REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] N 5

Poslovni broj: Us I-725/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužiteljice NI (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (OIB: 84397956623), Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, kojeg zastupa službena osoba II, radi doplatka za djecu, 8. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-143-02/23-02/03489561607, URBROJ: 341-99-06/2-23-5920 od 15. siječnja 2024., te radi nadoknade štete u iznosu od 30.000,00 (trideset tisuća) eura.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: UP/I-143-02/24-01/03489561607, URBROJ: 341- 14-05/3-24-2121 od 17. siječnja 2024., u postupku pokrenutom na zahtjev tužiteljice od 28. veljače 2023., tužiteljici je, u svojstvu korisnice doplatka za djecu, počevši od 1. ožujka 2023., priznato pravo na doplatak za djecu u ukupnoj svoti od 52,98 eura mjesečno (za djecu MI, rođ. 2006. i VI, rođ. 2010.), uz ostale prateće odluke.

2. Rješenjem tuženika, KLASA: 143-02/24-02/03489561607, URBROJ: 341-99- 06/2-24-002383 od 24. travnja 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja. Ključni dio obrazloženja drugostupanjskog rješenja glasi:

„Nakon detaljnoga pregleda cijeloga predmeta ustanovljeno je da je rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, broj 148221 od 17. siječnja 2024. doneseno u povodu zahtjeva za ostvarivanje prava na doplatak za djecu podnesenog 28. veljače 2023. te u izvršenju drugostupanjskoga rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, broj: 763109 od 15. siječnja 2024.

Prema članku 16. Zakona o doplatku za djecu, pravo na doplatak za djecu stječe korisnik pod uvjetom da mu ukupni dohodak ostvaren u prethodnoj kalendarskoj godini (u odnosu na godinu podnošenja zahtjeva) po članu kućanstva mjesečno ne prelazi 70% proračunske osnovice (dohodovni cenzus).

Člankom 17. Zakona o doplatku za djecu propisano je sjedeće:

(1) Ako ukupni dohodak po članu kućanstva korisnika mjesečno ne prelazi 16,33% proračunske osnovice, korisniku pripada doplatak za djecu u visini od 9% proračunske osnovice, po djetetu.

(2) Ako ukupni dohodak po članu kućanstva korisnika mjesečno iznosi između 16,34 i 33,66% proračunske osnovice, korisniku pripada doplatak za djecu u visini od 7,5% proračunske osnovice, po djetetu.

(3) Ako ukupni dohodak po članu kućanstva korisnika mjesečno iznosi između 33,67 i 70% proračunske osnovice, korisniku pripada doplatak za djecu u visini od 6% proračunske osnovice, po djetetu.

Nakon provjere dokaza u predmetu i uvidom u preuzete podatke Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i Ministarstva financija, Porezne uprave, utvrđeno je da je u prvostupanjskom postupku pravilno izračunat ukupni prihod kućanstva u 2022. godini u svoti od 5.479,61 eura u koji je uračunat osobni dohodak žaliteljice i naknada plaće za vrijeme spriječenosti za rad.

Kućanstvo žaliteljice ima tri člana, od kojih je dvoje maloljetne djece. Prosječno mjesečno za tri člana kućanstva prihod iznosi 456,63 eura što po članu kućanstva iznosi 152,21 eura.

Proračunska osnovica određena Zakonom o izvršavanju državnog proračuna Republike Hrvatske za 2023. godinu (Narodne novine, broj 145/22) iznosi 441 eura te proizlazi da prosječni mjesečni dohodak po članu kućanstva prelazi 33,66% proračunske osnovice od 148,59 eura a ne prelazi 70% proračunske osnovice od 309,01 eura.

Stoga korisnici (žaliteljici) u smislu članka 17. stavka 3. Zakona o doplatku za djecu pripada pravo na doplatak za djecu za svako dijete u svoti od 26,49 eura mjesečno što ukupno iznosi 52,98 eura mjesečno.

Uvidom u bazu podataka o doznačenom doplatku za djecu informacijskog sustava Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje utvrđeno je da se doplatak za djecu redovito isplaćuje i da su isplaćene dospjele i zaostale svote doplatka za djecu. Dana 17. siječnja 2024. isplaćena je žaliteljici svota od 529,80 eura koja se odnosi na 10 mjesečnih iznosa doplatka za djecu u 2023. godini.

Dana 26. siječnja 2024. isplaćena je svota od 100 eura koja se odnosi na razdoblje od 1. rujna 2023. do 30. rujna 2023. i svota od 70 eura koja se odnosi na razdoblje od 1. travnja do 30, travnja 2023.

Žalba od 1. studenoga 2023. (za koju žaliteljica u ovom upravnom postupku navodi da nije u cijelosti uvažen njezin zahtjev od 1. studenoga 2023.) izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, broj 148221 od 10. srpnja 2023. uvažena je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, broj: 763109 od 15. siječnja 2024. kojim je poništeno rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područne službe u Rijeci, broj 148221 od 10. srpnja 2023. te je predmet vraćen na ponovni prvostupanjski postupak u kojem je doneseno rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područne službe u Rijeci, broj 148221 od 17. siječnja 2024., a žalba izjavljena protiv toga rješenja predmet je ovoga upravnog postupka.“

3. Tužiteljica osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Postupak je trajao nepotrebno dugo i izvan rokova. Tuženik ne vidi štetu u ukidanju socijalnih prava u iznosu većem od 800,00 eura u razdoblju od jedne godine. Tuženik je stigao s Poreznom upravom upisati obrazac JOPPD s danom 17. siječnja 2024. kada i novo rješenje prema uvaženoj žalbi, arhivirajući predmet inozemnog doplatka za djecu, unatoč upravnoj šutnji, kupivši vrijeme za odgovor, odnosno čekajući veljaču kako bi se koristilo nastavno pravo. Porezna uprava je bez pravne osnove upisala dohodak u 2022., a na dan 31. siječnja 2024., u ime pravne osobe koja je skraćenim stečajnim postupkom i pravomoćnom sudskom odlukom prestala postojati s danom 9. siječnja 2024. godine. Upisani obrasci JOPPD u odnosu na veljaču 2022. predstavljaju trostruko oporezivanje, odnosno zaduživanje doprinosa u ime ovdje tuženika, a doprinosi su već zaduženi iz tužiteljičine plaće i plaće drugog radnika za 2022. godine. Nakon 6. veljače 2024. iznos na potvrdi o visini dohotka i primitka od rada za 2022. više nije jednak iznosu u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja od 17. siječnja 2024., a prije upisanog dodatka od strane Porezne uprave. Tužiteljici je time zakinuta za Ustavom zajamčena prava, uz organiziranu i namjernu uskratu socijalnih prava. Iz tužbenih navoda Sud zaključuje da tužitelj predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika. Tužiteljica traži i naknadu štete u iznosu od 30.000,00 eura uz pripadajuće zatezne kamate, te doživotno pravo korištenja gradskog stana na adresi u [adresa].

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporavanog rješenja i dodaje, u bitnome, sljedeće. Pri obradi zahtjeva tužiteljice u obzir je uzet ukupni prihod kućanstva za 2022., u skladu sa člankom 16. Zakona o doplatku za djecu. U povodu zahtjeva za ostvarivanje prava na doplatak za djecu podnesenog 2. siječnja 2024. doneseno je prvostupanjsko rješenje od 11. travnja 2024., kojim rješenjem tužiteljici nije priznato pravo na doplatak za djecu, te je određeno da pravo i isplata doplatka za djecu utvrđeno prethodnim rješenjem prestaju 29. veljače 2024. godine. U tome je postupku 3. lipnja 2024. doneseno negativno rješenje, kojim je žalba tužiteljice odbijena. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

5. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovoga upravnog spora. Raspravnim rješenjem odbijeni su daljnji dokazni prijedlozi tužiteljice, zbog razloga iznesenih u tom rješenju, kao i razloga koji proizlaze iz nastavka ovog obrazloženja.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 11. prosinca 2024. u odsutnosti uredno pozvane tužiteljice, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Sud razumije da tužiteljica svoju pravnu i životnu situaciju sagledava u cjelini. No, predmet ovoga spora isključivo je ocjena zakonitosti osporavanih rješenja donesenih u upravnom postupku pokrenutom zahtjevom tužiteljice od 28. veljače 2023., u upravnoj stvari utvrđivanja prava na doplatak za djecu.

8. U osporavanim rješenjima citirane su mjerodavne odredbe Zakona o doplatku za djecu ("Narodne novine", broj 94/01, 138/06, 107/07, 37/08, 61/11, 112/12, 82/15, 58/18 i 153/23). Te su odredbe tužiteljici, stoga, poznate. Većina tih odredaba citirana je i u ovom obrazloženju, prilikom prenošenja dijela sadržaja obrazloženja drugostupanjskog rješenja.

9. Sud ponajprije naglašava da doplatak za djecu nije trajno pravo u sustavu socijalne sigurnosti. Stoga prestanak tog prava ili određivanje doplatka u manjem iznosu od dotadašnjeg ne vrijeđaju ustavna ni druga prava dotične stranke, dokle god takve kasnije odluke imaju valjano zakonsko utemeljenje. Usto, ne postoji opće subjektivno pravo stranke na utvrđivanje službenih podataka u razdoblju koje je za stranku povoljnije, radi izbjegavanja uvrštavanja i primjene službenih podataka koji stranci ne idu u prilog.

10. Nadalje, pri utvrđivanju dohodovnog cenzusa iz članka 16. Zakona o doplatku za djecu, ovdje tuženik je vezan službenim podacima Ministarstva financija, Porezne uprave, bez obzira na to je li riječ o preuzetim podacima ili o podacima iskazanima na odgovarajućim potvrdama, koje potvrde imaju svojstvo javne isprave. Tužiteljica ne dokazuje da su javnopravna tijela mirovinskog osiguranja pri rješavanju ove upravne stvari baratale podacima različitima od službenih podataka Porezne uprave o ukupnom dohotku ostvarenom u kućanstvu tužiteljice u 2022. postojećima u vrijeme rješavanja upravne stvari, niti dokazuje da su konkretni službeni podaci Porezne uprave kasnije izmijenjeni u korist tužiteljice.

11. Polazeći od iznesenog u točki 10. ovog obrazloženja, Sud utvrđuje da tužiteljica nije dokazala da je izračun svote doplatka za djecu u predmetnom slučaju proveden pogrešno. To ne proizlazi ni iz sadržaja spisa predmeta upravnog postupka. U tom je pogledu Sud suglasan s argumentacijom iznesenom u obrazloženjima osporavanih rješenja. Ta je argumentacija tužiteljici poznata, a većim je dijelom citirana i u točki 2. ovog obrazloženja.

12. Postigne li tužiteljica u možebitnom postupku pred Poreznom upravom da se službeni podaci Porezne uprave mjerodavni za utvrđivanje dohodovnog cenzusa u ovoj upravnoj stvari izmijene u korist tužiteljice, to može činiti razlog za predlaganje obnove upravnog postupka pred ovdje tuženikom, pod za to propisanim pretpostavkama. No, to ne utječe na rješavanje ovog upravnog spora.

13. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS), tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan. Pri odbijanju tužbenog zahtjeva u pogledu glavnog traženja, odbijen je i uzgredni tužbeni zahtjev radi naknade štete (čl. 118. st. 1. ZUS-a).

14. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužiteljica nije pozvana na plaćanje sudske pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođena plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 16., u vezi sa člankom 22. stavkom 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23).

U Rijeci 8. siječnja 2025.

S u d a c

dr. sc. Alen Rajko

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

DNA:

- NI, [adresa]

- Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, A. Mihanovića 3