REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-4998/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Gorana Aralica Martinović, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika PETASON, d.o.o., OIB 58834344838, Vranjički put br. 12, Vranjic, kojeg zastupa punomoćnik Iva Zenko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mikulić & partneri d.o.o. u Splitu, protiv tuženika-protutužitelja Agroporc d.o.o., OIB 13160006041, Ulica Mile Vod 90, Petrinja, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Subotić, odvjetnik u Belom Manastiru, radi osiguranja novčane tražbine prethodnom mjerom, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-514/2024 od 9. prosinca 2024., 8. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-514/2024 od 9. prosinca 2024.
Obrazloženje
1. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-514/2024 od 9. prosinca 2024. radi osiguranja novčane tražbine tužitelja u iznosu od 44.673,07 eura s pripadajućim iznosom zateznih kamata i troškova ovršnog postupka u iznosu od 549,47 eura s pripadajućim iznosom zateznih kamata određena je prethodna mjera zabrane bankama da tuženiku ili trećim osobama po njegovom nalogu isplati navedeni iznos s računa ili iz njegovih oročenih sredstava (točka I. izreke), određeno je da se zaplijenjeni iznos ne može prenijeti s računa tuženika osim radi namirenja osiguranje tražbine (točka II. izreke), da tužitelj stječe založno pravo na zaplijenjenim sredstvima (točka III. izreke), da vrijeme trajanja ove prethodne mjere može trajati najduže do proteka petnaest dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu (točka IV. izreke) te da se navedena zabrana smatra provedenom danom dostave prijepisa toga rješenja Financijskoj agenciji (točka V. izreke). Nadalje, odbijen je tužiteljev prijedlog za određivanje prethodne mjere radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 65.171,36 eura s pripadajućim iznosom zateznih kamata kao i troškova ovršnog postupka u iznosu od 824,20 eura s pripadajućim iznosom zateznih kamata (točka VI. izreke). Odbijen je i tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka osiguranja u iznosu od 2.060,52 eura (točka VII. izreke).
2. U obrazloženju tog rješenja prvostupanjski sud je utvrdio da su djelomično ispunjene pretpostavke potrebne za određivanje prethodne mjere na temelju odredbe čl. 501.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP). Naime, u odnosu na cijelu tražbinu ispunjena je pretpostavka da se radi o sporu pred trgovačkim sudovima i da se postupak vodi povodom pravnog lijeka protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Međutim, u odnosu na dio tražbine za koji je odbijen prijedlog za određivanje prethodne mjere ne proizlazi veća vjerojatnost da tužitelj uspije u sporu. U odnosu na iznos od 44.673,07 eura prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik prijavio i koristio pravo na odbitak pretporeza pa, stoga, u odnosu na taj dio potraživanja zaključuje da su ispunjene obje pretpostavke za određivanje prethodne mjere. Dok tuženik nije koristio pravo na odbitak pretporeza za preostali dio potraživanja u iznosu 65.171,36 eura te, stoga, u tom dijelu prvostupanjski sud odbija prijedlog za određivanje prethodne mjere. U odnosu na protutužbu za naknadu štete zbog neispravnosti robe sud navodi da tuženik te navode u ovoj fazi postupka još nije dokazao. Sud pobijanim rješenjem određuje troškove ovršnog postupka i troškove postupka osiguranja prethodnom mjerom u skladu s uspjehom stranaka, odnosno tuženiku u omjeru 60 posto, a tužitelju u omjeru od 40 posto, odnosno u razlici od 20 posto.
3. Protiv točaka I.-V. izreke pobijanog rješenja žalbu podnosi tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka u vezi s odredbama Ovršnog zakona, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene odredbi Zakona o parničnom postupku. Navodi da nije sporno da su stranke bile u poslovnom odnosu i da mu je tužitelj isporučio robu (stočnu hranu za svinje), ali da je roba bila neispravna i dovela je do pojave bolesti kod životinja, odnosno štete u vidu uginuća i smanjenja prirasta. Tu činjenicu tuženik smatra nespornom. Zbog toga smatra da je veća vjerojatnost da on uspije u postupku, a osim toga ističe da trpi znatnu štetu kao posljedicu blokade računa. Slijedom navedenog, predlaže ukinuti pobijano rješenje i vratiti predmet na ponovan postupak.
4. Žalbu podnosi i tužitelj protiv točaka VI. i VII. izreke pobijanog rješenja smatrajući da je prvostupanjski sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer je uzeo u obzir samo podatke porezne uprave o korištenju prava na odbitak pretporeza te privatno vještačenje koje je tuženik dostavio u spis. Navodi da prvostupanjski sud nije cijenio da se radi samo o „privatnom vještačenju“, da su rezultati navedenog u suprotnosti s rezultatima Hrvatskog veterinarskog instituta, da je tuženik i nakon navodne neispravne robe i dalje naručivao robu od tužitelja te da navedeno vještačenje tuženik nije niti spominjao u prigovoru protiv rješenja o ovrsi. Ističe nepodudarnost između razdoblja za koje je prijavljen odbitak pretporeza u odnosu na navedeni štetni događaj na koji se ukazuje vještačenjem. Slijedom navedenog, predlaže preinačiti pobijano rješenje u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za određivanje prethodne mjere.
5. Žalbe nisu osnovane.
6. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredbi čl. 365. st. 2. i čl. 381. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je pobijano rješenje pravilno.
7. Odredbom čl. 501.a ZPP-a propisano je da u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom pravnog lijeka protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, sud će najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u pravnom lijeku i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.
8. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da o vjerojatnosti tražbine tužitelja odluči na temelju podataka porezne uprave o korištenju prava na odbitak pretporeza u smislu odredbe čl. 221.b ZPP-a pa da u tom dijelu prihvati prijedlog za određivanje prethodne mjere, odnosno da u dijelu u kojem tuženik nije knjižio u svojim poslovnim knjigama potraživanje tužitelja niti za taj dio koristio pravo na odbitak pretporeza odbije prijedlog za određivanje prethodne mjere imajući u vidu da je tuženik osporio potraživanje tužitelja pa u tom smislu, zasada, postoji veća vjerojatnost tuženika da u tom dijelu uspije u sporu.
9. Žalbeni navodi kojima tužitelj osporava tzv. „privatno vještačenje“, odnosno nalaz i mišljenje vještaka Alana Dozića, dipl. ing. agronomije nisu od utjecaja za ocjenu pravilnosti pobijanog rješenja jer je u obrazloženju pobijanog rješenja navedeno da tvrdnje o neispravnosti dostavljene robe tuženik u ovoj fazi postupka nije dokazao. Dakle, iz navedenog proizlazi da prvostupanjski sud zasada smatra da navedenom ispravom tuženik nije dokazao svoje navode o nastaloj šteti pa u tom smislu nisu od utjecaja žalbeni navodi tužitelja da se radi tek o privatnom vještačenju i dr. s obzirom na to da se navedeno odnosi na činjenice koje tek u postupku valja utvrditi. Pritom se ističe da su neosnovani i navodi tuženika da se radi o nespornoj činjenici. U tom smislu se ukazuje prvostupanjskom sudu, a suprotno stajalištu tužitelja, da navedeni nalaz i mišljenje valja cijeniti kao ispravu te ocijeniti u skladu s drugim dokazima u spisu prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu.
10. Slijedom navedenog, zbog toga što žalbenim navodima nisu dovedeni u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, pa je primjenom čl. 380. t. 2. ZPP-a riješeno kao u izreci.
Zagreb, 8. siječnja 2025.
Sutkinja
Gorana Aralica Martinović
