Poslovni broj:P-231/2024-10

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, po sutkinji tog suda Katarini Rendulić Vežić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽJ pok. LJ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Aldo Mirošević, odvjetnik u Veloj Luci, Obala 2 1, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, Žitnica 2, radi isplate, nakon glavne rasprave održane 20. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zastupateljice tužene, 08. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da tužitelju ŽJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], plati iznos od 2.293,28 EUR-a ( slovima: dvijetisućedvjestodevesettrieuradvadesetosamcenti ) sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku počev od 28. studenog 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. U ostalom dijelu u iznosu od 15,72 EUR-a i naplate zakonskih zateznih kamata za razdoblje od 15. lipnja 2021. do 27. studenog 2023., zahtjev se odbija.

III. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da tužitelju ŽJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi parnični trošak u iznosu od 739,08 EUR-a, sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja ove presude 08. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je sada pok. LJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji je umro **.**.2005., bio nositelj udjela u Umirovljeničkom fondu u iznosu od 51.836,10 kuna po modelu B (što znači isplata svakog četvrtog tromjesečja tijekom 2007., 2008., 2009., 2010., 2011. i 2012. godine ). Rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli posl. br. O – 1989/16 od 07. rujna 2020., koje je postalo pravomoćno 15. lipnja 2021. utvrđeno je da u njegovu ostavinu spada neisplaćeni iznos duga i pripadajuće kamate po osnovu Zakona o provođenju odluke Ustavnog suda od 12. svibnja 1998. u iznosu od 51.836,10 kuna i prema točki II. istog rješenja tužitelju je pripala 1/3 ovog iznosa, što danas iznosi 2.309 EUR-a.

Nadalje se navodi i da se prije pravomoćnosti navedenog rješenja o nasljeđivanju tužitelj obratio HZZMO zahtjevom za isplatu njegovog dijela navedene tražbine, pri čemu je dobio odgovor da je iznos od 52.176,09 kn, a budući da je LJ preminuo **.**.2005., a kako HPB Invest d.o.o. nije zaprimio rješenje o nasljeđivanju, prebačen 17. 12. 2015. na račun Državnog proračuna. U tužbi se dalje navodi da je predmetno rješenje o nasljeđivanju postalo pravomoćno tek 15. 06. 2021. pa HPB Invest d.o.o. nije ni mogao zaprimiti to riješenje do 17. 12. 2015. niti su nasljednici mogli zahtijevati isplatu do dana pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju. Tužitelj da se prije podnošenja tužbe obratio nadležnom ODO radi mirnog rješenja spora, pa je ODO u Dubrovniku, Građansko upravni odjel Korčula, na taj zahtjev odgovorio dopisom od 29. 02. 2024., navodeći kako nema uvjeta za prihvaćanje predmetnog zahtjeva. Tužitelj smatra da on kao nasljednik pok. LJ ima pravo na isplatu pripadajućeg dijela predmetne tražbine, te da samim time što je cijeli iznos koji je njegovom predniku pripadao prebačen na račun Državnog proračuna, ovo njegovo pravo nije moglo prestati. Tužitelj zahtjeva da se tuženoj naloži da mu isplati iznos od 2.309,00 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počev od 15. lipnja 2021. do isplate.

2. Tužena osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva i u odgovoru na tužbu navodi da je prema podacima HPB Investa d.o.o. utvrđeno da je pok. LJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u registru Umirovljeničkog fonda evidentiran kao nositelj udjela u Umirovljeničkom fondu u iznosu od 51.836,10 KN po modelu B ( što znači isplata svakog četvrtog tromjesečja tijekom 2007., 2008., 2009., 2010., 2011. i 2012. godine ). Zakonom o dopuni Zakona o Umirovljeničkom fondu ( NN. br. 90/11) propisano je da udjeli člana Umirovljeničkog fonda kojemu je dostavljen obrazac posebne izjave, a koji se nije očitovao Društvu o njihovom raspolaganju u roku od dvije godine računajući od dana određenog za posljednju isplatu njegovih udjela, odnosno do likvadicije fonda, pa mu se ne može izvršiti isplata udjela koji pripadaju Republici Hrvatskoj odnosno uplaćuju se na račun Državnog proračuna. Nadalje, Zakonom o dopuni Zakona o Umirovljeničkom fondu ( NN. br. 102/15) propisano je da se predmetna novčana sredstva koja pripadaju Republici Hrvatskoj kao članu fonda namjenjuju za isplatu jednokratnog novčanog primanja korisnicima mirovinskih primanja ostvarenih u obveznom mirovinskom osiguranju na temelju generacijske solidarnosti sukladno odluci Vlade RH. Protekom roka iz čl. 24. st. 8. Zakona o Umirovljeničkom fondu prestaje pravo članova Umirovljeničkog fonda potraživati isplate po osnovi otkupa udjela od Umirovljeničkog fonda. Kako je nositelj udjela u Umirovljeničkom fondu Ćiril Dragojević preminuo **.**.2005., a HPB Invest d.o.o. nije zaprimio rješenje o nasljeđivanju, iznos od 52.176,09 kn prebačen je 17. prosinca 2015. na račun Državnog proračuna sukladno odredbama Zakona o Umirovljeničkom fondu. Na navedeno da ne može utjecati činjenica što je predlagatelj tek pravomoćnošću Rješenja o nasljeđivanju iza pok. LJ **.**.2021. stekao mogućnost da se legitimira kao nasljednik prvog nasljednog reda. Ovo osobito kada se uzme u obzir da iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, posl. br. O-1989/16 od 07. rujna 2020. proizlazi da je pok. LJ preminuo **.**.2005. a da je rješenje o nasljeđivanju doneseno tek 07. rujna 2020. a pravomoćno 15. lipnja 2021. i to nakon dovršetka parničnog postupka zbog spora između nasljednika. Slijedom toga,da ne postoji krivnja HPB Investa d.o.o., Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, niti Republike Hrvatske, te tužena predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Predmet spora zahtjev je za isplatu iznosa od 2.309,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama počev od 15. lipnja 2021., kojeg tužitelj zahtjeva po osnovi nasljedstva iza smrti oca LJ koji je bio nositelj udjela u Umirovljeničkom fondu u iznosu od 51.836,10 KN sada 2.293,28 EUR i koji iznos je prenesen na račun državnog proračuna Republike Hrvatske.

4. U dokaznom postupku pročitan je zahtjev za mirno rješenje spora, odgovor Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli br: N-DO- 2028/2023 od 29. veljače 2024., dopis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje klasa: 142-01/20-02/17 od 27. veljače 2020., pravomoćno rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, posl. br. O – 1989/16 od 07. rujna 2020. i uvidom u ostavinski spis Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli posl. br. O- 1989/16.

5. U provedenom postupku, a nije niti sporno, utvrđene su sljedeće odlučujuće činjenice:

- da je otac tužitelja sada pok. LJ bio član Umirovljeničkog fonda ( u daljnjem tekstu: Fond) osnovanog Zakonom o Umirovljeničkom fondu ( Narodne novine 93/05, 41/07, 90/11 i 102/15 ) o provođenju Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 12. svibnja 1998.

- da je otac tužitelja u registru Fonda bio evidentiran kao nositelj udjela u iznosu od 51.836,10 KN što sada iznosi 6.879,83 EUR

- da je LJ preminuo 2005. godine i kod ovog suda vođen je ostavinski postupak koji je okončan donošenjem rješenja o nasljeđivanju posl. br. O – 1989/16 od 07. rujna 2020., pravomoćno 15. lipnja 2021.

- da je u ostavinskom postupku sud dopisom od 28. siječnja 2020. zatražio od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje podatke o tome da li je ostavitelj LJ u trenutku smrti imao pravo na povrat duga po osnovi odluke Ustavnog suda RH od 12. svibnja 1998.

- da je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje dostavio ostavinskom sudu tražene podatke dopisom od 27. veljače 2020. u kojem se navodi da je u podatke preuzete od HPB Investa d.o.o. utvrđeno da je pok. LJ u registru Umirovljeničkog fonda evidentiran kao nositelj udjela u iznosu od 51.836,10 KN po modelu B, budući da je preminuo **.**.2005., a kako HPB Invest d.o.o. nije zaprimio rješenje o nasljeđivanju iznos od 52.176,09 KN prebačen je 17. prosinca 2015. na račun državnog proračuna

- da je prije navedenim rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno da u ostavinu pok. ČJ iz [adresa], spada i neisplaćeni iznos duga i pripadajuće kamate po osnovu Zakona o provođenju odluke Ustavnog suda od 12.

05. 1998. ( NN 105/04 ) u iznosu od 51.836,10 KN i na temelju zakona pripada na jednake udjele njegovim zakonskim nasljednicima, djeci ostavitelja, Ž

Glamuzina, ŽJ i GJ

- da je tužitelj sin i zakonski nasljednik prvog nasljednog reda svog oca LJ po kojoj osnovi i polaže pravo na 1/3 novčanih sredstava koje je njegov pok. otac imao u Fondu u iznosu od 6.879,83 EUR koja su uslijed prestanka postojanja Fonda prenesena na račun državnog proračuna.

6. Tužena se poziva na odredbu članka 1. Zakona o dopuni Zakona o Umirovljeničkom fondu ( NN 90/2011 ) kojim je u Zakonu o Umirovljeničkom fondu u čl. 24. dodaje se stavak 8. koji glasi: "Udjeli člana Fonda kojem je na propisani način dostavljen obrazac posebne izjave, a koji se nije očitovao Društvu o njihovom raspolaganju u roku od dvije godine računajući od dana određenog za posljednju isplatu njegovih udjela, odnosno do likvidacije Fonda, pa mu se ne može izvršiti isplata udjela, pripadaju Republici Hrvatskoj, odnosno uplaćuju se na račun državnog proračuna." .

6.1. Nadalje tužena se poziva na odredbu članka 1. Zakona o dopuni Zakona o Umirovljeničkom fondu ( NN 102/15 ) kojim je u Zakon o Umirovljeničkom fondu u članku 24. dodan stavak 9. koji glasi: "Novčana sredstva koja na temelju 7. i 8. ovog članka pripadaju Republici Hrvatskoj kao članu Fonda namjenjuju se za isplatu jednokratnog novčanog primanja korisnicima mirovinskih primanja ostvarenih u obveznom mirovinskom osiguranju na temelju generacijske solidarnosti sukladno odluci Vlade Republike Hrvatske." .

7. Iz stipulacije navedenih zakonskih odredbi proizlazi da Republici Hrvatskoj kao članu Fonda pripadaju udjeli onog člana Fonda koji se u zakonskom roku nije na propisan način očitovao o njihovom raspolaganju, pod uvjetom da mu je na propisan način dostavljen obrazac posebne izjave. Takav obrazac nije mogao biti dostavljen predniku tužitelja, njegovom ocu LJ jer je 2005. godine preminuo. 8. Udjelom pok. LJ mogli su raspolagati samo njegovi zakonski nasljednici prvog nasljednog reda, a iz dopisa HZMO proizlazi da je za isplatu pripadajućeg udjela trebalo dostaviti pravomoćno rješenje o nasljeđivanju.

9. Nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju iza smrti LJ posl. br. O - 1989/16 od 07. rujna 2020. tužitelj je došao u pravnu poziciju legitimirati se kao nasljednik prvog nasljednog reda i zahtijevati isplatu pripadajućeg udjela što je i učinio zahtjevom za mirno rješenje spora podnesenim nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu 28. studenog 2023., na koji se Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, očitovalo 29. veljače 2024., navodeći da nema uvjeta za prihvaćanje zahtjeva.

10. Navedene zakonske odredbe na koje se tužena poziva nisu primjenjive na konkretan slučaj, pošto se prednik tužitelja, njegov otac LJ, zbog smrti 2005. godine nije mogao očitovati o udjelu na propisan način, niti mu je mogao biti dostavljen obrazac posebne izjave. Nakon smrti LJ, njegov udio u Fondu pripao je njegovim zakonskim nasljednicima, koji se bez pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju nisu mogli legitimirati i raspolagati udjelom.

11. Tužitelj je nakon smrti oca LJ po osnovi nasljedstva, kao nasljednik prvog nasljednog reda, naslijedio 1/3 udjela kojeg je pok. LJ bio nositelj u Fondu u iznosu od 6.879,83 EUR ( 51.836,10 KN), a koji je prenesen na račun državnog proračuna Republike Hrvatske. Slijedom toga tužitelju pripada iznos od 2.293,28 EUR-a i tim iznosom tužena nije ovlaštena raspolagati.

12. Provedenim postupkom utvrđeno je da tužitelju iza smrti oca pripada udio u iznos od 2.293,28 EUR-a, i koji iznos je tužena dužna isplatiti tužitelju zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Na tako utvrđeni iznos tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate, a po stajalištu suda obveza tužene na plaćanje zakonskih zateznih kamata počinje od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora 28. studenog 2023. a ne od pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju kako tužitelj zahtjeva. Zbog toga je presuđeno kao u točci I. izreke.

13. Sam tužitelj u tužbi navodi visinu udjela u iznosu od 51.836,10 KN što preračunato u eure iznosi 6.879,83 EUR-a, a 1/3 iznosi 2.293,28 EUR, pa je ostali zahtjev u iznosu od 15,72 eura, kao i zahtjev za zakonske zatezne kamate za razdoblje od 15. lipnja 2021. do 27. studenog 2023., valjalo odbiti kao neosnovan. Zbog toga je presuđeno kao u točci II. izreke.

14. O troškovima parničnog postupka odlučeno je temeljem članka 154. stavak 5. Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP ) s obzirom da tužitelj nije uspio u parnici u razmjerno neznatnom dijelu a zbog toga nisu nastali posebni troškovi. Tužitelju su kao potrebni priznati trošak zahtjeva za mirno rješenje spora, za sastav tužbe i zastupanje na jednom ročištu, za svaku radnju po 200,00 EUR. Primijenjena je tbr. 7. toč. 1. i toč. 8. i tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( NN 138/2023 ). Pored toga tužitelju je kao potreban priznat trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 69,54 EUR i za presudu u iznosu od 69,54 EUR. Ukupno je tužitelju priznat parnični trošak u iznosu od 739,08 KN i na zahtjev tužitelja odlučeno je o zateznim kamatama ( čl. 151 ZPP-a ) i tuženoj naloženo da naknadi tužitelju troškove ovog parničnog postupka.

U Korčuli, 08. siječnja 2025.

S u t k i nj a :

Katarina Rendulić Vežić

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana objave presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

Rj/ I. DNA:

- tužitelju putem punomoćnika Aldo Mirošević, odvjetnik u Veloj Luci

- zastupatelju tužene ODO Dubrovnik, Stalna služba u Korčuli

U Korčuli, 08. siječnja 2025.

S u t k i nj a:

Katarina Rendulić Vežić