REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Poslovni broj: Pr-6665/2020-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu Kristini Trtanj Vukoja u pravnoj stvari tužitelja HČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku DČ, protiv tuženika Republika Hrvatska Ministarstvo obrane, OIB 66486182714, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1, 10000 Zagreb zastupanog po punomoćniku Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi Radno - materijalna davanja (isplata), 8. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj za Ministarstvo obrane da tužitelju ŽČ, na ime razlike otpremnine isplati neto iznos od 3.580,23 eura (slovima: tritisućepetstotinaosamdeset eura dvadesettri centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koje teku na iznos od 3.580,23 eura od 01.08.2015. godine pa sve do isplate, u roku 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.645 euro, sa zateznim kamatama tekućim od 8. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi da dan 1. siječnja, a za drugu polugodište referentna stopa koja je na snazi dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom parničnog troška preko dosuđenih 1.645 euro, kao neosnovan.

IV/ Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je bio zaposlenik tuženika te mu je rješenjem Ministarstva obrane RH, Službe za ljudske resurse, Sektora za upravljanje ljudskim resursima Klasa UP/1-121-11/15-01/138, ur.br. 512M2-010202-15-1 od 28.7.2015.g. priznato pravo na otpremninu u visini jedne njegove prosječene mjesečna plaće isplaćene u zadnje tri mjeseca prije prestanka radnog odnosa za svaku godinu provedenu u službi u Ministarstvu obrane i Oružanim snagama te mu je priznato i pravo na uvećanje otpremnine u iznosu od 300 kuna za svaki mjesec sudjelovanja u Domovinskom ratu u trajanju 56 mjeseci. Rješenjem Ministarstva obrane RH klasa UP/II-121-11/15-01/10, ur.broj 020201-15-2 od 7.98. 2015. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv gornjeg rješenja.

1.1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu posl.br. USl-3648/15 od 18.5.2018.g. poništeno je rješenje MORH klasa UP/II-121-11/15-ć01/10, ur.br. 512M- 020201-15-2 od 7.9.2015.g. te je oglašeno ništavim rješenje MORH, Službe za ljudske resurse, Sektor za upravljanje ljudskim resursima klasa UP/I-121-11/15- 01/138, ur.br. 512M2-010202-15-1 od 28. srpnja 2015.

1.2. Dalje navodi da je rješenjem MORH, Službe za ljudske resurse, Sektora za upravljanje ljudskim resursima klasa 121-11/18-01/248, ur.broj 512M2-010302- 18-2 od 16.8.2018.g. tužitelju priznato pravo na otpremninu u visini jedne njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene u zadnja tri mjeseca prije prestanka radnog odnosa za svaku godinu provedenu u službi u Ministarstvu obrane i Oružanim snagama te mu je priznato i pravo na uvećanje otpremnine u iznosu od 300 kuna za svaki mjesec sudjelovanja u domovinskom ratu u trajanju 56 mjeseci, odnosno određeno je kako se temeljem navedeni iznosi neće isplatiti obzirom na već izvršenu isplatu sukladno rješenju navedenog tijela od 28. srpnja 2015.g.

1.3. Tužitelju je odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu Sektora za upravljanje ljudskim resursima klasa 080-05/15-07/1, ur.broj 512M2- 010202-15-1 od 9. srpnja 2015.g. otkazan zbog poslovno uvjetovanih razloga. Navedenu odluku tužitelj je zaprimio dana 20. srpnja 2015. i sukladno toč. VII Odluke o visini otpremnine za državne službenike i namještenike Ministarstva obran e i Oružanih snaga RJH kojima je služba prestane zbog preustroja ili smanjenja snaga (NN 131/13) podnio pisani zahtjev za prestanak radnog odnosa prije isteka otkaznog roka (s danom 31. srpnja 2015.g.) uz ostvarivanje prava na otpremninu sukladno točkama III, VI i V II navedene Odluke.

1.4. Odlukama od 28.7.2015. i 7.9.2015.g. tužitelju su priznata prava po toč. VI i VII Odluke NN 131/13, ali je tužitelju isplaćen umanjen iznos otpremnine s osnova toč. VII Odluke, odnosno nije mu pravilno obračunat i isplaćen iznos otpremne u visini jedne njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene u zadnja tri mjeseca prije prestanka radnog odnosa za svaku godinu provedenu u službi u Ministarstvu obrane i Oružanim snagama. Zbog neplaćanja otpremnine u visini prosječne mjesečne plaće tužitelja isplaćene u zadnja tri mjeseca prije stavljanja na raspolaganje, odnosno prije prestanka radnog odnosa za svaku godinu provedenu u službi u Ministarstvu obrane i Oružanim snagama tužitelj je oštećen.

1.5. Podneskom od 10.4.2024.g. tužitelj na ime razlike otrpemnine potražuje neto iznos od 3.580,23 eura, sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ukazuje na činjenicu da se pod posl.br. Pr- 286/2019 već vodi parnični postupak radi isplate razlike otpremnine, stoga ističe prigovor litispendencije.

2.1. Nadalje, ističe da iz činjeničnih navoda predmetnog zahtjeva proizlazi da tužitelj potražuje isplatu razlike otpremne temeljem toč. VII Odluke o visinu otpremnine za državne službenike i namještenike Ministarstva obrane i Oružanih snaga RH kojima služba prestane zbog preustroja ili smanjenja snaga (NN 131/13). Toč. VII navedene Odluke propisano je da državnom službeniku i namješteniku u Oružanim snagama koji tijekom preustroja Oružanih snaga podneseš pisani zahtjev za prestanak službe odnosno r radnog odnosa u roku od15 dana od dana stavljanja na raspolaganje odnosno početka toka otkaznog roka, pripada pravo na otpremninu u visini jedne njegove prosječne mjesečne plaće isplaćen u zadnja tri mjeseca prije prestanka službe odnosno radnog odnosa, za svaku godinu provedenu u službi u Ministarstvu obrane i oružanim snagama.

2.2. Tužitelju je Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 9. srpnja 2015. otkazan rad zbog poslovno uvjetovanih razloga. Tužitelj je podnio pisani zahtjev za prestanak radnog odnosa prije isteka otkaznog roka uz ostvarenje prava na otpremninu, sukladno čemu mu je Odlukom Uprave za ljudske potencijale, Sektor za upravljanje i razvoj ljudskim potencijalima klasa 121-11/18-01/248, ur.br. 512M2- 010302-18-2 od 16. 8.2018.g priznato pravo na otpremninu u visini jedne njegove prosječne mjesečna plaće isplaćene u zadnja tri mjeseca prije prestanka radnog odnosa za svaku godinu provedenu u službi u Ministarstvu obrane i oružanim snagama te mu je priznato i pravo na uvećanje otpremnine u iznosu od 300 kn za svaki mjesec sudjelovanja u Domovinskom ratu u trajanju od 56 mjeseci, a šti tužitelj i ne spori u činjeničnim navodima svog zahtjeva.

2.3. Tuženik ističe da je tužitelju sve navedeno i isplaćeno, što proizlazi iz kartica djelatnika -isplatnih lista za razdoblje od svibnja 2015. do srpnja 2021.g. pa predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora, rješenje Ministarstva obrane RH, Službe za ljudske resurse, Sektora za upravljanje ljudskim resursima Klasa UP/1-121-11/15-01/138, ur.br. 512M2-010202-15-1 od 28.7.2015.g., rješenje Ministarstva obrane RH klasa UP/II-121-11/15-01/10, ur.broj 020201-15-2 od 7.8. 2015., presudu Upravnog suda u Zagrebu posl.br. Usl-3648/15, rješenje MORH, Službe za ljudske resurse, Sektora za upravljanje ljudskim resursima donijelo rješenje klasa 121-11/18-01/248, ur.broj 512M2-010302-18-2 od 16.8.2018.g, Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu Sektora za upravljanje ljudskim resursima klasa 080-ć05/15-07/1, ur.broj 512M2-010202-15-1 od 9. srpnja 2015.g., zahtjev za prestanak radnog odnosa, potvrdu HZMO, karticu djelatnika, tužbu u predmetu Pr-286/19, ostalu dokumentaciju u postupku te proveo dokaz financijskim vještačenjem

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom otpremnine temeljem toč. VII Odluke o visini otpremnine za državne službenike i namještenike Ministarstva obrane i Oružanih snaga Republike Hrvatske kojima služba prestane zbog preustroja ili smanjena snaga.

6. Točkom VII Odluke o visini otpremnine za državne službenike i namještenike Ministarstva obrane i Oružanih snaga Republike Hrvatske kojima služba prestane zbog preustroja ili smanjena snaga (NN 131/13) propisano je da državnom službeniku i namješteniku u Oružanim snagama koji tijekom preustroja Oružanih snaga podnese pisani zahtjev za prestanak službe odnosno radnog odnosa u roku od 15 dana od dana stavljanja na raspolaganje odnosno početka toka otkaznog roka, pripada pravo na otpremninu u visi jedne njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene u zadnja tri mjeseca prije prestanka službe odnosno radnog odnosa, za svaku godinu provedenu u službi u Ministarstvu obrane i Oružanim snagama.

7. Nije sporno da je tužitelju je odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu Sektora za upravljanje ljudskim resursima klasa 080-05/15-07/1, ur.broj 512M2-010202-15-1 od 9. srpnja 2015.g. otkazan zbog poslovno uvjetovanih razloga te da je tužitelj sukladno toč. VII Odluke o visini otpremnine za državne službenike i namještenike Ministarstva obrane i Oružanih snaga RH kojima je služba prestane zbog preustroja ili smanjenja snaga (NN 131/13) podnio pisani zahtjev za prestanak radnog odnosa prije isteka otkaznog roka (s danom 31. srpnja 2015.g.) uz ostvarivanje prava na otpremninu sukladno točkama III, VI i V II navedene Odluke.

8. Nije sporno niti da je da je rješenjem MORH, Službe za ljudske resurse, Sektora za upravljanje ljudskim resursima klasa 121-11/18-01/248, ur.broj 512M2- 010302-18-2 od 16.8.2018.g. tužitelju priznato pravo na otpremninu u visini jedne njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene u zadnja tri mjeseca prije prestanka radnog odnosa za svaku godinu provedenu u službi u Ministarstvu obrane i Oružanim snagama te mu je priznato i pravo na uvećanje otpremnine u iznosu od 300 kuna za svaki mjesec sudjelovanja u domovinskom ratu u trajanju 56 mjeseci.

9. Sporno je da li je tužitelju pravilno obračunata i isplaćena otpremnina, sukladno rješenju od 16.8.2018.g. Stoga je sud proveo dokaz financijskim vještačenjem.

10. Financijski vještak u svom nalazu i mišljenju navodi da je tužitelju isplaćen umanjen iznos otpremnine s osnova toč. VII Odluke, odnosno nije mu pravilno obračunat i isplaćen iznos otpremnine u visini jedne njegove prosječne mjesečne plaće isplaćena u zadnja tri mjeseca prije prestanka radnog odnosa. Vještak je napravio izračun otpremnine tužitelja na način da je za prosjek izračuna otpremnine uzeo isplaćenu plaću koju je tužitelj ostvario u zadnja tri mjeseca koja prethode prestanku radnog odnosa i koji prosjek je iznosio 5.329,72 kn. Otpremnina bi temeljem obračunatih i isplaćenih plaća iznosila bruto 122.583,48 kn, dok mu je obračunata i isplaćena u iznosu od 95.608,24 kn. Slijedom toga, razlika u otpremnini iznosi neto 3.580,23 euro, budući je prema Zakonu o porezu na dohodak ista neoporeziva.

11. Na navedeni nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbe, stoga je sud prihvatio nalaz i mišljenje kao istinito i stručno sastavljeno. Kako tužitelju nije u cijelosti isplaćena otpremnina temeljem toč. VII Odluke o visini otpremnine za državne službenike i namještenike Ministarstva obrane i Oružanih snaga Republike Hrvatske kojima služba prestane zbog preustroja ili smanjena snaga, to je valjalo naložiti tuženiku da tužitelju isplati i daljnji iznos od neto 3.580,23 euro, sa zateznim kamatama od 1.8.2015.g. po stopi preciznije navedenoj u izreci.

12. Prigovor litispendencije nije osnovan jer se u predmetu Pr- 286/19 postupak vodi radi staža ostvareno u državnoj službi prije stupanja na službu, odnosno radni odnos u Ministarstvu obrane i Oružanim snagama.

13. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154.st.1. Zakona o parničnom postupku, a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 -Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH,123/08, 57/11, 25/13, 89/14,- Odluka USRH, 70/19, 80/22 - dalje ZPP), tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku u skladu s vrijednosti predmeta spora i važećom odvjetničkom tarifom („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22;138/2023 - dalje:). Pri odmjeravanju troškova sud je vodio računa i o odredbi čl.155.st.1. ZPP-a i priznao samo neophodne troškove u postupku, osobito vodeći računa o pravilima Zakona o parničnom postupku koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Priznati trošak sastoji se od: sastava tužbe - ispravljene 200 euro, (tbr. 7/1 OT), sastava odštetnog zahtjeva i sastava podneska od 18.5. 2022. svako po 200 euro (tbr. 8/1 OT), pristup roč. 4.4.2023. i 14.11.2023. svako po 100 euro (tbr. 9/2 OT), sastava podneska od 12.4.2023. i 10.4.2024. svako po 50 euro (tbr. 8/3 OT), pristupa roč. 26.11.2024. 200 euro, na što pripada PDV 25% 275 euro i trošak financijskog vještačenja 270 euro, odnosno sveukupno 1.645 eura. Ostali trošak nije priznat temeljem odredbe čl. 155.st.1. ZPP-a i čl. 156.st.1. ZPP-a, jer je sud smatrao da nisu bili neophodni u postupku ili ponavljaju već iznijete navode ili su uzrokovani krivnjom samog tužitelja.

13.1. To što procesne odredbe propisuje pravo stranke na podnošenje podnesaka, ne znači da stranka ima pravo u svakom slučaju prebaciti taj trošak na teret druge strane, već svaki trošak da bi se priznao, mora biti potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155.st.1. ZPP-a odvjetniku kao punomoćniku potrebno je da su kumulativno ispunjene dvije pretpostavke - da je zatraženi trošak predviđen odredbama Tarife te da je bio potreban za vođenje konkretnog postupka u smislu odredbe čl. 155.st.1. ZPP-a. Nepriznati podnesci po mišljenju suda nisu bili neophodni za vođenje ovog postupka. Tužitelj je pogrešno smatrao da se radi o stupnjevitoj tužbi, jer se dopuštenost stupnjevite tužbe zasniva na postojanju specifičnog imovinskopravnog interesa da se preciziranje prvotne neodređenog zahtjeva može uvjetovati prethodnim polaganjem računa ili pružanja pregleda imovine i obveza, a u konkretnom slučaju te uvjetovanosti nema. Stoga tužitelju nisu priznati troškovi navedeni troškovi, sve do ispravka tužbe. Podnesak od 4.11.2023. nije jer proizlazi da se u istom ponavljaju navodi u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva i predloženih dokaza koji su već bili iznijeti u tužbi ili su trebali biti iznijeti u tužbi. Navedenim podneskom tužitelj je sažeo već izneseno tijekom postupka, ne predlaže nove dokaze niti navodi nove činjenice stoga nije neophodan u postupku. Trošak pristupa ročištu na objavu nije trošak koji je neophodan u postupku jer se presude objavljuju i na e-oglasnoj ploči suda pa nije neophodno da sud primjerak prethodno digitalno potpisane presude printa i takav isprintani primjerak uručuje strankama, a da trošak za to snosi suprotna strana.. Naposljetku, s isprintanom presudom koja se uruči na objavu stranke ne mogu podnijeti nikakav prijedlog za ovrhu, već istu moraju podnijeti s digitalnim primjerkom presude, stoga navedeni trošak se ne može smatrati neophodnim u postupku. Stav VSRH o priznavanje troškova pristupa na ročište odnosi se na razdoblje prije stupanja na snagu izmjena i dopuna Zakona o parničnom postupku NN 138/2023.

13.2. Tuženik nije uspio u postupku, stoga je odbijen sa zahtjevom za naknadom parničnog troška.

14. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 8. siječnja 2025.

Sudac

Kristina Trtanj Vukoja

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda županijskom sudu pisanim podneskom.

DNA:

1. HČ, [adresa] zastupanog po punomoćniku DČ

2. Republika Hrvatska Ministarstvo obrane, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1, [adresa] Zagreb zastupanog po punomoćniku Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu