REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pr-3218/2019-65

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužitelja TA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ninoslavu Pintariću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. studenoga 2024., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Andreje Srednoselec Pintarić, odvjetnice i punomoćnice tužene HA, zamjenice ODGO, 8. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da tužitelju TA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati razliku plaće u ukupnom iznosu od 2.301,62 eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom i to:

- na iznos od 41,98 eura od dana 20.12.2014.godine,

- na iznos od 36,51 eura od dana 20.01.2015.godine,

- na iznos od 43,63 eura od dana 20.02.2015.godine,

- na iznos od 41,98 eura od dana 20.03.2015.godine,

- na iznos od 5,45 eura od dana 20.04.2015.godine,

- na iznos od 38,18 eura od dana 20.05.2015.godine,

- na iznos od 45,70 eura od dana 20.06.2015.godine,

- na iznos od 40,90 eura od dana 20.07.2015.godine,

- na iznos od 18,26 eura od dana 20.08.2015.godine,

- na iznos od 45,70 eura od dana 20.09.2015.godine,

- na iznos od 38,18 eura od dana 20.10.2015.godine,

- na iznos od 38,18 eura od dana 20.11.2015.godine,

- na iznos od 40,16 eura od dana 20.12.2015.godine,

- na iznos od 39,29 eura od dana 20.01.2016.godine,

- na iznos od 44,69 eura od dana 20.02.2016.godine,

- na iznos od 35,76 eura od dana 20.03.2016.godine,

- na iznos od 10,88 eura od dana 20.04.2016.godine,

- na iznos od 44,69 eura od dana 20.05.2016.godine,

- na iznos od 42,66 eura od dana 20.06.2016.godine,

- na iznos od 42,66 eura od dana 20.07.2016.godine,

- na iznos od 47,67 eura od dana 20.08.2016.godine,

- na iznos od 27,20 eura od dana 20.09.2016.godine,

- na iznos od 25,59 eura od dana 20.10.2016.godine,

- na iznos od 47,67 eura od dana 20.11.2016.godine,

- na iznos od 34,27 eura od dana 20.12.2016.godine,

- na iznos od 45,70 eura od dana 20.01.2017.godine,

- na iznos od 46,61 eura od dana 20.02.2017.godine,

- na iznos od 12,82 eura od dana 20.03.2017.godine,

- na iznos od 13,94 eura od dana 20.04.2017.godine,

- na iznos od 51,29 eura od dana 20.05.2017.godine,

- na iznos od 39,02 eura od dana 20.06.2017.godine,

- na iznos od 43,70 eura od dana 20.07.2017.godine,

- na iznos od 24,42 eura od dana 20.08.2017.godine,

- na iznos od 45,49 eura od dana 20.09.2017.godine,

- na iznos od 37,36 eura od dana 20.10.2017.godine,

- na iznos od 47,55 eura od dana 20.11.2017.godine,

- na iznos od 42,64 eura od dana 20.12.2017.godine,

- na iznos od 51,04 eura od dana 20.01.2018.godine,

- na iznos od 34,95 eura od dana 20.02.2018.godine,

- na iznos od 43,53 eura od dana 20.03.2018.godine,

- na iznos od 33,50 eura od dana 20.04.2018.godine,

- na iznos od 28,71 eura od dana 20.05.2018.godine,

- na iznos od 46,60 eura od dana 20.06.2018.godine,

- na iznos od 44,66 eura od dana 20.07.2018.godine,

- na iznos od 24,36 eura od dana 20.08.2018.godine,

- na iznos od 46,60 eura od dana 20.09.2018.godine,

- na iznos od 40,18 eura od dana 20.10.2018.godine,

- na iznos od 46,60 eura od dana 20.11.2018.godine,

- na iznos od 45,87 eura od dana 20.12.2018.godine,

- na iznos od 44,86 eura od dana 20.01.2019.godine,

- na iznos od 45,19 eura od dana 20.02.2019.godine,

- na iznos od 27,72 eura od dana 20.03.2019.godine,

- na iznos od 33,00 eura od dana 20.04.2019.godine,

- na iznos od 44,09 eura od dana 20.05.2019.godine,

- na iznos od 45,19 eura od dana 20.06.2019.godine,

- na iznos od 41,58 eura od dana 20.07.2019.godine,

- na iznos od 24,10 eura od dana 20.08.2019.godine,

- na iznos od 53,54 eura od dana 20.09.2019.godine,

- na iznos od 50,49 eura od dana 20.10.2019.godine,

- na iznos od 36,88 eura od dana 20.11.2019.godine,

i to za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržan u bruto iznosu sve to u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu iz točke I. izreke.

III. Nalaže se tužnoj da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.269,31 eura, s pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od 8. siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.

V. Odbija se zahtjev tužene za naknadom parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao policijski službenik, rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova raspoređen u Ravnateljstvo policije, Upravu za posebne poslove sigurnosti, Služba za osiguranje i zaštitu štićenih objekata i prostora na radno mjesto policijski službenik za osiguranje objekata. U razdoblju od mjeseca studenog 2014. godine do mjeseca listopada 2019. godine tužitelj je po usmenom nalogu nadređenih osoba dolazio na posao u sjedište službe odnosno ravnateljstvo policije, Upravu za posebne poslove sigurnosti, Službu za osiguranje i zaštitu štićenih objekata i prostora 45 minuta ranije radi pripreme za službu i upućivanja službenim vozilom u štićene objekte i prostore, a nakon završetka smjene morao se ponovno javiti u sjedište službe radi razduženja po obavljenom poslu pa je stoga i dolazio pola sata kasnije s posla, a koji rad ima tretman rada dužeg od punog radnog vremena koji je isti po osnovu rada u smjenama i turnusima stvarno obavljao i koji rad mu nije plaćen, a što je protivno odredbama Zakona o radu i Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike. Opis poslova radnog mjesta u spomenutoj Službi obuhvaća pripremne mjere i radnje osiguranja i zaštite štićenih objekata i prostora na području Republike Hrvatske. Isto tako kada se tužitelj angažira za rad u druge smjene radi popune smjene, mora se javiti jedan sat ranije na posao. Tužena kao poslodavac, nije regulirala način preračunavanja takve obavezne prisutnosti tužitelja na radnom mjestu u sate efektivnog rada tužitelja te nije niti isplatila tužitelju tako stvarno odrađene sate odnosno nije tužitelju prilikom obračuna plaće priznala tako odrađene sate. U konkretnom slučaju riječ je o stalnom radu odnosno o situaciji u kojoj je tužitelj u predmetnom razdoblju radio jedan sat duže od punog radnog vremena. Vrijeme provedeno na radu dulje od formalnog propisanog radnog vremena potrebno je vrednovati odnosno honorirati tužitelju po osnovi rada u turnusima i smjenama. Navodi da u prilog tvrdnjama tužitelja idu i tumačenja zajedničke Komisije za tumačenje i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike broj: 16/56 sa 21. sjednice od 29. siječnja 2016., broj 15/56 sa 20. sjednice od 18. studenog 2015. te broj 7/56 sa 31. sjednice od 4. srpnja 2014. Napominje se i da je tužitelj u predmetnom razdoblju svakodnevno bio na poslu duže od pola sata prije početka smjene i duže od pola sata nakon završetka smijene jer nije u roku od pola sata stigao obaviti zaduženja i razduženja po obavljenom poslu. Ističe da je podnio zahtjev za mirno rješenje spora od 4. siječnja 2019. temeljem članka 186.a. ZPP-a, no Općinsko državno odvjetništvo je smatralo zahtjev tužitelja pravno neosnovanim.

1.1. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom podneskom od 13. rujna 2023. tužitelj od tužene potražuje isplatu ukupnog iznosa od 2.301,62 eura, koji je razvrstan na pojedinačne mjesečne iznose glavnica, s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 20.-tog u narednom mjesecu za prethodni mjese,. Tužitelj potražuje i naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate 2. Tužena u odgovoru na tužbu i tijekom postupka se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Navodi da je uvidom u relevantnu dokumentaciju utvrđeno je da je tužitelj policijski službenik Uprave za posebne poslove sigurnosti Službe za osiguranje i zaštitu diplomatskih misija i konzularnih ureda. Rad policijskih službenika koji obavljaju poslove redovnog osiguranja štićenih objekata organiziran je u sustavu rada "turnus" (sustav rada 12-24-12-48) i to u dnevnom turnusu od 07,00 do 19,00 sati ili u noćnom turnusu od 19,00 do 07,00 sati. Ponekad je radno vrijeme organizirano na drugačiji način (nije turnus), a što je prikazano u evidenciji o prisutnosti na radu tužitelja. Svi odrađeni sati rada tužitelja su uredno isplaćeni što je vidljivo iz isplatnih lista. Navodi da je ovakav način organizacije rada dogovoren sa policijskim službenicima i predstavnicima sindikata, sukladno njihovim zahtjevima, kao i najoptimalniji način organizacije službe, prvenstveno u interesu policijskih djelatnika. Nesporno je da se tužitelj i drugi policijski službenici Službe za osiguranje i zaštitu štićenih objekata i prostora i Službe za osiguranje i zaštitu diplomatskih misija i konzularnih ureda, koji rade u turnusu, prije upućivanja u službu okupljaju u prostoriji Službe 30 minuta prije početka rada (u 06,30 dnevna smjena i u 18,30 noćna smjena) kako bi ih se organizirano službenim vozilom prevezlo do mjesta rada. U takvim okolnostima, kada se policijski službenici okupljaju u sjedištu službe radi organiziranog odlaska na mjesto rada, pruža se mogućnost neposrednom rukovoditelju da informacije od interesa za policijske službenike (realizacija prava iz radnog odnosa, podnošenje zamolbi za slobodne dane, obrazaca za odlazak na godišnji odmor, najava rješavanja osobnih obveza zbog kojih bi trebali biti izvan službe, zamijeniti smjenu i sl.) i samu službu, priopći odjednom većem broju policijskih službenika u kratkoj i izravnoj komunikaciji. Također, sukladno članku 170. Pravilnika o načinu postupanja policijskih službenika (NN br. 89/10 i 76/15) otprema službe provodi se prije upućivanja policijskih službenika u službu, provodi otprema službe, kako bi se utvrdila psihofizička spremnost i opremljenost prije službenog radnog vremena, što sve skupa traje oko 5 minuta. Ističe da je člankom 170. navedenog Pravilnika zakonodavac propisao da iznimno, u specifičnim uvjetima, kao i što su neadekvatne službene prostorije, brojnost policijskih službenika, udaljenost radnog mjesta od sjedišta ustrojstvene jedinice i dr., otprema službe može se organizirati i na drugačiji način. Dakle otprema službe mogla bi se organizirati i na drugi način npr. direktnim dolaskom policijskog službenika na mjesto rada i sl. Dakle, takva dugogodišnja, a i trenutna praksa da policijski službenici dolaze u sjedište Službe pola sata prije početka radnog vremena provodi se prvenstveno iz razloga kako bi se policijskim službenicima omogućilo korištenje organiziranog i za njih besplatnog prijevoza sa službenim vozilima od sjedišta Službe do njihovog mjesta rada i obrnuto, kao i drugih razloga koji su isključivo u njihovom interesu (presvlačenje iz civilne odjeće u policijsku odoru i obrnuto, odlaganje i čuvanje zaduženog osobnog naoružanja u metalnim ormarićima u sjedištu Službe, korištenje besplatnog parkirnog prostora i okupljanja u sjedištu Službe po nekoliko policijskih službenika iz istog mjesta stanovanja radi prijevoza kući ili na posao u Zagrebu jednim privatnim vozilom, a ne npr. sa četiri vozila ako su primjerice njih četvorica iz istog mjesta i rade u istoj smjeni, itd.). Nakon završetka rada, policijski službenici imaju mogućnost da ih se službenim vozilom preveze do prostorija Službe, ili mogu napustiti štićeni objekt bez obaveze da se organizirano službenim vozilom vrate u sjedište Službe. Dana 13. travnja 2004 policijskim službenicima Službe za osiguranje i zaštitu štićenih objekata i prostora izdana je obavijest da nisu dužni dolaziti u prostorije Službe po završetku smjene koja je na snazi i danas. Ukazuje se nadalje da dio policijskih službenika Službe za osiguranje i zaštitu štićenih objekata i prostora svakodnevno dolazi izravno na štićeni objekt, a svi ostali policijski službenici Službe za osiguranje i zaštitu štićenih objekata i prostora i Službe za osiguranje i zaštitu diplomatskih misija, i konzularnih ureda koji rade u turnusu, dolaze na otpremu smjene u sjedište Službe pola sata ranije. Međutim, ukoliko iz nekog razloga pojedini službenici ne mogu doći na otpremu smjene (lošiji vremenski uvjeti, zastoj u prometu, kašnjenje javnog prijevoza i dr.) odobrava im se da, uz telefonsku najavu službujućem šefu smjene, dođu izravno na štićeni objekt. Navedenim policijskim službenicima se obavijesti bitne za obavljanje službe priopćavaju službenim telefonom ili sredstvima veze, i to nakon što preuzmu smjenu. Dakle, ovakva organizacija rada, na način da policijski službenici koji rade u smjeni dolaze u prostorije Službe pola sata ranije, prvenstveno je u funkciji prijevoza policijskih službenika do štićenog objekta, iz razloga kako ne bi sa svojim vozilima morali dolaziti na radna mjesta rada odnosno štićenog objekta i tražiti parkiralište i plaćati parking kartu za svoje privatno vozilo te tako proizvesti sebi dodatne financijske troškove. Također policijski službenici koji Službu obavljaju u policijskoj odori sami odlučuju da li će na posao dolaziti u policijskoj odori ili civilnoj odjeći i da li će se presvlačiti u sjedištu službe, pa im je i iz tog razloga prihvatljivo dolaziti u sjedište Službe od kuda ih se organizirano prevozi na mjesto rada. Ukazuje se nadalje da je ovakav način organizacije službe dogovoren i prihvaćen od većine policijskih službenika, kao i njihovih sindikalnih predstavnika. Naime, tijekom 2004. sindikalni povjerenici Sindikata policije Hrvatske i Nezavisnog sindikata djelatnika Ministarstva unutarnjih poslova predlagali su da se otprema smjene evidentira kao radno vrijeme policijskih službenika, što nije prihvaćeno, s obzirom da redovno radno vrijeme policijskih službenika ne može trajati duže od 12 sati neprekidno. Tadašnji rukovoditelji Službe za osiguranje i zaštitu štićenih objekata i prostora su predstavnicima Sindikata predložili ukidanje otpreme smjene te da policijski službenici ne dolaze u prostorije Službe već izravno na štićeni objekt prema rasporedu koji će im biti unaprijed priopćen. Predstavnici sindikata su prihvatili navedeni prijedlog, ali su zatražili da prije konačne odluke provedu anketu sa policijskim službenicima u kojoj bi im se omogućilo da se izjasne o tome žele li dolaziti izravno na štićeni objekt u 7,00 sati odnosno u 19,00 sati ili žele da im se prije početka radnog vremena organizira prijevoz iz prostorija Službe do mjesta rada, nakon otpreme smjene, u 6,30 sati odnosno u 18,30 sati. Nakon provedene ankete predstavnici Sindikata upoznali su rukovoditelje Službe za osiguranje i zaštitu štićenih objekata i prostora da se preko 90% anketiranih policijskih službenika izjasnilo kako i dalje želi dolaziti u prostorije Službe kako bi im se organizirao prijevoz do štićenih objekata. Navedeni prijedlog Sindikata je prihvaćen od strane rukovoditelja Službe za osiguranje i zaštitu štićenih objekata i prostora i Uprave za posebne poslove sigurnosti. Novi prijedlog sindikalnih predstavnika je bio da se otprema smjene održava 15 minuta prije početka smjene (u 6,45 sati dnevna smjena i 18,45 sati noćna smjena), što je i prihvaćeno od strane nadređenih rukovoditelja. Dana 26. ožujka 2004. izdana je obavijest policijskim službenicima Službe za osiguranje i zaštitu štićenih objekata i prostora da će od 29. ožujka 2004. otprema službe policijskih službenika redovnog osiguranja započeti u 6,45 sati - dnevna smjena i 18,45 sati - noćna smjena. Međutim kako policijski službenici nisu bili zadovoljni s otpremom smjene u 6,45 sati i 18,45 sati, šefovi smjena su proveli anketu u kojoj se od 152 anketiranih policijskih službenika, njih 142 izjasnilo da želi otpremu smjene u 6,30 sati i 18,30 sati. S obzirom da se većina izjasnila na gore navedeni način, izdana je obavijest policijskim službenicima da će otprema službe policijskih službenika redovnog osiguranja započinjati u 6,30 sati odnosno u 18,30 sati. U veljači 2019. u Službi za osiguranje i zaštitu diplomatskih misija i konzularnih ureda provedena je interna anketa u kojoj su se policijski službenici mogli izjasniti da li žele dolaziti u sjedište službe ili izravno na štićeni objekt. Od ukupno anketiranih 113 policijskih službenika, samo njih 8 je iskazalo interes za dolazak izravno na štićeni objekt, a 105 policijskih službenika (oko 93 %) izjasnilo se da i dalje želi dolaziti u sjedište Službe prije početka rada. S obzirom na izneseno, nesporno je da je tužitelj dolazio na posao pola sata ranije, ali prvenstveno iz razloga što je takva organizacija rada dogovorena upravo sa tim istim policijskim službenicima i sindikatima, radi organiziranog prijevoza službenim vozilima na mjesto rada, jer je to prvenstveno u njihovom interesu zbog naprijed iznesenih razloga. Pravilnikom o načinu policijskog postupanja u glavi VII. Osiguranje i zaštita osoba, objekata i prostora (članak 169.) propisano je da policijski službenik može napustiti objekt, osobu ili prostor koji osigurava samo u situacijama kada se u neposrednoj blizini izvršava kazneno djelo koje se progoni po službenoj dužnosti i za koje se može izreći kazna zatvora od 5 godina ili više, ili kada je to nužno radi sprječavanja izravne opasnosti, osim u situacijama kada napuštanjem mogu biti ugroženi životi i sigurnost štićenih osoba, objekta i prostora. Dakle, policijski službenik vrši Službu osiguranja i zaštite štićenog objekta do primopredaje smjene policijskom službeniku iz iduće smjene, odnosno dok mu ne dođe zamjena na štićeni objekt, a samo vrijeme zamjene zavisi od udaljenosti štićenog objekta od sjedišta Službe, gustoće prometa na prometnicama, radi li se o jutarnjim ili poslijepodnevnim satima, radi li se o danima vikenda ili radnom tjednu i sl. Tako se u pojedinim danima vršenja službe događa da policijski službenik dobije zamjenu ranije od predviđenog vremena rada, a da mu u pojedinim danima vršenja službe smjena dođe kasnije od predviđenog radnog vremena. Po dobivenoj zamjeni i izvršenoj primopredaji službe na štićenom objektu, policijski službenici su slobodni i ne moraju se vraćati u sjedište Službe. U dane radnog tjedna (od ponedjeljka do petka) vrijeme primopredaje dnevne smjene varira do 18,55 sati do 19,15 sati, a vrijeme primopredaje noćne smjene od 6,50 do 7,15 sati (izuzetno i rijetko na najudaljenijem štićenom objektu do 7,30 sati), s time da većina policijskih službenika dobije zamjenu na štićenom objektu i prije 19,00 sati. Vrijeme ostajanja duže od predviđenog u dane vikenda (subota i nedjelja) odnosno vrijeme ostajanja do izvršene primopredaje se znatno skraćuje i u pravilu se pri završetku noćnog turnusa u jutarnjim satima primopredaja izvrši od 6,45 sati do 7,15 sati, a pri završetku dnevnog turnusa od 18,50 sati do 19,05 sati te uglavnom većina policijskih službenika dobije zamjenu na štićenom objektu i prije 7,00 sati odnosno prije 19,00 sati. Ukazuje se da nije sporno da policijski službenici nekada "ostaju duže" na radnom mjestu, jer isto ne mogu napustiti dok im ne dođe smjena i dok se ne obavi otprema smjene. Međutim, kao što je razvidno iz gore opisanoga, nekada se dogodi da im smjena završi ranije, a nekada kasnije. Nadalje, policijski se službenici kroz mjesec raspoređuju na osiguranje različitih štićenih objekta, neki su objekti udaljeniji a neki bliži sjedištu Službe. Stoga se, ovisno o udaljenosti, u praksi dešava da nekada policijski službenici ostanu nešto duže na osiguranju od predviđenog završetka smjene, a nekada nešto kraće od previđenog završetka smjene, međutim se kroz nekoliko mjeseci "ostajanje" nekoliko minuta duže odnosno "odlazak" nekoliko minuta ranije od predviđenog, vremenski anulira. Navodi da je vrlo bitno napomenuti da su policijski službenici, kada dobiju zamjenu, slobodni i nakon izvršene primopredaje se ne moraju vraćati u objekt sjedišta Službe, pa stoga ako npr. dobiju smjenu u 18,50 sati ili 6,50 sati, završavaju ranije sa svojim službenim obvezama. Slijedom iznesenoga, zahtjev tužitelja da se njegov dolazak na posao pola sata ranije odnosno odlazak s posla pola sata kasnije prizna kao prekovremeni rad, u cijelosti je neosnovan. Dalje navodi da su u nekim predmetima sudovi zauzeli stajalište da ako tužitelji rade dulje od formalno propisanog vremena, primjerice radi zaduživanja i razduživanja po obavljenom poslu odnosno ako su u obvezi doći u postaju pola sata prije početka radnog vremena radi predaje smjene i sl., pripada im naknada za rad u smjenama odnosno na turnusima. Za vrijeme koje se odnosi na javljanje u postaju nakon obavljenog posla, a gdje su policijski službenici dolazili isključivo radi prijevoza službenim vozilom od graničnog prijelaza do postaje, tužiteljima nije priznato pravo na naknadu, s obzirom da je sud ocijenio da je to vrijeme bilo isključivo u funkciji prijevoza policijskih službenika službenim vozilom. Naime, da bi se moglo govoriti o prekovremenom radu bitno je postojanje više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i prijeke potrebe odnosno izvanrednosti nastale situacije i privremeno trajanje nastale situacije. U konkretnom slučaju ti faktor ne postoje, već se radi o stalnoj organizaciji rada na ovaj način. Također, ukazuje se da tih pola sata nije efektivan rad, već se radi o vremenu koje su podnositelji proveli u sjedištu odnosno u vozilu radi prijevoza do mjesta rada. Stoga se isto ne može podvesti pod pojam prekovremeni rad kako je to propisano člankom 65. Zakona o radu. Slijedom iznesenoga, neosnovan je tužbeni zahtjev za isplatu naknade za prekovremeni rad, odnosno razlika plaće. Naglašava da tužitelj ima mogućnost dolaska direktno na mjesto rada odnosno na štićeni objekt, ali se opredijelio za dolazak u sjedište službe pola sata ranije od početka radnog vremena (što je razvidno iz anketa), kako bi se organizirano službenim vozilom prevezao do mjesta rada. Stoga neosnovano potražuje da mu se za takav dolazak i organizaciju rada, koja je prvenstveno u interesu policijskih službenika, plati naknada za prekovremeni rad. Predlaže se tužbeni zahtjev odbiti te naložiti tužitelju da naknadi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom prema članku 29. stavku 1. ZOO-a, tekućim od dana donošenja odluke do isplate.

3. Podneskom od 10. lipnja 2020. tužena navodi da je tužitelj u utuženom razdoblju bio raspoređen na radno mjesto "dežurni policijski službenik", te je obavljao poslove svog radnog mjesta u sjedištu službe za osiguranje i zaštitu štićenih objekata i prostora, u turnusu od 6,30-18,30 i od 18,30-6,30 sati. Tužitelj nije dolazio na posao pola sata ranije odnosno nije postojala potreba da dolazi ranije te isti nije prevožen do mjesta rada odnosno štićenih objekata kao što je to slučaj sa tužiteljima u identičnim predmetima, budući da ne radi na poslovima čuvanja štićenih objekata.

4. U odnosu na ove navede tužitelj je podneskom od 7. siječnja 2021. naveo da je on policijski službenik koji je rješenjem MUP-a raspoređen u Ravnateljstvo policije, Upravu za posebne poslove sigurnosti, službu za osiguranje i zaštitu štićenih objekata i prostora na radnom mjestu Policijski službenik za osiguranje objekta – Dežurni policijski službenik. U utuženom razdoblju tužitelj je upravo po nalogu nadređenih osoba dolazio na posao u sjedište službe pola sata ranije te je i odlazio pola sata kasnije s posla. Isti nije bio upućivan na objekte ali je isti u predmetnom razdoblju bio Dežurni policijski službenik čiji je zadatak, između ostalog, dolaziti pola sata ranije na posao i odlaziti pola sata kasnije s posla kako bi preuzeo, pripremio i podijelio lunch pakete policijskim službenicima obzirom da samo on kao dežurni policijski službenik ima ključeve od prostorije u koju se skladište i pripremaju lunch paketi, a sve to kako bi kolege policijski službenici na vrijeme dobili lunch pakete i uputili se na objekte. Dakle, isti mora doći pola sata prije na posao kako bi otključao prostoriju za hranu, preuzeo dostavu lunch paketa, iste pripremio i kontrolirao te podijelio policijskim službenicima koji su već u 06,15 ili 18,15 morali krenuti iz sjedišta službe na štićene objekte. Isto tako morao je ranije dolaziti na posao i kasnije odlaziti s posla radi zaduženja i razduženja službe. Naime, nije životno logično da bi tužitelj samoinicijativno dolazio iz Karlovca ranije u službu radi obavljanja radnih zadataka već je takav raniji dolazak direktna naredba voditelja službe koje se prakticira od 2001. godine. Tužitelj ističe kako su dežurni policijski službenici po dolasku u službu u 06,00 ili 18,00 sati otključavali prostoriju br. 2 gdje se nalazi hrana za policijske službenike, vršili i kontrolirali podjelu hrane, a nakon čega policijski službenici koji su imali otpremu ranije u 06,15 ili 18,15 sati, a radi se o udaljenijim mjestima rada ili osiguranja, odlaze na otpremu u kancelariju kod šefa smjene ili pomoćnika šefa smjene, a ostali policijski službenici koji imaju otpremu u vremenu od 06,30 ili 18,30 idu na drugi kat u prostoriju za otpremu službe, a dežurni policijski službenik zaključava prostoriju u kojoj se nalazi hrana za podjelu. Ističe da su se dežurni policijski službenici presvlačili prije 06,00 ili 18,00 sati odnosno deset do petnaest minuta ranije kako bi u 06,00 ili 18,00 sati mogli krenuti sa podjelom hrane. Šefovi ili pomoćnici šefa smjene nikada se nisu bavili organizacijom podjele hrane.

5. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u svu dokumentaciju koju su stranke priložile spis saslušani su svjedoci EA, VA, JA i PA, na prijedlog i uz suglasnost stranaka pročitani su iskazi svjedoka AA, RA, ČA, SA i CA koji su dani u istovrsnom ovosudnom predmetu broj: Pr-8978/2020, saslušan je tužitelj kao stranka u postupku te je proveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Centru za financijska vještačenja d.o.o.

6. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u pretežitom dijelu osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika tužene za isplatom razlike plaće za period od studenog 2014. do listopada 2019. s osnove rada duljeg od formalno propisanog radnog vremena i to za redovan rad u turnusu, koje temelji na činjenici pola sata ranijeg dolaska na posao u sjedište službe te pola sata duljeg ostanka na poslu.

8. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom periodu bio zaposlenik MUP RH, odnosno državni službenik u Upravi za posebne poslove sigurnosti, Službi za osiguranje i zaštitu štićenih objekata i prostora, da je bio raspoređen na radno mjesto dežurni policijski službenika i da tužitelj poslove svog radnog mjesta obavlja u dnevnom turnusu od 6,30 do 18,30 te u noćnom od 18,30 do 6,30, kao i da se i da se tužitelj prije podnošenja ove tužbe sudu obratio tuženoj na temelju odredbe čl. 186.a ZPP-a sa zahtjevom za mirno rješenje spora.

9. Među strankama u ovoj pravnoj stvari sporno je ima li tužitelj pravo na to da mu tužena plati kao vrijeme provedeno na radu 30 minuta prije početka turnusa, odnosno 30 minuta nakon završetka turnusa. Naime, tužitelj tvrdi da je na temelju usmenog naloga bio dužan dolaziti na posao 30 minuta prije početka turnusa radi obavljanja konkretnih radnih zadataka, kao i ostajati dulje na poslu nakon završetka turnusa, a tužena tvrdi da tužitelj nije dolazio na posao 30 minuta prije početka turnusa, niti ostajao dulje od službenog završetka radnog vremena i da nije postajao nikakav nalog nadređenih djelatnika tužitelja da dolazi ranije na posao.

10. Na okolnost utvrđenja činjenice je li tužitelj dolazi na posao 30 minuta prije početka turnusa i je li ostajao dulje od pripisanog radnog vremena, odnosno je li bio dužan dolaziti na posao prije početka turnusa i ostajati dulje na temelju naloga nadređenog djelatnika sud je proveo dokaze saslušanjem svjedoka predloženih po strankama i tužitelja.

11. Iz iskaza svjedoka EA proizlazi da je tužitelj u utuženom razdoblju imao organizirano radno vrijeme u turnusima 12-24-12-48 sati. Tužitelj je radio na radnom mjestu dežurni policijski službenik. Tužitelj ju dnevnom turnusu imao propisano radno vrijeme od 6,30 do 18,30 a u noćnom turnus od 18,30 do 6,30 sati. Tužitelj nije bio obavezan dolaziti ranije niti ostajati kasnije na svome radnom mjestu. Tužitelj je kao dežurni policijski službenik po dolasku u smjenu trebao izvršiti primopredaju službe od svoga kolege koji je radio u smjeni prije, bio je zadužen za nadzor preuzimanja obroka od strane policijski službenika. Obroci su se inače nalazili u jednoj zasebnoj prostoriji te bi svaki policijski službenik sam preuzimao obrok za sebe ili bi preuzeo za kolegu koji bi se nalazio na izdvojenoj službi. Na kraju radnog vremena tužitelj je vršio primopredaju službe svome kolegi. Radno vrijeme je bilo određeno posebnim rasporedom rada, a u kojem je evidentirano radno vrijeme te početak i završetak radnog vremena. U utuženom razdoblju tužitelj bi kao dežurni policijski službenik u Knjigu izvješća upisivao sve izvanredne situacije i to podatak od koga je preuzeo službu, u kojem stanju je službu preuzeo i eventualno neke aktivnosti. Točno vrijeme dolaska i odlaska u Knjigu izvješća se ne bi upisivalo. Tužitelj nije dobivao radne naloge kojim bi mu bilo određeno vrijeme dolaska i odlaska već je to bilo propisano prije navedenim rasporedom rada. Policijski službenici su imali propisano rado vrijeme od 6,30 ali bez obzira na to neki su znali dolaziti i ranije ovisno o tome kako su imali organizirani prijevoz. Ne zna da li je tužitelj znao dolaziti ranije od propisanog radnog vremena ili ostajati kasnije ali isti nije bio dužan niti doći ranije niti ostajati dulje na radnom mjestu od propisanog vremena. Tužitelj je radio u sjedištu službe u kojem je organizirano operativno dežurstvo sa propisanim radnim vremenom s početkom u 6,30 odnosno 18,30. Policijski službenici koji su trebali raditi na štićenim objektima bi dolazili u sjedište službe u 6,30 te bi do 6,35-6,40 obavili otpremu službe, prozivku, preuzimanje lunch paketa te bi do 6,40 krenuli prema štićenim objektima. Dežurni policijski službenik je bio zadužen za otključavanje prostrije u kojoj su se nalazili lunch paketi, nije bio dužan vršiti evidenciju preuzetih lunch paketa. Policijski službenici bi preuzimali lunch pakete onda kada bi dežurni policijski službenik otključao prostoriju. Dalje navodi da je u službi bila organizirana anketa vezano uz način organizacije radnog vremena te su se u većini slučajeva službenici u anketi izjasnili da su voljni dolaziti pola sata prije početka radnog vremena ali se isto nije odnosilo na tužitelja budući je tužitelj radio na radnom mjestu dežurni policijski službenik u sjedištu službe. Svim policijskim službenicima su se isplaćivali svi odrađeni prekovremeni sati ili bi dobivali slobodne dane.

12. Iz iskaza svjedoka VA proizlazi da je tužitelj u utuženom razdoblju imao organizirano radno vrijeme u turnusima 12-24-12-48 sati. Tužitelj je imao propisano radno vrijeme od 6,30 do 18,30 sati, a u noćnom turnusu od 18,30 do 6,30 sati. Tužitelj nije bio obavezan dolaziti ranije niti ostajati kasnije na svome radnom mjestu. Tužitelj je mogao dolaziti ranije ako se trebao presvući u službenu odoru. Ne zna je li tužitelj imao običaj dolaziti ranije ili ostajati kasnije. Svaki dolazak ranije ili ostajanje dulje od propisanog radnog vremena zbog potrebe službe bi se upisivalo u dnevni raspored rada. Tužitelj bi po dolasku na radno mjesto bio dužan upoznati se stanjem službe, preuzimao bi sve potrebite informacije telefonski ili putem radio veze, upisivao bi bitne podatke u knjigu izvješća. Podjelu obroka policijskim službenicima koji su bili zaduženi za rad na štićenim objektima bi vršio dežurni policijski službenik iz prethodne smjene koji bi podjelu obroka obavio do završetka svoje smjene. Tužitelj je bio zadužen za podjelu obroka policijskim službenicima tek pred kraj svoje službe. Nije bilo potrebe da tužitelj dolazi ranije ili ostaje kasnije od propisanog radnog vremena budući da bi se primopredaje službe obavila u svega par minuta.

13. Iz iskaza svjedoka JA proizlazi da je radno vrijeme službe u kojoj je radio tužitelj u utuženom periodu bilo organizirano od 7 do 19 odnosno od 19 do 7 sati. Međutim svi službenici iz navedene službe morali su doći najkasnije pola sata ranije prije početak smjene odnosno morali su biti na radnom mjestu već u 6 sati kako bi se presvukli u službene odore, preuzeli lunch pakete, a u 6,30 je već bila otprema službe. U periodu od 6 do 6,30 osim prije navedenih obaveza morali su zadužiti i veze kao i službena vozila. Tužitelj je radio kao dežurni policijski službenik te je njegova obaveza bila da u prostoriji u kojoj se nalazio hladnjak svakom od službenika izda lunch paket a potom bi tužitelj u zato predviđeno mjesto upisivao tko je preuzeo lunch paket. Tužitelj im je nadalje nakon što bi se presvukli u službenu odru izdao sredstva za vezu, ključeve vozila. Tužitelj je imao propisano radno vrijeme od 6,30 dio 18,30, međutim isti je bio na radnom mjestu već u 6,00 sati, a učestalo i ranije sve iz razloga što su tada na posao dolazili službenici iz službe. Tužitelj je imao usmeni nalog da je dužan doći na radno mjesto već u 6,00 sati, a sve kako bi obavio prije navedene obaveze. Tužitelja je učestalo viđao na radnom mjestu i nakon završetaka smjene pa tako ako bi mu smjena završila u 18,30 tužitelj bi bio prisutan na radnom mjestu i nadalje pa tako i u 19,10 sati. Preuzimanje veze znači da je policijski službenik bio dužan preuzeti uređaj koji mu je služio za komunikaciju. Dežurni policijski službenik osim što je izdavao uređaj za komunikaciju bio je dužan obavijestiti policijske službenike o svim novostima i stanju na štićenim objektima. Tužitelj nije bio prisutan za vrijeme otpreme službe. Tužitelj je za vrijeme otpreme službe pregledavao dnevnike događaja, brojno stanje veza i slično. Tužitelj je bio zadužen za otključavanje prostorija u kojoj se nalazio hladnjak s lunch paketima te nitko drugi nije imao ovlaštenje ulaziti u tu prostoriju dok tužitelj ne bi istu otvorio. Tužitelj je morao pisati izjave na zapisnik u slučaju da nije došao u službu pola sata ranije prije početka smjene. Služba nikako nije mogla započet bez prisustva dežurnog policijskog službenika koji je u konkretnom slučaju bio tužitelj.

14. Iz iskaza svjedoka PA proizlazi da je bio šef smjene i to od 2012. do 2017. Nije bio šef smjene u kojoj je radio tužitelj, ali je istoga viđao. Tužitelj je radio na radnom mjestu dežurni policijski službenik, njegovo radno vrijeme bilo je organizirano u turnusima po 12 sati i to od 6,30 h - 18,30 h, te od 18,30 h- 6,30 h. Takvo radno vrijeme je bilo određeno za sve dežurne policijske službenike. Tužitelj kao dežurni policijski službenik nije imao obavezu dolaziti pola sata ranije prije propisanog radnog vremena niti ostati duže od propisanog radnog vremena. I njegovo radno vrijeme kao šefa smjene bilo je organizirano na isti način kao i za tužitelja. Stoga ni on nije bio dužan dolaziti pola sata ranije niti ostajati duže pola sata nakon završetka radnog vremena. Postojala je razlika u odnosu na policijske službenike koji su organiziranim prijevozom bili prevoženi na osiguranje objekata te su ti službenici bili dužni doći pola sata ranije. U radne zadatke tužitelja kao dežurnog policijskog službenika je spadala podjela obroka, praćenje veze i telefona, vođenje dnevnika događaja, prosljeđivanje informacija i sl. Zbog takvih obaveza tužitelj nije bio dužan dolaziti pola sata ranije, a eventualno podjelu obroka policijskim službenicima koji su dolazili pola sata prije početka radnog vremena je trebao odraditi dežurni policijski službenik koji je radio u prethodnoj smjeni. Sve obaveze koje je tužitelj u sklopu svoga radnog mjesta morao obaviti mogao je obaviti u propisanom radnom vremenu. Nije postojao usmeni nalog načelnika službe da je bilo tko dužan doći pola sata ranije prije početka službe pa tako takav nalog nije ni dobio kao šef smjene. Vezano za naredbu iz 2001. koju je tužitelj spomenuo u svom iskazu iskazuje da se to nije ticalo radnog mjesta dežurnog policijskog službenika, već se ticalo samo policijskih službenika koji su bili prevoženi na štićene objekte. Nadalje iskazuje da mu nije poznato da je tužitelj dobivao pisane izjave u slučaju ako bi iz nekog razloga zakasnio doći na posao. Nije bilo pisane zapovijedi ili uputa da je bilo tko od policijskih službenika morao doći pola sata ranije ili ostati pola sata duže. Podjela obroka koje je tužitelj kao dežurni policijski službenik trebao obaviti je samo jedan sporedna obaveza toga radnog mjesta koja nije iziskivalo puno radnog vremena. Policijski službenici koji su trebali zadužiti vozilo sami su preuzimali ključeve za vozila u određenoj prostoriji i sami se upisivali u evidencije o korištenju vozila. Tužitelja je viđao kada bi on završavao dnevnu smjenu a tužitelj bi došao u noćnu smjenu. Stoga je uočio da je tužitelj znao dolaziti ranije na posao i to nekih 15-20 minuta prije početka smjene kako bi se presvukao u službenu odoru te eventualno podijelio obroke službenicima koji su tamo prisutni, međutim izričito tvrdi da to ne bi bilo pola sata ranije niti da bi ostajao pola sata duže. Pojašnjava da je to tužitelj eventualno radio na vlastitu inicijativu, a u slučaju da je došao ranije onda bi dežurni policijski službenik iz prethodne smjene po njihovom međusobnom dogovoru otišao ranije pa stoga nikako nema potrebe da bi u istoj smjeni bila dva dežurna policijska službenika istovremeno.

15. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je njegovo radno vrijeme kao dežurnog policijskog službenika bilo organizirano u turnusu 12-24-12-48, u smjenama od 6,30 do 18,30 odnosno od 18,30 do 6,30. Međutim usprkos tako propisanom radnom vremenu bio je dužan doći u službu najkasnije pola sata ranije. On je kao dežurni policijski službenik bio dužan doći ranije u službu kako bih preuzeo službu od prethodno dežurnog policijskog službenika prilikom čega bi bio upoznat sa svim događajima u proteklih 24 sata, sa nazočnošću štićenih osoba na kućnim adresama, nadalje zaduživao bi policijske službenike sa materijalno tehničkim sredstvima, vozilima, vodio brigu za izdavanje maziva za vozila i drugih potrebnih materijala, a nakon toga bi odlazio u prostoriju sa hladnjakom gdje bi policijskim službenicima izdavao lunch pakete. Sve ove zadatke bio je dužan obaviti do početka smjene dakle do 6,30 sati. Navodi da je imao nalog upravo od načelnika službe da je dužan doći najkasnije pola sata ranije prije početka službe. Poznato mu je da je još 2001. izdana pisana naredba tadašnjeg načelnika da su svi policijski službenici iz njegove službe dužni doći pola sta ranije prije početka službe. Dana pisana naredba nikada nije povučena te se ista i dalje primjenjivala do 2020. Dakle njegova obaveza je bila doći pola sata ranije prije početka službe, a u slučaju da je zakasnio tada bi dobio pisanu izjavu. Iskazuje da policijski službenici nisu smogli započeti svoju službu dok on nije obavio prije navedene zadatke.

16. Iz iskaza svjedoka ČA proizlazi da dežurni policijski službenik nije morao dolaziti na posao prije početka radnog vremena, radilo se u turnusu od 6.30 do 18.30 sati i od 18.30 do 6.30 sati. Tužitelj je dijelio lunch pakete kada je bio dežurni službenik, ali to je padalo uvijek u zaduženje dežurnog službenika čije je radno vrijeme trajalo, znači unutar radnog vremena, te ako je tužitelj počeo raditi u 6.30 onda je lunch pakete trebao dijeliti službenik iz noćne smjene koji je bio prije njega, a ne tužitelj. Tužitelj nikada nije dobio ni usmeni ni pisani nalog da mora dolaziti na posao prije početka radnog vremena. Svjedokovo radno vrijeme je od 8.00 sati ali isti svaki dan dolazi ranije, ali to nije po ničijem nalogu. Velika većina djelatnika dolazi na posao ranije, popiju kavu, popričaju s kolegama, ali ne rade poslove svog radnog mjesta. Vezano za djelatnike koji idu na štićene objekte, tužitelj nije imao nikakva zaduženja, osim dijeljenja lunch paketa, i imao je ključ od prostorije u kojoj su bili paketi, kao i svi dežurni službenici. Dežurni policijski službenik nema nikakva zaduženja vezano za povratak službenika sa štićenih objekata. Primopredaja između dežurnih policijskih službenika traje vrlo kratko, može trajati par sekundi ili minutu, jer dežurni službenik ima unaprijed sve napisano što se dogodilo tijekom službe.

17. Iz iskaza svjedoka RA, proizlazi da je u spornom razdoblju radio kao policajac i išao je na smjene u štićene objekte. Pola sata prije početka smjene morao je doći u sjedište Službe. Tamo se vršila otprema službe, preuzimali su se lunch paketi. U tom intervalu od pola sata prije početka službe bio je i tužitelj u tom predmetu koji je radio kao dežurni policijski službenik te je u prostorijama sjedišta Službe dijelio lunch pakete. Dežurni policijski službenik bi izbrojio koliko je došlo u smjenu policajaca, otključao bi prostoriju gdje su bili lunch paketi i dijelio bi ih. To je sve bilo u onih pola sata prije početka smjene. Dakle, ako je smjena počinjala u 6,30, tužitelj je već bio u 6,00 sati na radnom mjestu na dijeljenju lunch paketa. Tužitelju u radnom nalogu piše dijeljenje lunch paketa.

18. Iz iskaza svjedoka SA proizlazi da su on i drugi službenici dolazili u sjedište službe Radnički odvojak pola sata prije početka smjene kako bi dobili lunch paket i izvršili primopredaju smjene, odnosno dijelili su lunch pakete budući da ima 40- tak djelatnika u smjeni. Kontinuirano se na posao dolazilo pola sata prije početka smjene. Nadređeni djelatnici su također dolazili barem 30-tak min prije početka smjene i imali su svoju opremu. Dežurni policijski službenik je dijelio lunch pakete službenicima koji su išli na čuvanje štićenih objekata i druge potrepštine primjerice eklektična sredstva za tijekom zime i sol i sl. Navedeni svjedok dolazio je pola sata prije početka smjene u sjedište službe. Ponovio je da su se u spornom razdoblju lunch paketi dijelili u sjedištu Službe prije odlaska službenika na štićene objekte. Lunch paketi su dolazili u sjedište službe barem pola sata prije početka smjene i uvijek su se dijelili prije početka smjene u spornom razdoblju. Dežurni policijski službenik i šef smjene su imali ključ od prostorije gdje su stajali lunch paketi te su djelili te pakete tijekom tih pola sata kako su policijski službenici dolazili u sjedište službe. Pola sata prije trebali su biti u sobi za otpremnu službe.

19. Iz iskaza svjedoka CA proizlazi da je u spornom razdoblju radio u službi za čuvanje štićenih objekata i išao je iz sjedišta službe na štićeni objekt na koji je bio raspoređen. Dežurni policijski službenik bio je zadužen za dijeljene lunch paketa. Službenici su u sjedište službe dolazili 30 min prije početka smjene i u tom intervali su dobivali lunch pakete s kojima su odlazili na štićeni objekt. Dežurni policijski službenik je otključavao prostoriju gdje su se nalazili lunch paketi dakle i on je radio barem 30 min prije početka, ako je smjena počinjala u 6,30 sati, on je morao otključati u 6 sati. Svjedok navodi da je njemu dežurni policijski službenik osobno uručivao lunch pakete koje je vadio iz hladnjaka. Policijski službenici morali su dolaziti u sjedište službe barem 30 min prije početka smjene, a u protivnom su mogli biti u situaciji da moraju pisati izjavu, a u slučaju da bi se to više puta ponovilo mogao bi se pokrenuti i disciplinski postupak. Nije se vodila nikakva evidencija vezano za dolazak 30 min prije početka posla, ali su bili prozivani, šef smjene je čitao raspored i stavljao kvačicu pored imena pozvanog djelatnika.

20. Nije sporno da su tužitelj, kao i svi policijski službenici iz Uprave za posebne poslove sigurnosti, Služba za osiguranje i zaštitu štićenih objekata i prostora, u spornom razdoblju imali rad organiziran u turnusima, od 6,30 do 18,30 i od 18,30 do 6,30 sati. Svjedoci JA, RA, SA i CA, iskazali su da se moralo dolaziti na posao pola sata prije početka smjene, te da su policijski službenici tako postupali kontinuirano, a isto je iskazao i tužitelj. Valja navesti i da iz iskaza tužitelju nadređenih djelatnika u spornom razdoblju VA i EA također proizlazi da su policijski službenici dolazili ranije na posao, prije početka smjene te su u tom dijelu potvrdili iskaze svjedoka JA, RA, SA i CA, kao i tužitelja. Također i svjedok PA je iskazao da mu je poznato da su i tužitelj i drugi djelatnici, policijski službenici, dolazili ranije na posao, a isto tako je ranije dolazio na posao i svjedok PA koji je bio šef smjene u jednom razdoblju, svjedok ČA, koji je od 2018. bio voditelj Službe, iskazao je da je velika većina djelatnika dolazila na posao ranije.

21. Iskazi svjedoka PA, ČA, VA i EA, razlikuju se od iskaza tužitelja i svjedoka JA, RA, SA i CA u tome što su svjedoci PA, ČA, EA i VA iskazali da nije postojala obveza policijskih službenika, pa tako ni tužitelja, da ranije dolaze na posao, odnosno 30 ili više minuta prije početka smjene, odnosno turnusa te da nije postajalo nikakva usmena ni pismena zapovijed policijskim službenicima da tako postupaju, te da u tom razdoblju prije početka smjene, odnosno turnusa, policijski službenici nisu obavljali svoje poslove, dok iz iskaza svjedoka JA, RA, SA i CA te tužitelja proizlazi da su bili obvezni dolaziti 30 minuta prije početka rada na posao i da je postojala takva usmena zapovijed te da su za to vrijeme, prije početka turnusa ili smjene, vršili određene konkretne poslove, koji su vezani za njihovo radno mjesto.

22. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze tužitelja i svjedoka JA, RA, SA i CA jer su isti suglasni u odnosu na bitne činjenice te je iste ocijenio kao logične i uvjerljive, dok sud nije prihvatio iskaze svjedoka PA, ČA, EA i VA te je iste ocijenio kao neuvjerljive. Naime, nije životno ni logično da policijski službenik koji je morao doći pola sata ranije na posao radi organiziranog prijevoza na štićeni objekt sam preuzima svoj lunch paket (kako je to u svom iskazu naveo svjedok EA), dakle da sam ulazi u prostoriju i otvara vrata, kao i da policijski službenici sami zadužuju ključeve vozila (kako je to u svom iskazu naveo svjedok PA).

23. Na temelju izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužitelj bio obvezan biti na poslu 30 minuta prije početka turnusa i da je tijekom tog razdoblja obavljao konkretne poslove koji su vezani za njegovo radno mjesto. Naime, svi policijski službenici koji su saslušani kao svjedoci i koji su u spornom razdoblju odlazili na čuvanje štićenih objekata, CA, JA, SA te RA iskazali su kao i tužitelj da su bili obvezni dolaziti na posao prije početka smjene i vidjeli su tužitelja da u tom razdoblju prije početka smjene obavlja određene konkretne poslove, primjerice da radi na dijeljenju lunch paketa i da kontrolira dijeljene lunch paketa, ali i drugih potrepština, te da je imao ključ od prostorije gdje su se lunch paketi nalazili, koju je morao otključati kako bi se lunch paketi mogli dijeliti, te kako se dijeljenja lunch paketa u spornom razdoblju obavljalo prije početka smjene, kao i drugih potrepština. Dakle, ovi su svjedoci naveli konkretan posao koji je tužitelj obavljao prije službenog početka njegovog rada u turnusu u 6,30 sati, stoga sud njihove iskaze u navedenom dijelu cijeni kao životne i uvjerljive. Valja navesti da je i svjedok EA potvrdio da su se lunch paketi nalazili u zaključanoj prostoriji, da je ključ od iste imao dežurni policajac, dakle i tužitelj te da su policijski službenici mogli preuzeti lunch pakete tek kada bi tužitelj otključao prostoriju, što povlači zaključak da je tužitelj trebao doći ranije na posao kako bi službenici koji su morali doći također ranije na svoje radno mjesto radi organiziranog prijevoza na štićene objekte mogli preuzeti svoje obroke. I svjedok VA je potvrdio u svom iskazu da je tužitelj bio zadužen za dijeljenje lunch paketa. Nadalje sud ocjenjuje kao životne i uvjerljive iskaze svjedoka JA, RA, SA i CA da je postojala usmena zapovijed da se dolazi na posao 30 minuta prije početka smjene, odnosno turnusa jer su u tom dijelu iskazi svjedoka suglasni, a sud ocjenjuje da je postojanje takve usmene zapovjedi životno i uvjerljivo s obzirom na utvrđenu činjenicu da je u tom razdoblju (prije početka smjene, odnosno turnusa) i tužitelj, ali i drugi policijski službenici, obavljao konkretne zadaće vezane za njegovo radno mjesto. Sud ocjenjuje kao neuvjerljive i neživotne iskaze svjedoka PA, ČA, VA i EA u dijelu u kojem su iskazali da nije postojala zapovijed ni tužitelju ni drugim policijskim službenicima da ranije dolaze na posao te da je raniji dolazak na posao bila njihova odluka, a ne obveza te da tijekom ranijeg dolaska na posao nisu obavljali nikakve poslove, već su se samo družili, pili kavu i slično, budući nije životno ni uvjerljivo da bi zaposlenici u policijskim postajama, policijski službenici, bez naloga nadređenih djelatnika mogli dolaziti na posao i biti u policijskoj postaji prije početka službenog radnog vremena radi neobveznog druženja i pijenja kave, a ne radi obavljanja konkretnih radnih zadaća, pri čemu ne samo iz iskaza svjedoka policijskih službenika, već i iz iskaza nadređenih djelatnika proizlazi da su se u tom razdoblju obavljali konkretni poslovi i da ih je obavljao i tužitelj.

24. Slijedom navedenog u ovom postupku je nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj kontinuirano u spornom razdoblju dolazio na posao ranije, pola sata prije početka smjene te da je to činio po nalogu i uz znanje nadređenih djelatnika, kao i drugi policijski službenici, pa i drugi nadređeni djelatnici te da je u tom razdoblju obavljao poslove vezano za njegovo radno mjesto.

25. Vezano za vrijeme koje je tužitelj odradio prije službenog početka rada, sud je iz iskaza svjedoka JA, RA, SA i CA te tužitelja utvrdio da se radilo o vremenu 30 minuta prije službenog početka rada te sud u navedenom dijelu ocjenjuje iskaze ovih svjedoka i tužitelja kao životne i uvjerljive jer su međusobno podudarni, dok iz iskaza drugih svjedoka, tužitelju nadređenih djelatnika, proizlazi da je to vrijeme iznosilo manje od 30 minuta, ali sud iskaze ovih svjedoka ocjenjuje kao neuvjerljive, pri čemu tužitelju nadređeni djelatnici nisu na jednak način iskazivali o tome koliko je točno vremena prije početka službenog rada tužitelj i drugi policijski službenici proveo na poslu, dok iz iskaza svjedoka JA, RA, SA i CA i tužitelja nedvojbeno proizlazi da se moralo dolaziti na posao na temelju usmenog naloga 30 minuta prije službenog početka radnog vremena, odnosno rada u smjeni i turnusu.

26. Na temelju provedenih dokaza sud nije sa nedvojbenom sigurnošću mogao utvrditi da je tužitelj u utuženom razdoblju ostajao na poslu pola sata nakon završetka smjene.

27. Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike (NN 104/13, 112/17) propisano je da radnik ima pravo na uvećanje plaće za svaki sat rada noću 40%, prekovremeni rad 50%, subotom 25%, nedjeljom 35%, blagdanom neradnim danom utvrđenim Zakonom i dan Uskrsa 150%, u drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10% i za rad u turnusu 5%. Prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati (čl. 44 KU-NN 104/13), odnosno čl. 38. st. 1 i 10 (NN 112/17). Zakonom o radu, čl. 61 st 1 ZR (NN 93/147, 127/17, 98/19) propisano je da puno radno vrijeme ne može biti duže od 40 sati tjedno, a čl. 94. ZR/14 propisuje pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekom drugim danom za koji je Zakonom određeno da se ne radi.

28. Kako je utvrđeno da je tužitelj počeo s radom u policijskoj postaji 30 minuta prije početka smjene, odnosno prije početka radnog vremena, radi dijeljenja lunch paketa, nadziranja podjele istih i dijeljenja druge potrebne opreme, to se u konkretnom slučaju ima smatrati da se radi o vremenu provedenom na radu duljem od formalno propisanog radnog vremena. To vrijeme ne može se podvesti pod pojam prekovremenog rada, ali isto valja vrednovati odnosno honorirati po osnovi rada u smjenama i rada u turnusu (Vrhovni sud RH Revr- 446/07 od 5.9.2007. i Revr-1668/12 od 26.4.2016.). Slijedom navedenog, dodatno određeni sati tužitelja (pola sata prije početka smjene) nemaju karakter prekovremenog rada, ali imaju karakter redovnog rada u turnusu, pri čemu je u ovom postupku utvrđeno da se radi o stalnom radu jer je tužitelj kontinuirano u policijskoj postaji obavljao poslove pola sata prije početka smjene, pri čemu mu je rad bio organiziran u turnusu, odnosno ne radi se o povremenom obavljanju poslova po nalogu kako to propisuje odredbe čl. 65. ZR koja regulira pojam prekovremenog rada, stoga tužitelj ima pravo i da mu se plati tih pola sata prije početka smjene, ali ne kao prekovremeni rad, već kao za rad u turnusu, odnosno u smjeni.

29. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva provedeno je knjigovodstveno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Centru za financijska vještačenja d.o.o.

30. Vještak je u svom nalazu i mišljenju od 20. lipnja 2023. naveo da razlika bruto plaće tužitelja na ime dodatnih pola sata rada u turnusu po svakom turnusu za razdoblje od studenog 2014. do listopada 2019. godine iznosi 2.301,62 eura.

31. Tužitelj nije imao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka te je u skladu s istim specificirao tužbeni zahtjev podneskom od 12. rujna 2023.

32. Tužena se podneskom od 19. rujna 2023. očitovala na zaprimljeni nalaz i mišljenje vještaka navodeći da sate navedene u nalazu, tužitelj nije niti odradio, a isti je u tuženom razdoblju bio rješenjem raspoređen na radno mjesto „dežurni policijski službenik" i isti je obavljao poslove svog radnog mjesta u sjedištu Službe za zaštitu štićenih objekata i diplomatskih misija, u turnusu od 06,30-18,30 sati i od 18,30-06,30 sati te nije imao potrebu niti ranijeg dolaska od službenog početka rada niti ostajanja duže od službenog završetka rada. Slijedom rečenog, tužena osporava da bi tužitelju pripadali iznosi razlike plaće kako to vještak utvrđuje.

33. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka budući je isti sačinjen stručno i obrazloženo u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće dokumentacije. Budući su prigovori koje je iznijela tužena pravne prirode takve prigovore sud nije dostavljao vještaku na očitovanje. Stranke nisu imale prigovore u pogledu matematičkog izračuna financijskog vještaka te u pogledu tijeka zateznih kamata na pojedine mjesečne iznose razlike plaće.

34. Po stavu suda za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari nije odlučno što je Sindikat policijskih službenika provodio ankete u kojima su se policijski službenici izjašnjavali o organizaciji dolaska na posao, niti na koji način i u kojem postotku su se izjasnili o tome, već je odlučno da je tužitelj kao policijski službenik kontinuirano u utuženom razdoblju dolazio na posao 30 minuta prije početka radnog vremena, kao i drugi policijski službenici, pri čemu iz iskaza svjedoka, kao i tužitelja, proizlazi da je postojala usmena zapovijed o takvom dolasku u posao prije početka smjene.

35. Valja navesti da je tužena podneskom od 9. siječnja 2020. predložila da se kao svjedoci saslušaju MA, ŽA i ZA, ali je podneskom od 10. lipnja 2020. povukla taj prijedlog te je predložila saslušanje svjedoka VA i EA, koji i jesu saslušani kao svjedoci tijekom postupka. Na ročištu na kojem je glavna rasprava zaključena stranke su suglasno izjavile da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga.

36. Slijedom svega navedenog, kako je tužitelj uskladio tužbeni zahtjev sa izračunom vještaka, kojeg je sud u cijelosti prihvatio, valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev i tužitelju na ime razlike plaće dosuditi ukupan iznos od 2.301,62 eura, koji je razvrstan na pojedinačne mjesečne iznose glavnica, sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. tog u mjesecu za prethodni mjesec, koji tijek zateznih kamata tužena nije sporila, a isti je u skladu s odredbom čl. 92. st. 3. ZR.

36.1. Odluka o kamati donesena je sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je čl. 29. st. 2. ZOO-a.

37. Zatezne kamate se ne dosuđuju na cjelokupni iznos razlike bruto plaće iz razloga što se temeljem čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/11, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja prema propisima koji važe na dan isplate prilikom svake isplate. Čl. 45. st. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 16/08, 2/09,146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. toga zakona i čl. 11., 12. i 15. toga Pravilnika umanjenog za plaćanje i obračunate doprinose za obvezana osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl.12. st. 9. i čl. 16. st. 2. toga Zakona te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. istog zakona. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od ne samostalnog rada kao porez po odbitku. Porez na dohodak i prirez porezu na dohodak koji čine uz neto plaću i doprinose sastavne dijelove bruto plaće, dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi porezi na dohodak i prirezu poreza na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju. Slijedom navedenog, u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni bruto iznos je neosnovan.

38. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a u svezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a, budući tužitelj nije uspio u postupku samo u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. S obzirom da je tužena izgubila parnicu dužna je tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka. Visina troška tužitelja određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje OT), a prema vrijednosti predmeta spora i konačno preciziranom tužbenom zahtjevu.

39. Tako su tužitelju priznati slijedeći troškovi: za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 20. veljače 2020. 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 21. veljače 2020. 100 bodova (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 22. rujna 2020. 25 bodova (Tbr. 9/5 OT), za zastupanje na ročištu održanom 4. veljače 2021. 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 7. siječnja 2022. 100 bodova (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 17. siječnja 2022. 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 20. rujna 2022. 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 21. ožujka 2023. 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 12. rujna 2023. 100 bodova (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 22. veljače 2024. 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), za sastav podnesaka od 25. ožujka 2024. 25 bodova (Tbr. 8/4 OT), za sastav podnesaka od 3. travnja 2024. 25 bodova (Tbr. 8/4 OT) te za zastupanje na ročištu održanom 28. studenog 2024. 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), što ukupno iznosi 1175 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura, uvećano za troškove trošak PDV-a od 25% te za troškove financijskog vještačenja, sveukupno trošak tužitelja iznosi 3.269,31 eura, a koji trošak je dužna platiti tužena.

39.1. Tužitelju su temeljem članka 27. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 80/22), dosuđene zatezne kamate na parnični trošak po stopi zatezne kamate određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, tekućima od presuđenja do isplate.

40. Tužitelju je za zastupanje na ročištu održanom 22. rujna 202. priznat trošak po Tbr. 9/5 OT, budući da je predmetno ročište na prijedlog tužitelja odgođeno prije početka raspravljanja. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za sastav podnesaka od 14. ožujka 2023. kojim obavještava o uplati predujma za provedeno vještačenje, jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a, budući sud uvidom u službenu evidenciju ima mogućnost provjeriti uplaćene troškove. Slijedom navedenog, zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu preko dosuđenog je odbijen.

41. S obzirom da je tužena u cijelosti izgubila spor, sud je njen zahtjev za naknadu troška odbio temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a.

42. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 8. siječnja 2025.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. zastupniku tužene, XXXIX-Pr-DO-1061/2019