Poslovni broj: P-164/2024-16

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Lauri Crnić Klapšić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZP, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Krunoslavu Vuljaku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatske poštanske banke d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, koje zastupa generalni punomoćnik Mihovil Granić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Žurić i Partneri d.o.o. u Zagrebu, prema generalnoj punomoći broj Su-813/19, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, 5. prosinca 2024. u prisutnosti tužitelja osobno i zamjenika njegovog punomoćnika Marka Owensa, odvjetnika, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 8. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., Zagreb, Jurišićeva ul. 4, OIB: 87939104217 isplatiti tužitelju ZP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.524,56 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa za razdoblje od 01.08.2008. do 31.07.2015. po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena; za razdoblje od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to na iznose kako slijedi:

na iznos od 32,74 EUR koja teče od 2.8.2010.

na iznos od 70,83 EUR koja teče od 2.9.2010.

na iznos od 60,75 EUR koja teče od 2.10.2010.

na iznos od 53,35 EUR koja teče od 2.11.2010.

na iznos od 75,53 EUR koja teče od 2.12.2010.

na iznos od 88,98 EUR koja teče od 2.1.2011.

na iznos od 79,57 EUR koja teče od 2.2.2011.

na iznos od 80,91 EUR koja teče od 2.3.2011.

na iznos od 73,52 EUR koja teče od 2.4.2011.

na iznos od 76,20 EUR koja teče od 2.5.2011.

na iznos od 99,73 EUR koja teče od 2.6.2011.

na iznos od 103,76 EUR koja teče od 2.7.2011.

na iznos od 129,98 EUR koja teče od 2.8.2011.

na iznos od 120,57 EUR koja teče od 2.9.2011.

na iznos od 105,11 EUR koja teče od 2.10.2011.

na iznos od 105,11 EUR koja teče od 2.11.2011.

na iznos od 103,09 EUR koja teče od 2.12.2011.

na iznos od 108,47 EUR koja teče od 2.1.2012.

na iznos od 114,52 EUR koja teče od 2.2.2012.

na iznos od 115,19 EUR koja teče od 2.3.2012.

na iznos od 111,16 EUR koja teče od 2.4.2012.

na iznos od 112,50 EUR koja teče od 2.5.2012.

na iznos od 503,04 EUR koja teče od 25.5.2012. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., Zagreb, Jurišićeva ul. 4, OIB: 87939104217 naknaditi tužitelju ZP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnične troškove u iznosu od 1.125,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 8. siječnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa, koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa, koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja kamata teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je "Volksbank" d.d. kao pravni prednik tuženika i kao trgovac s tužiteljem kao potrošačem 06.10.2005. sklopio Ugovor o kreditu br. 757003 u kojem je kao iznos kredita navedena kunska protuvrijednost iznosa od 34.239,00 CHF, isplaćen po srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita, dok se isti vraćao po prodajnom tečaju kreditora. Dakle, predmetnim ugovorom je bila ugovorena valutna klauzula u valuti CHF, koja je nepoštena ugovorna odredba i kao takva ništetna. Istim ugovorom o kreditu u čl. 2.1 ugovorena je kamatna stopa u iznosu od 5,10% godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora – pravnog prednika ovdje tuženika. O navedenoj ugovornoj odredbi nije se pojedinačno pregovaralo, a takva ugovorna odredba je nepoštena i kao takva ništetna. Takva ugovorna odredba, koja omogućava tuženiku kao trgovcu da jednostranom odlukom bez jasnih i unaprijed utvrđenih parametara i metoda mijenja kamatnu stopu je nepoštena budući je imala za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, a na štetu tužitelja kao potrošača.

1.1. Tužitelj dalje ukazuje da je točkom 8. presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P- 1401/2012 od 04.07.2013. takav način ugovaranja promjenjive kamatne stope utvrđen nepoštenim, odnosno utvrđeno je da je tuženik takvim načinom ugovaranja promjenjive kamatne stope kao i ugovaranjem valutne klauzule u valuti CHF povrijedio kolektivne interese i prava potrošača budući je na štetu tužitelja tuženik povrijedio odredbe tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača. U pogledu tuženika, pravomoćno je potvrđena nepoštenost ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope kao i nepoštenost ugovorne odredbe valutne klauzule u valuti CHF Presudom VTS RH br. Pž-6632/2017 od dana 14.06.2018. Protiv citirane pravomoćne presude tuženik je bio izjavio i reviziju kao izvanredni pravni lijek, a koju je Vrhovni sud Republike Hrvatske odbio. Navedene sudske odluke predstavljaju pravno shvaćanje koje je obvezujuće za sve ostale sudove u Republici Hrvatskoj obzirom da je postupak bio vođen sukladno 502.a. ZPP-a.

1.2. Tuženik je primjenom nepoštenih ugovornih odredbi stekao bez valjane pravne osnove iznos od 19.021,32 kuna (2.524,56 eura), a na koje pojedinačne iznose preplate teče i zakonska zatezna kamata od dana preplate. Budući je tuženik bio nepošteni stjecatelj, tuženik je, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a, dužan vratiti cjelokupan iznos zajedno sa zateznim kamatama od dana stjecanja svakog pojedinog iznosa, a prema specifikaciji koja se dostavlja uz tužbu. Iz otplatne tablice i obavijesti o promjenama kamatnih stopa vidljivo je kada je i za koliko tuženik povećavao kamatnu stopu, odnosno, vidljiv je rast anuiteta primjenom ranije navedene ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope. Konačno preciziranim zahtjevom u podnesku od 8.9.2023. (list 24-25 spisa) tužitelj predlaže sudu donijeti presudu kojom će naložiti tuženiku isplatu iznosa od 2.524,56 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose te potražuje i naknadu troškova parničnog postupka, a kako je to pobliže navedeno u izreci presude.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava u cijelosti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovane zbog sljedećih razloga: potraživanje tužitelja je u zastari; utvrđenja iz parnice "Potrošač" nisu primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet tužbe; sve i kada bi utvrđenja iz parnice potrošač bila primjenjiva, niti tada nema mjesta izravnoj primjeni presude VTS-a i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz presude VTS-a; sve i kada bi presuda iz presuda iz parnice "Potrošač" bila primjenjiva, ugovorne odredbe ugovora o kreditu koje su obuhvaćene ovom tužbom za ništetnost nisu utvrđene ništetnima u parnici "Potrošač"; tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama; ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenju, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (čl. 96. ZZP); nije osnovana ni visina tužbenog zahtjeva. Dalje u odgovoru na tužbu tuženik detaljno obrazlaže svaki od navedenih razloga radi kojeg smatra da je tužba neosnovana te izlaže svoje tumačenje sudske prakse u istovjetnim predmetima. Ipak, tuženik navodi da ne prigovara visini utuženog zahtjeva, ali predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnih troškova tuženiku s kamatama od presuđenja do isplate.

3. Sud je 26.10.2023. donio rješenje posl.br. P-5206/2023-3 (list 27-29 spisa), kojim je prekinuo postupak u ovoj pravnoj stvari te točkom II. istog rješenja nastavio postupak i pozvao pravnog slijednika tuženika Hrvatsku poštansku banku d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217 da preuzme postupak u ovoj pravnoj stvari, a rješenje je postalo pravomoćno 16.11.2023.

4. Sud je tijekom postupka izveo sve predložene dokaze i tako pročitao kompletnu spisu priloženu dokumentaciju, koja se odnosi na izračun razlike plaćene kamate (list 4-6 spisa), presliku Ugovora o kreditu br. 757003 (list 8-12 spisa), prometnu karticu po kreditu broj 757003 (list 13-20 spisa), otplatnu tablicu po kreditu (list 21-23 spisa), te je saslušan tužitelj (list 76-77 spisa). Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, pa je sud na ročištu za glavnu raspravu održanom 5.12.2024. raspravu zaključio. Kao što je već navedeno, tuženik nije prigovarao utuženoj visini tužbenog zahtjeva, pa nije izveden dokaz financijskim vještačenjem od kojeg je i sam tužitelj odustao. Stranke nisu iznosile daljnjih dokaznih prijedloga, pa je sud glavnu raspravu zaključio.

5. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svakog za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13,89/14, 70/19, 80/22, 144/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev osnovanim.

6. Tužitelj je u svom iskazu na ročištu 5.12.2024. (list 76-77 spisa) naveo da mu je kredit bio potreban za kupnju auta za osobne potrebe, a ne ni za kakve poslovne svrhe jer nije vlasnik obrta niti član trgovačkog društva. Naveo je da se obratio banci, koja je imala najpovoljniji kredit i da je imao puno povjerenje u banku, međutim, ništa mu nije rečeno o riziku kredita u valuti CHF niti su mu predočeni parametri na temelju kojih se mijenja kamatna stopa. Iskazao je i da je ugovor pročitao prije potpisa i to one osnovne odrednice o glavnici i anuitetima i da su mu anuiteti sa početnih oko 2.300,00 kn porasli na oko 3.200,00 kn i da je znao da će do toga doći sasvim sigurno se ne bih odlučio za predmetni kredit. Naveo je i da je on plaćao anuitete kredita i to putem uplatnice.

7. Iskaz tužitelja ocijenjen je vjerodostojnim jer je povezan, životan i logičan, o onom čega se sjećao i što mu je poznato iz osobnog iskustva u predmetnom pravnom poslu. Sud u držanju tužitelja tijekom iskazivanja nije našao naznaka da bi tužitelj nešto prešućivao ili lagao, pa mu i zato vjeruje.

8. Nesporno je da su tužitelj i tuženi (odnosno njegov prednik) sklopili 6.10.2005. Ugovor o kreditu broj 757003, namjenski, za kupnju vozila, u iznosu od 34.239,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za HNB za devize važećem na dan isplate kredita, na rok otplate od 84 mjeseca, uz redovnu kamatnu stopu od 5,10% godišnje, promjenjivu, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora. Korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 485,55 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća, a anuiteti dospijevaju na naplatu svakog 1. u mjesecu počevši od 1.11.2005.

9. Sporno je mogu li se na konkretan predmet primijeniti utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17, je li nastupila zastara tužiteljevog potraživanja te je li tuženik, primjenom ugovorne odredbe kojom je ugovorena redovna kamatna stopa od 5,10% godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, kao i ugovorne odredbe koja se odnosi na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak neosnovano ostvario korist u visini razlike iznosa koje je tužitelj uplaćivao, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početnu kamatnu stopu i početnu vrijednost CHF.

10. Tužitelj se pravilno tijekom ovog postupka poziva na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/17 od 14.6.2018. kojom je u odnosu na prednika tuženika Sberbank d.d. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12. Odlučujući o reviziji protiv presude Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž- 6632/17 od 14.6.2018., Vrhovni sud RH je svojom presudom i rješenjem posl. br. Rev- 2221/18 od 3.9.2019. u odnosu na ovdje tuženika odbio kao neosnovanu reviziju protiv drugostupanjske presude Pž-6632/17 kojom je utvrđeno da je ta banka u određeno navedenom razdoblju povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 u razdoblju od 1.6. 2004. do 6. 8. 2007., a od 7. 8.2007. do 31. 12.2008. suprotno odredbi čl. 96. i čl. 97. ZZP, a koje povrede traju i dalje, kao i povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovor o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem redovne kamatne stope koja je tijekom postojanja obveze po tim ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i njezinim drugim internim aktima, a bez da su prije i u vrijeme sklapanja tih ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači pojedinačno o tome pregovarali i utvrdili parametre koji utječu na odluku o promjenjivoj stopi ugovorne kamate, čime je tuženik postupio suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 u razdoblju od 10. 9.2003. do 6. 8. 2007., a od 7. 8. 2007. na dalje suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. ZZP, te je naloženo tuženom prekinuti s takvim postupanjem i zabranjeno takvo ili slično postupanje.

11. Učinci odluka suda o tužbama za zaštitu kolektivnih interesa su obvezujući za ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene po pojedinačnom restitucijskom zahtjevu, sukladno članku 502c ZPP-a. U odnosu na prigovor zastare potraživanja tužitelja Vrhovni sud RH je u odluci od 20.3.2018. broj Rev-2245/17-2 zauzeo stav da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO/05), zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. postala je pravomoćna u odnosu na prednika tuženika 14. lipnja 2018., a kako je tužba u ovom predmetu podnesena 6. lipnja 2023. to nakon ponovnog početka tijeka zastarnog roka od 14.6.2018. nije istekao rok od pet godina iz čl. 371. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 394, 7/96 i 112/99, dalje: ZOO/91, budući je Ugovor zaključen prije stupanja na snagu ZOO/05), zbog čega prigovor zastare nije osnovan. O gore spornom pravnom pitanju Vrhovni sud je donio pravni stav izražen u odluci broj Rev-2245/17 i u ovoj presudi ponavlja se izrečeni pravni stav. Pri tom se ističe da se navedeni rok odnosi i na zahtjev tužitelja, koji se odnosi na valutnu klauzulu, jer je i u odnosu na taj dio zahtjeva presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu donesena istog dana (14.6.2018.).

12. Nadalje, valja navesti i da se, prema odredbi čl. 466. ZOO/91 (sada: čl. 388. ZOO/05), zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijekom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Stoga je tužitelj podizanjem predmetne tužbe, kojom zahtijeva isplatu novčanih iznosa po osnovi više plaćenih razlika zbog promjene kamatne stope i tečaja CHF, ujedno poduzeo radnju radi utvrđivanja tih potraživanja i njihovih ostvarenja i time sukladno navedenoj zakonskoj odredbi prekinuo zastarijevanje.

13. Kako je u ovom sporu sud utvrdio ništavost tada se ima primijeniti odredba čl. 104. st. 1. ZOO/91 (sada: čl. 323.st.1. ZOO/05), koja propisuje da je u slučaju ništavosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila po osnovi takvog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se priroda onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. U konkretnoj situaciji, tuženik je na temelju ništavih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit, odnosno veće kamate, nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu kao što je ostvario korist i na osnovu razlike u tečaju CHF. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužitelju razliku u vidu više plaćenog iznosa kamate i razliku, koja proizlazi iz razlike između tečaja zbog ništavih ugovornih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu u smislu odredbe čl. 210.st.1. ZOO/91 (sada: čl. 1111. st. 1. ZOO/05). Posljedica ništavosti nepoštenih ugovornih odredbi je vraćanje preplaćenih iznosa s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 214. ZOO/91 (sada: čl. 1115. ZOO/05) od dana stjecanja do isplate.

14. Tuženik nije osporavao utuženu visinu zahtjeva, koja jasno proizlazi iz izračuna preplaćenih kamata i tečaja s osnova Ugovora o kreditu br. 757003 priloženog uz tužbu na listovima 4 do 6 spisa kao i Otplatne tablice po kreditu na listovima 21 do 23 spisa.

15. Slijedom navedenog, tužitelju su dosuđeni iznosi kao u izreci ove presude, a na te iznose tužitelju su dosuđene zatezne kamate tekuće od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa tuženiku, što je vidljivo iz prometne kartice po kreditu (list 13-20 spisa), na temelju odredbe čl. 214. ZOO/91 (sada: 1115. ZOO/05), a imajući u vidu da tuženik nije bio savjestan. Kamate su dosuđene za razdoblje od dospijeća do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. kamate su dosuđene po odredbi čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 114/22) i čl.1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 156/22), a od 30. prosinca 2023. do isplate stopa kamate je dosuđena u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/2023.).

16. Odluka o troškovima temelji se na čl. 154. st. 1 i čl. 155. ZPP-a, prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje: Tarifa). Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe od 100 bodova (Tbr. 7 t. 1. Tarife), podnesaka od 8.9.2023. i 7.12.2023. od po 25 bodova za svaki (Tbr. 8.t.4. Tarife), sastava podneska od 16.2.2024. 100 bodova (Tbr. 8.t.4. Tarife) te zastupanja na ročištima 11.9.2024. i 5.12.2024. u iznosu od po 100 bodova za svako (Tbr. 9 t. 1. Tarife). Uz vrijednost jednog boda u iznosu od 2,00 € (Tbr. 54. Tarife) i 25% PDV-a (Tbr.46. Tarife) priznati troškovi tužitelja iznose 1.125,00 €, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate po stopi sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 155/2023), kako je odlučeno izrekom ove presude. To stoga jer tužitelj ima pravo na zatražene zakonske zatezne kamate na dosuđeni trošak od presuđenja, po odredbi čl. 151.st.3. ZPP-a i po stopi kako je već obrazloženo. Tužitelju nije priznat kao potreban u smislu čl.155. ZPP-a zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu i uručenje presude jer je ono prezakazano, sukladno ovlastima suda i održano, unatoč neurednoj dostavi za obje parnične stranke, sukladno odredbi čl. 335.st.6. ZPP-a.

17. Tuženik je odbijen s zahtjevom za naknadu parničnih troškova jer je spor izgubio. Zagreb, 8. siječnja 2025.

Sudac:

Laura Crnić Klapšić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika