REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. P-3740/2023-113

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Lauri Crnić Klapšić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Igor Žurić, odvjetnik u Zagrebu, protiv 1. tuženika LH, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužene SH, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa] i oboje zastupani po punomoćniku Borisu Makaroviću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. prosinca 2024. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Nevena Grdinića, odvjetnika i punomoćnika tuženika Borisa Makarovića, odvjetnika, 8. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se 1. tuženiku LH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženoj SH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] solidarno isplatiti tužitelju BH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] niže navedene iznose, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i to:

- 108,60 EUR od 20.3.2011.g,

- 57,69 EUR od 27.04.2011.g.,

- 3,40 EUR od 05.07.2011.g.,

- 6,64 EUR od 03.08.2011.g.,

- 19,91 EUR od 17.08.2011.g.,

- 28,37 EUR od 03.11.2011.g.,

- 58,63 EUR od 12.12.2011.g.,

- 56,79 EUR od 10.01.2012.g.,

- 56,79 EUR od 10.02.2012.g.,

- 66,23 EUR od 12.04.2012.g.,

- 15,73 EUR od 14.05.2012.g.,

- 24,67 EUR od 14.05.2012.g.,

- 8,33 EUR od 13.06.2012.g.,

- 3,69 EUR od 23.07.2012.g.,

- 35,95 EUR od 25.07.2012.g.,

- 3,69 EUR od 31.07.2012.g.,

- 8,34 EUR od 01.10.2012.g

- 32,19 EUR od 13.11.2012.g.,

- 66,36 EUR od 17.12.2012.g.,

- 80,23 EUR od 31.12.2012.g.,

- 81,00 EUR od 31.01.2013.g.,

- 84,94 EUR od 28.02.2013.g.,

- 79,63 EUR od 29.03.2013.g.,

- 39,82 EUR od 22.04.2013.g.,

- 40,11 EUR od 22.09.2014.g.,

- 3,55 EUR od 13.11.2014.g.,

- 3,65 EUR od 19.01.2015.g.,

- 4,31 EUR od 01.04.2015.g.,

- 3,27 EUR od 10.04.2015.g.,

(HEP)

- 13,48 EUR od 27.04.2011.g.,

- 17,40 EUR od 20.05.2011.g.,

- 23,47 EUR od 05.07.2011.g.,

- 21,71 EUR od 03.08.2011.g.,

- 18,02 EUR od 31.08.2011.g.,

- 12,96 EUR od 30.09.2011.g.,

- 14,87 EUR od 03.11.2011.g.,

- 17,83 EUR od 10.01.2012.g.,

- 18,97 EUR od 10.02.2012.g.,

- 17,21 EUR od 15.03.2012.g.,

- 19,35 EUR od 11.04.2012.g.,

- 16,10 EUR od 13.05.2012.g.,

- 19,57 EUR od 13.06.2012.g.,

- 16,51 EUR od 22.07.2012.g.,

- 16,51 EUR od 31.07.2012.g.,

- 17,25 EUR od 25.09.2012.g.,

- 17,56 EUR od 28.09.2012.g

- 28,55 EUR od 13.11.2012.g.,

- 23,23 EUR od 31.12.2012.g.,

- 23,23 EUR od 31.12.2012.g.,

- 20,20 EUR od 31.01.2013.g.,

- 23,23 EUR od 28.02.2013.g.,

- 30,06 EUR od 24.03.2013.g.,

- 23,23 EUR od 22.04.2013.g.,

- 31,35 EUR od 11.08.2013.g.,

- 14,60 EUR od 14.01.2015.g.,

- 13,27 EUR od 05.03.2015.g.,

- 46,31 EUR od 01.04.2015.g.,

- 1,89 EUR od 11.04.2015.g.,

(Zagrebački holding)

- 15,42 EUR od 27.04.2011.g.,

- 15,42 EUR od 20.05.2011.g.,

- 15,42 EUR od 05.07.2011.g.,

- 15,42 EUR od 03.08.2011.g.,

- 15,44 EUR od 31.08.2011.g.,

- 15,42 EUR od 30.09.2011.g.,

- 15,42 EUR od 03.11.2011.g.,

- 15,50 EUR od 03.11.2011.g.,

- 15,48 EUR od 10.01.2012.g.,

- 15,49 EUR od 10.02.2012.g.,

- 15,50 EUR od 15.03.2012.g.,

- 15,42 EUR od 11.04.2012.g.,

- 15,66 EUR od 14.05.2012.g.,

- 15,67 EUR od 13.06.2012.g.,

- 15,68 EUR od 23.07.2012.g.,

- 15,66 EUR od 31.07.2012.g.,

- 15,67 EUR od 24.09.2012.g.,

- 15,50 EUR od 05.10.2012.g

- 15,77 EUR od 14.11.2012.g.,

- 15,55 EUR od 19.12.2012.g.,

- 15,55 EUR od 19.12.2012.g.,

- 15,73 EUR od 31.12.2012.g.,

- 15,68 EUR od 01.03.2013.g.,

- 15,79 EUR od 25.03.2013.g.,

- 15,55 EUR od 22.04.2013.g.,

- 15,55 EUR od 20.05.2013.g.,

- 15,62 EUR od 20.06.2013.g.,

- 15,55 EUR od 13.08.2013.g.,

- 46,65 EUR od 28.10.2013.g.,

- 8,40 EUR od 03.12.2013.g.,

- 70,71 EUR od 14.05.2014.g.,

- 31,19 EUR od 09.07.2014.g.,

- 17,38 EUR od 13.08.2014.g.,

- 15,55 EUR od 01.10.2014.g.,

- 15,55 EUR od 10.11.2014.g.,

- 31,10 EUR od 19.01.2015.g.,

- 15,61 EUR od 19.01.2015.g.,

- 48,36 EUR od 13.04.2015.g.,

- 17,42 EUR od 13.04.2015.g.,

- 212/52 EUR od 2.6.2015., s time da se zakonska zatezna kamata obračunava po stopi, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodio tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31.7.2015., a od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku 15 dana.

III. Nalaže se 1. tuženiku LH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženoj SH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] solidarno naknaditi tužitelju BH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 6.460,26 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 8. siječnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženih za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u cijelosti vlasnik nekretnine - kat. čest. [katastarska čestica], kuća br. 2 površine 101 m2, dvorišna zgrada površine 30 m2, dvorišna zgrada površine 22 m2 i dvorište površine 227 m2, [adresa], ukupne površine 380 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Navodi još da tuženi drže, bez pravnog osnova, u posjedu dio donjeg dijela etaže kuće i garažu, u površini dijela kuće cca 35-40 m2 te ne plaćaju ništa s osnova režija za predmetnu nekretninu kao niti naknadu za korištenje iste te su za razdoblje veljača 2011. - siječanj 2015. samo jednom prilikom naknadili 1.700,00 kn, putem zajedničkog oca tužitelja i I. tuženog, pok. IH. Tužitelj ima potraživanje prema tuženima s osnova plaćenih režija, budući da tužitelj sam plaća sve troškove režija za predmetnu nekretninu i to troškove potrošnje plina, struje, vode te TV-pretplate i komunalija. Tužitelj potražuje naknadu troškova isplaćenih režija za razdoblje od veljače 2011. do siječnja 2015. i to u polovici ukupno plaćenog iznosa režija od 49.974,86 kn, umanjeno za gore navedeni iznos od 1.700,00 kn, koliko je plaćeno po danas pok. IH. Tužitelj, dakle tužbom potražuje ukupan iznos od 19.787,43 kn (jedna polovina od 42.974,86 kn tj. 21.487,43 kn, umanjeno za 1.700,00 kn) zajedno s pripadajućim zateznim kamatama. Ukazuje kako je u pogledu računa za vodu, u dijelu utuženog razdoblja, na istom vodomjernom uređaju bio spojen i stambeni objekt u vlasništvu NH Željka i NH, na adresi [adresa], pa je stoga ukupni iznos računa za potrošnju vode tužitelj umanjio za dio, koji se odnosi na navedeni objekt, za to razdoblje, u iznosu od 5.434,20 kn. S obzirom na navedeno, u pogledu troška vode, tužitelj potražuje polovicu iznosa od 3.202,53 kn, odnosno 1.601,27 kn sa zateznom kamatom od utuženja. Nadalje, zahtijeva uplatu s osnova režija za plin, električnu energiju, komunalije, pretplatu za TV prijamnik i opskrbu vode što sve detaljno elaborira u tužbi kao i iznose koje je I. tuženik podmirio. U tužbi ističe da je I. tuženika tužio radi iseljenja, koji predmet se pred ovim sudom vodi pod posl. br. Ps-294/11 te potražuje naknadu za korištenje njegovog dijela nekretnine, koji tuženi drže u posjedu bez pravnog osnova i u tom smislu potražuje iznos od 13.500,00 kn sa pripadajućim kamatama, a zahtijeva i naknadu troškova postupka sa pripadajućim kamatama. Tužitelj je podneskom od 23.10.2023. (list 1024-1030 spisa) specificirao tužbeni zahtjev kojim potražuje isplatu pojedinih iznosa sa zakonskim zateznim kamatama, a kako je to pobliže navedeno u izreci presude uz naknadu troškova parničnog postupka. Na ročištu 24.5.2024. (list 1037-1040 spisa) tužitelj je u odnosu na 2. tuženu povukao dio zahtjeva budući je utuženi iznos naplaćen 1. tuženiku.

2. U odgovoru na tužbu tuženi osporavaju aktivnu legitimaciju tužitelja. Navode da je u spornom razdoblju nekretninu koristio otac stranaka, sada pok. IH, na temelju Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju Brlek Stanislav

- IH EH od 23.12.2010. U smislu čl. 1. tog Ugovora tužitelj je trebao samo kontrolirati uredno podmirivanje svih režija za stan, a ne ih plaćati. Predmetne režije nisu plaćane iz sredstava tužitelja, nego iz sredstava pok. PH, oca stranaka, npr. tako da je sredstva s računa pok. PH tužitelj prenosio na svoj račun. Navode da pobijaju pasivnu legitimaciju II. tužene te da iz dopisa tužitelja od 24.2.2015., priloženog uz tužbu, proizlazi da je tuženik tek tada od II. tužene zatražio predaju posjeda. Isto proizlazi i iz ovosudne parnice br. Ps-294/11 u kojoj je EH tužio radi iseljenja samo LH. Stoga nema pravne osnove da tužitelj u ovom postupku potražuje od II. tužene tražbine za razdoblje od prije veljače 2015. (čl. 164 ZV). Navode da nema pravne osnove da tužitelj od tuženika potražuje solidarnu isplatu. Također, prigovaraju zastari (čl. 232. i 91. Zakona o obvezni odnosima). Osporavaju da se informacije o provedenom plaćanju, koje su dostavljene uz tužbu, odnose na tražbine, koje su obuhvaćene tužbom. S tim u vezi tužitelj je neosnovano propustio dostaviti račune iz kojih bi bilo razvidno što je tim uplatama plaćano. Nadalje, I. i II. tuženi pobijaju osnov i visinu tražbine i to glede plina navode da u stanu u posjedu tuženika u cijelom spornom razdoblju nema nikakvih plinskih priključaka niti trošila, pa nema osnove da se potražuje naplata na ime plina, glede troška struje i vode navode da je tužitelj višekratno isključivao struju i vodu, zbog čega ne samo da nije bilo potrošnje nego je i stan bio nepogodan za uporabu, glede troška naknade za HTV, navode da nema osnove da tužitelj od tuženika potražuje naknadu za HTV (vjerojatno bi se radilo o pristojbi za HRT iz čl. 34. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji). Televizijska pristojba je obveza koja tereti vlasnika ili posjednika tv-prijamnika. Tužitelj ne živi s tuženicima u zajedničkom kućanstvu, pa da zajednički plaćaju pristojbu u smislu čl. 34. st. 2. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji. Sukladno svemu navedenom, predlažu da sud, nakon provedenog postupka, odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom.

3. U ovom je predmetu bila donesena presuda P-3937/2015-88 od 13. svibnja 2022. (list 970-989 spisa), kojom je u točci I. presude naloženo 1. i 2. tuženima isplatiti tužitelju iznos od 12.814,85 kn na ime uporabe tuđe stvari i to sa kamatama. Nadalje, u točci II. presude je tužitelj odbijen sa zahtjevom za isplatu iznosa od 19.593,16 kn sa zakonskom zateznom kamatom, a točkom III. je tužitelj odbijen sa zahtjevom u iznosu od 1.045,27 kn na ime RTV pristojbe s pripadajućim kamatama. Točkom IV. je odlučeno da svaka strana snosi svoje parnične troškove. Županijski sud u Šibeniku je 3. travnja 2023. donio presudu i rješenje posl.br. Gž-915/2022-2, kojom je u toč. I. potvrdio presudu ovog suda posl.br. P-3937/2015-88 od 13. svibnja 2022. u dijelu pod toč. I. kojim je naloženo 1. tuženiku da tužitelju isplati iznos od 12.814,85 kn/1.700,82 eura s pripadajućim zateznim kamatama, dok je toč. II. uvažio žalbu tužitelja i djelomično žalbu tuženika te je u dijelu pod toč. I. izreke – kojim je naloženo 2. tuženici da tužitelju, solidarno s 1. tuženikom isplati iznos od 12.814,85 kn/1.700,82 eura sa pripadajućim zateznim kamatama i u odbijajućem dijelu pod toč. II. izreke, kao i u odluci o parničnom trošku (toč. IV. izreke) ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet u tom dijelu vratio ovom sudu na ponovno suđenje. Prema pravnom stavu višeg suda osnovano je tužitelj u žalbi prigovarao da je ovaj sud pogrešno utvrdio da je tužitelj podmirio režijske troškove u ukupnom iznosu od 20.978,56 kuna jer da iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka (listovi 827-847 spisa) jasno proizlazi kako ukupno plaćeni iznos režijskih troškova po tužitelju iznose 51.240,98 kuna, da je po tuženicima plaćeno 1.700,00 kuna te da je (preostalo) potraživanje tužitelja u iznosu od 20.978,56 kuna. Nadalje, tužitelj je u žalbi isticao, a što u prvostupanjskom postupku nije valjano raspravljeno, da je još od ranije između tužitelja i tuženika ad 1. postojao dogovor o plaćanju režijskih troškova za nekretninu na način da su se troškovi režija obračunavali i plaćali „po glavi“, odnosno, po principu 1/2

–1/2, tako da su polovinu režija plaćali tuženici, a drugu polovinu da su plaćali tužitelj i njegov sada pok. otac, kao i da je takav dogovor o raspodjeli režijskih troškova potvrdio i tuženik ad 1. u svom stranačkom iskazu. Također, viši je sud naveo da budući tuženica ad 2. nije bila obuhvaćena tužbom u parnici pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu broj Ps-294/2011, to je prvostupanjski sud, zbog pogrešnog pravnog pristupa, propustio utvrditi odlučne činjenice koje proizlaze iz primjene članka 165. stavka 1. ZV, osobito je li tuženica ad 2. u utuženom razdoblju bila nepošteni posjednik spornog dijela nekretnine tužitelja, pa s tim u vezi – ima li tužitelj pravo i od nje potraživati naknadu za korištenje nekretnine.

4. Sud je u ponovnom postupku, nakon ukidne odluke višeg suda, nanovo pročitao svu spisu priloženu dokumentaciju koja se odnosi na presliku poziva na iseljenje od 18.4.2011. s povratnicom (list 15-16 spisa), presliku poziva na plaćanje - opomena pred tužbu od 24.2.2015. s povratnicama (list 17-28 spisa), presliku dopisa od 11.3.2015. (list 31-32 spisa), potvrde o provedenom plaćanju (list 33-195 spisa), presliku Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju posl.br. OU- 459/2010 od 23.12.2020. (list 202 spisa), presliku dopisa tuženika od 10.10.2014. (list 203 spisa), presliku zapisnika s ročišta od 10.6.2015. u predmetu O-6315/14 (list 204 spisa), fotografije (list 207-234 spisa), presliku Aneksa ugovora o pružanju usluga obiteljskog doma od 1.12.2013. (list 237 spisa), presliku Ugovora o obavljanju usluge prehrane (ručka) od 15.9.2012. sklopljen između Doma za starije i nemoćne osobe Trešnjevka Zagreb i PH (list 248-249 spisa), presliku Ugovora o pružanju usluga obiteljskog doma od 1.10.2013. (list 250 spisa), račune obrta " [obrt]" od 16.9.2011. (list 251-253 spisa), ponudu Petrokov d.o.o. od 19.8.2011. (list 254-255 spisa), specifikaciju računa i uplata HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. (list 256-265 spisa), ispis stanja kupaca Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. (list 266-275 spisa), obveze kupaca-analitika, očitanja GPZ-Opskrba d.o.o. (list 276-281 spisa), knjigovodstveno stanje obveznika GSKG (list 282-296 spisa), preslike računa Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o. (list 305-338, 342-343 spisa), presliku Ugovora br. 1348/2014 sklopljenog između tužitelja kao investitora i Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o. kao izvoditelja od 29.8.2014. (list 339-341 spisa), obračune troškova po tužitelju (list 344-350, 869-875 spisa), presliku zapisnika od 3.2.2016. u predmetu Ps-294/11 (list 356-357 spisa), dopis HEP- Operator distribucijskog sustava od 19.9.2016. s ispisima uplata (list 371-375 spisa), dopis Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o. s knjigovodstvenim stanjem kupca za šifru kupca 0145204 od 22.9.2016. (list 378-395 spisa), dopis GSKG-a s knjigovodstvenom karticom od 1.2.2011. -30.4.2015. (list 398-416 spisa), dopis Porezne uprave od 10.10.2017. (list 429 spisa), presliku prijedloga za osiguranje dokaza od 29.8.2018. (list 439-442 spisa), presliku presude Županijskog suda u Varaždinu posl.br. Gž-1349/16-3 od 13.6.2018.(list 443- 446 spisa), presliku presude ovog suda posl.br. Ps-294/11-38 od 26.4.2016. (list 447-450 i 889-892 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Kristine Kantoci Ivanišević od 31.10.2018. iz predmeta ovog suda posl.br. R1- 531/18 (list 456-462 spisa), presliku zapisnika o primopredaji nekretnine od 20.3.2019. (list 531 i 888 spisa), presliku uvjerenja o prebivalištu (list 540 spisa), promete po računima kod PBZ IH i tužitelja iz predmeta O- 698/18 prije O-6315/14 (list 541-818 spisa), prijedlog za ovrhu od 4.10.2018. i rješenje o ovrsi posl.br. Ovr-6672/18 od 11.10.2018. (list 893-895 spisa), presliku rješenja Ovr-6672/18-25 od 26.3.2019. (list 896 spisa), presliku tužbe od 28.5.2021. (list 897-901 spisa), odgovor na tužbu u predmetu P-4537/21 (list 905-911 spisa), promete po računima kod PBZ IH i tužitelja iz predmeta O-6332/18 (list 912-955 spisa), a saslušani su tužitelj (list 352-354 i 358-359 spisa), 1. tuženik (list 359-361 spisa) i 2. tužena (list 361-362 spisa) te je proveden očevid na mjestu prijepora (list 463-466 spisa) i izveden je dokaz građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Žarku Željku (list 472-520 spisa). Konačno, provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. oec. Đuri Lobašu (list 826-848 spisa), a pročitan je i spis ovog suda posl.br. O-698/2018. Tuženik je ustrajao kod prijedloga da se izvode daljnji dokazi pribavom podataka od PBZ o prometima po računima pokojnog IH te tko je na tim računima bio opunomoćen za razdoblje od 1.1.2010. do 31.12.2014. te saslušanjima svjedoka NH i ĐH na okolnost da tuženi nisu stanovali u predmetnoj nekretnini. Nakon ukidne odluke višeg suda, ovaj sud je dopunski saslušao tužitelja (list 1038 spisa), 1. tuženika (list 1038-1039 spisa) i 2. tuženu (list 1039 spisa), također, pročitani su ovosudni spisi posl.br. Ps-294/11 i Ovr-6627/18, te je izvršen uvid u tužbu od 21.7.2011.radi iseljenja i predaje posjed posl.br. P-294/11 (list 1050- 1051 spisa), prijedlog za ovrhu od 4.10.2018. posl.br. Ovrv-6672/18 i rješenje o ovrsi posl.br. Ovr-6672/2018 od 11.10.2018. (list 1052-1054 spisa) te podnesak ovrhovoditelja EH u predmetu posl.br. Ovr-6672/18 od 22.3.2019. (list 1055-1056 spisa). Sud je odbio izvođenje daljnjih dokaza jer smatra da je izvedenim dokazima u dovoljnoj mjeri utvrđeno relevantno činjenično stanje u ovoj pravnoj stvari te da bi daljnje izvođenje dokaza doprinijelo jedino odugovlačenju i poskupljenju postupka, koji ionako traje od 2015. godine, dakle punih 9 godina. Tužitelj je predlagao dopunu vještačenja na okolnosti iz podneska od 23.10.2023., koje sud smatra nepotrebnim i odugovlačećim, dok tuženi nisu imali dokaznih prijedloga, pa je sud glavnu raspravu zaključio.

5. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svakog za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev osnovanim, a kako je to navedeno u izreci presude.

6. Među strankama je u ovom postupku sporna aktivna legitimacija tužitelja, pasivna legitimacija 2. tužene, osnov i visina utuženog zahtjeva. Tužitelj je povukao dio zahtjeva u odnosu na 2. tuženu, čemu se 2. tužena nije protivila, ali je tražila naknadu troškova jer smatra je tužba u odnosu na nju od početka neosnovana.

7. Da se tužitelj prije podnošenja tužbe sudu obraćao tuženima radi rješenja spora potvrđuju dopisi-opomene pred tužbu koje prileže na listovima15 do 32 spisa, a tuženi su i odgovorili na pozive tužitelja, međutim do rješenja nije došlo. Priložene su i Potvrde (informacije) o provedenom plaćanju (listovi 33 do 195 spisa) čitanjem kojih se može jasno utvrditi da su izvršena od strane tužitelja i za komunalije, a kako je izvedeno vještačenje o istima će više biti riječi u okviru tog vještačenja.

8. Među strankama nije sporno da je tužitelj zaključio Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju 23.12.2010. (list 202) s pokojnim ocem tužitelja i 1. tuženika IH za nekretninu u [adresa] te je time stekao pravni osnov za uknjižbu nekretnine na svoje ime, koja je i obavljena jer tako proizlazi iz zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu o kojem je bilo riječi u obrazloženju presude Ps-294/11 i Gž-1349/16.

9. U odnosu na navod tuženih da je nekretninu koristio pokojni otac stranaka IH utvrđeno je da je isti s datumom 1.10.2013. u Obiteljskom domu " E" o čemu prileži preslika Aneksa ugovora od 1.12.2013. (list 237 spisa).

10. Tuženi su na listovima 207-234 spisa priložili fotografije kao dokaz da je predmetna nekretnina u vrlo lošem stanju, a o navedenom se očitovao građevinski vještak u svom nalazu i mišljenju te je tu okolnost uzeo u obzir kod izračuna naknade za korištenje tuđe stvari, radi čega o tome sud nema potrebe dodatno elaborirati.

11. Tuženi su prigovarali da je tužitelj utužene isplate obavljao sredstvima pokojnog oca, koju tvrdnju je tužitelj opovrgnuo navodeći da je pokojni otac tužitelja i I. tuženog imao mirovinu oko 4.200,00 kn, a plaćao je Dom u iznosu od 3.850,00 kn, a kasnije 4.400,00 kn te je imao troškove lijekova i vitamina od 500,00 kn do 800,00 kn, koje je podmirivao tužitelj te trošak prehrane, a o čemu je priložio dokumentaciju u vidu preslike Ugovora o obavljanju usluge prehrane (ručka) od 15.9.2012. između Doma za starije i nemoćne osobe Trešnjevka Zagreb i PH (list 248-249 spisa), presliku Ugovora o pružanju usluga obiteljskog doma od 1.10.2013. (list 250 spisa). Tužitelj je dostavio u preslici račune obrta " [obrt]" od 16.9.2011. (list 251-253 spisa), ponudu Petrokov d.o.o. od 19.8.2011. (list 254-255 spisa), specifikaciju računa i uplata HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. (list 256-265 spisa), ispis stanja kupaca Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. (list 266-275 spisa), obveze kupaca- analitika, očitanja GPZ-Opskrba d.o.o. (list 276-281 spisa), knjigovodstveno stanje obveznika GSKG (list 282-296 spisa) čitanjem kojih je utvrđeno da su navedene obveze plaćene. Prigovor tuženih da su računi izdavani na pokojnog IH i HH, pa da stoga tužitelj nije dokazao da je izvršio plaćanje nisu osnovani iz razloga jer je tužitelj taj koji je doprinio dokaze o plaćanju režija, koje su glasile na pokojnog oca, koji je prije njega bio vlasnik predmetne nekretnine, dok je u odnosu na dio režija za vodu, koje su navedene na ime HH tužitelj pojasnio da je brojilo bilo jedno za dvojni objekt te je tek 2014. razdvojeno i do tada su se troškovi vode dijelili između HH i tužitelja na način da se, obzirom je uz glavno brojilo na vodu/cijevi za HH postojalo i kontrolno brojilo, pa se oduzimanjem potrošnje kontrolnog brojila od glavnog brojila došlo do troška za tužiteljev dio nekretnine. U tom smislu tuženima treba odgovoriti da, neovisno o tome što je određena dokumentacija glasila na prednika tužitelja tužitelj izvodima o plaćanju dokazuje da je upravo on izvršio utužena plaćanja, pa se ne može prihvatiti prigovor tuženih da nije aktivno legitimiran.

12. Sud je pročitao i priložene preslike računa Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o. (list 305-338, 342-343 spisa) te presliku Ugovora br. 1348/2014 sklopljenog između tužitelja kao investitora i Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o. kao izvoditelja od 29.8.2014. (list 339-341 spisa) i obračune troškova po tužitelju (list 344-350, 869-875 spisa) iz kojih proizlazi da je upravo tužitelj izvršio navedena plaćanja, a tuženi to, po mišljenju ovog suda, nisu s uspjehom opovrgnuli.

13. Tužitelj je u svom iskazu na ročištu 20.4.2016. (list 352-354 spisa) naveo da je vlasnik obiteljske kuće na adresi [adresa], a koja mu je pripala nakon Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, koji je zaključio s pok. ocem te da je vlasnik od 6.1.2011. godine. Objasnio je da se radi o prizemnici sa jednim katom, a čitava kuća ima oko 100 kvadrata dok je u prizemlju stan veličine 35 kvadrata kojeg koristi njegov brat te su imali dogovor od 1990-tih godina, vezano za plaćanje režija, na način da se iste dijele na broj ljudi koji žive u kući i to je obračunavala pok. majka na način da je dijelila na 5 ili 6 dijelova, budući je jedno vrijeme u kući stanovala majka supruge tužiteljevog brata. Također su imali dogovor da plaćaju po 100,00 kn mjesečno za održavanje. Iskazao je da se iz kuće iselio 16.5.2009. te su njegov brat i njegova supruga (op.a. 1. i 2. tuženi) htjeli da plaća i dalje režije kao da tamo živi na što nije pristao, već je jedino želio plaćati troškove paušala te su tada oni uzimali račune i od njega tražili novac. Dalje je naveo da, kada je postao vlasnik, prenio je sve režije na sebe te su iste dolazile na njegovu adresu, a napomenuo je da je u kući do 1.10.2013. živio njegov otac i iz tog razloga nije mogao otkazati struju, vodu i plin, a na pitanje zašto nakon toga to nije učinio, odgovorio je da je smatrao da to ne može oduzeti bratu. Naveo je da je po potrošnji vidio da se nešto koristi, ali po njegovom saznanju, u kući nitko ne živi od 2013. Naveo je da je točno da je tužio brata radi iseljenja iz dijela kuće, a postupak je još u tijeku te mu tuženi do danas (20.4.2016.) nisu predali posjed, a u više navrata ih je pozivao da mu predaju posjed, a isto je činio i njegov otac. Dalje je naveo da je otac boravio u kući na prvom katu, a tuženik, kako je iskazao, u stanu od 35 kvadrata u prizemlju kao i da je točno da tuženi u posjedu imaju i garažu. Iskazao je da je sve utužene režije osobno platio iz vlastitih sredstava te da ima posjed dijela kuće koje drže tuženi, isti bi dao u najam. Iskazao je da je dobio dopis pun. tuženih u kojem ga mole da pusti struju budući je kontrolna ura u dijelu kuće do kojeg ne mogu doći i to je učinio i nakon što je pustio struju o tome je obavijestio pun. tuženih, a nakon toga ga više nitko o tome nije kontaktirao. Naveo je i da je otac oko 10 mjeseci prije smrti živio u domu, a brigu o ocu je vršio isključivo on. Naveo je da dio kuće, u kojem je boravio pok. IH, nije dao u najam niti je imao dogovor da isti da. Navedeni dio kuće nije ni u kakvoj funkciji niti ga tko koristi, a pojasnio je da računi za kuću dolaze na čitavu kuću, iako su oni kuću podijelili na tri dijela, pa su troškove plaćali po dogovoru. Pojasnio je da kuća ima tri neovisna ulaza u kuću i radi se o dva stana unutar kuće te jednoj sobi koju je on nadograđivao, a sve je dio iste kuće te su u zadnjih 10 godina tuženi koristili 35 kvadrata u prizemlju, pok. otac i majka oko 50-ak kvadrata na katu i on oko 25 kvadrata u prizemlju. Naveo je da je za sve tri stambene cjeline postojalo jedno brojilo za struju, vodu i plin, a kada mu se predočio navod iz podneska predanog na ročištu 18.2.2016. i to na drugoj strani, drugi odlomak pojasnio je da je njihova kuća dvojni objekt na koji je spojena kuća od HH te da kuća, čiji je on vlasnik, ima svoje brojilo za struju i plin, dok je voda bila zajednička za oba dvojna objekta, pa postoji glavna ura te kontrolna koja je spojena na HH tako su računi dolazili zajednički na HH i na njega, odnosno pok. oca prije, a iznos se računao tako da bi se oduzeo iznos naveden na kontrolnoj uri. Naveo je da je obavljao obračun prema kontrolnoj uri zajedno s Vodoopskrbom i to na način da je očitavao stanje na glavnoj uri i na kontrolnoj te bi potom, po očitanom stanju, Vodoopskrbi platio svoj dio i dio od HH. Pojasnio je da je imao dogovor s HH da on njemu da iznos, koji se odnosi na njega za vodu, a on bih čitav iznos platio Vodoopskrbi prema obračunu, koji mu je poslan. Iskazao je da je garaža zatvorena vratima te nije imao saznanja do kada su tuženi živjeli u predmetnom stanu u kući. Također je naveo da obitelj HH nikad nije imala primjedbe na obračun vode te da je ovdje utužio samo onaj dio koji se odnosi na vodu koja se odnosi na njegovo vlasništvo. Nema saznanja o tome da li je obračun vode funkcionirao na isti način kada je to njegov brat obračunavao, a tako je to trebalo biti, a uvijek je njihova obitelj obavljala plaćanje vode. Još je pojasnio, što se tiče vode, da postoji glavna ura za dvojni objekt kako je iskazivao i glavni vod koji se dijeli na HH i IH, s time da vod od IH ima 4 posebna ventila i cijevi koje se odnose na stanove u kući o kojima je iskazivao i vrt. Naveo je da je nekretnina u dobrom stanju i u funkciji s time da nema saznanja u kakvom je stanju dio kojeg brat ima u posjedu jer je tamo bio 2009. Još je iskazao da brat i II-tužena imaju ključeve od stana u prizemlju veličine 35 kvadrata, a nije imao saznanja da li netko drugi ima ključeve.

13.1. Tužitelj je dopunski saslušan na ročištu 20.5.2016. (list 358-359 spisa) kada je naveo da dio nekretnine, koji drži u posjedu, nije dao u najam jer njegov brat ima psa dobermana, koji slobodno šeće dvorištem i stoga pristup ljudima do njegovog dijela nije siguran i moguć. Naveo je da je pok. otac imao mirovinu 4.200,00 kn, a njegov boravak u domu 2 mjeseca se plaćao 3.800,00 kn, a potom 4.400,00 kn uz daljnje troškove te da je sam o svom trošku svakodnevno donosio ocu hranu iz staračkog doma u Selskoj, a to se odnosilo prije njegovog odlaska u dom. Iskazao je da je u prostoru u kojem je boravio pok. otac uvedeno novo centralno grijanje i to početkom 2011. i da je njegov otac u tom prostoru boravio sam, a da je navedeno valjalo uvesti novo jer je raniji sustav bio stari, odnosno da ocu bude toplije. Uvođenje centralnog je koštalo 15.000,00 kn što je on podmirio, a njegov se brat nije brinuo o pok. ocu niti su oni uopće komunicirali te je naveo da je brinuo o svim životnim troškovima oca te je imao pravni temelj i obvezu brinuti o pok. ocu budući je imao zaključen ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Naveo je da, nakon što je brat pokušao proglasiti oca neuračunljivim, on je od njega tražio zaštitu te je u tom smislu prebacio na njegov račun svoja novčana sredstva, koja mu on kasnije vratio, a nije se mogao izjasniti o kojoj svoti se radilo i u kojem razdoblju je to bilo te se nije mogao sjetiti da li se radilo o svoti koja je uobičajena na njegovom računu. Iskazao je da je ocu novac vratio kada ga je tražio isplativši mu novac na ruke, kojoj isplati nitko nije bio prisutan. Na daljnje pitanje da li je pas još uvijek na nekretnini odgovorio je da vjerojatno nije jer isti dolazi s njegovim bratom. Naveo je da ne živi na navedenoj adresi i nije se mogao izjasniti o tome kada njegov brat tamo dolazi. Pojasnio je da zna da brat dolazi jer ga zna tamo zateći kada on dolazi i vidi njegovo vozilo. Naveo je da nije poduzimao nikakve radnje glede otklanjanja problema sa psom jedino vodi spor radi iseljenja. Dodao je da se i prije ugovora o dosmrtnom uzdržavanju brinuo o ocu.

13.2. Tužitelj je u svom dopunskom saslušanju na ročištu 24.5.2024. (list 1038 spisa) u cijelosti ostao kod svog iskaza sa ročišta od 20.4.2016. i 20.5.2016. Napomenuo je da je otprilike od 2018. čitava nekretnina u njegovom posjedu i to nakon što je provedena ovrha. Pojasnio je da su od negdje ranih 90-tih obračune komunalija i drugih davanja vršili "po glavi", odnosno prema broju ljudi koji su stanovali u objektu obzirom je bilo jedno brojilo i da je nakon njegove selidbe u 5 mj. 2009. njegov brat, ovdje 1. tuženik vršio obračun po istom principu po kojem je iskazivao. Iskazao je da je i po selidbi bio uključen u obračun, čemu se protivio osim za iznos paušala, a njegovo protivljenje nije prihvaćeno i on nije platio. Dodao je da je 6.1.2011. postao vlasnik nekretnine i prenio sve račune na sebe te od tada iste plaća isključivo on. Naveo je da mu I. tuženik ništa nije refundirao od navedenih troškova i da kad je obilazio oca da je viđao 1. i 2. tužene. Iskazao je i da je postojalo zajedničko brojilo za vodu sa susjednom kućom HH s time da je postojao kontrolni sat te da je on izvršio plaćanje, a L su mu dali prema njihovoj potrošnji i nikada nije bilo problema. Kada mu je predočen obračun za 1. i 2. mj. 2011. na listovima 347- 348 spisa odgovorio je da je S njegova supruga, a taj obračun nije on izradio već njegov brat. Napomenuo je da njegova supruga tamo nikada nije stanovala niti je tamo došla. Iskazao je da je u kući stanovao pok. otac do 1.10.2013., a on nije znao da li je netko tamo stanovao, međutim, kada bi znao obilaziti kuću znao bih zateći tužene. Iskazao je da ne komunicira sa bratom i nema saznanja gdje se on, da li i kada preselio, a isto vrijedi i za 2. tuženu.

14. Sud je u bitnom ocijenio iskaz tužitelja vjerodostojnim jer je iskren, o onome što mu je poznato i čega se sjećao, a iskreno je naveo i da se određenih stvari ne sjeća. Sud vjeruje iskazu tužitelja i stoga jer je iskazivao uvjerljivo i sigurno te u njegovom držanju tijekom iskazivanja sud nije našao naznaka da bi lagao ili nešto prešućivao, pa mu i zato vjeruje.

15. Na ročištu 20.5.2016. saslušan je 1. tuženik LH (list 359-361 spisa), koji je naveo da je slušao iskaz tužitelja, koji mu je brat i da nije točno da se brinuo o pok. ocu prije nego je s njim zaključio ugovor o dosmrtnom uzdržavanju budući se preselio kod svoje supruge i s ocem se uglavnom svađao te da se otac znao za sebe brinuti sam te je odlazio u nabavku i kuhao si, a kada su oni tamo živjeli također su mu donosili stvari. Naveo je da mu nije jasno kako se otac sam od sebe preokrenuo budući su u njihovoj obitelji ranije postojala dva domaćinstva i to na jednoj strani majka i brat, a na drugoj otac. Što se tiče psa dobermana isti je uginuo prije 3 i pol godine te sa psom ne dolazi od kada su brat i on u sporu. Predmetni prostor od 35 kvadrata, o kojem je iskazivao tužitelj, on ne koristi od početka 2011. kada je tužitelj izvršio rekonstrukciju grijanja i od kada tamo nema mogućnosti grijanja. Naveo je da nije točno da je tužitelj uveo grijanje jer je ono postojalo 30 godina, a točno je da je na gornjem dijelu slabije grijanje zbog manjeg broja radijatora i loše izolacije. Točno je da supruga i on imaju ključeve od navedenog dijela kuće, a nije točno da postoji garaža budući se radi o šupama i ona garaža, odnosno šupa, koja je njegova, je otključana i u njoj su stvari pok. oca i njegove, koje predstavljaju smeće. Naveo je da tužitelj nikada nije tražio ključeve od predmetnog prostora jedino je pokrenuo postupak iseljenja. Što se tiče komunalija iste su se plaćale kako je to iskazao tužitelj s time da nije uzeto u obzir da je njegova supruga više godina boravila u [adresa], a on je uredno plaćao i za nju kao i da su redovito izostajali od petka do nedjelje tako da njih 8 dana u mjesecu nije bilo u kući. Čitavo to vrijeme oni su uredno plaćali troškove. Dodao je da predmetni dio u prizemlju od 35 m2 nema plina i plinskih priključaka te je tamo dostupna jedino struja i voda. U tom dijelu nitko ne boravi niti je pogodno za stanovanje. Iskazao je da je u čitavoj kući živio od rođenja, a u prostoru u prizemlju od 35 m2 je živio 30-ak godina sve do početka 2011. kako je izjavio, a od 2011. živi u vikendici u [adresa] kod [adresa], koju mu je darovao otac, a darovao mu ju je tek kada su čitavu vikendicu izgradili. Naveo je da povremeno dolaze na navedenu nekretninu najčešće jednom u 3 tjedna jer tamo dobivaju i poštu, a što se tiče komunalija vodu ne koriste jer je zatvorena, a kada bude mrak po zimi upale svjetlo. Napomenuo je da oni tamo ne spavaju, već uzmu što trebaju i odu te da je u tom prostoru nemoguće stanovati i radi vlage uslijed koje pada žbuka, a i plafon se od curenja srušio što je on već jednom popravio. Iskazao je da se radi o prostoru koji u startu nije bio namijenjen stanovanju već kao nus prostorija te čitava kuća, koja je stara 80 godina, nije nikada izolirana. Nije se mogao točno izjasniti do kada je otac živio u kući jer nije znao kada je otišao u dom, a znao je da, već kad je brat s njim zaključio ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, jednom prilikom kada je tamo došao našao je oca, koji je pao u vrtu i 3 sata ležao na podu, dehidrirao i pomokrio se, a i slomio je palac te je tužitelj došao po njega i odveo ga u bolnicu, a kasnije kod sebe. Iskazao je da je s ocem bio u vrlo dobrim odnosima. Dalje je pojasnio da pas nije nikakva prepreka jer ga tamo nema od 2011. te da je 2011. pok. otac još tamo živio, a kasnije psa više nije ni bilo. Iskazao je da je njegova supruga u Švicarskoj bila 1990. -tih godina. Naveo je da su prije rekonstrukcije grijanja i od kad je potpisan ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, odnosno kada je pokrenuto iseljenje oni poštom na ime oca platili paušalni iznos od 1.700,00 kn budući im nisu predočeni nikakvi računi i to je sve što su platili. Naveo je da ne vrši plaćanja jer nikada nije dobio nikakve račune te da je spreman izvršiti plaćanje za režije, ali ne za najam jer se tamo ne može stanovati. Naveo je da nije dobio nikakav račun i nikada mu nije prethodno predan račun da nešto plati, već je pokrenut spor, pa ne može platiti nešto o čemu sada odlučuje sud te da nije dobio opomenu pred tužbu za režije. Iskazao je da ne predaje posjed prostora od 35 m2 i garaže jer tamo ima stvari s kojima nema kuda, a za garažu je već izjavio da svatko u nju može ući jer nema ključa. Nije se sjećao kada se njegov brat odselio s te nekretnine, ali pretpostavlja da je to bilo 2010. kada se oženio. Naveo je da je točno da je on jedno vrijeme vodio obračune o plaćanju, a točno je da je princip plaćanja bio kako je iskazao tužitelj. Tuženiku je predočen obračun računa, koji prileži na listovima 344-350 spisa te je potvrdio da je on ispisao navedene podatke te da je rukopis, koji je u podnožju naznačen, njegov. Naveo je da, kad se brat (tužitelj) odselio i kad je on vodio obračune tražio je od brata da sudjeluje u troškovima. Naveo je da je kompletna kuća dvojni objekt te da je princip obračuna, odnosno podjele troškova za vodu kako je iskazivao njegov brat točan. Nije imao saznanja o tome u kakvom je stanju ostatak nekretnine, koji je u posjedu njegovog brata, a nije posjetio oca u domu jer nije niti znao da je tamo budući ga o tome brat nije obavijestio. Nakon što se odselio nije radio obračune kao što su oni koji su mi predočeni. Napomenuo je da je u cijelosti financirao plinski priključak kada se isti uvodio, a tome u prilog idu računi za plin, koji su jedini na njegovo ime, a navedeno je bilo prije 30-ak godina dok je njegov brat studirao bez da je doprinosio ikakva sredstva i dok su ga oni financirali.

15.1. Dopunski saslušan na ročištu 24.5.2024. (list 1038-1039 spisa) 1. tuženik je u cijelosti ostao kod ranijeg iskaza. Naveo je još da su oni dugo radili kuću u [adresa] gdje su redovito odlazili vikendima, a definitivno su se preselili 2011., a supruga još i ranije te da su prije toga preko tjedna boravili u [adresa]. Potvrdio je da je iskaz tužitelja točan glede obračuna komunalija "po glavi", a kako je on to i ranije iskazao. Naveo je da je radio obračune na listovima 347-348 spisa te na pitanje zašto je stavio suprugu tužitelja, odgovorio je da je to zato jer je ona po njegovom saznanju tamo stanovala oko 2 mjeseca. Iskazao je i da nekretninu nije predao tužitelju jer je uvjet bio da se isprazni što on nije mogao učiniti na brzinu.

16. Na ročištu 20.5.2016. saslušana je 2. tužena SH (list 361-362 spisa) koja se u svemu priklonila iskazu1. tuženika, koji je njen suprug i koji je u svemu točno iskazivao, s time da je pojasnila da su oni spremni platiti paušalne troškove režija, međutim, ne žele platiti ono što nisu ni trošili. Dodala je da je tužitelj zadnji put iskazivao o novcima koji su predstavljali pričuvu te je 1. tuženik te novce potrošio na režije. Navela je da je pristup šahtu za vodu moguć iz dvorišta i nije zaključan te da garaža o kojoj je suprug iskazivao je drvenog tipa i dostupna za ulazak svakome te da je tamo granje koje sprječava ulaz autom. Iskazala je da su 1. tuženik i ona, kad su tamo stanovali, održavali dvorište, koje je čitavo obraslo kada su otišli te je tužitelj u jednom trenutku to morao očistiti, pa je granje nabacao pred navedenu garažu i po cijelom dvorištu. Nije mogla znati da li su plaćanja, koja je tužitelj priložio uz tužbu, sporna u smislu da je plaćanje izvršeno i u koju svrhu te je dodala da iz istih plaćanja proizlazi da od kad pok. otac stranaka tamo ne boravi od 2013. trošak pada jer niti nema potrošnje.

16.1. Dopunski saslušana na ročištu 24.5.2024. (list 1039 spisa) 2. tužena je u cijelosti ostala kod svog ranijeg iskaza, a dalje je navela, glede načina obračuna, da je točno da se isti radio "po glavi", pa se tako i za nju, plaćala je dok je radila u Švicarskoj, iako tamo nije stanovala, a sjećala se da je jedno vrijeme supruga tužitelja stanovala u [adresa]. Nije se mogla vremenski odrediti glede preseljenja u [adresa] jer su puno radili i sve češće tamo spavali te da je ona od negdje 2009. tamo boravila. Navela je da su 2011. suprug i ona stanovali u [adresa]. Iskazala je da u utuženom razdoblju suprug i ona nisu komunicirali s tužiteljem. Iskazala je da je u utuženom razdoblju suprug dolazio u [adresa] i to uglavnom po poštu te da nekretninu u [adresa] nisu ni za što koristili, a stvari koje su tamo imali su odnosili u [adresa]. Navela je da se ne može vremenski odrediti do kada su odnosili stvari, ali to nije bilo odjednom, nego sukcesivno. Nije se sjećala da bih dobila od tužitelja dopis da plati režije niti se sjećala dopisa da preda nekretninu.

17. Iskaze tuženih sud je ocijenio vjerodostojnima u dijelovima, koji su podudarni iskazu tužitelja o načinu obavljanja plaćanja za dvojni objekt kao i u dijelovima kada su naveli da se ne protive plaćanju režija i da su u predmetnoj nekretnini stanovali. Naime, tuženi su izjavili da su oboje imali ključeve od predmetne nekretnine te da su na spornu nekretninu povremeno dolazili te da su tamo držali stvari. Oboje tuženih iskazivali su u množini, odnosno proizlazi da su sve obavljali zajedno, pa nije od značaja okolnost da je postupak iseljenja pokrenut samo protiv 1. tuženika jer iz njihovih iskaza jasno i nedvojbeno proizlazi da su zajedno koristili predmetnu nekretninu. Ostali dijelovi iskaza, kojima opravdavaju ne plaćanje i iskazuju o međusobnim odnosima u obitelji nisu od značaja za utvrđenje relevantnog činjeničnog stanja u ovoj pravnoj stvari niti su stoga analizirani i ocjenjivani. Naime, iz iskaza saslušanih parničnih stranaka sasvim je jasno da, iako su rodbinski povezani jer su braća i šogorica, međusobno su u iznimno lošim odnosima, koja okolnost, iako je ljudski žalosna, nije od značaja za utvrđenje činjeničnog stanja u ovoj pravnoj stvari.

18. Sud je 12.12.2018. izveo očevid na adresi [adresa] (list 463-466 spisa) uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka dipl. ing. Žarka Željka i stranaka osobno te je mjesto prijepora razgledano, vještak je izvršio potrebna mjerenja, fotografiranja i zabilježbe. Razgledana je i vanjska garaža, a tuženici su pojasnili da se službeno radi o šupama te je razgledan i dio posjeda tužitelja, čemu su se tuženici protivili jer nije predmet tužbe. Nakon provedenog očevida spis je proslijeđen vještaku dipl. ing. Žarku Željku radi izrade nalaza i mišljenja.

19. U svom nalazu i mišljenju od 10.4.2019. (list 472-519 spisa) stalni sudski vještak dipl. ing. Žarko Željko naveo je da ukupna procijenjena vrijednost najamnine stana u prizemlju kuće upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 4770/21., za razdoblje od 14.8.2014. do 14.12.2015., površine 41,13 m2, iznosi 1.727 €=12.815,00 kn (1€=7,42 kn).

20. Nalazu i mišljenju je prigovorio tužitelj u podnesku od 20.5.2019. (list 522-524 spisa) te je vještak saslušan na ročištu 20.2.2020. (list 532-534 spisa). Naveo je da je tužitelj svojim podneskom od 20. svibnja 2019. prigovorio na nalaz i mišljenje navodeći da je procjena bazirana na četiri usporedne nekretnine s najnižim iznosima te da je na taj način bitno umanjen iznos najma te je naveo da je procjenu najamnine izradio u skladu s Pravilnikom o procjeni vrijednosti nekretnina te da je dovoljan broj nekretnina za usporedbu prema Pravilniku 3 nekretnine, a u ovom slučaju je procjenu bazirao na 4. Nadalje, na prigovor tužitelja na način na koji su odabrane poredbene nekretnine te da ih je isključenih 14 i to onih s višim vrijednostima najamnina, a zatim da je izvršeno i interkvalitativno izjednačavanje na koji način su dobivene niže vrijednosti najma, vještak je naveo da je predmetna nekretnina u vrlo lošem stanju što je vidljivo na fotografijama na stranicama 30-39, a budući da se zbirka isprava, koja je dobivena od Gradskog ureda, temelji na prosječnim cijenama najma za prosječno uređene nekretnine logično je bilo da je prilikom odabira ugovora isključio one s višim cijenama, a zadržao one sa nižim. Od 4 usporedive najamnine izvršio je pregled putem Internetskog programa, a i uživo te je stekao dojam o izgledu i kvaliteti nekretnina koje je uspoređivao pregledom istih izvana te je iz tog razloga proveo i interkvalitativno izjednačavanje kako bi dobio realnu cijenu za najam procjenjivane nekretnine, a tužitelj navodi da je na taj način dobivena cijena najma koja se kreće od 790,00 do 820,00 kn mjesečno, a kad bi se koristile vrijednosti najmova svih 18 nekretnina onda bi ona bila 1.100,00 kuna ili više. Vještak smatra da je prosjek 18 nekretnina koje je dostavio Grad Zagreb, Služba za vrednovanja vrijednost za prosječno uređene i opremljene stanove dok se ovdje radi o loše uređenom stanu materijalima loše kvalitete, neodržavanom, zapuštenom te smatra da je ova utvrđena vrijednost realna. Na postavljeno pitanje da li je predmetni stan podoban za stanovanje odnosno za najam, vještak je naveo da je njegov zadatak bio utvrditi najamninu u razdoblju od 2014.-2015. te je moguće da je u tom razdoblju bilo moguće koristiti grijanje, koje je u trenutku očevida bilo isključeno, odnosno van upotrebe, što se tiče komunalnih priključaka zgrada je priključena na vodovod, odvodnju i električnu energiju te je iz tog razloga stan imao dovoljno komunalnih priključaka da se može koristiti. Što se tiče neodržavanosti to nije mogao komentirati te u svakom slučaju netko tko bi eventualno koristio taj stan, odnosno netko tko bi ga iznajmio, morao bi obnoviti naličje i dovesti u ispravno stanje sve sanitarne uređaje. U cijelosti je ostao kod cijelog nalaza i onog dijela nalaza gdje je napisao da stan u trenutku očevida nije pogodan za život. Nije imao saznanja o preostalih 14 nekretnina, koje je isključio iz dalje usporedbe prilikom procjene vrijednosti najma. Na upit da li je vještak sačinio na očevidu fotografije dijela nekretnine koji se nalazi dolje desno i koji je bio uređen u vrijeme očevida te da li je iste moguće uključiti u nalaz i mišljenje kao poredbeni, vještak je odgovorio da se sjeća da je bio u prostoru, a pretpostavlja da je sačinio fotografije istoga, nakon čega je sud zabranio pitanje tužitelja da vještak uključi u nalaz i mišljenje dio koji je razgledan na očevidu obzirom se isti ne odnosi na dio nekretnine koji je predmet spora.

21. Nalaz i mišljenje vještaka te njegovo usmeno očitovanje prihvaćeni su u cijelosti kao vjerodostojni jer su sačinjeni objektivno, razumljivo i stručno u svemu u skladu s pravilima građevinske znanosti i prakse, a vještak je uspješno otklonio sve primjedbe na nalaz i mišljenje te argumentirano odgovorio na sva postavljena pitanja.

22. Provedeno je i financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. oec. Đuri Lobašu te je vještak u svom nalazu i mišljenju od 23.9.2020. (list 826- 847 spisa) naveo da je na temelju dostavljene dokumentacije i u skladu s utvrđenjima činjenica iz nalaza, a na temelju dobivenog zadatka mišljenja da visina utuženog potraživanja tužitelja koja se odnosi na plaćene troškove režija iznosi 20.978,56 kn. Za utuženo razdoblje tužitelj je nedvojbeno platio sljedeće račune:

- HEP Operator distribucijskog sustava d.o.o. - plaćeni su svi računi u utuženom razdoblju i tužitelj je u preplati za 50,78 kn

- Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. - plaćeni su svi računi u utuženom razdoblju i tužitelj je u preplati za 254,72 kn

- GSKG d.o.o. - plaćeni su svi računi u utuženom razdoblju i tužitelj je u preplati za 12,34 kn.

Za utuženo razdoblje tužitelj nije platio račune po sljedećim dospijećima za režijske troškove za GPZ-Opskrba d.o.o.

- 25.3.2015. - iznos od 3.418,90 kn - uz prethodni iznos preplate od 2.201,17 kn i plaćenih 827,33 kn, preostalo je dugovanje u iznosu od 390,40 kn

- 18.6.2014. - iznos od 980,25 kn - nije plaćeno

- 2.10.2014. - iznos od 442,05 kn - nije plaćeno

- 10.10.2014. - iznos od 53,56 kn - nije plaćeno

- 15.1.2015. - iznos od 54,98 kn - nije plaćeno

- 11.4.2015. - iznos od 49,31 kn - nije plaćeno.

Ukupno preostalo dugovanje tužitelja za režijske troškove od GPZ - Opskrba d.o.o. iznosi 1.970,55 kn.

23. Stranke nisu prigovarale nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka dipl. oec. Đure Lobaša, a prihvatio ga je u cijelosti i ovaj sud kao vjerodostojan jer je objektivan, razumljiv i stručan u skladu s pravilima financijsko knjigovodstvene znanosti i prakse.

24. Pročitane su i preslike presude Općinskog građanskog suda Ps-294/11 od 26. travnja 2016., potvrđene presudom Županijskog suda u Varaždinu Gž- 1349/16 od 13. lipnja 2018. (list 443-450 spisa) iz kojih proizlazi da je I. tuženiku LH (koji je tamo jedini tuženik u postupku tužitelja EH) pravomoćno naloženo iseliti iz nekretnine kat. čest. [katastarska čestica], kuća br. 2, površine 101 m2, dvorišna zgrada površine 30 m2, dvorišna zgrada površine 22 m2 i dvorište površine 227 m2, [adresa], ukupne površine 380 m2 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to dijela donje etaže kuće koja u naravi predstavlja stan kojemu su ulazna vrata u produžetku odnosno točno nasuprot ulaznih vrata u dvorište nekretnine s [adresa] i sastoji se od jedne sobe, kuhinje, hodnika, kupaonice i WC-a, u površini od cca 35 m2 te se nalazi južno u odnosu na sjeverni stan u donjoj etaži iste kuće u [adresa], a nastavlja se, sa svoje južne strane, na sjeverni zid u naravi južnog dijela dvojnog objekta koji ima adresu, [adresa] te iz južne garaže koja se nalazi u dvorišnom objektu sagrađenom na istoj nekretnini koji drži u posjedu, te nekretninu slobodnu od osoba i stvari predati u isključivi posjed tužitelju BH, kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 7.500,00 kn, sve u roku od 15 dana. Točkom II. presude odbijen je zahtjev tuženika LH za naknadu troškova postupka. Čitanjem navedenih presuda sudova prvog i drugog stupnja u bitnom proizlazi, kako slijedi:

- da je tužitelj EH uknjižen kao vlasnik nekretnine - kat. čest. [katastarska čestica], kuća br. 2, površine 101 m2, dvorišna zgrada površine 30 m2, dvorišna zgrada površine 22 m2 i dvorište površine 227 m2, [adresa], ukupne površine 380 m2,

- da je vlasništvo tužitelja upisano na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 23. prosinca 2010. koji je tužitelj u svojstvu davatelja uzdržavanja sklopio s primateljem uzdržavanja IH (otac stranaka), a primatelj uzdržavanja zadržao je pravo doživotnog stanovanja što je i uknjiženo u gornjoj zemljišnoj knjizi,

- da je IH umro tijekom 2014.,

- da tuženik drži u posjedu predmetni dio donje etaže kuće koja u naravi predstavlja stan, kojemu su ulazna vrata u produžetku odnosno točno nasuprot ulaznih vrata u dvorište nekretnine s [adresa] i sastoji se od jedne sobe, kuhinje, hodnika, kupaonice i WC-a, u površini od cca 35 m2 te se nalazi južno u odnosu na sjeverni stan u donjoj etaži iste kuće u [adresa], a nastavlja se, sa svoje južne strane, na sjeverni zid u naravi južnog dijela dvojnog objekta koji ima adresu, [adresa], kao i južnu garažu koja se nalazi u dvorišnom objektu,

- da tuženik nije dokazao da bi ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 23.12.2010. na temelju kojega je upisano vlasništvo tužitelja bio sklopljen radi izbjegavanja navodnog obiteljskog dogovora o stjecanju vlasništva stranaka, a ne radi uzdržavanja primatelja uzdržavanja IH odnosno da bi sadržaj toga ugovora bio protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva,

- da pasivna legitimacija tuženika proizlazi iz nesporne činjenice držanja spornog dijela nekretnine u posjedu te da je za navedeno neodlučno što je eventualno u posjedu i njegova supruga koja taj posjed vrši voljom i uz pristanak tuženika zbog čega slijedi pravnu sudbinu tuženika.

24.1. Dalje stoji da je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključio da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine na temelju valjanog pravnog posla, a dio koje tuženik drži u posjedu bez valjanog pravnog temelja, pa je primjenom odredaba čl. 161. i 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 i 152/14 - dalje: ZV) prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za iseljenje i predaju tog dijela nekretnine njemu u posjed.

24.2. Još stoji da žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354 st. 2. toč. 11. ZPP tuženik temelji na tvrdnji da je suposjednik spornog djela nekretnine sa svojom suprugom SH, a ne posjednik kao što se to navodi u pobijanoj presudi, iako je to već isticao i tijekom prvostupanjskog postupka, pa smatra da on ne može biti osoba legitimirana za iseljenje svoje supruge. Smatra nejasnim obrazloženje suda prvog stupnja da njegova supruga vrši posjed njegovom voljom i uz njegov pristanak ističući da ona nije punomoćnik u posjedovanju u smislu odredbe čl. 12. ZV-a. Kao dodatan argument u prilog svojih navoda ukazuje da je tužitelj u postupku kod istog suda pod brojem P-3937/15 podnio tužbu protiv njega i supruge kao suposjednika. Viši sud, u odnosu na navedeno ističe da prihvaća pravilnom pobijanu presudu. Naime, u konkretnom slučaju tužitelj svoj zahtjev temelji na tzv. pravoj vlasničkoj tužbi (rei vindicatio) iz čl. 161, ZV-a kojom vlasnik ne posjednik zahtijeva od posjednika nevlasnika predaju posjeda stvari. U takovom sporu tužitelj mora dokazati da je stvar koju zahtjeva njegovo vlasništvo te da se nalazi u tuženikovom posjedu (čl. 162. st. 1. ZV-a). Odredbom čl. 163. ZV propisani su razlozi zbog kojih posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku. Ovi razlozi mogu se razvrstati u prigovore koji zahtjev tužitelja negiraju (npr. tužitelj nije vlasnik stvari, nevaljana mu je pravna osnova i sl.), prigovore koji zahtjev tužitelja ukidaju (npr. tuženik je stekao pravo vlasništva) ili prigovore koji zahtjev odgađaju (tuženik ima pravo zadržanja, služnosti). Viši sud naglašava da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je tužitelj vlasnik spornog djela nekretnine, a tuženik ne poriče da se u istoj nalazi pritom ne navodeći ni jedan razlog sukladno navedenoj zakonskoj odredbi koji bi ga ovlašćivao na posjedovanje prijeporne nekretnine. Uz to, nesporno je da se radi o nekretnini koja je bila u dugogodišnjem vlasništvu obitelji stranaka te je pravilno utvrđeno da tuženik, s obzirom na sklopljeni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju između tužitelja i sad pok. oca stranaka više nema pravni temelj za držanje spornog djela iste. Stoga je bez utjecaja da li se u istoj nekretnini nalazi i njegova supruga ili bilo koja druga osoba uz odobrenje tuženika, a koja nema za to pravnu osobu. Na pravilnost pobijanog zaključka bez utjecaja je sastav tužbe u drugom parničnom postupku u kojem ovdje tužitelj tuži ovdje tuženika i njegovu suprugu zbog neplaćanja režija za ovdje sporni dio nekretnine.

25. Iako je sasvim jasno da ovaj sud nije vezan obrazloženjima sudova u drugim postupcima, bilo prvostupanjskom ili drugostupanjskom, u konkretnoj situaciji ovaj sud u potpunosti prihvaća gore citirano obrazloženje izloženo u presudi Županijskog suda u Varaždinu Gž-1349/16 od 13. lipnja 2018. te pozivom na isto otklanja tuženikove prigovore nedostatka aktivne legitimacije tužitelja i svoje promašene pasivne legitimacije ukazujući na to da tuženi, očito, po potrebi pojedinog postupka, ističu navedene prigovore, obzirom u postupku iseljenja ovdje 1. tuženik kao glavni prigovor ističe da je i njegova supruga (ovdje 2. tužena) suposjednica s njim, da bi u ovom postupku to oštro opovrgavao. Slijedom izloženog, ovaj sud smatra nesporno utvrđenim aktivnu legitimaciju tužitelja te pasivnu legitimaciju tuženih pozivom na razloge izložene u presudi višeg suda Gž-1349/16 od 13. lipnja 2018., ali i iz rezultata dokaznog postupka u ovom predmetu i to iskaza tužitelja, a poglavito iskaza samih tuženih.

26. Tuženi su u spis dostavili dokumentaciju (listovi 539-818 i 905-954 spisa) kojom žele dokazati da je tužitelj utužene iznose podmirivao iz sredstava imovine pokojnog oca IH, međutim, radi se o detaljima prometa računa i odgovoru na tužbu u drugom sudskom predmetu te je u tom smislu u pravu tužitelj kada tvrdi da iz navedene dokumentacije proizlazi da u predmetu P-4537/21 ovdje 1. tuženi traži da se utvrdi da je tužitelj novčanim sredstvima na koja se poziva kao darovanjem namiren u nužnom dijelu, pa da nema pravo na umanjenje darovanja po ugovoru o darovanju, koji je zaključen između pok. IH i ovdje 1. tuženika, a potražuje i nužni dio. Navedene tvrdnje proturječne su ovdje tvrdnjama da je tužitelj za podmirenje režija koristio sredstva svog pokojnog oca jer, ukoliko 1. tuženi tvrdi da se radi o darovanju, ponovo je riječ o tužiteljevim sredstvima, neovisno o tome na koji su način stečena. Zato sud nije prihvatio takav prigovor tuženih jer nije ni uvjerljiv ni logičan, a opovrgnut je samim navodima tuženika u drugom predmetu. Budući je navedena dokumentacija sastavni dio predmeta, koji je priklopljen ovom spisu O-698/2018 i koji je pročitan samo se može napomenuti da je u tom ostavinskom predmetu rješenjem od 18. rujna 2020. prekinut ostavinski postupak iza pok. IH, OIB: [osobni identifikacijski broj], sina B, iz [adresa], rođenog **.**.1924., a umrlog **.**.2014., državljanina Republike Hrvatske. Istim je rješenjem upućen LH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da u roku od 30 dana po pravomoćnosti ovog rješenja pokrene parnicu protiv EH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi utvrđenja da je ostavitelj za života učinio darovanje novčanih sredstva sa svoga računa u Privrednoj banci Zagreb d.d. u korist EH te da je tim darovanjem EH namiren u nužnom dijelu te da stoga nema pravo na umanjenje darovanja po ugovoru o darovanju od 4. listopada 2010.g. sklopljenom između ostavitelja kao darovatelja i LH kao daroprimca. Određeno je da će prekid postupka trajat dok parnica ne bude pravomoćno okončana. Navedeno rješenje potvrđeno je rješenjem Županijskog suda u Zadru Gž-1289/20 od 9. ožujka 2021.

27. Slijedom svih izloženih razloga sud smatra utvrđenim da je tužitelj dokazao da je platio iznos od 51.240,98 kn na ime utuženih režija i naknada, a kako je to utvrđeno nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka Đure Lobaša. Utuženi iznos od 20.978,56 kn predstavlja polovica plaćenog iznosa, umanjenu za 1.700,00 kn, koje su tuženi podmirili, a tuženi nisu s uspjehom osporili da je upravo tužitelj te račune platio, odnosno da ih je platio sredstvima pokojnog oca.

28. U ovoj pravnoj stvari tužitelj potražuje naknadu naplaćenu na ime izdataka za nekretninu, koja je njegovo vlasništvo, a koju su bez pravnog osnova u posjedu držali ovdje tuženi, koji su stoga dužni tužitelju naknaditi navedene troškove. U odnosu na navode tužitelja da su tuženi njemu dužni platiti polovicu ukupno plaćenog iznosa režija, umanjenu za isplaćeni dio, kako je gore navedeno, valja navesti da je sud prihvatio kao vjerodostojan iskaz svih parničnih stranaka o tome da je još od ranije između tužitelja i 1. tuženika postojao dogovor o plaćanju režijskih troškova za nekretninu na način da su se troškovi režija obračunavali i plaćali „po glavi“, odnosno, po principu 1/2 –1/2, tako da su polovinu režija plaćali tuženici, a drugu polovinu da su plaćali tužitelj i njegov sada pok. otac, a kao što je već ranije naglašeno takav su dogovor o raspodjeli režijskih troškova potvrdili i sami tuženi u svojim stranačkim iskazima. Slijedom izloženog, prihvaćen je kao osnovan dio tužbenog zahtjeva za isplatu navedenih režijskih troškova, a kako je usklađen u podnesku tužitelja sukladno važećoj valuti. Kamata je tužitelju dosuđena od dana plaćanja utuženih računa, a kako to jasno proizlazi iz samih računa, ali i nalaza vještaka s time da je stopa zatezne kamate određena u skladu s čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21,114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO).

29. Kao što je već ranije obrazloženo, viši sud je u odnosu na 1. tuženika potvrdio dio prethodne presude za isplatu na ime naknade za korištenje tuđe stvari, a obzirom je taj dio zahtjeva od 1. tuženika i naplaćen, tužitelj je zahtjev u odnosu na 2. tuženu povukao jer doista više nije imao pravni interes ustrajati kod tog dijela zahtjeva u odnosu na 2. tuženu.

30. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Sud je odlučio da tuženi imaju snositi sve troškove jer, iako je tužitelj u odnosu na 2. tuženu povukao zahtjev za isplatu naknade za korištenje, u odnosu na taj dio, po ocjeni ovog suda nisu nastali posebni troškovi, koji bi opravdali odluku da se 2. tuženoj naknade troškovi. Naime, u odnosu na 2. tuženu zahtjev nije utvrđen neosnovanim, već je od 1. tuženika po pravomoćnom i ovršnom dijelu prethodne presude taj dio zahtjeva naplaćen, pa je time postalo nesvrsishodno ustrajati kod istog zahtjeva i u odnosu na 2. tuženu. Troškovi su tužitelju dosuđeni u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje: OT), a troškovi se odnose na zastupanje po punomoćniku-odvjetniku i to za:

-sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7/1 OT);

-sastav podnesaka od 9.12.2015., 23.6.2016., 20.12.2018., 20.5.2019., 9.2.2021., 4.1.2022., 24.5.2024. i 11.12.2024. po 100 bodova za svaki (Tbr. 8/1 OT);

-pristup na ročišta 10.12.2015., 17.2.2021., 28.1.2022. po 50 bodova (Tbr. 9/5 OT);

-pristup na ročišta 18.2.2016., 20.4.2016., 20.5.2016., 10.5.2017., 13.9.2017., 3.10.2018., 12.12.2018. (očevid), 20.2.2020., 22.4.2021., 7.4.2022. od po 100 bodova (Tbr. 9/1 OT);

-sastav podneska od 3.11.2020. 25 bodova (Tbr. 8/4 OT)

-sastava žalbe od 27.5.2022. 125 bodova (Tbr. 10/1OT), odnosno ukupno 2200 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 € i PDV od 25% ukupno iznosi 5.500,00 €. Tome treba pridodati trošak plaćene pristojbe na tužbu i na presudu u iznosu od po 90,25 € za svaku te plaćenih predujmova za vještačenje od 3.875,04 kn/sada: 514,31 € i 265,45 €, pa ukupni troškovi iznose 6.460,26 €. Tužitelj ima pravo na kamate na troškove prema čl. 151.st.3. ZPP-a i po stopi iz čl. 29.st.2. ZOO-a. Tužitelju nije priznat kao potreban u smislu čl. 155. ZPP-a zatraženi trošak pristupa na ročišta 3.2.20216. i 10.12.2017. jer u spisu nema podatka o tome da bi na te dane bilo održano ili zakazano ročište. Također, nije mu priznat kao potreban ni zatraženi trošak sastava podneska od 17.2.2016. jer je predan na ročištu 18.2.2016., dok podnescima od 5.9.2016., 16.12.2016., 17.11.2017., 16.3.2018., 19.4.2018., 21.9.2018., 25.3.2022. i 27.6.2022. (odgovor na žalbu) tužitelj ne iznosi nikakve nove ili sudu nepoznate okolnosti, već samo ponavlja ranije navode. Tužitelju nije priznat kao potreban ni zatraženi trošak sastava podnesaka od 5.10.2018. i 8.7.2020., kojima samo obavještava sud o plaćanju predujma o čemu postoji evidencija u računovodstvu suda. Tužitelj je tražio i trošak pristupa na ročište za objavu 13.5.2022. na koje nitko nije pristupio jer stranke nisu na isto bile uredno pozvane budući je ročište prezakazano u skladu s ovlastima suda i održano unatoč neurednoj dostavi za obje parnične stranke sukladno čl. 335.st.6. ZPP-a.

31. Tuženi su postupak izgubili, pa je njihov zahtjev za naknadu troškova odbijen kao neosnovan.

Zagreb, 8. siječnja 2025.

Sudac:

Laura Crnić Klapšić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u Šibeniku, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

- pun tužitelja

- pun 1. i 2. tuženika