Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1396/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gabriele Topić Kordej, predsjednika vijeća, Suzane Radaković suca izvjestitelja i člana vijeća, te Sandre Artuković Kunšt, univ. spec. iur., člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sa boravištem u [adresa], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Kriviću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika ĆE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Mislavu Srbu, odvjetniku iz Osijeka, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, poslovni broj P-2997/2019-18 od 4. travnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 8. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, poslovni broj P-2997/2019-18 od 4. travnja 2022.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

„I/ Nalaže se tuženiku VE, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju KE, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 111.000,00 kuna ( slovima: sto jedanaest tisuća kuna) uvećan za pripadajuće zatezne kamate koje teku od 01. studenog 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi 7,88, od 01.siječnja 2017. do 30. lipnja 2017., po stopi od 7,68%, od 01. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41%, od 01. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09%, od 01. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82% , od 01. siječnja 2019. pa do isplate po stopi od 6,54%, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, stopa zateznih kamata se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku VE, OIB: [osobni identifikacijski broj], tužitelju KE, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 21.670,00( slovima: dvadeset jedna tisuća šesto sedamdeset kuna) sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana 4.4.2022. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.“

2. Protiv presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda u smislu žalbenih navoda preinači ili ukine.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 111.000,00 kuna sa zateznim kamatama od 1. studenog 2016., a koji zahtjev temelji na činjenici da je u Privrednoj banci podignuo kredit u iznosu od 120.000,00 kuna dana 20. rujna 2016. za potrebe tuženika i da se tuženik na temelju Izjave ovjerene kod javnog bilježnika 6. listopada 2016. obvezao navedeni iznos vratiti do 31.10.2016.

5. U žalbenom postupku, sporno je da li je predmetna izjava dana pod prisilom i pasivna legitimacija tuženika.

6. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja obzirom da je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovu izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom temeljem čl. 8. ZPP utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

8. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio slijedeće:

- da prema Izjavi potpisanoj po strankama i ovjerenoj kod Javnog bilježnika Biserke Arambašić iz Osijeka dana 06.10.2016 dužnik ĆE, ovdje tuženik, se obvezao vratiti vjerovniku DE, ovdje tužitelju, iznos od 120.000,00 kuna plus ukupne ostale troškove nastale na ime glavnice kredita u Privrednoj banci Zagreb d.d., kao i sve rate kredita do zatvaranja istoga time da je zadnji dan za zatvaranje kredita srijeda 31.10.2016. (list 5-6 spisa);

- da iz prometa po tekućem računu tužitelja kod PBZ-a na tekući račun tužitelja s osnova povrata pozajmice tijekom 2016. godine uplaćeno je ukupno 9.000,00 HRK i to u pet navrata po 1.800,00 kuna ( list 7-10 spisa);

- da je uvidom u presudu Općinskog suda u Osijeku broj K-752/2017-39 od 18. veljače 2019. utvrđeno je da je tužitelj DE proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv javnog reda – protupravne naplate, opisano u čl. 323. st. 2. u svezi čl. 323. st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 323 st. 2 KZ/11. te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 11 mjeseci uz uvjet da se kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo. Oštećenom VE dosuđen je imovinsko pravni zahtjev u iznosu od 2.000,00 kuna, dok je sa ostatkom zahtjeva od 24.500,00 kuna upućen na građansku parnicu. Iz izreke i obrazloženja navedene presude razvidno je da je tužitelj DE dana **.**.2017. u [adresa] od tuženika silom i ozbiljnom prijetnjom naplatio tražbinu koju mu ovaj duguje i to u iznosu od 2.000,00 kuna na način da je tuženik putem Internet bankarstva na račun tužitelja uplatio 2.000,00 kuna, a nakon fizičkog napada na njega od strane tužitelja ( list 27-29 spisa);

- da je navedena presuda postala pravomoćna 8. siječnja 2020;

- da su na ročištu od 19. svibnja 2021. punomoćnici stranaka učinili nespornim da je tužitelj isplatio pozajmicu na račun firme Quality cars d.o.o.;

- da je prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan obzirom da nije odlučno na čiji račun je navedeni iznos isplaćen budući iz Izjave ovjerene kod javnog bilježnika 6.10.2016. nedvojbeno proizlazi da se tuženik kao dužnik obvezao vratiti tužitelju kao vjerovniku iznos od 120.000,00 kuna;

- da je iskaz tužitelja suglasan sa sadržajem ovjerene Izjave;

- da tuženik iako uredno pozvan nije pristupio sudu radi davanja iskaza niti je svoj nedolazak opravdao;

- da je tužitelj tuženiku dao pozajmicu u iznosu od 120.000,00 kuna i da je u tu svrhu podigao kredit kod PBZ-a;

- da je tuženik kroz otplate rata kredita vratio tužitelju na njegov tekući račun kod PBZ-a ukupno 9.000,00 kuna, dok preostali iznos od 111.000,00 kuna nije vratio tužitelju do dogovorenog datuma, a niti kasnije.

9. Pošavši od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključio da su tužitelj i tuženik sklopili usmeni Ugovor o zajmu sukladno čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022 i 156/2022 - dalje u tekstu: ZOO) u iznosu od 120.000,00 kuna koji iznos se tuženik obvezao vratiti do 31. listopada 2016., a kako je tuženik vratio samo iznos od 9.000,00 kuna, prvostupanjski sud je odlučio na navedeni način. 10. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda je pravilan, pa ga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a pravilnost i zakonitost navedenog zaključka niti žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.

11. Stoga, suprotne tvrdnje tuženika su bez pravnog uporišta.

12. U odnosu na žalbene navode da je Izjava potpisana pod prisilom i da je ništetna te da se radi o zelenaškom ugovoru tuženiku se ukazuje da je odredbom čl. 279. st. 1. ZOO-a na koju upire tuženik propisano da ako je ugovorna strana ili netko treći nedopuštenom prijetnjom izazvao opravdani strah kod druge strane tako da je ona zbog toga sklopila ugovor, druga strana može zahtijevati da se ugovor poništi, dok je st.3. propisano da je ugovor koji je sklopljen uporabom sile prema ugovornoj srani ništetan.

13. Vezano za navedenu odredbu iz stanja proizlazi da tuženik nije stavio odgovarajući zahtjev obzirom na svoje tvrdnje u smislu odredbe čl. 279. ZOO-a, a niti je adekvatnim dokaznim sredstvima dokazao postojanje pretpostavki iz čl. 329. ZOO-a koja se odnosi na zelenaški ugovor.

14. Na žalbene navode tuženika potrebno je reći da tuženik ispušta iz vida odlučnu činjenicu, a to je da je prvostupanjski sud odredio izvođenja dokaza saslušanjem stranaka time da tuženik nije pristupio sudu.

15. Jednako tako, ukazuje se da je na ročištu 18. rujna 2021. (list 56 spisa) punomoćnik tuženika naveo da povlači prijedlog za saslušanjem tuženika kao stranke u postupku.

16. Stoga, u iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu obzirom da tuženik nije adekvatnim dokaznim sredstvima dokazao svoje tvrdnje da je predmetnu Izjavu koja je ovjerena kod javnog bilježnika 6. listopada 2016. potpisao pod prisilom i da se radi o zelenaškom ugovoru, to su izneseni navodi tuženika bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

17. Nadalje, točno je da je pravomoćnom presudom tužitelj proglašen krivim što je od tuženika silom i ozbiljnom prijetnjom dana 22. svibnja 2017. naplatio tražbinu koju mu tuženik duguje u iznosu od 2.000,00 kuna.

Međutim, kazneno djelo povezano s protupravnim postupanjem zajmodavca u vezi s naplatom dijela duga, ne oslobađa zajmoprimca građansko pravne obveze vraćanja ne neplaćenog iznosa zajma.

18. Prvostupanjski sud dao je jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud kada je otklonio prigovor promašene pasivne legitimacije obzirom da se upravo tuženik obvezao vratiti pozajmicu, pa su suprotne tvrdnje tuženika bez uporišta u rezultatima provedenog dokaznog postupka.

Ovdje valja ukazati i to da iz stanja spisa proizlazi da tuženik nije prigovorio iskazu tužitelja koji je iskazivo sukladno sadržaju Izjave (list 50 spisa).

19. U odnosu na žalbene navode tuženika kojima ponavlja prigovore koji su isticani u postupku, na koje je prvostupanjski sud u razlozima prvostupanjske presude jasno i argumentirano odgovorio, nije potrebno ponavljati obrazloženje prvostupanjske presude.

20. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, ostali žalbeni navodi nisu razmatrani sukladno čl. 375. st. 1. ZPP-a.

21. Kako tuženik u žalbi ne iznosi nikakve okolnosti kojima bi odlučna utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda bio doveden u sumnju to njegova žalba predstavlja samo drugačiju i pogrešnu ocjenu izvedenih dokaza na koje je ovlašten jedino sud u smislu odredbe čl. 8. ZPP.

22. Suprotno tvrdnji tuženika, odlučne činjenice u postupku su pravilno i potpuno utvrđene te je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao kada je usvojio tužbeni zahtjev.

23. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita kako po osnovi tako i po visini troškova te sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 7/2022, 126/2022 i 138/23).

24. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu 8. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Gabriela Topić Kordej