REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2337/2024-51

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Lauri Crnić Klapšić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĐP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Dalia Hećimović, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, koje zastupaju predsjednik Uprave Đ i članica Uprave BP, a nju Domagoj Petrinović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. prosinca 2024. u prisutnosti tužiteljice osobno i zamjenika njene punomoćnice Petra Markovića, odvjetnika i zamjenice punomoćnika tuženika JP, odvjetničke vježbenice, 8. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe Ugovora o kreditu 016- 84/2008 kojima je određena promjenjivost kamatne stope ovisno o jednostranoj odluci banke kao i odredbe kojima je utvrđena valutna klauzula u švicarskom franku odnosno povrat anuiteta čija se protuvrijednost izračunava u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria Bank d.d. za CHF na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja.

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici ĐP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime preplaćene kamate isplati iznos od 652,33 EUR zajedno s zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje do 31.07.2015. uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do 31.12.2022. određenim, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 01.01.2023. do 29.12.2023. za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine tekućim:

-na iznos od 4,68 EUR tekućim od 08.05.2008.g. pa do isplate,

-na iznos od 4,68 EUR tekućim od 08.05.2008.g. pa do isplate,

-na iznos od 4,68 EUR tekućim od 12.06.2008.g. pa do isplate,

-na iznos od 4,68 EUR tekućim od 27.08.2008.g. pa do isplate,

-na iznos od 4,68 EUR tekućim od 03.10.2008.g. pa do isplate,

-na iznos od 4,68 EUR tekućim od 21.10.2008.g. pa do isplate,

-na iznos od 4,68 EUR tekućim od 21.10.2008.g. pa do isplate,

-na iznos od 4,68 EUR tekućim od 03.12.2008.g. pa do isplate,

-na iznos od 4,68 EUR tekućim od 01.01.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 6,10 EUR tekućim od 11.02.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 6,10 EUR tekućim od 18.03.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 6,10 EUR tekućim od 18.03.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 6,10 EUR tekućim od 16.05.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 8,37 EUR tekućim od 16.05.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 8,37 EUR tekućim od 25.06.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 8,37 EUR tekućim od 14.07.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 8,37 EUR tekućim od 26.08.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 8,37 EUR tekućim od 17.10.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 8,37 EUR tekućim od 03.11.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 8,37 EUR tekućim od 08.12.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 8,37 EUR tekućim od 08.01.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 8,37 EUR tekućim od 06.02.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 8,37 EUR tekućim od 09.03.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 8,37 EUR tekućim od 22.04.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 8,37 EUR tekućim od 22.04.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 8,37 EUR tekućim od 22.05.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 8,37 EUR tekućim od 16.06.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 8,37 EUR tekućim od 31.08.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 8,37 EUR tekućim od 17.09.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 8,37 EUR tekućim od 06.11.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 8,37 EUR tekućim od 06.11.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 8,37 EUR tekućim od 07.12.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 8,37 EUR tekućim od 22.01.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 8,37 EUR tekućim od 18.02.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 8,37 EUR tekućim od 30.03.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 8,37 EUR tekućim od 28.04.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 8,37 EUR tekućim od 24.05.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 8,37 EUR tekućim od 08.06.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 8,37 EUR tekućim od 08.07.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 8,37 EUR tekućim od 24.08.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 8,37 EUR tekućim od 20.09.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 8,37 EUR tekućim od 20.09.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 8,37 EUR tekućim od 11.10.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 8,37 EUR tekućim od 05.11.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 8,37 EUR tekućim od 16.12.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 8,37 EUR tekućim od 18.01.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 8,37 EUR tekućim od 21.03.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 8,37 EUR tekućim od 11.04.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 8,37 EUR tekućim od 11.04.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 8,37 EUR tekućim od 06.05.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 8,37 EUR tekućim od 13.06.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 8,37 EUR tekućim od 23.08.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 8,37 EUR tekućim od 23.08.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 8,37 EUR tekućim od 07.10.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 8,37 EUR tekućim od 07.10.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 8,37 EUR tekućim od 20.11.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 8,37 EUR tekućim od 07.12.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 8,37 EUR tekućim od 16.01.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 8,37 EUR tekućim od 20.02.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 8,37 EUR tekućim od 12.03.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 8,37 EUR tekućim od 16.04.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 8,37 EUR tekućim od 15.05.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 8,37 EUR tekućim od 01.06.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 8,37 EUR tekućim od 12.07.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 8,37 EUR tekućim od 13.08.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 8,37 EUR tekućim od 17.09.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 8,37 EUR tekućim od 16.10.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 8,37 EUR tekućim od 16.11.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 8,37 EUR tekućim od 24.12.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 8,37 EUR tekućim od 15.01.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 8,37 EUR tekućim od 14.02.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 8,37 EUR tekućim od 12.03.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 8,37 EUR tekućim od 13.05.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 8,37 EUR tekućim od 13.05.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 8,37 EUR tekućim od 13.06.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 8,37 EUR tekućim od 20.08.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 8,37 EUR tekućim od 16.09.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 8,37 EUR tekućim od 16.09.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 8,37 EUR tekućim od 15.10.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 8,37 EUR tekućim od 20.12.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 8,37 EUR tekućim od 03.01.2015.g. pa do isplate,

-na iznos od 8,37 EUR tekućim od 03.02.2015.g. pa do isplate,

-na iznos od 8,37 EUR tekućim od 03.03.2015.g. pa do isplate,

III. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici ĐP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], iznos od 3.702,94 EUR zajedno s zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje do 31.07.2015. uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do 31.12.2022. određenim, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 01.01.2023. pa do 29.12.2023. za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine tekućim:

-na iznos od 3,01 EUR tekućim od 08.04.2008.g. pa do isplate,

-na iznos od 5,81 EUR tekućim od 21.10.2008.g. pa do isplate,

-na iznos od 5,81 EUR tekućim od 21.10.2008.g. pa do isplate,

-na iznos od 6,10 EUR tekućim od 03.12.2008.g. pa do isplate,

-na iznos od 15,16 EUR tekućim od 01.01.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 15,85 EUR tekućim od 11.02.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 12,32 EUR tekućim od 18.03.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 12,32 EUR tekućim od 18.03.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 13,85 EUR tekućim od 16.05.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 14,04 EUR tekućim od 16.05.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 12,86 EUR tekućim od 25.06.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 11,45 EUR tekućim od 14.07.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 12,15 EUR tekućim od 26.08.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 11,12 EUR tekućim od 17.10.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 10,97 EUR tekućim od 03.11.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 13,45 EUR tekućim od 08.12.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 15,33 EUR tekućim od 08.01.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 17,96 EUR tekućim od 06.02.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 17,33 EUR tekućim od 09.03.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 20,69 EUR tekućim od 22.04.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 20,69 EUR tekućim od 22.04.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 22,62 EUR tekućim od 22.05.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 26,24 EUR tekućim od 16.06.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 41,40 EUR tekućim od 31.08.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 40,40 EUR tekućim od 17.09.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 31,19 EUR tekućim od 06.11.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 31,19 EUR tekućim od 06.11.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 42,51 EUR tekućim od 07.12.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 45,83 EUR tekućim od 22.01.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 43,73 EUR tekućim od 18.02.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 45,13 EUR tekućim od 30.03.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 45,83 EUR tekućim od 28.04.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 51,46 EUR tekućim od 24.05.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 58,55 EUR tekućim od 08.06.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 59,63 EUR tekućim od 08.07.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 77,30 EUR tekućim od 24.08.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 63,52 EUR tekućim od 20.09.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 63,52 EUR tekućim od 20.09.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 57,99 EUR tekućim od 11.10.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 62,03 EUR tekućim od 05.11.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 58,56 EUR tekućim od 16.12.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 64,58 EUR tekućim od 18.01.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 64,50 EUR tekućim od 21.03.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 63,92 EUR tekućim od 11.04.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 63,92 EUR tekućim od 11.04.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 64,73 EUR tekućim od 06.05.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 66,39 EUR tekućim od 13.06.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 63,55 EUR tekućim od 23.08.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 63,55 EUR tekućim od 23.08.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 61,58 EUR tekućim od 07.10.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 61,58 EUR tekućim od 07.10.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 65,19 EUR tekućim od 20.11.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 62,85 EUR tekućim od 07.12.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 62,19 EUR tekućim od 16.01.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 61,34 EUR tekućim od 20.02.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 60,79 EUR tekućim od 12.03.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 65,09 EUR tekućim od 16.04.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 59,21 EUR tekućim od 15.05.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 57,54 EUR tekućim od 01.06.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 57,82 EUR tekućim od 12.07.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 59,06 EUR tekućim od 13.08.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 60,44 EUR tekućim od 17.09.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 61,73 EUR tekućim od 16.10.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 62,42 EUR tekućim od 16.11.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 64,37 EUR tekućim od 24.12.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 62,38 EUR tekućim od 15.01.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 64,84 EUR tekućim od 14.02.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 66,13 EUR tekućim od 12.03.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 63,96 EUR tekućim od 13.05.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 63,96 EUR tekućim od 13.05.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 63,76 EUR tekućim od 13.06.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 66,54 EUR tekućim od 20.08.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 66,85 EUR tekućim od 16.09.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 66,85 EUR tekućim od 16.09.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 67,58 EUR tekućim od 15.10.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 69,36 EUR tekućim od 20.12.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 69,47 EUR tekućim od 03.01.2015.g. pa do isplate,

-na iznos od 106,24 EUR tekućim od 03.02.2015.g. pa do isplate,

-na iznos od 69,82 EUR tekućim od 03.03.2015.g. pa do isplate,

IV. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6 naknaditi tužiteljici ĐP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.756,26 EUR zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućima od 8. siječnja 2025. pa do isplate, sve roku od 15 dana.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela ovom sudu 10. lipnja 2019. tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da je s tuženikom 2008. sklopila Ugovor o kreditu broj 016-84/2008, kojim se tuženik obvezao tužiteljici staviti na raspolaganje iznos od 18.349,00 CHF na rok od sedam godina u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja, dok se tužiteljica obvezala iznos vratiti zajedno s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ugovorom. Ugovorena je promjenjivost kamatne stope, koja se mijenja jednostranom odlukom banke. Odredbe Ugovora o kreditu po kojem banka svojevoljno mijenja kamatnu stopu ovisno o svojoj odluci je neodređena, neodrediva i nerazumljiva potrošačima i kao takve su dovele iste u neravnopravan položaj. Navodi da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo, već je o promjenama iste, banka odlučivala samostalno, bez ikakvog utjecaja potrošača (ovdje tužiteljicu), dok potrošač (ovdje tužiteljica) s druge strane, čak nije ni znala temeljem kojih parametara se ista određuje budući da u navedenom ugovoru o kreditu se nikakvi parametri ne spominju. Naime, tuženik nije uopće na valjan i razumljiv način objasnio postupak formiranja kamatne stope, odnosno koji sve čimbenici utječu na njeno formiranje tijekom trajanja ugovornog kreditnog razdoblja, a na temelju čega je tužiteljica mogla kao potrošač spoznati učinke koje će za nju u budućnosti proizaći iz takvih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi.

1.1. Također, tužiteljica ističe da se radi o tipskoj odredbi banke, koja je unaprijed bila formulirana u standardnim ugovorima o kreditima od strane banke te potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj. Na taj način dolazi do situacije značajne neravnopravnosti, odnosno neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer banka jednostrano određuje obvezu potrošača koje promjene potrošač ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može čak ni provjeriti, budući da nema nikakvih egzaktnih kriterija. Navedena neravnopravnost i neravnoteža čini navedenu odredbu nepoštenom i kao takvu ništetnom sukladno čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003). Naime čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značaju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Također, u istom članku je navedeno da se smatra da se o pojedinoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Unatoč navedenom, tuženik je mijenjao prvotno određenu kamatnu stopu jednostranom odlukom protivno načelu savjesnosti i poštenja, bez da je za takvu promjenu tražio suglasnost tužiteljice i bez da je tužiteljica imala bilo kakve mogućnosti utjecaja na navedeno i bez mogućnosti pregovaranja.

1.2. Opisano nedopušteno postupanje tuženika potvrđeno je i presudom Trgovačkog suda u Zagrebu pod posl.br. P-1401/12 i Visokog trgovačkog suda pod posl.br. Pž-7129/13 i Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14 u povodu kolektivne tužbe te je navedenom presudom utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 01.06.2004. do 31.12.2008., a koje povrede traju i nadalje povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna." Sukladno čl. 502.c Zakona o parničnom postupku propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. Zakona o parničnom postupku da su određenim postupanjem uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Budući da je ugovor o kreditu nesporno sklopljen u periodu obuhvaćenom presudom (ugovor o kreditu sklopljen tijekom 2008. a presuda se odnosi na razdoblje od 1.6.2004. do 31.12.2008.) donesenom u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je sud vezan za pravna utvrđenja iz citiranih presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.

1.3. Tužiteljica još ističe da je u predmetnom ugovoru navedeno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima čija protuvrijednost se izračunava u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria Bank d.d. za CHF na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja. Također je ugovoreno da se kamata obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Hypo Alpe-Adria Bank d.d. na dan dospijeća. Navedena klauzula u ugovoru je također temeljem kolektivne tužbe presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17 utvrđena nepoštenom u odnosu na potrošača te kao takvom ništetnom. Naime čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Također, u istom članku je navedeno da se smatra da se o pojedinoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Citirane odredbe prema Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju moraju se tumačiti u skladu s Direktivom 93/13 EEZ koja pitanje pojedinačnog pregovaranja određuje u čl. 3. st. 2. koji glasi: Uvijek će se smatrati da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, osobito u kontekstu takvog standardiziranog, unaprijed uobličenog ugovora."

1.4. Tužiteljica prilikom sklapanja ugovora, nikako nije mogla utjecati na navedenu odredbu, odnosno o navedenoj odredbi uopće nije pojedinačno pregovaralo, već je ista bila sadržana u tipskom ugovoru tuženika. Također, tužiteljica ističe da joj tuženik nije predočio informacije, koje sadrže točne, nedvosmislene, jasne i razumljive kriterije na temelju kojih bi tužiteljica kao prosječni potrošač koja ne raspolaže stručnim znanjima, mogla razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za nju proizlaze iz valutne klauzule u švicarskom franku. Naime, u vrijeme kad je sklopila ugovor, tužiteljica nije znala ništa o valutnom riziku, koji za nju predstavlja konkretna ugovorena valutna klauzula u CHF niti ju je tuženik uredno i u razumnoj mjeri obavijestio i upozorio na konkretne rizike koje ugovaranje valutne klauzule u CHF donosi. Samim time tužiteljica nije ni mogla razumjeti sporne odredbe i donije informiranu odluku o tome hoće li sklopiti ugovor koji sadrži te odredbe ili ne. Tužiteljica nije bila upozorena da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik "valute utočišta", koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima te da isto predstavlja sigurno ulaganje samo za banke kao davatelje kredita, a ne za potrošače kao primatelje kredita. Dakle, pravo značenje riječi da je švicarski franak sigurna valuta razumjele su samo banke, uključujući i ovdje tuženika, a na prosječni potrošač, pa tako ni ovdje tužiteljica. S navedenom okolnosti kao i opasnosti koje donosi ugovaranje valutne klauzule u švicarskom franku kao specifične valute, tuženik je kao banka zbog svog stručnog znanja svakako znao, odnosno bio je svjestan navedenog, dok s druge strane tužiteljica kao obični građanin, koja nije ekonomske struke to isto nije mogla znati, a banka, odnosno tuženik, protivno načelu savjesnosti i poštenja, nije tužiteljicu na navedeni rizik upozorila. Unatoč navedenom, cjelokupni rizik navedenog ugovornog odnosa prebačen je na tužiteljicu, koja je kao potrošač nesumnjivo slabija strana u ugovornom odnosu. Dakle, navedena odredba o kojoj se između ugovornih strana nije pojedinačno pregovaralo, a koja je sastavni dio tipskog ugovora, koji je banka unaprijed sastavila, upravo zbog već opisanog nesavjesnog i nepoštenog postupanja banke predstavlja značajnu neravnotežu među ugovornim stranama i to na štetu potrošača. Napominje da tuženik kao stručnjak nije upozorio niti informirao tužiteljicu kao potrošača o rizicima koji se vežu uz ugovaranje valutne klauzule u švicarskom franku, pa samim time tužiteljica nije ni bila svjesna rizika koji preuzima.

1.5. Sama nerazumljivost ugovornih odredbi kojima se glavnica veće za švicarski franak uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu ovdje tužiteljice i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer tuženik za taj rizik zna, ali ga prešućuje te istovremeno nudi kredit s valutnom klauzulom u švicarskim francima kao najpovoljniju priliku u odnosu na druge valute, bez da potrošača upozori o rizicima koji su vezani uz tu valutu. Na taj način potrošač je, protivno načelu poštenja i savjesnosti, naveden na sklapanje ugovora s rizičnom valutom. Pri tome dolazi do značajne neravnoteže u pravima i obvezama na štetu potrošača jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg tužiteljica kao potrošač i dužnik imao obvezu vratiti tuženom i neizvjesna je cijena, jer se kamata plaća u istoj valuti, švicarskom franku. Dakle, oba bitna elementa ugovora su promjenjivi i neizvjesni, s tim da tuženik kao vjerovnik zna da uz valutu u švicarskom franku postoji poseban rizik koji na kraju snosi kao potrošač isključivo tužiteljica jer ona navedeni kredit otplaćuje u kunama, a ne u švicarskim francima o čijoj vrijednosti je ovisna glavnica koju tužiteljica otplaćuje u kunama. Navedenim postupanjem, odnosno ugovaranjem odredbe kojom se glavnica veže uz švicarski franak, došlo je do znatne neravnoteže na štetu tužiteljice kao potrošača jer banka kao kreditor prihvaća samo opći rizik valutne klauzule, dok potrošač prihvaća i opći i posebni rizik valutne klauzule koji je vezan uz švicarski franak kao valutu utočišta, uz činjenicu da tuženik kao kreditor navedenu odredbu razumije, a potrošač uopće ne razume kakav je rizik preuzeo. Također, neravnoteža postoji već u samoj činjenici da se radi o tipskom ugovoru tužiteljice s navedenim ugovornim odredbama o kojim se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima je tužiteljica preuzela rizik franka na sebe, ne znajući za njega jer ju banka nije o tome informirala.

1.6. Kao što je već navedeno, opisano nedopušteno postupanje tuženika je potvrđeno i presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 i Visokog trgovačkog suda posl.br. Pž-6632/17 u povodu kolektivne tužbe te je navedenom presudom utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1.6.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Sukladno čl. 502.c Zakona o parničnom postupku propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. Zakona o parničnom postupku da su određenim postupanjem uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati. Budući da je ugovor o kreditu nesporno sklopljen u periodu obuhvaćenom presudom (ugovor o kreditu sklopljen tijekom 2008., a presuda se odnosi na razdoblje od 1.6.2004. do 31.12.2008.) donesenom u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je sud vezan za pravna utvrđenja iz citiranih presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.

1.7. Prema konačno specificiranom zahtjevu u podnesku od 15.10.2024. (list 400- 405 spisa) tužiteljica predlaže sudu donijeti presudu kojom se utvrđuje da je ništetan dio odredbe Ugovora o kreditu 016-84/2008 kojim je određena promjenjivost kamatne stope ovisno o jednostranoj odluci banke kao i odredbe kojima je utvrđena valutna klauzula u švicarskom franku, odnosno povrat anuiteta čija se protuvrijednost izračunava u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria Bank d.d. za CHF na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja te potražuje isplatu iznosa 652,33 eura na ime preplaćene kamate sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose te isplatu iznosa od 3.702,94 eura sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose pa do isplate te postavljajući istovremeno i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka, a kako je to pobliže navedeno u izreci presude.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te ističe kako se tužitelj neosnovano poziva na primjenu presuda Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 te presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-294/14 jer je potrebno sagledati okolnosti svakog pojedinog slučaja. Ukazuje na relevantne odredbe Zakona o zaštiti potrošača, koje se referiraju na nepoštene odredbe i smatra da se tužitelj ne može pozivati na utvrđenja iz presude za zaštitu kolektivnih interesa i prava jer zahtijeva isplatu na temelju stjecanja bez osnove, a ne naknadu štete. Tuženik dalje elaborira razloge zbog kojih smatra da se u konkretnoj situaciji ne radi o nepoštenim ugovornim odredbama o promjeni kamatne stope i valutnoj klauzuli i to u bitnom jer je tuženik u svemu postupao u skladu s kogentnim zakonskim odredbama te se o spornim odredbama pojedinačno pregovaralo i radnik banke je tužitelju objasnio sadržaj odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi kao i značenje valutne klauzule i sve njene ekonomske posljedice.

2.1. Povrh toga, tužitelju je i javni bilježnik objasnio značenje ugovornih odredaba, pravne posljedice, koje proizlaze iz Ugovora o kreditu te je Ugovor solemniziran tek nakon što se javni bilježnik uvjerio da su tužitelju sve odredbe jasne i razumljive i o njegovoj pravoj i ozbiljnoj volji za sklapanje takvog Ugovora. Posebno naglašava da je upravo izbor tužitelja bio taj da se sklopi Ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, obzirom je tuženik tada nudio i druge kreditne proizvode. Dalje tuženik izlaže o potrebi provođenja testa poštenja spornih ugovornih odredbi te obrazlaže način na koji se isti provodi kao i njegovo značenje te nemogućnost procjene kretanja CHF tečaja te naglašava svoje postupanje u skladu s načelom savjesnosti i poštenja. Tuženik se još u odgovoru na tužbu referira na odluku suda Europske unije C-186/16 od 20.9.2017. i mišljenje nezavisnog odvjetnika u tom predmetu, a daje i tumačenje odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Revt-294/14 od 9.4.2015. o jasnoći, razumljivosti i uočljivosti odredbe o valutnoj klauzuli. Ukazuje na monetarno naslijeđe Republike Hrvatske prema kojem je korištenje valutne klauzule uvriježeno tijekom povijesti, ali i na koje je sve načine upozoravao potrošače na rizike koji proizlaze iz sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF. Zaključno je istaknuo prigovor zastare imajući u vidu da je za stjecanje bez osnove primjenjiv opći zastarni rok od 5 godina i podnošenjem kolektivne tužbe zastara nije mogla biti prekinuta. Predlaže odbaciti tužbu, odnosno istu odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka s kamatama od presuđenja do isplate.

3. U ovom je predmetu sud 23. svibnja 2022. donio presudu posl.br. P-5903/2019- 27, kojom je prihvatio tužbeni zahtjev i tuženiku naložio isplatu iznosa od 4.915,47 kn s pripadajućim kamatama (toč. I.), zatim iznosa od 27.899,83 kn s pripadajućim kamatama (toč. II.) te je točkom III. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove. Županijski sud u Velikoj Gorici je presudom Gž-709/2022-3 od 8. ožujka 2023. odbio žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu. Tuženik je protiv odluke Županijskog suda u Velikoj Gorici podnio prijedlog za dopuštenje revizije te je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem posl.br. Revd 2810/2023-2 od 4. listopada 2023. dopustio reviziju tuženika protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici posl.br. Gž-709/2022-3 od 8. ožujka 2023. radi pravnog pitanja, koje je glasilo: „Protivi li se članku 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03) odluka suda kojom je utvrđeno da je odredba potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dio odredbe o načinu promjene kamatne stope te dio odredbe o valutnoj klauzuli ugovora o kreditu denominiranog u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF) nepoštena, odnosno ništetna, bez izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja i obaviještenosti potrošača o značenju navedene odredbe prije sklapanja ugovora?". Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem posl.br. Rev 154/2024-2 od 6. veljače 2024. prihvatio reviziju tuženika i ukinuo presudu Županijskog suda u Velikoj Gorici posl.br. Gž-709/2022-3 od 8. ožujka 2023. i presudu ovog suda posl.br. P-5903/2019-27 od 23. svibnja 2022. te je predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje odgovarajući na postavljeno pitanje, kako slijedi: „Protivan je, odredbi čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/2003) kao i procesnoj ravnopravnosti stranaka, zaključak suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dijelu odredbe o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli ugovora o kreditu denominiranog u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF) nije pojedinačno pregovaralo, ako se na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka (radnika revidenta), koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi.“

4. Sud je tijekom ponovnog postupka nanovo pročitao kompletnu spisu priloženu dokumentaciju i to: presliku Metodologije promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama Hypo Alpe-Adria Bank d.d. (list 22 spisa), presliku Obavijesti o promjeni kamatne stope od 10.4.2009., 20.3.2008., 04.12.2008., 16.12.2019. (list 88, 91-92, 105 spisa), otplatni plan (list 89-90 i 118-119 spisa), pregled prometa za klijenta (list 93104 spisa), presliku Ugovora o kreditu br. 016-84/2008 (list 106-116 spisa), presliku zahtjeva za kredit za kupovinu motornog vozila (list 124-130 spisa), specifikaciju uplata (list 131-133 spisa), pregled kamatne stope banaka na kunske kredite bez valutne klauzule (list 134-137 spisa), presliku izjave svjedoka (list 150-154 spisa), pročitan je nalaz i mišljenje po provedenom financijskom vještačenju po stalnom sudskom vještaku mr. sc. Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (list 166-171 spisa), a pročitana je simulacija izračuna tuženika (list 189-191 spisa). Nakon ukidne odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske saslušana je tužiteljica (list 408-409 spisa), a pročitana je i priložena sudska praksa (23-79, 155-159, 192-253 spisa). Podnescima od 3.2.2021. i 4.10.2024. (list 146-149, 398 spisa) tuženik je odustao od prijedloga da se saslušavaju ZP, ĐPZ i LP, kao i svjedok HP, a sud je već u prethodnom postupku odbio dokazne prijedloge za saslušanjima javnog bilježnika i svjedoka NP.

5. Prema tome, sud je već ranije odbio od tuženika predložen dokaz saslušanjem javnog bilježnika jer uopće nije ni od kakvog značaja postupanje javnog bilježnika u konkretnoj situaciji. Što se pak tiče prijedloga za saslušanjima svjedoka-djelatnika banke, od kojeg dokaza je, kako je već gore navedeno, odustao i sam tuženik, nakon što je uspio u žalbenom i revizijskom postupku, ovaj sud mora napomenuti da je potpuno neizvjesno da bi se djelatnici banke mogli sjećati konkretnog ugovora i što su točno tužitelju govorili kod zaključenja Ugovora, a imajući na umu da se radi o razdoblju od kojeg je prošlo više od 15 godina. To poglavito kad se ima na umu činjenica da u obavljanju svog posla djelatnici banke imaju veliki broj stranaka s kojima svakodnevno razgovaraju o raznim poslovima. Navedeno bi, kad se usporedi s poslom prvostupanjskog suca, koji piše ovu presudu, značilo da bi se sudac trebao sjećati svih pojedinosti saslušanja svjedoka, stranaka, vještaka i sudskih rasprava nakon proteka vremenskog razdoblja od preko 15 godina i uzevši u obzir da svakodnevno ima veliki broj ročišta za sudski raspravu i saslušava niz svjedoka, vještaka i stranaka u različitim pravnim situacijama. Navedeno je s aspekta prvostupanjskog suda u domeni nemogućeg, unatoč tome što prvostupanjski sudac, nakon izvedenog saslušanja i piše presudu te se tada prisjeti pojedinih radnji u postupku, međutim i u toj situaciji je potpuno sigurno da se nikakvih pojedinosti sudac ne može sjetiti protekom vremena od preko 15 godina. Za takvo bi sjećanje bio potreban kapacitet memorije koji, po mišljenju ovog suda, nadilazi kapacitet ljudskog mozga, uz uvažavanje svih specifičnosti svake pojedine osobe, pa se i u kontekstu izloženog ukazuje nesvrsishodnim izvođenje predloženog saslušanja radi čega je ovaj sud u prethodnom postupku u kojem je donesena ukinuta odluka te dokaze odlučio i odbiti te na taj način zaštiti načelo ekonomičnosti postupka i obvezu suda da u razumnom roku odluči o zahtjevu, a koja se odluka u konačnici pokazala potpuno ispravnom jer je i sam tuženik od toga odustao.

6. Na temelju tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze zajedno, na osnovi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan. 7. Tužiteljica je u svom iskazu na ročištu 5.12.2024. (list 408-409 spisa) navela da joj je kredit bio potreban za kupnju osobnog auta, za osobne potrebe, a ne ni za nikakav poslovni pothvat te da nije vlasnik obrta niti član trgovačkog društva. Iskazala je da joj je kredit ponuđen već u auto salonu i nije bilo drugih mogućnosti te je u banku išla samo potpisati ugovor, koji je bio prethodno pripremljen i nije bilo mogućnosti njenog utjecaja na pojedine odredbe. Iskazala je da je Ugovor prije potpisa pročitala, a nije bilo nejasnoća te da joj u banci nitko nije govorio o riziku predmetnog kredita niti da HNB ne štiti CHF kao euro. Navela je i da je anuitete plaćala Internet bankarstvom, a od početnog anuiteta od oko 1.100,00 kn isti je porastao na oko 1.900,00 kn te da je znala da će do toga doći, sasvim sigurno se ne bih odlučila na predmetni kredit. Iskazala je i da joj nitko nije objasnio na koji način se formira promjenjiva kamatna stopa i da ona o tome nije mogla pregovarati te da o promjeni kamatne stope nije mogla prigovarati.

8. Sud je ocijenio iskaz tužiteljice vjerodostojnim jer je iskreno izjavila čega se sjećala, a sud u držanju tužiteljice tijekom iskazivanja nije našao naznaka da bi nešto namjerno prešućivala ili lagala, pa joj i zato vjeruje.

9. Nesporno je da su tužiteljica i prednik tuženika zaključili 30.1.2008. Ugovor o kreditu broj 016-84/2008 za kupovinu novog motornog vozila, u iznosu od 18.349,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF kreditora važećem na dan korištenja kredita, na rok otplate od 7 godina, uz redovnu kamatnu stopu od 3,88% dekurzivno godišnje. Kamate se obračunavaju mjesečno od dana stavljanja kredita u otplatu i uključene su u anuitete. Korisnik kredita otplaćuje kredit u 120 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 937,29 CHF obračunatih po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja, a anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu. Prvi anuitet dospijeva zadnjeg dana u mjesecu koji slijedi iza mjeseca u kojem je kredit iskorišten.

10. Sporno je mogu li se na konkretan predmet primijeniti utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17, jesu li ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, je li nastupila zastara tužiteljičinog potraživanja te je li tuženik primjenom ugovorne odredbe kojom je ugovorena redovna kamatna stopa od 5,60% godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom kreditora, kao i ugovorne odredbe koja se odnosi na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak neosnovano ostvario korist u visini razlike iznosa koje je tužiteljica uplaćivala, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početnu kamatnu stopu i početnu vrijednost CHF.

11. Tužiteljica se pravilno tijekom ovog postupka poziva na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/17 od 14.6.2018. kojom je, između ostalih i u odnosu na tuženika Addiko bank d.d. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12. Odlučujući o reviziji protiv presude Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17 od 14.6.2018., Vrhovni sud RH je svojom presudom i rješenjem posl. br. Rev-2221/18 od 3.9.2019. u odnosu na ovdje tuženika odbio kao neosnovanu reviziju protiv drugostupanjske presude Pž-6632/17 kojom je utvrđeno da je ta banka u određeno navedenom razdoblju povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 u razdoblju od 1.6. 2004. do 6. 8. 2007., a od 7. 8.2007. do 31. 12.2008. suprotno odredbi čl. 96. i čl. 97. ZZP, a koje povrede traju i dalje, kao i povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovor o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem redovne kamatne stope koja je tijekom postojanja obveze po tim ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i njezinim drugim internim aktima, a bez da su prije i u vrijeme sklapanja tih ugovora tužena banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači pojedinačno o tome pregovarali i utvrdili parametre koji utječu na odluku o promjenjivoj stopi ugovorne kamate, čime je tuženik postupio suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 u razdoblju od 10. 9.2003. do 6. 8. 2007., a od 7. 8. 2007. na dalje suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. ZZP, te je naloženo tuženom prekinuti s takvim postupanjem i zabranjeno takvo ili slično postupanje.

12. Učinci odluka suda o tužbama za zaštitu kolektivnih interesa su obvezujući za ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene po pojedinačnom restitucijskom zahtjevu, sukladno članku 502c ZPP-a. U odnosu na prigovor zastare potraživanja tužiteljice Vrhovni sud RH je u odluci od 20.3.2018. broj Rev-2245/17-2 zauzeo stav da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO), zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Imajući na umu da je odluka Trgovačkog suda u Zagrebu vezano za ovdje tuženika Addiko bank d.d. postala pravomoćna u odnosu na utvrđenje nepoštenim ugovornih odredaba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi po donošenju presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 4129/13 od 13.6.2014., a glede odredaba o valutnoj klauzuli po donošenju presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14.6.2018., zastara je počela teći od dana pravomoćnosti. Slijedom izloženog, razvidno je da je tužiteljica, koja je tužbu podnijela 10. lipnja 2019., istu podnijela unutar zastarnog roka, pa je takav tuženikov prigovor neosnovan.

13. Imajući na umu gore izložena utvrđenja najvišeg suda u Republici Hrvatskoj iz kolektivnog spora jasno je da su odredbe predmetnog Ugovora o kreditu o promjenjivosti ugovorne kamatne stope i ugovaranju valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak ništetne te suprotna razlaganja tuženika nisu prihvaćena kao osnovana niti sud smatra potrebnim o tome detaljno elaborirati.

14. Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnoj situaciji, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit, odnosno veće kamate, nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu kao što je ostvario korist i na osnovu razlike u tečaju CHF. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužiteljici razliku u vidu više plaćenog iznosa kamate i razliku koja proizlazi iz razlike između tečaja zbog ništetnih ugovornih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO. Posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi je vraćanje preplaćenih iznosa sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 1115. ZOO-a od dana stjecanja do isplate.

15. Slijedom svih izloženih razloga, ovaj sud prihvatio je stav tužiteljice da se radi o ništetnosti predmetnih dijelova odredaba Ugovora o kreditu i na okolnost utvrđivanja razlike obračunatih kamata i razlike tečaja valute izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku mr. sc. Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o.

16. Vještak je u svom nalazu i mišljenju od 25.8.2021. (list 166-171 spisa) naveo da su Addiko Bank d.d. kao kreditor i ĐP kao korisnik kredita zaključili su 30. siječnja 2008. Ugovor o namjenskom kreditu broj 016-84/2008 (u daljnjem tekstu: Ugovor), sa sljedećim osnovnim ugovornim elementima:

- iznos kredita je kunska protuvrijednost od 18.349,00 CHF obračunato po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita,

- rok otplate 7 godina (84 mjeseca, otplata u jednakim mjesečnim anuitetima),

- promjenjiva kamatna stopa redovnih kamata, koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 5,60 % godišnje,

- prema prometu po kreditu, dospijeće prve obveze bilo je 29. veljače 2008., a sljedeće svakog posljednjeg dana u mjesecu,

- otplata mjesečnih anuiteta, iskazanih u valuti, u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora važećem za CHF na dan plaćanja.

Kredit je iskorišten 31. siječnja 2008., s kojim danom je srednji tečaj kreditora za valutu CHF iznosio 4,500300 kn za 1 CHF, pa je isplaćeni iznos od 18.349,00 CHF iskazan u protuvrijednosti kuna iznosio 82.576,00 kn.

Iz očitovanja Addiko Banke d.d. na zahtjev tužiteljice razvidno je kako se u razdoblju od sklapanja Ugovora o kreditu (30. siječnja 2008.) do dana konačne otplate kredita (2. ožujka 2015.) kamatna stopa više puta mijenjana, te je iznosila:

- 5,60 % godišnje do zaključno anuiteta s dospijećem 29. veljače 2008.,

- 6,50 % godišnje od anuiteta s dospijećem 31. ožujka 2008. do zaključno anuiteta s dospijećem 30. studenog 2008.,

- 6,80 % godišnje od anuiteta s dospijećem 31. prosinca 2008. do zaključno anuiteta s dospijećem 31. ožujka 2009.,

- 7,30 % godišnje od anuiteta s dospijećem 30. travnja 2009. do konca izračuna. Za odgovaranje na postavljeni zadatak, u Tabeli 1 daje se otplatni plan kojeg je primijenio kreditor u predmetnom razdoblju otplate, kao i usporedni otplatni plan prema sljedećim elementima:

- glavnica u iznosu od 18.349,00 CHF,

- fiksna stopa ugovornih kamata od 5,60 % godišnje,

- otplata mjesečnih anuiteta, iskazanih u valuti, u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora važećem za CHF na dan korištenja kredita, te se usporedbom iznosa iz tih dvaju otplatnih planova iskazuju razlike u visini obveza, i to:

- prvo se iskazuju razlike u visini anuiteta, koje proizlaze iz promjene kamatne stope u predmetnom razdoblju otplate (stupac 'm' Tabele 1),

- zatim se te razlike iskazuju u odgovarajućoj protuvrijednosti kuna, primjenom ugovorenog srednjeg tečaja kreditora na dan korištenja kredita (stupac 'p' Tabele 1),

- konačno, iskazuju se razlike (povećanje obveze) po osnovi promjene tečaja (stupac 'q' Tabele 1), na način da se obveza koja je stvarno bila obračunana i plaćena (stupac 'd' Tabele 1) pomnoži razlikom tečajeva (onog stvarno primijenjenog na dan svake pojedine uplate i početnog tečaja važećeg na dan korištenja kredita).

U skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, na temelju postavljenog zadatka, mišljenja smo kako slijedi:

- ugovoreni iznos od 18.349,00 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita iznosio je protuvrijednost od 82.576,00 kn,

- razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (29. veljače 2008.) do dana konačne otplate (2. ožujka 2015.), a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 1.092,25 CHF, odnosno 4.915,47 kn (iskazano prema tečaju za valutu CHF važećem na dan korištenja kredita); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'm' Tabele 1 iz nalaza (u valuti CHF), odnosno u stupcu 'p' Tabele 1 iz nalaza (u kunama),

- razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (29. veljače 2008.) do dana konačne otplate (2. ožujka 2015.), a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme korištenja kredita iznosi ukupno 27.899,83 kn; pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'q' Tabele 1 iz nalaza,

- zatezne kamate na pojedine mjesečne iznose razlika po gore navedenim osnovama obračunavaju se od prvog dana nakon dana plaćanja (stupac 'n' Tabele 1 iz nalaza) pa do isplate.

Prema tome, obračun zateznih kamata je u konkretnom slučaju preuranjen, jer nije poznat datum isplate.

17. Tužiteljica nije prigovarala nalazu i mišljenju vještaka te je podneskom od 6.10.2021. uskladila zahtjev s izračunom vještaka (list 178-182 spisa), a tuženik se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka podneskom od 13.10.2021. (list 184-188 spisa) u bitnom navodeći da nalaz i mišljenje pobija u cijelosti iz razloga koji su pravne prirode, pa nije bilo nužno pozivati vještaka da usmeno obrazloži nalaz i mišljenje. Prvenstveno, tuženik je prigovarao zadatku, koji je određen vještaku smatrajući da se istim nalaže izračun na način kao da su stranke ugovorile fiksnu kamatnu stopu što nije bila namjera ugovornih strana. Također istaknuo je da je nalaz i mišljenje sačinjen suprotno materijalnoj dokumentaciji u spisu kao i da je protivan pravilima struke. Tuženik je predložio izvršiti dopunu nalaza na način da vještak izračun izvrši primjenom kamatne stope primjenjive na HRK kredite. U odnosu na navedeno za naglasiti je da tuženikove navode ovaj sud nije prihvatio jer ih u kontekstu svih ranije obrazloženih okolnosti smatra pravno neodlučnima.

18. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka ocjenjujući ih vjerodostojnima jer su dani stručno i objektivno, dok su prigovori tuženika neosnovani. Nije prihvaćen prijedlog tuženika da se izvede dopunsko vještačenje na okolnosti koje je tuženik izložio u podnesku od 13.10.2021. jer sud smatra da je izvedenim vještačenjem u potpunosti utvrđeno relevantno činjenično stanje i nisu ispunjene pretpostavke ni za kakvu dopunu nalaza, obzirom je vještak u svemu savjesno postupio prema zadatku suda.

19. Tuženik neosnovano navodi da je zadatak vještaka pogrešno određen jer da namjera ugovornih stranaka nije bila ugovaranje fiksne kamatne stope, već upravo promjenjive kamatne stope te da je tužiteljica pristala na ugovaranje promjenjive kamatne stope i obvezala se platiti povećani anuitet uslijed povećanja same kamatne stope. Naime, u konkretnoj situaciji je utvrđeno da je navedena odredba predmetnog Ugovora u dijelu u kojemu je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorene obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, ništetna, pa je sukladno takvom utvrđenju i određen zadatak vještaku, a vještak je u nalazu i mišljenju u svemu ispunio zadatak suda. Isto vrijedi i za odredbu Ugovora koja se odnosi na valutnu klauzulu.

20. S obzirom da je sud u ovom postupku utvrdio da je ništetna odredba predmetnog Ugovora u dijelu u kojemu je ugovorena redovna kamatna stopa, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora kao i da je ništetna odredba istog Ugovora u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula, to je tuženik u utuženom razdoblju bez osnove obračunavao i naplaćivao veće anuitete od onih na koje je imao pravo te da je u utuženom razdoblju tužiteljici naplatio više od ugovorenog iznosa, kako je to utvrđeno nalazom i mišljenjem vještaka, odnosno bez pravne osnove.

21. Stoga je sud prihvatio tužbeni zahtjev te naložio tuženiku isplatiti tužiteljici iznose pobliže naznačene u izreci, a na temelju odredbe članka 1111. ZOO-a.

22. Sud je tužiteljici dosudio zakonske zatezne kamate od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta do isplate ( čl.1115. ZOO-a) s obzirom da je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene kamatnih stopa i tečaja valute rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, a što nije učinio, iako je toga morao biti svjestan, pa mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate u većem iznosu od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada.

23. Kamate su dosuđene za razdoblje do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje prema čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO. Stopa kamate od 1.1.2023. dosuđena je sukladno Zakonu o izmjenama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 156/22) te od 30.12.2023. sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narode novine" broj 155/2023).

24. Odluka o parničnim troškovima se temelji na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje: OT).

25. Kako je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu to joj je priznat trošak kako slijedi:

-za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7. t. 1. OT),

-za pristup na ročišta 13.12.2019., 8.2.2021. i 14.10.2024. po 25 bodova za svako (Tbr. 9.t.5 OT),

-za pristup na ročišta 11.3.2021., 2.3.2022., 12.5.2022. i 5.12.2024. po 100 bodova za svako (Tbr. 9.t.1. OT),

-za sastav podnesaka od 5.12.2019., 19.10.2020., 6.10.2021., 15.10.2024. po 100 bodova za svaki (Tbr.8. toč.1. OT), što ukupno iznosi 975 bodova, a uz vrijednost jednog boda od 2,00 € prema važećoj Tarifi, te uvećano za 25 % po osnovi PDV iznosi 2.437,50 €, a uvećano za troškove plaćene pristojbe na tužbu od 53,33 €, a kojem iznosu valja pridodati plaćen trošak predujma za vještačenje u iznosu od 265,43 €, tako da je ukupan dosuđeni iznos troška 2.756,26 €. Tužiteljica ima pravo na zatražene zakonske zatezne kamate na dosuđeni trošak od presuđenja, po odredbi čl. 151.st.3. ZPP-a i po stopi iz čl. 29.st.2. ZOO-a.

26. Samo uzgred, a u odnosu na zahtjev tuženika iz podneska od 13.10.2021. da mu tužiteljica naknadi trošak za smanjeni dio zahtjeva od 1.277,58 kn/sada:169,56 € valja navesti da je neosnovan jer je riječ o dijelu zahtjeva u odnosu na koji, prema mišljenju ovog suda, nisu nastali posebni troškovi. Tuženik je u konačnici spor izgubio, pa je njegov zahtjev za naknadu troškova neosnovan i kao takav odbijen te je odlučeno kao u izreci pod točkom V. izreke ove presude.

Zagreb, 8. siječnja 2025.

S u d a c:

Laura Crnić Klapšić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u Velikoj Gorici, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

- pun. tužiteljice

- pun. tuženika