Poslovni broj Gž- 638/2024-15

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HM iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Željku Vrdoljaku, odvjetniku u ZOU Ljubičić, Vrdoljak i partneri u Splitu, protiv tuženika ŽM iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Delipetru, odvjetniku u Imotskom, radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-7450/15-91 od 31. listopada 2023., 08. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-7450/15-91 od 31. listopada 2023. u dijelu glavne tražbine do iznosa od 13.239,10 eur i zateznih kamata na iznos glavne tražbine u iznosu od 3. 454,77 eur te zateznih kamata na iznos glavne tražbine u iznosu od 9. 784,33 eur za razdoblje od 05. veljače 2016. do isplate kao i troškova postupka u iznosu od 6. 769,25 eur sa zateznim kamatama.

2. Uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se citirana presuda u dijelu glavne tražbine za iznos od 3. 318,07 eura sa zateznim kamatama te u dijelu zateznih kamata na iznos glavne tražbine od 9. 784,33 eur za razdoblje od 23. travnja 2015. do 05. veljače 2016. i u dijelu troškova postupka u iznosu od 1.692,31 eur sa zateznim kamatama te se odbija tužbeni zahtjev i zahtjev za naknadu troškova postupka u tom dijelu.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja, naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 16.557,17 € / 124.750,00 kn sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke te mu u istom roku naknaditi trošak postupka u iznosu od 8.461,56 € / 63.753,65 kn sa zateznim kamatama.

2.Protiv te presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08,57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22:dalje-ZPP).

3.Tuženik u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu postupka iz članak 354. stavak 2. točka 6. i 8. ZPP-a. Tuženik da je opozvao punomoć i njegov punomoćnik da je obavijestio sud, a sud je neovisno o tome održao ročište i na istom zakazao ročište za objavu odluke te pozivao opozvanog punomoćnika na objavljuje odluke. Tvrdi i da je pogrešno primijenio odredbu članka 99. stavak 4. ZPP-a. Osporava i činjenično utvrđenje suda prvog stupnja te tvrdi da nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za provođenjem medicinskog vještačenja već da je tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan jer da tuženik nije odgovoran za nastalu štetu tužitelju i da ga on nije udario i oslobođen je odgovornosti u prekršajnom postupku. Tvrdi da se protivio čitanju dopunskog nalaza vještakinje temeljenog na novoj dokumentaciji jer je riječ o dokazima koje je tužitelj predložio nakon okončanja prethodnog postupka.

4.Predlaže uvaženje žalbe.

5.Odgovor na žalbu nije dostavljen.

6.Žalba je djelomično osnovana.

7.Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da tužitelj potražuje naknadu štete zbog tjelesne ozljede koju mu je zadao tuženik 09. studenog 2014.,

- da je odlukom Prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju poslovni broj PpJ-3967/2015-46 tuženik oslobođen optužbe da bi u večernjim satima, 9. studenog 2014., u 19,45 sati, napao tužitelja te da iz sadržaja te presude proizlazi da nema dovoljno dokaza da bi se utvrdila odgovornost tuženika, ali da je kazneno pravna odgovornost znatno uža od građansko pravne odgovornosti pa da je sud kroz ovaj parnični postupak utvrđivao tuženikovu odgovornost za naknadu štete iz predmetnog štetnog događaja,

- da je analizom sadržaja pismena PP Sinj, optužnog prijedloga sačinjenog povodom štetnog događaja u gradu [adresa], prihvaćanjem iskaza tužitelja, te iskaza ĐM danog policijskim djelatnicima utvrdio da je tuženik 09. studenog 2014. fizički nasrnuo na tužitelja i tjelesno ga ozlijedio tako da ga je više puta šakom u glavu, nakon čega je tužitelj pao na pod gdje ga je tuženik nastavio udarati nogom i šakom po glavi i tijelu,

- da je tuženik odgovoran za nastalu štetu tužitelju, u smislu odredbe članka 1045. stavak 1. ZOO-a i da ju je dužan nadoknaditi,

- da je vještačenjima po vještaku dr. Slavenu Lupi Ferandin, maksilofacijalnom kirurgu, subspecijalisti plastične kirurgije glave i vrata utvrđeno da je tužitelju trajno oštećen osjet njuha koji ima podlogu u radiološki verificiranoj frakturi kostiju lubanjske osnovice te da postoji stupanj oštećenja tjelesnog i duševnog zdravlja od 5%i da je trpio bolove srednjeg intenziteta u trajanju od tjedan dana te bolove lakšeg intenzitete koji se javljaju povremeno u vidu glavobolje i trajnog su karaktera te da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega tjedan dana po dva sata dnevno kod osobne higijene i toaleta,

- da je vještačenjem po vještacima dentalne medicine Marinu Ježina Bušelić i Ziti Blažić Potočko utvrđeno da je zbog posljedice povrede došlo do pucanja kliničkih kruna 17 i 16, nosećeg mosta na gornjoj čeljusti, te da je puknuti dio mosta privremeno fiksiran ugradnjom metalnih kolačića u krojenje tih zuba da bi nastavno pacijent u gornjoj čeljusti ekstrahirao sve zube (osim lijevo 2. i 7) ugradio 5 implantata i napravio cirkularni most. Tužitelj da je zbog tih povreda trpio bol jakog intenziteta u trenutku nastanka štetnog događaja, srednjeg intenziteta u trajanju od 13 dan te lakog intenziteta u trajanju od 26 dana. Trpio je strah srednjeg intenziteta tri dana te slabog intenziteta u trajanju od 21 dana dok je naruženje bilo povremeno, srednjeg stupnja do ugradnje implantata u gornju čeljust. Smanjenje životne aktivnosti po toj osnovi da je bilo dva posto zbog izgubljenog trajnog zuba (desno gore 7) koji nije nadomješten implantatom. Posljedica predmetne povrede da je trošak privremene proteinske sanacije gornje čeljusti u iznosu od 540,00 kn i trošak konačne sanacije, ugradnje implantata i mosta u gornje čeljusti u iznosu od 73. 720,00 kn,

- da je tužitelju u predmetnom štetnom događaju umanjena životna aktivnost za 7% (zbog gubitka osjeta mirisa i zuba), pa da mu po toj osnovi na ime naknadu neimovinske štete pripada novčani iznos od 50.000,00 kn,

- da mu na ime imovinske štete, protetske sanacije gornje čeljusti pripada novčani iznos od 540,00 kn te iznos od 73.720,00 kn dok mu na ime tuđe nemedicinske njege i pomoći u trajanju od 14 sati, prema cijeni sata od 35,00 kn pripada iznos od 490,00 kn što da ukupnu iznosi 74.750,00 kn.

8.Sukladno tome na ime imovinske i neimovinske štete dosudio je tužitelju novčani iznos od 124.750,00 kn, primjenom odredbi članka 1100. i 1095. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11:dalje ZOO).

9.Sud prvog stupnja kod donošenja pobijane odluke nije počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čanka 354. stavak 2. točka 2., 4., 9., 13 i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

10.Nije povrijedio ni odredbu članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a na koju se poziva žalitelj. U vrijeme opoziva punomoći, 06. listopada 2023., koji u smislu odredbe članka 99. stavak 1. ZPP-a stupa na snagu odmah čim ga stranka priopći svom odvjetniku, tuženik i njegov dotadašnji punomoćnik znali su za ročište zakazano za 09. listopada 2023. jer je dostava poziva za to ročište izvršena dotadašnjem punomoćniku tuženika, a trenutak kad je punomoćnik uredno pozvan smatra se da je uredno pozvana i stranka koju zastupa. Prema tome, nakon što je tuženik opozvao punomoć na njemu je odgovornost zašto nije imenovao novog punomoćnika ili osobno pristupio na to ročište.

11.Ni time što je sud prvog stupnja poziv za objavu presude te nastavno presudu dostavio punomoćniku čija je punomoć opozvana, u konkretnoj situaciji kada je taj punomoćnik dostavio žalbu protiv presude i tuženik se suglasio sa predmetnom žalbom, također nije povrijeđena odredba 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a jer se suglasnost tuženika u toj situaciji smatra povlačenjem opoziva.

12.Sud prvog stupnja nije počinio ni relativno bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a jer nije povrijedio odredbu članka 299. ZPP-a. Naime, tužitelj je u tužbi, odnosno do pripremnog ročišta naveo sve činjenice i predložio sve dokaze na kojima temelji tužbeni zahtjev. Dio medicinske dokumentacije kojom dokazuje nastale povrede i troškove izrade protetske sanacije gornje čeljusti te prijedlog za provođenjem medicinskog vještačenja tužitelj je dostavio uz tužbi, odnosno prije zaključenja prethodnog postupka, a tijekom vještačenja je po zahtjevu vještakinje dostavio i dodatnu liječničku dokumentaciju, konkretno RTG snimku stanja čeljusti prije povrede, koja se ne može smatrati novim dokaznim prijedlogom jer je sadržana u dokaznom prijedlogu za provođenje medicinskog vještačenja.

13.Protivno žalbenim tvrdnjama sud prvog stupnja je pravilnom analizom svih povedenih dokaza, u smislu odredbe članak 8. ZPP-a, utvrdio da je tuženik odgovoran za nastalu štetu i naveo je odlučne razloge za takvo utvrđenje koji bitnim žalbenim tvrdnjama nisu dovedeni u pitanje.

14.Pozivanje tuženika na odluku prekršajnog suda u pravcu osnovanosti žalbenih navoda da tuženik nije odgovoran za nastalu štetu nije od značaja za ovaj spor jer je građanskopravna odgovornost šira od prekršajnopravne odgovornosti. Ocjena je ovog suda da pravno shvaćanje o nedokazanosti prekršajne odgovornosti za radnje stavljene na teret okrivljeniku u prekršajnom postupku, na kojima se temelji odgovornost tuženika i u ovom predmetnom postupku, samo po sebi ne isključuje postojanje građanskopravne odgovornosti tuženika za naknadu štete koja je predmet ovog spora, budući da je pravna ocjena o odgovornosti tuženika u ovom postupku rezultat sagledavanja svih okolnosti konkretnog slučaja i njihovog podvođenja pod odgovarajuće materijalnopravne odredbe, pa okolnost isključenja prekršajnopravne odgovornosti ne znači sama po sebi da je otklonjena tuženikova građanskopravna odgovornost za predmetnu štetu.

15.Pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da sadržaj iskaza tužitelja uz izjavu ĐM date policijskom djelatniku, odmah nakon štetnog događaja, te sadržaja medicinske dokumentacije opravdava utvrđenje suda prvog stupnja da je tuženik 09. studenog 2014. fizički nasrnuo na tužitelja i tjelesno ga ozlijedio tako da ga je više puta udario šakom u glavu, nakon čega je tužitelj pao na pod gdje ga je tuženik nastavio udarati nogom i šakom po glavi i tijelu.

16.Iako je u prekršajnom postupku ĐM iskazivala da se zbog proteka vremena ne sjeća samog događaja te da je izašla iz kafića baš u trenutku kad su se kod šanka nalazile stranke postupka pravilno je sud prvog stupnja prihvatio istinitim sadržaj iskaza koji je ĐM, konobarica u kafiću u kojemu se dogodio sporni događaj, dala policijskim djelatnicima.

17.Naime iz sadržaja obavijesnog razgovara koji je policijski djelatnik FM vodio sa LM udatom ĐM proizlazi da je imenovana bila očevidac početka tuče između stranaka postupka i da je određeno navela kako je došlo do sukoba te opisala da je tuženik napao tužitelja i udarao ga rukama i nogama, bacio na pod i ponovno udarao. Budući da je riječ o iskazu koji je dan odmah nakon štetnog događaja, u vrijeme kad nitko još nije mogao utjecati na imenovanu svjedokinju i kad joj je sve bilo poznato i ništa nije stigla zaboraviti, opravdano je sud prvog stupnja prihvatio istinitim sadržaj tog iskaza koji potvrđuje u cijelosti logičan iskaz tužitelja i liječnička dokumentacija kojom se dokazuje nastanak povreda od udaraca.

18.Pravilno je sud prvog stupnja medicinskom dokumentacijom i vještačenjem utvrdio koje je povrede zadobio tužitelj u predmetnom štetnom događaju.

19.Pravilno je utvrdio da tužitelju na ime imovinske štete, protetske sanacije gornje čeljusti, pripada novčani iznos od 540,00 kn te iznos od 73.720,00 kn jer je usaglašenim nalazima vještaka dr. sc Zite Blažić Potočnik dr. sc. dentalne medicine i oral. pat. s parodotologijom i Marine Ježina Bušelić specijaliste dentalne medicine potvrđeno da se iznos do 540.00 kn odnosi na trošak protetske sanacije postavljanjem kočića, radnje koja je izvršena kod pružanja prve pomoći dok se iznos od 73.720,00 kn odnosi na troškove ugradnje implatanta i izradu mosta na gornjoj čeljusti, radnji koje su bile potrebne za konačnu sanaciju posljedica predmetne povrede.

20.Opravdano mu je dosudio i na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu koja mu je bila potrebna 14 sati, prema cijeni sata od 35,00 kn iznos od 490,00 kn, odnosno na ime ukupne imovinske štete iznos od 74.750,00 kn, primjenom odredbe članka 1095. ZOO-a.

21.Tužitelj, a kako pravilno utvrđuje sud prvog stupnja ostvaruje i pravo na naknadu neimovinsku štetu, ali mu je prvostupanjski sud po toj osnovi pogrešno dosudio iznos od 6. 636,14 eur (50.000,00 kn).

22.Naime, vodeći računa o okolnostima konkretnog slučaja, načinu povrjeđivanja tužitelja, težini povreda koje je zadobio na ime neimovinske štete, povrede prava osobnosti ostvaruje pravo na novčanu naknadu u iznosu od 3.318,07 eura (25.000,00 kn). Sve kvalifikatorne okolnosti koje utječu na dosudu naknade, jačina i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilj kojem služi naknada te činjenica da se naknadom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom (članak 1100. stavak 2. ZOO-a) opravdavaju dosudu navedenog iznosa i taj iznos predstavlja novčanu satisfakciju koja pripada tužitelju za počinjene povrede na ime neimovinske šteta.

23.Stoga je za iznos od 3.318,07 eura (25.000,00 kn) dosuđen na ime neimovinske štete potvrđena prvostupanjska presuda, u smislu odredbe članka 1100. ZOO-a, dok je za preostali iznos od 3.318,07 eura (25.000,00 kn) dosuđen po toj osnovi preinačena pobijana presuda i odbijen tužbeni zahtjev.

24.Tužitelju je pravilno dosuđena zatezna kamata na imovinsku i neimovinsku štetu koja je dospjela prije podnošenja tužbe na iznos od 3. 454,77 eur (26.030,00 kn), od dana zahtjeva, podnošenja tužbe, međutim pogrešno su mu dosuđene zatezna kamata na iznos od 9. 784,33 eur (73.720,00 kn), koji se odnosi na materijalni trošak konačne sanacije gornje čeljusti, za razdoblje prije 05. veljače 2016. jer iz sadržaja prilože dokumentacije proizlazi da tužitelju tu štetu nije sanirao prije tog dana.

25.Stoga je valjalo preinačiti i pobijanu presudu u dijelu isplate zatezne kamate na iznos od 9. 784,33 eur (73.720,00 kn) za razdoblje do 05. veljače 2016. i odbiti taj dio zahtjeva.

26.Kako je tužitelj kroz žalbenu fazu postupka djelomično uspio s tužbenim zahtjevom (potraživao je 124.750,00 kn a dosuđen mu je iznos od 99.750,00) i to u cijelosti u pogledu osnovanosti zahtjeva te u omjeru od 80 % u dijelu visine dok je tuženik u omjeru od 20 % uspio u sporu u djelu visine, u smislu odredbe članka 154 stavak 2. ZPP-a uspjeh tužitelja iznosi 90 % (180:2) dok uspjeh tuženika iznosi 10% (20:2) pa kada se od uspjeha tužitelja odbije uspjeh tuženika, tužitelj ostvaruje pravo na 80 % po prvostupanjskom sudu pravilno utvrđenih troškova postupka što iznosi 6. 769,25 eur /51. 002,92 kn (63. 753,65 x 80%).

27.Slijedom navedenog valjalo je potvrditi pobijanu presudu u dijelu troškova postupka za iznos od 6. 769,25 eur (51. 002,92 kn) odnosno preinačiti i odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.692,31 eur (12.750,73 kn).

Sukladno predmetnom utvrđenju, primjenom odredbe članka 368. i članka 373. stavak 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

U Rijeci, 08. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Tajana Polić