REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž Ob-46/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu u vijeću sastavljenom od sutkinja Irene Dikanović- Terzić predsjednice vijeća, Draženke Ilak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja mlt. SV, OIB [osobni identifikacijski broj] i II. tužitelja mlt. ĆV, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], zastupani po majci i zakonskoj zastupnici SVO, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku ABC, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika ĐV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici ABC, odvjetnici u [adresa], radi uzdržavanja, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 3. srpnja 2024., poslovni broj: P Ob-316/2023-32., u sjednici vijeća održanoj 8. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika ĐV kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu od 3. srpnja 2024., poslovni broj: P Ob-316/2023- 32, u pobijanim točkama I., II. i IV. izreke.

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženiku ĐV, OIB: [osobni identifikacijski broj] da na ime uskraćenog uzdržavanja za I. tužitelja mlt. SV, OIB: [osobni identifikacijski broj], za razdoblje od 1. srpnja 2016. pa do 31. listopada 2018. isplati iznos od:

- 199,08 eura za srpanj 2016.,

- 199,08 eura kn za kolovoz 2016.,

- 199,08 eura za rujan 2016.,

- 199,08 eura za listopad 2016.,

- 199,08 eura za studeni 2016.,

- 199,08 eura za prosinac 2016.,

- 199,08 eura za siječanj 2017.,

- 199,08 eura za veljaču 2017.

- 199,08 eura za ožujak 2017.,

- 199,08 eura za travanj 2017.

- 142,67 eura za svibanj 2017.

- 182,49 eura za lipanj 2017.

- 199,08 eura za srpanj 2017.

- 199,08 eura za kolovoz 2017.

- 127,42 eura za rujan 2017.

- 139,36 eura za listopad 2017.

- 152,97 eura za studeni 2017.

- 105,85 eura za prosinac 2017.

- 149,84 eura za siječanj 2018.

- 148,30 eura za veljaču 2018.

- 199,09 eura za ožujak 2018.

- 179,42 eura za travanj 2018.

- 158,80 eura za svibanj 2018.

- 199,08 eura za lipanj 2018.

- 177,31 eura za srpanj 2018.,

- 199,08 eura za kolovoz 2018.

- 199,08 eura za rujan 2018.

- 199,08 eura za listopad 2018.,

koji iznosi dospijevaju krajem mjeseca za koji se uzdržavanje daje, sve s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena na tekući račun majke i z.z. SVO, OIB: [osobni identifikacijski broj], IBAN: [broj bankovnog računa] otvoren kod ... sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku ĐV, OIB: [osobni identifikacijski broj] da na ime uskraćenog uzdržavanja za II. tuženika mlt. ĆV, OIB: [osobni identifikacijski broj], za razdoblje od 02. siječnja 2017. pa do 31.listopada 2018. isplati iznos od:

- 132,72 eura za siječanj 2017.;

- 132,72 eura za veljaču 2017.

- 132,72 eura za ožujak 2017.

- 132,72 eura za travanj 2017.

- 76,31 eura za svibanj 2017.

- 116,13 eura za lipanj 2017.,

- 132,72 eura za srpanj 2017.

- 132,72 eura za kolovoz 2017.

- 61,05 eura za rujan 2017.

- 72,99 eura za listopad 2017.

- 86,60 eura za studeni 2017.

- 39,48 eura za prosinac 2017.,

- 83,47 eura za siječanj 2018.

- 81,93 eura za veljaču 2018.

- 132,72 eura za ožujak 2018.,

- 113,05 eura za travanj 2018.

- 92,44 eura za svibanj 2018.

- 132,72 eura za lipanj 2018.

- 110,95 eura za srpanj 2018.

- 132,72 eura za kolovoz 2018.

- 132,72 eura za rujan 2018.

- 132,72 eura za listopad 2018.

koji iznosi dospijevaju krajem mjeseca za koji se uzdržavanje daje, sve s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, time da se od 1. srpnja 2024. za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na tekući račun majke i z.z. SVO, OIB: [osobni identifikacijski broj], IBAN: [broj bankovnog računa] otvoren kod Zagrebačke banke d.d. sve u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja preko dosuđenih do zatraženih iznosa kao neosnovan. IV. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljima troškove postupka u iznosu od 528,00 eura u roku od 15 dana s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u preostalom dijelu zahtjev za nadoknadu troškova odbija kao neosnovan."

2. Protiv presude, i to točke I., II. i IV. izreke, pravovremeno je žalbu podnio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Smatra da unatoč vrlo jasnoj uputi suda drugog stupnja kojom je ukinuta ranija odluka prvostupanjskog suda, sud prvog stupnja u ponovnom postupku nije proanalizirao sve izvedene dokaze, te nije jasno obrazložio iz kojeg razloga smatra da tuženik nije svakodnevno skrbio o maloljetnim tužiteljima, kada to jasno proizlazi iz izvedenih dokaza. Smatra da maloljetna djeca nisu bila uskraćena u uzdržavanju, jer su im pomagali kako roditelji zakonske zastupnice maloljetnih tužitelja, tako i njegovi roditelji, što je, kako se navodi u žalbi, u konačnici bila i njihova propisana obveza u slučaju da tu dužnost ne ispunjavaju roditelji. Pa upravo zbog činjenica da su bake i djedovi ispunili tu svoju zakonsku obvezu, tužitelji nisu ni na koji način bili uskraćeni u uzdržavanju. Osim toga, ističe kako je sud potrebe mlt. I. tužitelja utvrdio u iznosu od 199,08 eura, dok je potrebe, odnosno obvezu doprinosa za uzdržavanje II. tužitelja utvrdio u iznosu od 132,72 eura, što znači da je razlika gotovo 50% za djecu iste dobi koja žive u istom domaćinstvu, a obrazloženje za ovakvo stajalište suda je izostalo zbog čega je presudu u ovom dijelu nemoguće ispitati. Navodi kako prvostupanjski sud nije uzeo u obzir tuženikovu svakodnevnu brigu i skrb oko djece, niti je uzeo u obzir doprinos tuženika u namirnicama koje dobivao od roditelja. Ističe kako sud nije vrednovao njegov doprinos prilikom plaćanja vrtića za I. tužitelja. Predlaže preinačiti pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda. Traži trošak sastava žalbe.

3. U odgovoru na žalbu, mlt. tužitelji protive se svim žalbenim navodima.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispravak, 57/11, 25/13, 89/ 14, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP), na postojanje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

5.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čanka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a na koju se sadržajno ukazuje žalbom, jer pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, razlozi su jasni i neproturječni pa se presuda, suprotno navodima žalbe, može ispitati.

6. Predmet spora je zahtjev maloljetnih tužitelja da im tuženik, njihov otac, za razdoblje od prekida bračne zajednice od lipnja 2016., odnosno za mlt. SV od srpnja 2016. a za mlt. FV od njegova rođenja **.**.2017. do listopada 2018. isplati uskraćeno uzdržavanje i to za mlt. SV iznos od po 265,45 eura/2.000,00 kuna[1] mjesečno, a za mlt. FV po 146,00 eura/1.100,00 kuna[1] mjesečno sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

7. U provedenom dokaznom postupku utvrđeno je:

- da su zakonska zastupnica maloljetnih tužitelja i tuženik bili u braku od 27. lipnja 2015. do donošenja presude u postupku razvoda braka u predmetu poslovni broj: P Ob-332/2018. od 3. prosinca 2020.;

- da je tužitelj maloljetni SV rođen **.**.2015., a maloljetni FV **.**.2017.

- da je bračna zajednica između zakonske zastupnice maloljetnih tužitelja i tuženika trajala do lipnja 2016. kada je tuženik iselio iz stana u kojemu su do tada zajedno stanovali;

- da je zakonska zastupnica maloljetnih tužitelja ostala živjeti u stanu zajedno sa djecom;

- da je tuženik povremeno dolazio u stan radi brige oko djece, te da su u tom smislu zakonska zastupnica maloljetnih tužitelja i tuženik funkcionirali do 2018. kada je pokrenut postupak razvoda braka;

- da tuženik u navedenom periodu nije na račun zakonske zastupnice uplaćivao uzdržavanje za maloljetnu djecu, ali je participirao u kupovini kućanskih potrepština kako to proizlazi iz računa koji prileže spisu i izvoda po računu tuženika, što tužitelji djelomično priznaju;

- da je tuženik snosio troškove privatnog vrtića u koji je išao maloljetni SV u periodu od rujna 2017. do prije ljeta 2018. u iznosu od 1.250,00 kuna mjesečno.

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud zaključio je da je u lipnju 2016. prestala bračna zajednica roditelja maloljetnih tužitelja, odnosno da je prekinuta njihova emocionalna, ekonomska i egzistencijalan zajednica života, te da je tuženik, sukladno članku 289. stavku 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23 dalje: ObZ) u obvezi maloljetnim tužiteljima isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje i to za period od srpnja 2016. (od prestanka bračne zajednice) do listopada 2018. kada je pokrenut postupak razvoda braka.

8.1. Pri tome prvostupanjski sud utvrđuje da su potrebe maloljetnog SV iznosile 199,08 eura/1.500,00 kuna[1] mjesečno, odnosno da su u razdoblju od rujna 2017. do travnja 2018. kada je mlt. SV pohađao privatni vrtić iste iznosile 364,99 eura/2.750,00 kuna[1] , dok su potrebe maloljetnog FV iznosile 132,72 eura/1.000,00 kuna[1] mjesečno, pa je uvažavajući iznose za koje je iz priloženih računa utvrdio da ih je platio tuženik u utuženom razdoblju, a koje su se odnosile na svakodnevne potrebe djece, obvezao tuženika na plaćanje razlike do ukupno utvrđenih mjesečnih potreba djece, tako da je tuženika obvezao da na ime uskraćenog uzdržavanja za maloljetnog SV isplati iznos od ukupno 5.048,80 eura, a za maloljetnog FV iznos od 2,394,32 eura. Pri navedenom obračunu sud je uzeo u obzir i činjenicu da je tuženik u utuženom razdoblju snosio troškove vrtića za mlt. SV.

9. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje na kojem je utemeljio pobijanu presudu. Izvedeni su svi predloženi dokazi koji su pravilno ocijenjeni. Navodima žalbe nije dovedeno u sumnju utvrđeno činjenično stanje, a materijalno pravo pravilno je primijenjeno.

10. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski je sud dopunskim saslušanjem stranaka, te analizom svih izvedenih dokaza, nesporno utvrdio da je bračna zajednica, a time i tuženikova svakodnevna skrb za maloljetnu djecu, prestala u trenutku kada je došlo do faktičnog prekida bračne zajednice u lipnju 2016. Isto, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka, te mišljenja i prijedloga [obrt] koji je dan u postupku razvoda braka u predmetu POb-108/2021 kada je utvrđeno da djeca, zbog činjenice da je otac profesionalni sportaš koji ovisno o klubu za koji igra mijenja gradove svake godine, nemaju kontinuitet u ostvarivanju odnosa s ocem, kao i da bi otac trebao steći uvid u potrebe i ograničenja svoje djece, što je bio preduvjet njihovog zajedničkog druženja. Pravilan je stoga zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik nakon prekida bračne zajednice od lipnja 2016. povremeno posjećivao djecu, ali njegova skrb za djecu nije bila svakodnevna, pa stoga nema uvjeta za primjenu članka 310. stavak 2. ObZ u smislu da bi se njegova skrb o maloljetnoj djeci mogla smatrati jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djece u obliku novčanog uzdržavanja.

10.1. Pravilno je stoga prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o obvezi i visini uzdržavanja imao u vidu odredbu članka 289. stavak 1. ObZ-a kojom je propisano da je roditelj koji ne stanuje s maloljetnim djetetom i nije plaćao uzdržavanje za svoje maloljetno dijete dužan isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje od nastanka tog prava pa do podnošenja tužbe, odnosno u konkretnom slučaju do 31. listopada 2018.

11. Što se tiče visine uzdržavanja, prvostupanjski je sud pravilno vodio računa o odredbama članka 307. stavka 1., 309., 311., 313. i 314. stavka 2. ObZ-a. Od mjesečnih iznosa oduzeti su iznosi koje su tužitelji priznali tuženiku, a također uračunati su i iznosi za koje iz računa priloženih u spisu proizlazi da ih je tuženik potrošio u utuženom razdoblju na svakodnevne potrebe maloljetne djece, kao što su hrana, pelene i higijenske potrepštine.

11.1. Naprijed navedeni izračun visine uzdržavanja za svako dijete žalbom se posebno ne osporava osim u dijelu u kojem se navodi da ukupno utvrđene potrebe maloljetne djece nisu pravilno utvrđene, jer su za I. tužitelja mlt. SV ukupno utvrđene potrebe ocijenjene u visini od 199,08 eura/1.500,00 kuna[1] , dok su za II. tužitelja mlt. ĆV iste ocijenjene u visini od 132,72 eura/1.000,00 kuna[1] , dakle u razlici od gotovo 50% za djecu gotovo iste dobi koja žive u istom domaćinstvu. Tuženik pri tome ispušta iz vida da je mlt. SV dijete sa utvrđenim poteškoćama iz spektra autizma, a također i zbog dijagnosticiranog dermatitisa izdaci za istoga su zbog dodatnih medicinskih tretmana (logoped, terapije, higijenske potrepštine u vidu posebnih kupki i krema) povećane, uslijed čega je prvostupanjski sud pravilno utvrdio ukupne potrebe za uzdržavanje maloljetne djece u naprijed utvrđenim iznosima unatoč činjenici da su približno slične dobi.

12. U odnosu na žalbene navode kako su djedovi i bake maloljetne djece ispunili svoju zakonsku obvezu uzdržavanja maloljetne djece, te da djeca niti u jednom trenutku nisu bila uskraćena za uzdržavanje, valja istaknuti da činjenica da su djedovi i bake pomagali mlt. tužiteljima ne oslobađa tuženika od obveze uzdržavanja, jer su roditelji, sukladno članku 288. stavku 1. ObZ prvi dužni uzdržavati svoju maloljetnu djecu, a radno sposoban roditelj, što tuženik je, ne može se osloboditi dužnosti uzdržavanja.

13. Pravilno je prvostupanjski sud odlučio i o troškovima postupka, koji se uostalom, žalbom posebno ni ne osporavaju.

14. Slijedom navedenog žalba tuženika je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena, sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.

15. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška sastava žalbe, jer sa žalbom nije uspio. Ova se odluka temelji na članku 166. stavku 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a.

16. U nepobijanom dijelu (točka III. izreke), prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Slavonski Brod, 8. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić