REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-395/2022-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika CC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Antoniu Volareviću, odvjetniku iz Zagreba, Palmotićeva 4, protiv tuženika-protutužitelja Klinički bolnički centar Zagreb, [adresa], OIB: 46377257342, zastupan po punomoćniku BC, diplomiranom pravniku, zaposleniku tuženika, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. listopada 2024. u nazočnosti tužitelja-protutuženika osobno, punomoćnika tužitelja-protutuženika HC, odvjetnika te punomoćnika tuženika-protutužitelja BC, diplomiranog pravnika, sukladno odredbi čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), dana 8. siječnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  je

I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika koji glasi:

"I. Utvrđuje se da Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu, Klasa: 4.16.2.- 21/49-2, Broj: 03/013, kojom je tuženik KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB sa sjedištem u [adresa], OIB: 46377257342 otkazao ugovor o radu tužitelju FC, OIB: [osobni identifikacijski broj], nije dopuštena i da temeljem te odluke radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku vratiti tužitelja na posao, u roku od 8 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura, u roku od 8 dana."

II/ Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja koji glasi: "Sudski se raskida Ugovor o radu Klasa: 4.5.1.-18/6546-2, Broj: 02/22/(DK) od 16.10.2018. godine koji su sklopili tužitelj FC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao radnik i tuženik KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB, [adresa], OIB:46377257342 kao poslodavac s danom 08.02.2024. godine kao danom prestanka radnog odnosa."

III/ Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika koji glasi:

"Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju naknadu štete u iznosu od 4.300,00 eura sve uvećano za zakonske zatezne kamate od sudskog raskida pa do isplate."

Obrazloženje

1. Tužitelj-protutuženik FC (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi od 21. veljače 2022. navodi da je bio zaposlen kod tuženika-protutužitelja Klinički bolnički centar Zagreb (dalje u tekstu: tuženik) na radnom mjestu medicinska sestra-tehničar na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 16. listopada 2018. s mjestom rada na Klinici za unutarnje bolesti, Zavodu za endokrinologiju. Dana 10. siječnja 2022. tuženik je donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa bez otkaznog roka i prava na otpremninu. Protiv navedene odluke tužitelj je pravodobno dana 31. siječnja 2022. uložio zahtjev za zaštitu prava na koji tuženik nije odgovorio te stoga tužitelj traži sudsku zaštitu. Tužitelj ističe da je i prije upućivanja zahtjeva za zaštitu prava tužitelj dana 18. siječnja 2022. tuženiku uputio molbu u kojoj je istaknuo svoj socijalni status i u kojoj traži da se odluka o otkazu stavi izvan snage. Tuženik je tužitelju 7. veljače 2022. dostavio odluku kojom molbu odbija, a iz koje proizlazi da navedenu molbu tuženik tretira kao zahtjev za zaštitu prava, iako je tužitelj zahtjev za zaštitu prava podnio 31. siječnja 2022. Tužitelj ističe da je odluka o otkazu nezakonita, s obzirom da iz iste proizlazi da je tuženik 28. studenoga 2021. došao do saznanja za tešku povredu obveza iz radnog odnosa, a odluku o otkazu je donio 10. siječnja 2022., odnosno protekom roka od 15 dana iz čl. 116 st. 2 Zakona o radu. Tužitelj također ističe da je tuženik povrijedio obvezu savjetovanja s radničkim vijećem, s obzirom da se isto usprotivilo izvanrednom otkazivanju ugovora o radu, a tužitelj uopće nije bio izviješten o postupku savjetovanja s radničkim vijećem niti je upoznat s njihovom odlukom. U odnosu na razloge otkazivanja ugovora o radu tužitelj ističe da isti ne opravdavaju donošenje odluke o izvanrednom otkazu, s obzirom da je tužitelj od poslodavca dobio zaporku i pravo pristupa informatičkim servisima tuženika. Od poslodavca nije dobio pisanu ili usmenu zabranu vršenja uvida u podatke informatičkog sustava niti obavijest o ograničenjima. Tužitelju je bio dozvoljen pristup svim podatcima u sustavu, a ukoliko je poslodavac htio zabraniti tužitelju pristup određenim kategorijama podataka bio je ovlašten to učiniti, odnosno bio je dužan na adekvatan i jasan način tužitelju navesti da postoje ograničenja u pristupu pojedinim podatcima. Tuženik nije naveo iz kojih razloga tužitelj nije smio pristupati podatcima pacijenata s Covid odjela niti se u tom smislu poziva na bilo kakve propise ili interne akte radi kojih bi pristup podatcima bio nezakonit. Tužitelj ističe da bi otkaz trebao biti krajnja mjera koja je dopuštena samo ako druge mjere nisu dostatne, a tužitelj smatra da nije znao da uvidom u sustav radi nešto nedozvoljeno, te stoga povreda ne može imati karakter teške povrede koja bi opravdavala donošenje odluke o otkazu. Tužitelj nije znao da radi nešto protupravno, a tuženik je tužitelja trebao jasno i nedvosmisleno upozoriti na zabranu pristupanja dokumentaciji. Dva upozorenja koja poslodavac navodi u odluci nemaju veze sa odlukom o otkazu i izrečena su iz sasvim drugih razloga, a tužitelj ista nije osporavao jer protiv upozorenja nije predviđeno pravo podnošenja pravnih lijekova. Slijedom navedenog tužitelj predlaže donijeti presudu kao pod točkom I/ izrijeke.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor prekluzije, s obzirom da tužitelj nije zatražio sudsku zaštitu u roku iz čl. 133 Zakona o radu. Nije sporno da je tužitelj radio kod tuženika te da mu je odlukom o otkazu od 10. siječnja 2022. izvanredno otkazan ugovor o radu. Nisu osnovani navodi tužitelja da je tuženik prekoračio rok iz čl. 116 st. 2 Zakona o radu, budući da je očitom omaškom u odluci o otkazu navedeno da je tuženik za povredu saznao 28. studenoga 2021., dok iz sve ostale dokumentacije proizlazi da je to bilo 28. prosinca 2021. Naime, tako proizlazi iz Odluke o privremenom udaljenju od 29. prosinca 2021., iz zapisnika o uzimanju obrane od 29. prosinca 2021. te ostalih dopisa, iz čega proizlazi da je odluka o otkazu donesena u zakonskom roku. Nije životno i logično da bi poslodavac u slučaju saznanja za ovako teške povrede obveze iz radnog odnosa čekao više od mjesec dana da započne proceduru otkazivanja, već upravo iz spisa proizlazi da je u samoj odluci o otkazu došlo do pogreške u navođenju datuma saznanja za istu, a iz dokumentacije proizlazi da je tuženik odmah reagirao i započeo proceduru otkazivanja. Tuženik ističe da je prije donošenja odluke o otkazu proveo postupak savjetovanja s radničkim vijećem, koje se usprotivilo odluci, međutim nije dalo konkretne razloge zbog kojih se protivi te je navelo da ne ulazi u meritum predmeta. Stoga je poslodavac utvrdio da je protivljenje radničkog vijeća očito neutemeljeno, te je unatoč tome donio odluku o otkazu. Tuženik dalje ističe da je prema Zakonu o sestrinstvu medicinska sestra u provođenju svoje djelatnosti dužna primjenjivati svoje najbolje stručno znanje, poštujući načela prava pacijenata, etička i stručna načela koja su u funkciji zaštite stanovništva i svakog pacijenta osobno. Svakom radniku tuženika je u svako doba omogućen pristup internim aktima, između ostalog i aktu Medicinska dokumentacija u kojem se navodi da pristup medicinskoj dokumentaciji ostvaruju svi korisnici BIS sustava na osnovu dodijeljenih prava, a temeljem svoje radne pozicije kod tuženika. Isto tako je propisano da korisnici BIS sustava koji prema svojim radnim dužnostima obavljaju rad na drugim klinikama tuženika, ostvaruju pravo i razinu pristupa medicinskoj dokumentaciji pacijenata klinike na kojoj u tom vremenu obavljaju spomenute dužnosti. Za prikupljanje i obradu svakog zdravstvenog podatka mora postojati zakonita svrha i cilj prikupljanja što tužitelj nije imao. Tuženik je utvrdio da je tužitelj u razdoblju od svibnja 2021. pa do prosinca 2021. nezakonito i kontinuirano pristupao podatcima i medicinskoj dokumentaciji isključivo pacijenata na Covid odjelu. Tužitelj je tako nezakonito pristupio i otvorio 248 medicinskih dokumenata pacijenata za 140 pacijenata s dijagnozom Covid-19, a u neke nalaze uvid je izvršio više puta. Dalje se navodi da tužitelj u periodu od svibnja do prosinca 2021. nije radio sa pacijentima oboljelim od bolesti Covid-19 niti je to bila njegova radna pozicija na temelju koje bi imao pravo pristupati toj medicinskoj dokumentaciji. Bez obzira na razloge radi kojih je tužitelj neovlašteno pristupao medicinskoj dokumentaciji, radnje tužitelja nisu izolirani slučaj jer se to odvijalo kontinuirano tijekom nekoliko mjeseci. I samo radničko vijeće u svom očitovanju utvrđuje da činjenica da je tužitelj uz dodijeljenu lozinku mogao pristupiti tim podatcima tužitelju ne daje automatsko pravo pristupa tim podatcima, čime ne spori protupravnost postupanja tužitelja. Tužitelj se također prije otkazivanja ugovora o radu obratio tuženiku sa zahtjevom od 5. listopada 2021. u kojem se decidirano poziva na propise o zaštiti osobnih podataka navodeći da obrada njegovih podataka bez suglasnosti tužitelja nije dopuštena od strane tuženika, a što se odnosilo na podatke o cijepljenju protiv Covid-19. Tužitelj na taj način traži primjenu dvostrukih standarda, jedan u odnosu na sebe i svoje osobne podatke, a drugi u odnosu na podatke pacijenata koji se nalaze na liječenju kod tuženika. Tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tuženik je u podnesku od 8. veljače 2024. podredno istaknuo protutužbeni zahtjev na sudski raskid ugovora o radu s danom 8. veljače 2024., ističući da je došlo do gubitka povjerenja tuženika u tužitelja te da nastavak radnog odnosa nije moguć, radi čega predlaže da sud, za slučaj da se prihvati tužbeni zahtjev tužitelja, odredi sudski raskid ugovora o radu. Nadalje, s obzirom da je tuženik istaknuo protutužbeni zahtjev na sudski raskid ugovora o radu, tužitelj je podredno istaknuo zahtjev za naknadu štete uslijed sudskog raskida u visini četiri plaće, odnosno u iznosu od 4.300,00 eura, sve uvećano za zakonske zatezne kamate.

4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi: izvršen je uvid u zahtjev za zaštitu prava (str. 6-7, 33 spisa), u odluku o otkazu ugovora o radu (str. 8-9, 28-32 spisa), u zahtjev za zaštitu prava od 31. siječnja 2022. (str. 10-14, 38-42 spisa), u odluku o zahtjevu za zaštitu prava od 31. siječnja 2022. (str. 17-18, 34-35 spisa), u ugovor o radu (str. 44 spisa), u odluku o privremenom udaljenju radnika s mjesta rada od 29. prosinca 2021. (str. 45 spisa), u zapisnik od 29. prosinca 2021. (str. 46 spisa), u dopis radničkom vijeću (str. 48-50 spisa), u dopis radničkog vijeća (str. 51-52 spisa), u naloge o upućivanju na mjesto rada (str. 53-54 spisa), u zahtjev za dostavu pisanog odgovora (str. 55-56 spisa), u upozorenja na obveze iz radnog odnosa (str. 57, 58-59 spisa), u izjavu OC (str. 60 spisa), u dokument tuženika pod nazivom Medicinska dokumentacija - pravo pristupa i povjerljivost medicinske dokumentacije vođene u elektroničkom obliku u bolničkom informacijskom sustavu (str. 61-64 spisa), u pregled dokumenata pacijenata (str. 68-182 spisa), u zahtjev za zaštitu prava na odluku o privremenom udaljenju (str. 183 spisa), u Sustav upravljanja sigurnošću (str. 185-187 spisa), saslušani su svjedoci ĐC (str. 198-199 spisa), OC (str. 200- 201 spisa), KC (str. 206-207 spisa), JC (str. 208 spisa), PC (str. 219 spisa), SC (str. 220-221 spisa) te tužitelj FC kao parnična stranka (str. 208-210 spisa).

5. Slijedom svih izvedenih dokaza sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan iz slijedećih razloga.

6. U odnosu na prigovor prekluzije istaknut od strane tuženika, sud je utvrdio da je tužitelj u više navrata uložio zahtjev za zaštitu prava protiv odluke o izvanrednom otkazu. Iz odluke o izvanrednom otkazu i dostavnice proizlazi da je tužitelj odluku o otkazu zaprimio dana 14. siječnja 2022. (preslika povratnice sa str. 32 spisa). Iz spisa dalje proizlazi da je tužitelj protiv te odluke uložio zahtjev za zaštitu prava dana 18. siječnja 2022. (str. 6-7 spisa). Nadalje, spisu prileži i zahtjev za zaštitu prava od 31. siječnja 2022. te zahtjev za zaštitu prava od 28. siječnja 2022. kojeg je podnio odvjetnik Ivan Vuković u ime tužitelja. Nadalje, iz spisa proizlazi da je tuženik svojom odlukom od 31. siječnja 2022. odbio tužiteljev zahtjev za zaštitu prava kojeg je podnio 18. siječnja 2022. Navedenu odluku tužitelj je zaprimio dana 7. veljače 2022. prema spisu priležećoj povratnici (str. 35 spisa). S obzirom na navedeni datum za tužitelja je počevši od 8. veljače 2022. počeo teći rok za podnošenje tužbe sudu, koji rok nije istekao do 21. veljače 2022. kada je podnesena tužba. Iz izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužba pravodobna i dopuštena, a prigovor tuženika neosnovan, sve sukladno odredbi čl. 133 st. 1 i 2 Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje u tekstu: ZR). Naime, za rješenje ovog spora nije odlučno to što je tužitelj u više navrata podnio zahtjev za zaštitu prava, te iako su svi zahtjevi podneseni unutar roka iz čl. 133 st. 1 ZR-a, za tužitelja se ne produžuje rok za podnošenje tužbe sudu, budući da je tuženik odgovorio na prvi podneseni zahtjev za zaštitu prava svojom odlukom od 31. siječnja 2022., koju je tuženik uredno zaprimio 7. veljače 2022., te je počevši od tog roka za tužitelja počeo teći rok za podnošenje tužbe sudu koji se naknadnim podnošenjem zahtjeva za zaštitu prava ne može produžiti. Međutim, kao što je to ranije navedeno, tužitelj je pravodobno podnio tužbu u odnosu na rok koji se veže uz odluku tuženika o zahtjevu za zaštitu prava, te je stoga utvrđeno da je prigovor prekluzije neosnovan.

7. Nadalje, u odnosu na prigovor tužitelja da je prije donošenja odluke o otkazu tuženik povrijedio obvezu savjetovanja s radničkim vijećem iz čl. 150 ZR-a, a na što sud pazi po službenoj dužnosti, valja navesti da je iz dopisa radničkom vijeću od 31. prosinca 2021. vidljivo da je tuženik zatražio savjetovanje s radničkim vijećem prije donošenja odluke o otkazu, a koje vijeće se očitovalo svojom odlukom od 5. siječnja 2022. Iako se radničko vijeće usprotivilo odluci o otkazu, odluka o otkazu nije ništetna prema odredbi čl. 150 st. 12 ZR-a, budući da tuženik nije dužan prihvatiti očitovanje radničkog vijeća te je ovlašten unatoč protivljenju istog donijeti odluku o otkazu.

8. Iz odluke o otkazu ugovora o radu proizlazi da je u odnosu na tužitelja 10. siječnja 2022. donesena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Iz obrazloženja odluke o otkazu proizlazi da je tuženik 28. studenoga 2021. došao do saznanja da je tužitelj počinio tešku povredu obveza iz radnog odnosa na način da je putem dodijeljene zaporke nezakonito pristupao podatcima i medicinskoj dokumentaciji velikog broja pacijenata. Uvidom u BIS sustav tuženik je utvrdio da je tužitelj pristupao medicinskoj dokumentaciji isključivo pacijenata na Covid odjelima te je u periodu od svibnja 2021. do prosinca 2021. nezakonito pristupio i otvorio 248 medicinskim dokumenata za 140 pacijenata. Tužitelj se u obrani očitovao na način da je pristupao nalazima jer ga je to zanimalo, jer ga je bilo strah da se cijepi te je htio vidjeti koliko Covid pacijenata je prethodno cijepljeno. Nije gledao svaki dan, bio je radoznao i nije imao osjećaj da radi nešto protupravno. Tužitelj je izjavio da mu je 27. prosinca 2021. oduzeta zaporka za pristup Covid pacijentima te da je 29. prosinca 2021. tuženik donio odluku o privremenom udaljenju tužitelja sa mjesta rada. U odluci o otkazu se dalje navodi da pravo pristupa medicinskoj dokumentaciji u elektronskom obliku ostvaruju svi korisnici BIS sustava na osnovu dodijeljenih prava, a temeljem svoje radne pozicije kod tuženika. Nadalje, korisnici BIS sustava koji prema svojim radnim dužnostima obavljaju rad na drugim klinikama tuženika, ostvaruju pravo i razinu pristupa medicinske dokumentacije pacijenata klinike na kojoj u tom vremenu obavljaju spomenute dužnosti. Tužitelj u periodu od svibnja do prosinca 2021. nije radio s pacijentima na Covid odjelima niti je to bila njegova radna pozicija, te nije imao pravo pristupa medicinskoj dokumentaciji pacijenata na Covid odjelima. Tužitelj nije imao zakonitu svrhu za prikupljanje i obradu zdravstvenih podataka čime je počinio tešku povredu obveze iz radnog odnosa. Iz odluke dalje proizlazi da je tužitelj pristupao podatcima kontinuirano tijekom par mjeseci. Tuženik navodi da je tužitelj već ranije upozoren na obveze iz radnog odnosa te da se radi o učestalom kršenju radnih obveza i odbijanju tužitelja da promijeni svoje ponašanje. U odluci se dalje navodi da je tuženik u potpunosti izgubio povjerenje u tužitelja u mjeri da nastavak radnog odnosa nije moguć. Dalje je navedeno da je prije donošenja odluke o otkazu provedeno savjetovanje s radničkim vijećem, a da protivljenje radničkog vijeća očito nije utemeljeno, te je stoga tuženik donio predmetnu odluku o otkazu.

9. U odnosu na navode tužitelja da je odluka o otkazu nezakonita iz procesno pravnih razloga, budući da je tuženik promašio rok iz čl. 116 st. 2 ZR-a za donošenje odluke o otkazu, tuženik ističe da je u odluci o otkazu omaškom naveden datum 28. studenoga 2021. kao dan saznanja za povredu obveze iz radnog odnosa, iako je u stvari trebalo navesti 28. prosinca 2021., a što proizlazi iz ostale dokumentacije. Sud je u odnosu na navedeno izvršio uvid u odluku o privremenom udaljenju radnika s mjesta rada, iz koje proizlazi da je na temelju te odluke tužitelj privremeno udaljen s mjesta rada do okončanja postupka utvrđivanja povrede obveze iz radnog odnosa. Iz obrazloženja te odluke proizlazi da je tuženik 28. prosinca 2021. došao do saznanja da je tužitelj počinio povredu obveze iz radnog odnosa. Isti datum naveden je i u zapisniku od 29. prosinca 2021. u kojem je tužitelj pozvan na iznošenje obrane. U tom zapisniku je također navedeno da je tužitelju dana 27. prosinca 2021. oduzeta lozinka za pristup Covid pacijentima. Tužitelj u svom iskazu nije osporio navode koji proizlaze iz tog zapisnika, te ujedno proizlazi da je zapisnik potpisan od strane tužitelja, što tužitelj nije osporio. Nadalje, iz iskaza svjedokinje ĐC proizlazi da je navedena svjedokinja izviještena 27. ili 28. prosinca 2021. o tome da je tužitelj vadio podatke pacijenata s Covid odjela. O tome su je izvijestili kolege koji su radili s tužiteljem u trijažnom kontejneru. S obzirom na sve navedeno, sud je utvrdio da je tuženik doista 28. prosinca 2021. saznao za povredu obveze iz radnog odnosa, odnosno najranije 27. prosinca 2021. kada je prema navodima tužitelja tužitelju uskraćen pristup dokumentaciji pacijenata s Covid odjela, te da je doista riječ o omašci kada se u odluci o otkazu navodi da tuženikova saznanja sežu od 28. studenoga 2021. Naime, iz dokumentacije koja prileži spisu je razvidno da je tuženik odmah reagirao na način da je donio odluku o privremenom udaljenju tužitelja te uskraćivanju zaporke, kao i to da je pokrenuo postupak savjetovanja s radničkim vijećem, te stoga nije životno i logično niti je realno da bi tuženik bez ikakve poduzete aktivnosti čekao period od mjesec dana, nakon čega bi pokrenuo proceduru otkazivanja ugovora o radu. Uz datum 28. studenoga 2021. ne veže se niti jedan dokument niti događaj, niti tužitelj u svom iskazu navodi da mu je toga dana uskraćena lozinka, što znači da je relevantan datum 28. prosinca 2021., te da stoga odluka o otkazu nije donesena izvan roka iz čl. 116 st. 2 ZR-a, te da stoga nije nepravodobna.

10. U ovom spisu među strankama nije sporno da je tužitelj obavljao kod tuženika poslove medicinske sestre – tehničara, broj radnog mjesta 2013, a na temelju ugovora o radu od 16. listopada 2018.

11. Spisu prileži odluka tuženika od 29. prosinca 2021. iz koje proizlazi da je na temelju te odluke tužitelj privremeno udaljen s mjesta rada. Iz obrazloženja odluke proizlazi da je tuženik 28. prosinca 2021. došao do saznanja da je tužitelj počinio tešku povredu obveza iz radnog odnosa na način da je putem dodijeljene zaporke kojom ostvaruje pravo pristupa informatičkim servisima tuženika samo za djelokrug svog rada, neovlašteno pristupao podatcima i nalazima velikom broju pacijenata. U obrazloženju se dalje navodi da je tuženik odmah po prijavio pokrenuo postupak utvrđivanja težine povreda obveza iz radnog odnosa, a odluka se donosi u svrhu zaštite tuženika od daljnjih negativnih posljedica i nanošenja štete.

12. U odnosu na postupanje tuženika sukladno odredbi čl. 119 st. 2 ZR-a sud je izvršio uvid u zapisnik od 29. prosinca 2021. iz kojeg proizlazi da je tužitelj pozvan u odjel za upravljanje ljudskim resursima te je upoznat sa povredama koje mu se stavljaju na teret, a u odnosu na koje je tužitelj naveo da je pristupao nalazima Covid pacijenata iz razloga jer ga je to zanimalo, bilo ga je strah da se cijepi, a ljudi svašta pričaju, htio je vidjeti koliko Covid pacijenata je prethodno cijepljeno. Na upit zašto je u nalaze pacijenata ulazio preko 500 puta, a u nalaze nekih pacijenata i više puta, rekao je da se to nakupilo jer radi svaki dan, ali nije gledao svaki dan. Tužitelj je izjavio da nije imao osjećaj da radi nešto protupravno niti da mu je poznato da bi time počinio tešku povredu obveze iz radnog odnosa. U zapisniku se još navodi da je tužitelju 27. prosinca 2021. oduzeta zaporka za pristup Covid pacijentima. Još je izjavio da nije prosljeđivao niti zapisivao podatke o Covid pacijentima. Tužitelj je u svom iskazu potvrdio činjenicu da je saslušan u pravnoj službi tuženika i da je tamo naveo da je pristupao sustavu BIS. Iz izvedenog dokaza sud je utvrdio da je tuženik prije donošenja odluke o otkazu tužitelj pozvao na iznošenje obrane, odnosno da je u cijelosti postupio sukladno odredbi čl. 119 st. 2 ZR-a.

13. Spisu prileže tužiteljevi zahtjevi za zaštitu prava, u kojima tužitelj u bitnome navodi kao u tužbi i tijekom postupka. Ranije je utvrđeno da su isti pravodobno podneseni. Nadalje, uvidom u odluku tuženika od 31. siječnja 2022. je razvidno da je tuženik istom odlukom odbio tužiteljev zahtjev za zaštitu prava. Kao što je ranije navedeno tužitelj je tu odluku zaprimio 7. veljače 2022.

14. Spisu prileži dopis tuženika od 31. prosinca 2021. koji je upućen radničkom vijeću, a u kojem se traži savjetovanje u pogledu namjeravane odluke o otkazu. Iz dopisa je vidljivo da su u njemu navedene sve okolnosti radi kojih se namjerava otkazati tužiteljev ugovor o radu. Iz dopisa radničkog vijeća od 5. siječnja 2022. je vidljivo da je radničko vijeće uskratilo suglasnost za otkaz uz obrazloženje da osuđuje ponašanje tužitelja, da iako je tužitelj imao pristup medicinskoj dokumentaciji to mu ne daje pravo pristupa navedenom. Radničko vijeće smatra da je tuženik mogao primijeniti blažu mjeru, bez ulaženja u daljnji meritum predmeta, i to zbog tužiteljeve mladosti i uvjerenja te neznanja i neupućenosti. Radničko vijeće ističe da poslodavac nije tužitelja pravno uputio na posljedice korištenja podataka koji su mu bili dostupni. Također smatraju da je odgovorna osoba Covid odjela u odnosu na tužitelja trebala zatražiti ukidanje pristupa podatcima pacijenata tog odjela nakon premještanja tužitelja sa odjela. Stoga su predložili izricanje blaže kazne.

15. Spisu prileže nalozi o upućivanju na mjesto rada od 26. veljače 2021. i 14. travnja 2021. iz kojih proizlazi da je tužitelj prema nalogu od 26. veljače 2021. upućen na mjesto rada u Odjel intenzivne i postintenzivne skrbi Klinike za plućne bolesti Jordanovac (Covid-19) počevši od 1. ožujka 2021. Iz naloga od 14. travnja 2021. proizlazi da se tužitelj s danom 15. travnja 2021. upućuje na radno mjesto medicinske sestre – tehničara u Kliniku za unutarnje bolesti, Zavoda za endokrinologiju.

16. Nadalje, spisu prileži Zahtjev za dostavu pisanog odgovora o davanju osobnih podataka od 5. listopada 2021., iz kojeg je razvidno da se tužitelj poziva na propise o zaštiti osobnih podataka te traži odgovore od tuženika vezano uz pitanju zaštite osobnih podataka, a s obzirom na obvezno cijepljenje i testiranje na bolest Covid-19. U odnosu na navedeni zahtjev tužitelj je u svom iskazu naveo da ga je osobno potpisao, međutim da tekst zahtjeva nije sastavljao već mu je netko uručio, a on ga je potpisao.

17. Spisu prileže dva upozorenja na obveze iz radnog odnosa, jedno od 17. lipnja 2019., a drugo od 13. listopada 2021., koja upozorenja nisu relevantna za rješenje ovog spora, s obzirom da se ne radi o odluci o otkazu zbog skrivljenog ponašanja radnika. Isto tako nije relevantna izjava OC od 9. travnja 2021. o problemu u noćnoj smjeni tužitelja, s obzirom da isti događaj nije okolnost na temelju koje je tužitelju izvanredno otkazan ugovor o radu.

18. U odnosu na pravila prema kojima se djelatnici rukovode kada pristupaju medicinskoj dokumentaciji pacijenata tuženik je dostavio u spis dokument pod nazivom Medicinska dokumentacija – Pravo pristupa i povjerljivosti medicinske dokumentacije vođene u elektroničkom obliku u bolničkom informacijskom sustavu. Pod točkom 4.3.1.a je navedeno da pristup i razinu prava pristupa medicinskoj dokumentaciji pacijenata na klinici ostvaruju korisnici s klinike na osnovu adekvatnog pismenog zahtjeva koji se temelji na parametrima zavisnim o radnoj poziciji zaposlenika. Isto je propisano da vanjski suradnici (specijalizanti, stažisti, znanstveni novaci i dr.) dodijeljenu razinu prava pristupa medicinskoj dokumentaciji u BIS-u ostvaruju u vremenskom periodu boravka u KBC-u Zagreb. Prema točki 4.3.1.b korisnici koji prema svojim radnim dužnostima obavljaju rad na drugim klinikama KBC-a Zagreb, ostvaruju pravo i razinu pristupa medicinskoj dokumentaciji pacijenata klinike na kojoj u tom vremenu obavljaju spomenute dužnosti (dežurstvo na odjelu, rad u ambulantama i dr.).

19. U odnosu na povrede obveza iz radnog odnosa koje se tužitelju stavljaju na teret sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka i tužitelja kao parnične stranke.

20. Iz iskaza svjedokinje ĐC u bitnome proizlazi da je svjedokinja u vrijeme otkazivanja o radu bila zaposlena kao glavni koordinator za trijažu. Tužitelj joj je dodijeljen počevši od 1. listopada 2021. na radnom mjestu trijaže. Bila je tužitelju nadređeni djelatnik. Zadatak tužitelja je bio da u kontejneru mjeri pacijentima temperaturu, te da provjerava jesu li osobe koje dolaze u izolaciji ili ne. Svjedokinja ima pristup u BIS sustav samo sukladno njenom radnom mjestu. Djelatnik je ovlašten sukladno svom radnom mjestu pristupati u medicinske podatke za pacijente. Navodi da ne može pristupiti podatcima pacijenata s drugih odjela, nije to ni pokušavala jer zna da su podatci zaštićeni. U srednjoj školi uče o tome da se ne smije gledati dokumentacija pacijenata koji nisu na njihovom odjelu. Navedeno je i propisano jer imaju pristup mreži Alfresco, gdje su navedeni zakoni, a što je dostupno svakom djelatniku. Svjedokinja je jedno jutro u prosincu 2021. izviještena od strane djelatnika koji su radili s tužiteljem u kontejneru da je tužitelj toga jutra došao znatno ranije te da vadi podatke pacijenata s Covid odjela. O tome je obavijestila nadređenu VC. To su svjedokinji rekle osobe koje su radile u kontejneru, kojeg je trebalo otvoriti, međutim tužitelj je vadio podatke o pacijentima s Covid odjela. To je bilo 27. ili 28. prosinca 2021. Uvriježeno je pravilo da se ne može gledati dokumentacija pacijenata drugih odjela, a to se nalazi i na Alfrescu. U kontejneru je bilo prisutno računalo, a provjera pacijenta prilikom trijaže također se odvijala pristupom u BIS sustav. Postupak trijaže radio se prema naputcima stožera. Provjeravala se temperatura i izolacija, imali su papirnati obrazac gdje su pisali ime i prezime te je nakon provjere pacijent s obrascima mogao ući u bolnicu. Svjedokinja navodi da je prije dolaska na trijažu tužitelj radio u Klinici za unutarnje bolesti, a nema saznanja o tome da je radio na Covid odjelu.

21. Svjedokinja OC u svom iskazu u bitnome navodi da je ona bila glavna sestra Klinike za unutarnje bolesti za vrijeme tužiteljevog otkaza. Tužitelj je radio u Klinici za unutarnje bolesti do pred kraj 2021., te u 10. mjesecu biva premješten na trijažu. Zna da svaki djelatnik dobiva šifru za pristup BIS-u, to se odnosi samo na pacijente odjela, odnosno klinike na kojoj djelatnik radi. Pomoću te šifre ne može se pristupiti pacijentima drugih klinika, osim ako se djelatnik ne premjesti. Uz pomoć šifre imaju pristup samo pacijentima koji se liječe na njihovoj klinici. Zna da je tužitelj negdje u travnju ili svibnju bio na mjesec dana bio premješten na Covid odjel, te je nakon toga vraćen na Kliniku za unutarnje bolesti. To da se ne može pristupiti podatcima pacijenata drugih klinika je navedeno i na Alfrescu. Glavna sestra prilikom zapošljavanja novog djelatnika upućuje na propise sa Alfresca. Djelatnik trijaže nikako nema ovlast pregledavati dokumentaciju pacijenata Covid odjela ili bilo kojeg drugog odjela. Sama mogućnost pristupa toj dokumentaciji ne daje tužitelju pravo da tome pristupi. U srednjoj školi imaju kodeks medicinskih sestara koji dobivaju u komori i prema kojem moraju štititi prava pacijenata. Nemaju pravo ulaziti u podatke pacijenata, osim onih o kojima brinu. Svjedokinja ne zna mogu li djelatnici pristupiti podatcima pacijenata drugih odjela.

22. Svjedokinja KC u svom iskazu u bitnome navodi da je kratko vrijeme bila radni kolega sa tužiteljem. Navodi da ima lozinku za BIS sustav i pristupa podatcima koji su joj potrebni za posao. Ima pristup podatcima o pacijentima koji se liječe na Zavodu za endokrinologiju na kojem radi. Pristupa podatcima koji su nužni u obavljanju posla. Nije upoznata s internim aktom koji regulira pristup BIS sustavu, ali one ne može pristupiti podatcima pacijenata koji se ne liječe na njenom odjelu. Nikada nije ni pokušavala pristupiti podatcima pacijenata drugih klinika i zavoda. Prema njenim saznanjima ne mogu svi pristupiti podatcima za sve pacijente. Ako bude raspoređena na drugo radilište, tada se traži odobrenje za pristup podatcima. Od strane poslodavca nije posebno upozorena da ne smije pristupati podatcima pacijenata drugih klinika i zavoda. Provodile su se edukacije vezane uz korištenje BIS sustava. Poslodavac nije upozorio na posljedice ako bi se pristupilo tim podatcima, ali oni su zapravo znali da ne smiju pristupati podatcima koji se ne tiču njihovog posla. Događa se da kod tuženika leže razno razne poznate ličnosti, političari i slično, i zna se da se podatcima ne smije pristupiti, a ujedno znaju da informatičari mogu vidjeti kojim podatcima pristupaju. Nema pristup podatcima pacijenata u čijem liječenju ne sudjeluje.

23. Svjedok JC u svom iskazu navodi da je kod tuženika radio od 15. rujna 2020. do kraja rujna 2022. Dobio je lozinku za pristup BIS sustavu. Bio je raspoređen na objedinjeni hitni bolnički prijem, mogao je pristupati svim podatcima o pacijentima tog odjela. Često je rodbina znala doći i tražiti podatak o nekoj osobi, gdje se nalazi, nakon čega je svjedok ušao u BIS sustav i mogao je vidjeti na kojem odjelu je raspoređena ta osoba. Imao je pravo pristupa svim pacijentima koji su se liječili kod tuženika, neki nalazi bili su zaključani i nisu se mogli vidjeti, a velika većina podataka bila je dostupna. Bili su mu dostupni i podatci o pacijentima koji nikada nisu liječeni u njegovom odjelu. Prilikom davanja lozinke tuženik ga nije upozorio u kojem opsegu može pristupiti podatcima. Opće je poznata stvar da zdravstveni djelatnici informacije o pacijentima ne dijele. Nije upoznat sa pisanim aktom koji bi regulirao pravila vezana za pristup BIS sustavu niti ga je poslodavac upoznao s takvim aktom niti upozorio na eventualne štetne posljedice. Još navodi da nikada nije imao potrebu pristupati podatcima o pacijentima, ako to nije bilo u poslovne svrhe.

24. Svjedokinja PC u svom iskazu u bitnome navodi da je u periodu od mjesec dana radila s tužiteljem na Covid odjelu. Navodi da svaki djelatnik ima šifru za pristup BIS sustavu koju je dužan čuvati. Uz pomoć te šifre pristupa podatcima pacijenata sa njenog odjela. Prema njenim saznanjima ne smije pristupati podatcima pacijenata drugih odjela. Misli da im je poslodavac dao odredbu vezano za zaštitu osobnih podataka. Nije niti pokušavala pristupiti podatcima pacijenata drugih klinika niti im pristupa. Covid odjel bio je ustrojen na poseban način te je bio omogućen pristup podatcima za sve pacijente. Ne zna je li tehnički moguće pristupiti podatcima pacijenata drugih odjela jer to nije niti pokušavala. Ne zna kako se zove akt koji regulira pristup sustavu BIS, prilikom edukacije o BIS-u su ih upućivali u sadržaj tog akta. Zna da se novim djelatnicima objašnjavaju pravila sustava BIS. Misli kao zdravstvena radnica da bi uvid u medicinsku dokumentaciju pacijenta u čijem liječenju ne sudjeluje predstavljalo povredu osobnih podataka.

25. Svjedokinja SC u svom iskazu u bitnome navodi da je u vrijeme donošenja odluke o otkazu obnašala funkciju predsjednice radničkog vijeća. Osudili su ponašanje tužitelja, nisu ulazili u meritum i smatrali su da je poslodavac mogao izreći blažu mjeru. U većem broju slučajeva radilo se o mlađim osobama koje su povodljive, a zdravstvene ustanove su tada radile u izuzetno teškim uvjetima na vrhuncu Covid epidemije. Uzeli su u obzir okolnost da se radilo o izuzetno zahtjevnom periodu, te da se možda iz tog razloga tužitelj doveo u situaciju u koju se doveo. Nisu ocjenjivali da li postupanje tužitelja predstavlja kazneno djelo ili neko protupravno ponašanje. U slučaju Covid odjela radnici su imali pristup široj medicinskoj dokumentaciji i za pacijente koji se nisu liječili na njihovom odjelu. Inače postoje ograničenja u pristupu informacijama s obzirom na radilište i hijerarhiju. Nije upućena postoji li akt koji to regulira, interni akti objavljeni su na web stranici. Prema saznanjima svjedokinje djelatnici jedne klinike ne mogu pristupati podatcima o pacijentima druge klinike, oni to ne bi smjeli, a ne zna mogu li to tehnički napraviti. Još navodi da nisu imali dokaz o pisanim upozorenjima koji su dani tužitelju. Ne zna zašto tužitelju nije skinuto ovlaštenje pristupa pacijenata Covid odjela nakon odlaska sa Covid odjela. Radničko vijeće je smatralo da poslodavac u budućnosti treba komunicirati sve pravne posljedice vezano uz njegovo djelovanje. Osobno ističe da ne bi pristupala podatcima drugih pacijenata ako to nije u svrhu njenog posla te da jedino pristupa podatcima o pacijentima ako je to vezano uz njeno radno mjesto.

26. Tužitelj u svom iskazu navodi da je imao pristup svim podatcima o pacijentima koji su bili liječeni kod tuženika. Navodi da je sa Zavoda za endokrinologiju premješten na Covid odjel gdje je uz pomoć lozinke mogao pristupati podatcima o pacijentima, a ujedno je i dalje mogao pristupati podatcima pacijenata Zavoda za endokrinologiju. Nakon toga prebačen je na trijažu te je dalje imao omogućen pristup podatcima pacijenata sa endokrinologije i Covid odjela. Ne osporava da je pristupao podatcima kao što je rečeno, to je činio zbog vlastitog straha od cijepljenja jer se nije cijepio, i kada je došlo pravilo o obveznom cijepljenju, odnosno testiranju, prvih dana se nije htio testirati. Nisu ga pustili u bolnicu te je na neki način prosvjedovao protiv pravila o cijepljenju i testiranju. Nakon toga prihvatio je obvezu testiranja. Pazio je da se ne zarazi te je uočio da se nije teže razbolio u odnosu na osobe koje su cijepljene. Smatra da ga je uprava uzela na zub zbog svog revolta protiv cijepljenja i testiranja. Navodi da su u okviru obrazovanja upoznati sa obvezom čuvanja tajne. Nitko ga posebno nije upozorio na opseg korištenja BIS sustava. Negdje prije Nove godine po njega je došla sestra ĐC koja ga je poslala sestri VC, a ona pravnoj službi na razgovor. Nakon toga je suspendiran. Prilikom pristupa BIS sustavu nije imao osjećaj da radi nešto što ne smije raditi. Nikome nije prosljeđivao podatke u koje je izvršio uvid. Ne sjeća se da ga je poslodavac upoznao sa postojanjem pisanog akta o korištenju BIS sustava. Navodi da je od svibnja 2021. pa do kraja 2021. radio na Covid odjelu, ali ne zna točno u kojem periodu, neposredno prije otkaza radio je na poslovima trijaže. Za pristupanje podatcima pacijenata Covid odjela imao je posebno opravdan razlog zbog pacijenata koji dolaze na trijažu, a i straha od cijepljenja. Na trijažu su dolazile sve osobe koje su trebale ući u bolnicu, provjeravali su temperaturu i činjenicu je li osoba u izolaciji. Znalo se dogoditi da neke osobe žele posjetiti rodbinu, ali ne znaju na kojem odjelu se nalaz, nakon čega je tužitelj pristupio BIS sustavu, provjerio je gdje je ta osoba te je osobu uputio na konkretni odjel. Ako tužitelj nije bio na Covid odjelu već na trijaži to nije poslovno opravdan razlog za pristup podatcima pacijenata sa Covid odjela. Ako je tužitelj bio radoznao, a imao je pristup BIS-u, mogao je pogledati podatke o pacijentu. Nije imao odobrenje pacijenata čije je podatke gledao da vrši uvid u njihovu medicinsku dokumentaciju. Smatra da je imao ovlast vršiti uvid u tu dokumentaciju jer je imao lozinku koja to omogućava. Nitko ga nije posebno upozorio na to. Smatra da je nastavak radnog odnosa moguć jer nije radio ništa protivno pravilima. Još navodi da nije bio suglasan s time da tuženik koristi njegove osobne podatke o cijepljenju, a vezano uz potpisivanje zahtjeva od 5. listopada 2021., a on je u tuđe podatke vršio uvid zbog straha.

27. Iz svih izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužitelj svojim postupanjem počinio osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa koja opravdava donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Naime, iz iskaza samo tužitelja kao i obrane koju je tužitelj dao na zapisnik od 29. prosinca 2021. proizlazi da tužitelj ne osporava činjenicu da je pristupao nalazima Covid pacijenata, navodi da je to bilo iz razloga jer ga je to zanimalo i bilo ga je strah cijepiti se. Iz odluke o otkazu proizlazi da je tužitelj u periodu od svibnja 2021. do prosinca 2021. nezakonito pristupio i otvorio 248 medicinskih dokumenata za 140 pacijenata sa dijagnozom Covid-19. Iz naloga o upućivanju na radno mjesto proizlazi da je tužitelj samo u periodu od 1. ožujka 2021. pa do 15. travnja 2021. bio upućen na rad u Covid odjel. Sukladno nalogu o upućivanju na mjesto rada od 14. travnja 2021. proizlazi da je tužitelj počevši od 15. travnja 2021. obavljao rad u Klinici za unutarnje bolesti, u Zavodu za endokrinologiju. Nije sporno da je tužitelj počevši od 1. listopada 2021. raspoređen na radno mjesto trijaže. Iz navedenih dokaza proizlazi dakle da tužitelj sve od 15. travnja 2021. nije bio angažiran za rad na Covid odjelu niti je sudjelovao u liječenju pacijenata sa dijagnozom Covid- 19. Iz navedenog dalje proizlazi da tužitelj nakon 15. travnja 2021. nije imao opravdan razlog pristupati u medicinsku dokumentaciju pacijenata u čijem liječenju ne sudjeluje. Naime, iako tuženik nije s uspjehom dokazao to da je tužitelj prilikom zapošljavanja upozoren na posljedicu neovlaštenog pristupanja medicinskoj dokumentaciji pacijenta u čijem liječenju ne sudjeluje, iz dokumenta naziva Medicinska dokumentacija koji je donesen od strane tuženika proizlazi da se šifre za pristup bolničkom informacijskom sustavu koriste u skladu sa radnom pozicijom zaposlenika i razinom pristupa koja im je dodijeljena. Iz iskaza svjedoka ĐC, OC, KC, PC i SC suglasno proizlazi da isti djelatnici nisu ni pokušavali pristupati dokumentaciji pacijenata u čijem liječenju nisu sudjelovali, odnosno koji nisu bili liječeni na njihovim odjelima. Iako je očigledno postojala tehnička mogućnost pristupa takvoj dokumentaciji uz korištenje lozinke za ulazak u BIS sustav, kao što to navodi svjedok JC u svom iskazu, svi nabrojani svjedoci suglasno i jasno navode da nisu imali potrebe pristupati dokumentaciji pacijenata u čijem liječenju ne sudjeluju i imaju saznanja o tome da nije dopušteno pregledavati medicinsku dokumentaciju pacijenata u čijem liječenju ne sudjeluju. Tako svjedokinja ĐC u svom iskazu navodi da je uvriježeno pravilo da se ne može gledati dokumentacija pacijenata drugih odjela, to potvrđuje i OC u svom iskazu navodeći da sama mogućnost pristupa dokumentaciji ne daje tužitelju pravo da istoj pristupi, pri čemu se poziva na kodeks medicinskih sestara koji dobivaju u komori. Nadalje, svjedokinja KC u svom iskazu navodi da ne može pristupiti podatcima pacijenata koji se ne liječe na njenom odjelu te da to nije nikada ni pokušavala. I ona ističe da se zna da se ne smije pristupati tim podatcima, jer je čest slučaj da se kod tuženika liječe razne poznate ličnosti, i zna se da se njihovim medicinskim dokumentima ne smije pristupati. To isto potvrđuje i svjedokinja PC u svom iskazu kao i svjedokinja SC koja navodi da djelatnici jedne klinike ne mogu pristupati podatcima o pacijentima druge klinike i navodi da to djelatnici ne bi smjeli raditi. Svjedok JC u svom iskazu potvrđuje navode tužitelja da je tehnički mogao pristupiti svim pacijentima koji su se liječili kod tuženika, da su neki nalazi bili zaključani, ali da se velika većina podataka mogla vidjeti. To samo potvrđuje navode tužitelja, a koji nisu sporni, da je tužitelj doista mogao pristupiti medicinskoj dokumentaciji pacijenata Covid odjela, iako nakon 15. travnja 2021., nije bio raspoređen na Covid odjel, a sve iz razloga jer mu nije ograničeno pravo pristupa. Sud je međutim mišljenja da iako tužitelju nije ograničeno pravo pristupa podatcima o Covid pacijentima nakon odlaska s tog odjela, tužitelj nije imao temelj za pristupiti medicinskoj dokumentaciji pacijenata u čijem liječenju trenutačno ne sudjeluje. Uostalom i sam tužitelj navodi da je to činio iz radoznalosti. Iako ne postoji akt koji bi izričito zabranio pristup takvoj dokumentaciji, svim saslušanim zdravstvenim djelatnicima je očigledno bilo jasno to da se ne smije pristupiti dokumentaciji pacijenata u čijem liječenju ne sudjeluju. Navodi tužitelja da je za obavljanje poslova trijaže imao potrebu prikupiti informaciju o tome na kojem odjelu se neka osoba liječi, ne znači ujedno da je tužitelj u odnosu na tu osobu imao pravo pregledati njezinu medicinsku dokumentaciju i nalaze vezane uz liječenje te osobe. Ne bi bilo sporno to da je tužitelj samo provjeravao na kojem odjelu se liječi pojedini pacijent, a sve kako bi uputio osobe koje žele pacijenta posjetiti, već iz navoda odluke o otkazu proizlazi da je tužitelj pristupao medicinskoj dokumentaciji pacijenata, a što tužitelj nije osporio. Činjenica koja proizlazi iz odluke o otkazu i zapisnika o uzimanju obrane da je tužitelj u periodu od svibnja do prosinca 2021. otvorio čak 248 medicinskih dokumenata za 140 pacijenata govori u prilog tome da postupanje tužitelja predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, da se radilo o sustavnom pregledavanju medicinske dokumentacije za pacijente u čijem liječenju tužitelj nije sudjelovao, a što sve u svakom slučaju uzrokuje to da je tuženik izgubio povjerenje u tužitelja što opravdava donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Iz zapisnika o uzimanju obrane proizlazi da je tužitelj ušao u BIS sustav u nalaze pacijenata preko 500 puta, što također govori u prilog tome da postupanje tužitelja nije izolirani slučaj niti nenamjerna pogreška, već svjesno i ustrajno kršenje obveza iz radnog odnosa koja opravdava donošenje odluke o otkazu. Tužitelj je zdravstveni djelatnik, a medicinska dokumentacija se odnosi na pacijenta i njemu pripada, te je stoga nužno da djelatnici u sustavu zdravstva štite privatnost pacijenata i obzirno postupaju s njihovom medicinskom dokumentacijom. Pri tome nije relevantno to što nije utvrđeno da bi tužitelj informaciju o sadržaju medicinske dokumentacije dostavio nekom trećem, budući da je tužitelj sam preko 500 puta pregledao nalaze pacijenata za koje postupanje nije imao temelj u svojoj radnoj poziciji, a što je dovoljan razlog da se tužitelju izvanredno otkaže ugovor o radu. Velik broj pregledanih nalaza i brojni pristupi u sustav glede pacijenata za koje tužitelj nije bio zadužen govore u prilog tome da se takvo ponašanje tužitelja može okarakterizirati kao teška povreda obveze iz radnog odnosa koja nedvojbeno dovodi do gubitka povjerenja tuženika u tužitelja. Iz svega navedenog sud utvrđuje da je tuženik imao opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu.

28. Budući da je utvrđeno da je odluka o izvanrednom otkazu zakonita i dopuštena, valjalo je odbiti i zahtjev tužitelja kojim traži vraćanje na rad, jer za prihvaćanje tog zahtjeva nema pravnog osnova, sve sukladno odredbi čl. 124 st. 1 ZR-a.

29. Budući da je odbijen tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu, valjalo je odbiti i protutužbeni zahtjev tuženika za sudski raskid ugovora o radu kao i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete, sve sukladno odredbi čl. 125 ZR-a.

30. S obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka, sve sukladno odredbi čl. 154 st. 1 ZPP-a.

U Zagrebu, 8. siječnja 2025.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, računajući od dana objave ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.