Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-757/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Kristini Vukelić Aničić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GRADSKA PLINARA ZAGREB - OPSKRBA d.o.o., OIB 74364571096, Radnička cesta 1, Zagreb, protiv tuženika ISTO GRUPA d.d., OIB 78858201330, Varaždin, Augusta Šenoe 4-6, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Povrv-52/2023-11 od 25. svibnja 2023., 8. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Povrv-52/2023-11 od 25. svibnja 2023.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1.Pobijanom presudom u točki I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnoga bilježnika Rankice Benc od 20. studenog 2020. kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 645,55 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos zajedno sa troškovima ovršnog postupka u iznosu od 36,50 eur te troškovima parničnog postupka u iznosu od 26,54 eur sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. svibnja 2023. pa do isplate. U točki II. izreke odbijen je tužitelj s dijelom zahtjeva za isplatu zakonske zakonske zatezne kamate na trošak ovršnog postupka tekuće od 20. studenog 2020.
2. Navedenu presudu u dosuđujućem dijelu u točki I. izreke pravodobno podnesenom žalbom pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP).
3.Tuženik predlaže uvaženje žalbe.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba tuženika je neosnovana.
6. Prvostupanjski sud po provedenom postupku utvrđuje;
- da je tuženik vlasnik poslovnog prostora u stambeno-poslovnoj zgradi na [adresa], čest.br. 1007/33 k. o. [katastarska općina], z. k. ul. br. [broj ZK uloška] te vlasnik stana na istoj adresi, a koji poslovni prostor i stan su uredno upisani u zemljišne knjige,
- da je tuženik upisan kao vlasnik tih prostora pod brojem Z-4180/2019 26. veljače 2019.
- da je tuženik te prostore stekao od tvrtke Industrogradnja d.d. Zagreb, temeljem sudske odluke Trgovačkog suda u Varaždinu broj P-156/2018.,
- da je tuženik izvršio plaćanje iznosa od 4.307,70 kn za ranije razdoblje tj. za razdoblje od ožujka 2018. do siječnja 2019. te za mjesec studeni 2020.,
- da za sporni period po računima za razdoblje od lipnja 2019. do veljače 2020. tuženik nije podmirio potrošnju plina po plinomjeru br. ( 00068186 vezano uz koju je tužitelj tuženiku kao kupcu ispostavljao račune kategorije poduzetništva te tarifnom modelu TM5,
- da se sporno potraživanje odnosi se na obračun isporučene i utrošene količine plina za grijanje prostora preko sustava zajedničke kotlovnice te se u takvim slučajevima grijanja stana i poslovnih prostora preko sustava zajedničke kotlovnice jedan plinomjer nalazi u kotlovnici te se obračun potrošnje inače vrši prema kvadraturi prostora koji se grije.
- da je tužitelj s predstavnikom suvlasnika te stambeno-poslovne zgrade ĐE, sklopio Ugovor o opskrbi zajedničke kotlovnice dana 08.12.2010., a nakon toga i Ugovor o samoočitanju i raspodjeli količina isporučenog plina,
- da je tim ugovorom određeno kako će predstavnik suvlasnika dostavljati očitana stanja opskrbljivaču (ovdje tužitelju ) prikazana na izvješću o očitanju kao i prikazane količine m3 (kubičnog metra ) svakog pojedinog člana, te je predstavnik suvlasnika dostavio tim putem i potpis svih korisnika predmetne kotlovnice,
- da je na tom popisu kao korisnik navedena i tvrtka Industrogradnja grupa d.d., a koja je prednik ovdje tuženika i koja tvrtka je ranije bila vlasnik tog poslovnog prostora i stana na utuženoj adresi korištenja plina, što je vidljivo i iz z.k. izvadaka priloženih u spis.
- da je najstariji nepodmireni račun dospio 31. srpnja 2019. a prijedlog za ovrhu podnesen 3. srpnja 2020.,
- da tuženik nije dokazao da se je izdvojio iz sustava zajedničkog mjerila toplinske energije.
7.Temeljem naprijed iznijetih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o ugovoru o isporuci usluge sklopljenom između tuženika kao trgovca i osobe javnog prava pa da tražbina tužitelja sukladno odredbi čl. 228. ZOO-a zastarijeva u roku od tri godine pa kako je najstariji nepodmireni račun dospio 31. srpnja 2019. a prijedlog za ovrhu podnesen 3. srpnja 2020. to da je zahtjev za isplatu podnesen unutar zastarnog roka. Kako je tužitelj isporučio plin za zajednički toplinski sustav, a tuženikov poslovni prostor, odnosno stan koji u naravi predstavljaju samostalne uporabne cjeline su priključeni na taj sustav, to da je tuženik u obvezi plaćati plin bez obzira na stvarnu potrošnju sve do odcjepljenja, odnosno izdvajanja iz takvog sustava pa da je tuženik kao vlasnik poslovnog prostora, odnosno stana u sustavu zajedničkog mjerila toplinske energije sukladno odredbi čl. 2. te čl. 5.st.2.Odluke o načinu obračuna i načinu plaćanja komunalne usluge opskrbe plinom (službeni glasnik Grada Zagreba broj 18/02,) i odredbama čl. 10., 11., 12. i 13. Općih uvjeta opskrbe plinom platiti tužitelju naknadu za pruženu uslugu opskrbe plinom prema ispostavljenim računima u sveukupnom novčanom iznosu od 645,55 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog računa, pa sukladno odredbi čl. 451.st.3. ZPP-a održava na snazi platni nalog kojim je tuženiku naloženo plaćanje predmetnog iznosa.
8. Protivno žalbenim navodima tuženika u donošenju pobijane presude nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP- a. U pobijanoj presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, isti nisu nejasni niti proturječe sadržaju priloženih isprava te provedenih dokaza presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
9. U postupku donošenja pobijane presude nije počinjena niti jedna druga bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8.,9.,13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st.2. ZPP).
10. Tuženik se žali navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 291. st.1. ZPP-a kada je održao pripremno ročište u odsutnosti stranaka na kojem je zaključio prethodni postupak i proveo glavnu raspravu pri čemu smatra i da je trebao prema odredbi čl. 291.st. 4. ZPP-a donijeti rješenje o presumiranom povlačenju tužbe a kojim žalbenim navodima tuženik sadržajno upire na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 291.ZPP-a, pa se radi o žalbenom razlogu zbog kojeg se obzirom na odredbu čl. 467. stavak 1. ZPP-a ne može podnijeti žalba u sporu male vrijednosti.
11. Presuda suda prvog stupnja koja se pobija žalbom, s obzirom da je donijeta u postupku u sporu male vrijednosti sukladno odredbi čl.467.st.1. ZPP-a ne može se pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa je u toliko u konkretnom slučaju neosnovano pozivanje tuženika na predmetni žalbeni razlog te osporavanje pravilnosti činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.
12. Polazeći od pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, u pravilnost i potpunost kojeg ovaj drugostupanjski sud nije ovlašten ulaziti za istaći je da je protivno žalbenim navodima tuženika pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo te pravilnom primjenom materijalnog prava održao na snazi platni nalog kojim je tuženiku naloženo plaćanje iznosa od 645,55 eur.
13. Odlukom o načinu obračuna i načinu plaćanja komunalne usluge opskrbe plinom (službeni glasnik Grada Zagreba broj 18/02, dalje Odluka) propisano je kako je korisnik usluge isporučitelju usluge dužan platiti naknadu za isporučeni plin, te kako se korisnikom usluge smatra stanar, najmoprimac, vlasnik poslovnog prostora koji u njemu obavlja poslovnu djelatnost, korisnik poslovnog prostora i sl., a čl. 5. st. 2. Odluke, izričito je propisano da se u zgradama gdje su instalirane toplinske stanice na plin, naknada za komunalnu uslugu određuje prema utvrđenoj cijeni i količini usluge koja se raspoređuje na korisnike prema površini stana ili poslovne prostorije, a plaća se na temelju računa isporučitelja usluge bez obzira na to koriste li se njima.
14. Prema odredbi čl. 8. Općih uvjeta opskrbe plinom ("Narodne novine" br. 50/18., 88/19., 39/20., 100/21., 103/22., 68/23., dalje Opći uvjeti) ugovor o opskrbi plinom u obvezi javne usluge sklapa opskrbljivač plinom u obvezi javne usluge i krajnji kupac koji koristi opskrbu plinom u obvezi javne usluge.
15. Naime, sud prvog stupnja utvrdio je da je tužitelj isporučio plin za zajednički toplinski sustav zgrade na adresi [adresa] u [adresa] te da su tuženikov poslovni prostor, odnosno stan koji u naravi predstavljaju samostalne uporabne cjeline su priključeni na taj sustav pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 2. te čl. 5.st.2. Odluke te Općim uvjetima kada je tuženika kao vlasnika ovih prostora obvezao na plaćanje naknade za isporučeni plin.
16. Ovo iz razloga jer je tuženik kao sudionik u obveznom odnosu kako je to propisano i odredbom čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO) dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje pa je tuženik u obvezi kako mu je to pravilno naložio prvostupanjski sud u obvezi platiti tužitelju naknadu za pruženu uslugu opskrbe plinom prema ispostavljenim računima.
17. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika o nepostojanju ugovornog odnosa između stranaka kraj u postupku utvrđene činjenice da je tužitelj isporučitelj plina za toplinski sustav na koji su spojeni prostori u vlasništvu tuženika, činjenica koje isporuke i korištenja plina nedvojbeno upućuje na postojanje ugovornog odnosa, pri čemu se ugovor kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud u smislu odredbe čl. 249. ZOO-a može sklopiti i konkludentnom radnjom.
18. Ni žalbeni navodi tuženika da nije univerzalni pravni slijednik TD Industrogradnja grupa d.d. a koje trgovačko društvo da je s tužiteljem sklopilo Ugovor o opskrbi nisu od odlučnog značenja, jer je tuženik vlasnik poslovnog prostora i stana koji se nalazi u zgradi priključenoj na toplinski plinski sustav u odnosu na koji su priključeni prostori tuženika a u odnosu na koje se vrši isporuka plina.
19. Pravilnom primjenom materijalnog prava sadržanog u odredbi čl. 29.st.1. ZOO-a pravilno je prvostupanjski sud obvezao tuženika na plaćanje zakonske zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog računa pa do isplate.
20. Neosnovano se tuženik sadržajem žalbe poziva na odredbu čl. 7. Zakon o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti (Narodne novine br. 53/20.) kojom je propisano da za vrijeme trajanja posebnih okolnosti u smislu ovoga Zakona ne teku zatezne kamate jer ovaj Zakon propisuje posebne interventne mjere u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti uslijed proglašenja epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2 a u konkretnom slučaju radi se o parničnom postupku u odnosu na koji nisu propisane posebne interventne mjere.
21. Naposljetku, valja reći da je odluka o troškovima postupka pravilna i po osnovu i po visini pri čemu tuženik neosnovano smatra da su tužitelju neosnovani dosuđeni troškovi javnog bilježnika. Ovo iz razloga jer je predmetni postupak iniciran prijedlogom za ovrhu podnesenom javnom bilježniku po kojem je isti izdao rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave te odmjerio javno bilježnički trošak pa tužitelju pripada pravo na naknadu prouzrokovanih troškova javnog bilježnika koja se odmjerava prema odredbama Pravilnik o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" br. 8/11., 112/12., 114/12., 131/20., 9/21., dalje Pravilnik) pri čemu ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti od javnog bilježnika postupanje po njegovom prijedlogu sve dok ne podmiri javnobilježničku nagradu i troškove kako je to propisano odredbom čl. 5. Pravilnika.
22. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 467. ZPP-a valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci.
23. Tuženik nije uspio s žalbom pa mu sukladno odredbi čl. 154.st.1. i čl. 166.st.1. ZPP-a ne pripada pravo na naknadu troška žalbenog postupka.
U Rijeci, 8. siječnja 2025.
Sutkinja
Kristina Vukelić Aničić
