REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1259/2023-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Marini Braje Meznarić, u pravnoj stvari tužitelja UJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Miličević i Šupuković d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika GRAWE Hrvatska d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 5, OIB: 28406115764, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 28. studenog 2024., održane u prisutnosti punomoćnika tužitelja Ive Eškinja, odvjetnika i punomoćnika tuženika UJŽ, dipl. iur., dana **.**.2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku GRAWE Hrvatska d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 5, OIB: 28406115764, platiti tužitelju UJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.226,76 eura, sa zateznom kamatom tekućom na iznose od:

- 2.787,18 eura od 31.05.2018. do isplate,

- 439,58 eura od 08.01.2025. do isplate,

zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva a da mu tuženik plati zateznu kamatu na dosuđeni iznos od 439,58 eura, tekuću od 31.05.2018. do 07.01.2025. III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.146,00 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 20.05.2016. stradao u Umagu za vrijeme boravka na GRAWE EMOTION susretu, organiziranom od strane tuženika. Do predmetne nezgode je došlo na način da je tužitelj, prilikom sudjelovanja na malonogometnom turniru, zadobio tjelesne ozljede. Za štetu je odgovoran poslodavac tužitelja "GRAWE Hrvatska d.d." jer je propustio osigurati uvjete za siguran rad, a što je bio dužan prema čl. 7. st. 3. Zakona o radu. Tužitelj je u štetnom događaju zadobio ozljede opisane u priloženoj medicinskoj dokumentaciji, a radi čega mu je pružena pomoć u Kliničkom bolničkom centru "Split" u Splitu. Tužitelj se dana 30.05.2018. obratio odštetnim zahtjevom tuženiku, koji je isti otklonio kao pravno neosnovan. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj od tuženika po osnovi naknade štete potražuje ukupni iznos od 3.226,76 eura sa zateznim kamatama kao i da mu tuženik nadoknadi parnični trošak sa zateznom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi da u predmetnom slučaju ozljeda tužitelja nije nastupila kao posljedica procesa rada u kojemu je tužitelj sudjelovao niti je u vezi s njim, te nije nastupila dok je tužitelj izvršavao poslove u interesu ili u korist tuženika kao poslodavca. Tužitelj je kod poslodavca bio zaposlen na radnom mjestu "prodavač osiguranja". Sukladno dokumentu "Procjena rizika - GRAWE Hrvatska d.d.", oznake PR 061-15 od 28.12.2015. koji je izradila ovlaštena ustanova KONSPEKT-sigurnost d.o.o. i koji je bio na snazi u vrijeme navedenog događaja, na listu 53 do 84 opisuju se poslovi i uvjeti rada kod tuženika na radnom mjestu "prodavač osiguranja". Iz opisa radnog mjesta "prodavač osiguranja" nedvojbeno se može utvrditi da tužitelju u opisu poslova radnog mjesta nije igranje (malog) nogometa odnosno sudjelovanje na bilo kojim sportskim događajima u organizaciji tuženika. Iz navedenog razloga nije niti postojala obveza tuženika iz čl. 7. st. 3. Zakona o radu da tužitelju tijekom igranja malonogometne utakmice za vrijeme GRAWE EMOTION susreta osigura uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje tužitelja, u skladu s posebnim zakonom i drugim propisima. Tuženik posebno ističe da sudjelovanje na sportskim i ostalim aktivnostima nije bila obveza tužitelja kao niti drugih radnika koji su sudjelovali na GRAWE EMOTION susretu. Konkretno, tuženik je svim svojim radnicima, te tako i tužitelju, omogućio odabir jedne od ponuđenih sportskih aktivnosti: trčanje, nogomet, kuglanje, pikado i timski pikado, bela, stolni tenis, odbojka na pijesku, streličarstvo, boćanje, košarka, ili igre bez granica, a radnicima koji nisu željeli sudjelovati na jednoj od ponuđenih sportskih aktivnosti bila je na raspolaganju timska igra - rješavanje misterije. Radnici koji nisu sudjelovali niti na jednoj od ponuđenih sportskih aktivnosti ili u timskoj igri niti na koji način nisu bili sankcionirani niti im je tuženik prijetio sankcijama ako na istima ne budu aktivno sudjelovali. Tužitelj je samostalno i dobrovoljno, bez ikakve prisile i prijetnje radno-pravnim sankcijama, odlučio sudjelovati na GRAWE EMOTION susretu na malonogometnom turniru i to na poziciji vratara. U vezi s organizacijom malonogometnog turnira, tuženik je poduzeo sljedeće radnje: osigurao uobičajeni teren za nogometnu igru s umjetnom podlogom, u cilju osiguranja poštivanja pravila nogometne igre osigurao je i suca. Osim navedenoga, tuženik ističe da su uvjeti za nogometnu igru bili uobičajeni, da ništa nije bilo izvan uobičajenih prilika te da ozljeda tužitelja nije nanesena namjerno ni grubim kršenjem pravila nogometne igre već slučajnim udarcem lopte u ruku tužitelja. Tuženik ukazuje na činjenicu da igranje nogometne utakmice po svojem sadržaju i pravilima igre ne predstavlja djelatnost s povećanom opasnošću što znači da tuženik u konkretnom slučaju ne odgovara po načelu uzročnosti već po načelu krivnje tuženika za nastali štetni događaj. Obveza prisustvovanja GRAWE EMOTION susretu, koja je propisana u toč. 3. odluke Uprave 25/2016 od 31.03.2016., odnosila se općenito na prisustvovanje trodnevnom druženju radnika tuženika koje je tuženik organizirao radi jačanja međusobne komunikacije između radnika, osjećaja međusobnog povjerenja i pripadnosti poduzeću u kojemu su zaposleni. Jedina obveza radnika (ne uzimajući u obzir organizacijske obveze kao npr. dolazak u točno vrijeme na mjesto polaska/odlaska organiziranog prijevoza, pridržavanje vremena prijave/odjave u hotelu i sl.), osim prisustvovanja samom GRAWE EMOTION susretu, je bilo prisustvovati svečanoj večeri koja je održana u petak 20. svibnja 2016. na kojoj su generalni direktor GRAWE koncerna i članovi Uprave GRAWE Hrvatska d.d. predstavili poslovne rezultate tuženika za 2015. Obavijest o obvezi prisustvovanja prezentaciji poslovnih rezultata posebno je istaknuta u elektroničkoj poruci koju je tuženik uputio svim radnicima 12. svibnja 2016. i to na način da je napisana podebljanim slovima: "Dolazak na prezentaciju je obavezan!". Rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 27. studenoga 2017. kojim se tužitelju ozljeda koju je pretrpio na GRAWE EMOTION susretu dana 20.05.2016. priznaje kao ozljeda na radu uopće nije relevantno u ovom postupku budući da se isto odnosi isključivo na ostvarivanje prava tužitelja iz obveznog zdravstvenog osiguranja. Slijedom svega, prethodno iznesenoga tuženik predlaže odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti.

3. Sud je proveo dokaze uvidom u: Rješenje HZZO-a, Direkcije od 27.11.2017., nalaz, mišljenje i ocjenu liječničkog povjerenstva Direkcije, Odluku Uprave tuženika broj 25/2016 od 31.03.2016., medicinsku dokumentaciju i liječničku potvrdu od 16.07.2018., dopis punomoćnika tuženika upućen tuženiku s potvrdom o primitku, Ugovor o radu koji je sklopljen između stranaka 08.04.2016., Procjenu rizika za tuženika od 28.12.2015. izrađenu po KONSPEKT sigurnost d.o.o., izlist fotografija, izlist e-maila od 12.05.2016., sudsku praksu, dopis Hrvatskog nogometnog saveza od 18.07.2024., proveden je dokaz medicinskim vještačenjem dr. ZJ, saslušani su svjedoci: RJ, MJ, te je saslušan tužitelj kao stranka u postupku.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev uglavnom osnovan.

5. Slijedom jasnog i životnog iskaza samog tužitelja, sud je utvrdio da je tužitelj ozlijeđen tijekom održavanja malonogometne utakmice, koja je utakmica bila oko 8 sati ujutro, igrala se na umjetnoj travi, na manjem terenu u odnosu na klasičnu nogometnu utakmicu. Tužitelj nadalje jasno iskazuje da je MJ trebao biti vratar na toj utakmici, ali se on na istoj nije pojavio pa je on kao zamjena, određen od strane direktora Regije Split, AJ, da na toj utakmici bude vratar. Nadalje da je nakon nekog vremena, a tijekom utakmice osjetio bol u ruci, potom da se obratio osobama koje su na sebi imale prsluk sa oznakom crvenog križa, koje su mu pogledale ruku i rekle da je natečena, te mu istu poprskali sa sprejem. Do tada navodi da nije imao golmanske rukavice, koje su mu potom nabavljene od strane AJ. Nakon toga, igra se nastavila i kao vratar je branio još 3-4 utakmice. Nakon što je skinuo rukavice vidio je da mu je ruka natekla. Tijekom naredne noći ruka mu je jako natekla i zatražio je liječničku pomoć. Ističe da se za mali nogomet koristi dosta teža lopta, te je tek nakon 5-6 obrana osjetio prvu smetnju u lijevoj ruci.

6. U pogledu odgovornosti za nastanak štetnog događaja i nastalu štetu tužitelju, kao i odgovornosti za naknadu te štete valja uputiti na odredbu čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14,118/14,154/14, - dalje ZZR) kojom je propisano da se za ozljedu na radu i profesionalnu bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječu od rada, i poslodavac za njih odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Odredbom st. 2. istog članka određeno je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Odgovornost poslodavca za štetu uzrokovanu radniku određena je i odredbama čl. 111. Zakona o radu (NN 93/14 - dalje ZR). Tako je odredbom stavka 1. ovog članka propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Stavkom 2. istog članka određeno je kako se pravo na naknadu štete iz stavka 1. ovog članka odnosi i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa. Poslodavac koji odgovara prema kriteriju uzročnosti (objektivan ili kauzalna odgovornost) može se te odgovornosti osloboditi pod pretpostavkom iz odredbe članka 25. st. 2. ZZR-a i podredno pod pretpostavkama iz odredbe čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08,125/11, 78/15 - dalje ZOO). Ovim je propisima iznimno, u točno određenim slučajevima, dopušteno oslobađanje poslodavca od objektivne odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti u tri slučaja i to: a) ako je šteta nastala zbog više sile, b) ako je riječ o namjeri ili krajnjoj nepažnji radnika i c) ako je šteta nastala namjerom ili nepažnjom treće osobe, na što poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Poslodavac se ne može pozivati na ekskulpacijske razloge ako je šteta posljedica obične nepažnje radnika ili treće osobe.

7. Nisu ispunjene pretpostavke iz navedenih odredaba, a kako bi se tuženi oslobodio od odgovornosti u ovom konkretnom slučaju, jer sud ne nalazi da bi tužitelj u bilo čemu doprinjeo nastanku štetnog događaja, niti je tuženik suprotno tome dokazao tijekom postupka. Naime, sud prihvaća gore navedeni iskaz tužitelja. U konkretnom slučaju tužiteljeva ozljeda je nastala tijekom malonogometne utakmice za koje poslodavac tužitelju nije osigurao golmanske rukavice, a sve i da je, notorno je da osobito golmanska pozicija u igri nosi veliku opasnost od ozljeđivanja, čime su same ruke zaštićene s golmanskim rukavicama ili bez njih, osobito izložene stalnim i opterećujućim pokretima radi odbijanja, primanja i hvatanja same lopte, koja je kako tužitelj iskazuje za mali nogomet dosta teža.

8. Sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o šteti koja je tužitelju nastala u svezi s radom. Takav zaključak sud temelji na činjenicama:

-da je Uprava tuženika donijela Odluku broj 25/2016 od 31.03.2016 koja u točki 3. obvezuje sve radnike, osim onih koji iz opravdanih razloga ne prisustvuju susretu (bolovanje, rodiljni i roditeljski dopust, godišnji odmor, dežurstvo i dr.) prisustvovati GRAWE EMOTION susretu. U točki 4. Odluke tuženik je zadržao pravo potraživati naknadu štete od radnika koji iz neopravdanog razloga ne prisustvuju susretu za sve troškove koje će imati po osnovi sudjelovanja radnika na susretu, a točkom 6. se obvezao isplatiti radnicima naknadu plaće. Dakle, prisustvovanje susretu je bilo obavezno, a ako je prisustvovanje susretu obavezno i organizira ga poslodavac, onda je i logično da je povezano sa radnim odnosom, pa je i poslodavac odgovoran na isti način na koji bi bio odgovoran da je šteta radniku nastala kao direktna posljedica obavljanja rada;

-da je svrha tog susreta imala za cilj jačanje međusobne komunikacije između radnika, osjećaja međusobnog povjerenja i pripadnosti poduzeću u kojemu su zaposleni, što ponovno dovodi do zaključka da je kod tužitelja nastala ozljeda u svezi s radom. Naime, cilj ovog susreta je unapređenje poslovanja tuženika, kroz osobno povezivanje radnika;

-da se tužitelj Ugovorom o radu (čl.3.), obvezao obavljati i druge poslove po nalogu nadređene osobe, a to je u konkretnom slučaju nalog poslodavca za prisustvovanjem navedenom susretu.

9. Osim navedenog, iz e-maila koji je tuženik uputio radnicima 12.05.2016., osim same organizacije putovanja proizlazi i da će radnici na licu mjesta dobiti raspored događanja, a mailom će do polaska dobiti potrebne obavijesti o aktivnostima za koje su se prijavili (sportovi, Timska igra i Igre bez granica). Dakle, organizaciju samih sportskih aktivnosti, u konkretnom slučaju malonogometnih utakmica na sebe je preuzeo tuženik i neovisno što je bilo dobrovoljno prijavljivanje radnika na iste, svrha je bila, kako je rečeno, jačanje međusobne komunikacije između radnika, osjećaja međusobnog povjerenja i pripadnosti poduzeću, pa je sam tuženik očekivao da se za one sportske aktivnosti koje je odredio, radnici i prijave. Stoga je rizik samog ozljeđivanja radnika sudjelovanjem u takvim sportovima, pao na tuženika kao organizatora sportskih igara, koji je očekivao da se radnici na iste sportove prijave, pa se više s uspjehom ne može pozivati na dobrovoljnost sudjelovanja u sportskim aktivnostima. Tako i svjedok RJ iskazuje da se tužitelj prijavio za nogomet, a svi radnici su se mogli prijaviti na sportske ili nesportske događaje. Identično tome iskazuje i svjedok MJ navodeći da se mogao birati sport koji se želi a moglo se i samo gledati. Teško je zamisliti da poslodavac organizira igre na zajedničkom susretu, na kojem neće u sportskim aktivnostima, sudjelovati niti jedan radnik, već će samo prisustvovati svečanoj večeri i predstavljanju poslovnih rezultata (program, strana 36-38 spisa).

10. Stoga u konkretnom slučaju valja primijeniti i odredbu čl. 1081. ZOO-a, prema kojoj organizator okupljanja većeg broja ljudi u zatvorenom ili na otvorenom prostoru odgovara za štetu nastalu smrću ili tjelesnom ozljedom koju netko pretrpi zbog izvanrednih okolnosti koje u takvim prilikama mogu nastati, kao što je uobičajeno gibanje masa, opći nered i slično. Ova odredba ne daje konačan broj razloga zbog kojih organizator priredbe može odgovarati, već razloge „gibanje masa, opći nered“ daje samo primjerice i ostavlja prostor da mogu postojati i drugi događaji koji mogu dovesti do odštetne odgovornosti organizatora priredbe. To stoga što odredba čl. 1081. ZOO, kaže „i slično“ čime je jasno da i drugi događaji mogu biti valjana zakonska osnova za postojanje odgovornosti organizatora priredbe. Budući da je u pitanju odgovornost organizatora malonogometne utakmice, u pitanju je nepredvidivo kretanje igrača, a osobito kako se radi o poziciji golmana, u pitanju je opasna djelatnost, za koju tuženik objektivno odgovara, sukladno čl. 1064. ZOO-a.

11. U konkretnom slučaju tužitelju je priznata ozljeda na radu u upravnom postupku kako slijedi iz rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, od 27. studenog 2017. te su mu u pogledu dijagnoze šifre prema MKB:S62.3 priznata i prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu. Time je pravomoćno odlučeno u upravnom postupku da je tužitelj pretrpio ozljedu na radu u konkretnom štetnom događaju, pa sud obvezuje navedeno rješenje.

12. U odnosu na eventualnu odgovornost tuženika sukladno odredbi čl. 1049. ZOO-a, (odgovornost po osnovi krivnje), valja ukazati da je logično da bi golmanske rukavice spriječile štetni događaj, odnosno ozljeđivanje tužitelja. Stoga je tuženik iste bio dužan dati tužitelju prilikom početka malonogometne utakmice. Pri tome valja ukazati na iskaz tužitelja koji navodi da mu je iste pribavio AJ, ali kada je tužitelju ruka već natekla. Dakle, tuženik je krajnjom nepažnjom prouzročio ozljeđivanje tužitelja, ne osiguravanjem golmanskih rukavica, pri čemu nije upotrijebljena niti ona pažnja koju bi upotrijebio svaki prosječni čovjek. Naime, mogao je predvidjeti prema svim standardima pažnje a u cilju zaštite igrača-golmana, da ih tužitelju treba dati prije igranja, osobito jer se radi o amaterskom odigravanju utakmica. Dopis Hrvatskog nogometnog saveza, sud ne uzima u obzir jer se odnosi na odigravanje nogometnih utakmica na parketnim podlogama u dvoranama, po FUTSAL pravilima, a ne na umjetnoj travi, za koji teren navode da nemaju nadležnost.

13. Imajući u vidu sve navedeno, povrijeđeno je pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta (č1.19.st.2. u vezi s čl. 1046 ZOO-a). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl.1100.st.1. ZOO-a). U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete, koju štetu je tužitelju dužan naknaditi tuženik. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi: fizičke bolove, strah, duševne boli zbog smanjena životne aktivnosti. One su u smislu čl. 1100.st.2. ZOO-a kriteriji koji utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

14. Navedenom vještačkom nalazu dr. ZJ, sud je poklonio vjeru jer je po ocjeni ovog suda učinjen u skladu s pravilima medicinske struke, na logičan i uvjerljiv način, temeljem uvida u spis i medicinsku dokumentaciju.

15. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je tužitelj u štetnom događaju 20.05.2016. zadobio prijelom 4. kosti zapešća lijeve šake. Nalaz i mišljenje vještaka sud ocjenjuje stručnim i objektivnim.

16. Vještak nalazi da je tužitelj zbog zadobivenih ozljeda trpio bolove jakog intenziteta oko 2 dana, srednje jakog intenziteta oko 8 dana, a manjeg intenziteta još oko 50 dana. Zaostali manji bolovi su trajnog karaktera i kao takvi se ubrajaju u pojačane napore. Prihvaćajući Nalaz i mišljenje vještaka o trajanju i intenzitetu fizičkih bolova, u skladu s odredbom čl.1100. st.1. i 2. ZOO-a, sud tužitelju po toj osnovi odmjerava pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 1.194,51 eura. Pri ovoj ocjeni sud je uzeo u obzir težinu pretrpljene ozljede, provedeni medicinski tretman, lokalitet i vrstu zadobivene ozljede.

17. Vještak nalazi da je tužitelj pretrpio tzv. primarni strah koji se javio u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti, a koji je bio jakog intenziteta i kratkotrajan. Takozvani sekundarni strah tj. strah koji se javlja radi tjelesnih ozljeda i brige za ishod liječenja je u jakom intenzitetu trajao 2 dana, u srednjem 3 dana a u manjem 10 dana S obzirom na jačinu i trajanje pretrpljenog straha kojeg vještak nalazi da je postojao kod tužitelja, u skladu s odredbom čl.1100. st.1. i 2. ZOO-a, sud tužitelju po toj osnovi odmjerava pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 796,34 eura.

18. Vještak nalazi da trajne posljedice umanjuju opću životnu i radnu sposobnost tužitelja za 3% u kojem omjeru su potrebni pojačani napori u svakodnevnom životu i radu. Sud je imajući u vidu opseg i manifestiranje ovog oblika smanjenja životnih aktivnosti, dob tužitelja koji je rođen 1980. i preostali očekivani životni i radni vijek, uzimajući u obzir i da je tužitelj po zanimanju ekonomist, ocijenio da je primjerena novčana naknada u skladu s odredbom čl.1100. st.1. i 2. ZOO-a, za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 796,34 eura.

19. Vodeći računa o svim tim okolnostima sud je na temelju čl. 1100. st.1. i 2. ZOO-a, utvrdio tužitelju pravičnu novčanu naknadu za povredu prava osobnosti kao neimovinsku štetu u iznosu od 2.787,18 eura.

20. Vještak nadalje navodi da je tuđa pomoć druge osobe bila tužitelju potrebna za vrijeme provedenog liječenja (mirovanje) kod kuće od 22.05.2016. do 16.06.2016., po 3 sata dnevno, nakon toga 60 dana po 1 sat dnevno. Tužitelj je morao mirovati i nije mogao raditi uobičajene poslove. Pomoć je bila potrebna za održavanje osobne higijene, pribavljanja hane i drugih svakodnevnih potreba. Na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka u pogledu potrebne satnice za pružanje tuđe pomoći i njege, koja je tužitelju bila potrebna u ukupnom trajanju od 138 sati, valjalo je tužitelju odmjeriti iznos od 439,58 eura, kako ga potražuje, pri čemu sud smatra da je opravdano primijeniti visinu cijene jednog neto sata za pružanje tuđe pomoći u iznosu od 3,19 eura. Pri tome sud uzima u obzir iskaz tužitelja kada navodi da mu je pomoć pružala supruga koja je išla u nabavku i kompletno brinula o kućanstvu.

21. Zatezne kamate na dosuđenu naknadu neimovinske štete teku od dana kada je tužitelj podnošenjem pisanog izvansudskog zahtjeva, odnosno podnošenjem tužbe pozvao tuženika da mu naknadi štetu (čl.1103. ZOO-a). U odnosu na imovinsku štetu sukladno odredbi čl.1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. Kada je sud iznos materijalne novčane štete za naknadu troškova tuđe pomoći i njege utvrdio prema cijenama na dan presuđenja, time je točno odredio i broj novčanih jedinica na koje glasi obveza dužnika, ovdje tuženika (čl.21. ZOO-a). Tim trenutkom nastupa i dospjelost utvrđenog iznosa naknade troškova tuđe pomoći i njege i tek se tada stvaraju pretpostavke za zakašnjenje tuženika.

22. Stoga je u odnosu na imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege, tužitelju tijek zatezne kamate dosuđen od dana donošenja ove presude do isplate. U odnosu na neimovinsku štetu, koja je tužitelju dosuđena, zbog povrede prava osobnosti tijek zatezne kamate je tužitelju dosuđen od 31.05.2018. budući da iz Odštetnog zahtjeva tužitelja proizlazi da je tada poslan tuženiku, a tuženik ne osporava da ga je tog dana i zaprimio.

23. Odluka o zateznoj kamati temelji se na čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41./08., 125/11. 78/15, 114/22 - dalje ZOO), te Uredbi o izmjenama Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj: 156/22).

24. Odluka o trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP-a, važećoj Odvjetničkoj Tarifi, a odnosi se na zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku, prema VPS od 3.226,77 eura i to za: sastav prijedloga za mirno rješenje spora u visini 100 bodova (Tbr. 28., 7. t.1.), sastav tužbe u visini 100 bodova (Tbr. 7. t.1.), za zastupanje na ročištima: 04.07.2019., 17.09.2019., 09.12.2019., 16.09.2021., 26.04.2024., 28.11.2024., za svako u visini 100 bodova, (Tbr. 9. t.1., 7. t.1.), za sastav podnesaka od: 21.06.2019., 29.08.2019., 22.11.2019., 22.04.2024., za svako u visini od 100 bodova (Tbr. 8. t.1., 7. t.1.), što ukupno iznosi 1.200 bodova, odnosno 2.400,00 eura, odmjerenih temeljem vrijednosti jednog boda od 2,00 eura. Ovako odmjerenom trošku valjalo je pridodati i PDV u visini 600,00, te trošak medicinskog vještačenja u visini od 146,00 eura, pa je ukupan parnični trošak tužitelju priznat u visini od 3.146,00 eura. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podneska od 09.09.2020., jer takav podnesak izvorno ne prileži spisu; 24.09.2019. jer nije bilo potrebno dostavljati dokaz o uplati predujma, budući je vidljiv u sudskom sustavu, te za sastav žalbe, jer s istom nije uspio. Odluka o zateznoj kamati na troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

25. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci ove presude, ocjenjujući da preostale navode stranaka i daljnju priloženu dokumentaciju nije potrebno posebno obrazlagati kraj utvrđenog činjeničnog stanja temeljem navedenog.

U Zagrebu 8. siječnja 2025.

Sudac:

Marina Braje Meznarić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 5 primjerka, u roku 15 dana, od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Tuženiku