga 1999., kao dana donošenja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske kojom je izvorna odredba članka 388. stavak 4. ZV bila ukinuta.

14. Za primjenu shvaćanja iz presude [naziv] protiv Hrvatske nije bitno je li tužba podnesena u razdoblju od 1. siječnja 1997. do 17. studenoga 1999. Naime, u predmetima Č i drugi i [naziv] protiv Hrvatske tužbe su podnesene 2002., dakle nakon što je Ustavni sud ocijenio neustavnom izvornu odredbu članka 388. stavak 4. ZV koja je izrijekom propisala da se razdoblje prije 8. listopada 1991. uračunava u vrijeme dosjelosti glede nekretnina koje su bile u društvenom vlasništvu na taj dan.

15. ESLJP u obrazloženju odluka u predmetima Č i [naziv] izričito navodi da je vrijeme kada je podnositelj podnio tužbu nevažno za određivanje može li se njegov zahtjev za proglašavanje vlasnikom nekretnine dosjelošću okvalificirati kao „imovina“ zaštićena člankom 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

16. Na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/19) održanoj 14. veljače 2019. pod brojem: Su-IV-56/19-2 izraženo je sljedeće pravno shvaćanje: "Pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari, te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe."

17. Slijedom navedenog prema shvaćanju ovoga suda na nekretnini koja je na dan 8. listopada 1991. bila u društvenom vlasništvu može se steći pravo vlasništva izvanrednom dosjelošću sukladno odredbama članka 159. stavaka 3. i 4. ZV ako su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u vrijeme podnošenja tužbe, odnosno ako je do podnošenja tužbe proteklo vrijeme poštenog posjedovanja od 40 godina, a ne do 17. studenog 1999. kada je ukinuta odredba članka 388. stavka 4. ZV odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenoga 1999., pri čemu se za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretnini u društvenom vlasništvu u vrijeme posjedovanja računa i vrijeme prije 8. listopada 1991.

18. Radi navedenog ostvarene su pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmeta spora tužiteljice izvanrednom dosjelošću iz članka 159. stavaka 3. i 4. ZV u svezi stavka 1. članka 1. Protokola 1 uz Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori br. 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10., 5/14.), a imajući pri tome u vidu i stajališta ESLJP izražena u presudama [naziv] protiv Republike Hrvatske od **.**.2009. te Č i drugi protiv Republike Hrvatske i [naziv] protiv Republike Hrvatske od 28. lipnja 2016. pa je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava prihvatio tužbeni zahtjev, a suprotni žalbeni navodi nisu osnovani.

19. Tuženica nije uspjela u sporu pa je njen zahtjev za nadoknadom troškova parničnog postupka pravilno odbijen kao neosnovan (članak 154. stavak 1. ZPP).

20. Odluka o troškovima postupka dosuđenih tužiteljici, koju tuženica ne osporava posebno obrazloženim žalbenim navodima, pravilna je i po visini i po osnovi.

21. Slijedom navedenog žalba tuženice je odbijena kao neosnovana te u pobijanom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda temeljem članka 368. stavka 1.

ZPP (točka I izreke ove presude).

22. Tuženica nije uspjela sa žalbom radi čega je odlučeno kao pod točkom II izreke ove presude (članak 166. stavak 1. ZPP i članak 154. stavak 1. ZPP).

23. Prvostupanjska presuda nije ispitivana pod točkom III izreke jer u tome dijelu nije pobijana žalbom.

U Sisku 8. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Marijanka Salopek