REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U OSIJEKU

Europska avenija 7

P-423/2023-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Nikolini Primorac, u pravnoj stvari tužitelja MČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Danijeli Kuna, odvjetnici iz Osijeka, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. iz Zagreba, Franje Račkog 6, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćniku Luciji Novak, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Leko i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 21. studenog 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Danijele Kuna i zamjenika punomoćnika tuženika ŠČ, odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom društvu Ostović i Rakušić iz Osijeka, 8. siječnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 4. točka 4.2. Ugovora o kreditu broj: 9011320190 od 12. svibnja 2006. potvrđenog kod javnog bilježnika Đordana Pahovića iz Poreča, pod brojem: OU-472/06 22. svibnja 2006. koji glasi: "Kamata se obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom) sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima".

II. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 5. i 6.Ugovora o kreditu broj: 9011320190 od 12. svibnja 2006. potvrđenog kod javnog bilježnika Đordana Pahovića iz Poreča, pod brojem: OU-472/06 22. svibnja 2006. koji glasi: "Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate".

III. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 7. točka 7.2. Ugovora o kreditu broj: 9011320190 od 12. svibnja 2006. potvrđenog kod javnog bilježnika Đordana Pahovića iz Poreča, pod brojem: OU-472/06 22. svibnja 2006. koji glasi: "…plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora".

IV. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 12. točka 12.9. Ugovora o kreditu broj: 9011320190 od 12. svibnja 2006. potvrđenog kod javnog bilježnika Đordana Pahovića iz Poreča, pod brojem: OU-472/06 22. svibnja 2006. koji glasi: "Potpisom ovog Ugovora Korisnik kredita, Solidarni dužnik i Založni dužnik izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF.

V. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. da isplati tužitelju MČ zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 16.403,81 eura (slovima: šesnaesttisućačetrstotrieuraosamdesetjedancent) zajedno sa zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos od dospijeća do 31.12.2007. u visini od 15 % godišnje, zatim od 01.01.2008. do 31.07.2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5 postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. u visini zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to:

- na iznos od 0,03 EUR od 30.09.2006.g.pa do isplate,

- na iznos od 61,71 EUR od 30.06.2007.g.pa do isplate,

- na iznos od 18,27 EUR od 31.10.2008.g.pa do isplate,

- na iznos od 19,28 EUR od 31.12.2008.g.pa do isplate,

- na iznos od 19,90 EUR od 31.01.2009.g.pa do isplate,

- na iznos od 21,32 EUR od 28.02.2009.g.pa do isplate,

- na iznos od 16,88 EUR od 31.03.2009.g.pa do isplate,

- na iznos od 11,81 EUR od 31.05.2009.g.pa do isplate,

- na iznos od 9,54 EUR od 30.6.2009.g.pa do isplate,

- na iznos od 10,66 EUR od 31.07.2009.g.pa do isplate,

- na iznos od 15,03 EUR od 31.08.2009.g.pa do isplate,

- na iznos od 13,20 EUR od 30.09.2009.g.pa do isplate,

- na iznos od 84,74 EUR od 31.10.2009.g.pa do isplate,

- na iznos od 15,14 EUR od 30.11.2009.g.pa do isplate,

- na iznos od 19,31 EUR od 31.12.2009.g.pa do isplate,

- na iznos od 25,31 EUR od 31.01.2010.g.pa do isplate,

- na iznos od 23,74 EUR od 28.02.2010.g.pa do isplate,

- na iznos od 31,49 EUR od 31.03.2010.g.pa do isplate,

- na iznos od 29,80 EUR od 30.04.2010.g.pa do isplate,

- na iznos od 107,19 EUR od 31.05.2010.g.pa do isplate,

- na iznos od 56,78 EUR od 30.06.2010.g.pa do isplate,

- na iznos od 51,77 EUR od 31.07.2010.g.pa do isplate,

- na iznos od 65,29 EUR od 31.08.2010.g.pa do isplate,

- na iznos od 60,94 EUR od 30.09.2010.g.pa do isplate,

- na iznos od 51,74 EUR od 31.10.2010.g.pa do isplate,

- na iznos od 67,78 EUR od 30.11.2010.g.pa do isplate,

- na iznos od 89,38 EUR od 31.12.2010.g.pa do isplate,

- na iznos od 76,92 EUR od 31.01.2011.g.pa do isplate,

- na iznos od 79,14 EUR od 28.02.2011.g.pa do isplate,

- na iznos od 72,90 EUR od 31.03.2011.g.pa do isplate,

- na iznos od 73,99 EUR od 30.04.2011.g.pa do isplate,

- na iznos od 177,36 EUR od 31.05.2011.g.pa do isplate,

- na iznos od 103,04 EUR od 30.06.2011.g.pa do isplate,

- na iznos od 126,66 EUR od 31.07.2011.g.pa do isplate,

- na iznos od 113,63 EUR od 31.08.2011.g.pa do isplate,

- na iznos od 100,74 EUR od 30.09.2011.g.pa do isplate,

- na iznos od 100,03 EUR od 31.10.2011.g.pa do isplate,

- na iznos od 97,98 EUR od 31.11.2011.g.pa do isplate,

- na iznos od 103,65 EUR od 31.12.2011.g.pa do isplate,

- na iznos od 109,61 EUR od 31.01.2012.g.pa do isplate,

- na iznos od 110,06 EUR od 29.02.2012.g.pa do isplate,

- na iznos od 106,06 EUR od 31.03.2012.g.pa do isplate,

- na iznos od 107,04 EUR od 30.04.2012.g.pa do isplate,

- na iznos od 187,31 EUR od 31.05.2012.g.pa do isplate,

- na iznos od 106,94 EUR od 30.06.2012.g.pa do isplate,

- na iznos od 107,94 EUR od 31.07.2012.g.pa do isplate,

- na iznos od 106,27 EUR od 31.08.2012.g.pa do isplate,

- na iznos od 13.238,50 EUR od 20.09.2012.g.pa do isplate,

a sve u roku od 15 dana.

VI. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

" Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 1. Ugovora o kreditu broj: 9011320190 od 12. svibnja 2006. potvrđenog kod javnog bilježnika Đordana Pahovića iz Poreča, pod brojem: OU-472/06 22. svibnja 2006. koji glasi: "…protuvrijednosti od 79.000,00 CHF (slovima: sedamdesetdevettisuća CHF) po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita".

Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 7. točka 7.2. Ugovora o kreditu broj: 9011320190 od 12. svibnja 2006. potvrđenog kod javnog bilježnika Đordana Pahovića iz Poreča, pod brojem: OU-472/06 22. svibnja 2006. koji glasi: "u iznosu od 79.000,00 CHF (slovima: sedamdesetdevettisuća CHF) i kamata iz točke 4. ovog Ugovora otplaćuju se u 264 (slovima: dvjestošezdesetčetiri) jednakih mjesečnih anuiteta…"

VII. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. da u roku 15 dana tužitelju MČ naknadi trošak postupka u iznosu 3.613,95 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom računajući od dana donošenja prvostupanjske presude 8. siječnja 2025. pa do isplate u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 11. svibnja 2023. podnio tužbu u kojoj je naveo da je kao korisnik kredita s tuženikom kao davateljem kredita 12. svibnja 2006. sklopio Ugovor o kreditu br. 9011320190 prema kojem mu je tuženik odobrio kredit uz valutnu klauzulu švicarskih franaka (u nastavku: CHF). Navodi da mu prilikom sklapanja ugovora nisu bili prezentirani rizici nekontroliranog rasta tečaja CHF kao i uvećavanje mjesečnog anuiteta zbog rasta tečaja, a tužitelj kao prosječni potrošač nije mogao znati rizike tečaja koji je u konkretnom slučaju bio i veći zbog toga što se i ugovorna kamata isplaćuje u kunama prema tečaju CHF, a koja je jednostrano promjenjiva sukladno odluci tuženika. Navodi da su se o ništetnosti navedene ugovorne odredbe već pravomoćno izjasnili sudovi Republike Hrvatske, i to povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača zbog čega se pozvala na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., te na čl. 502. c. Zakona o parničnom postupku ističući da je sud vezan za prethodna utvrđenja u naprijed navedenim presudama. Uzimajući u obzir navedeno, predložila je sudu da donese presudu kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, te je istakao prigovor zastare. Smatra da tužiteljica nema pravni interes za predmetnu tužbu budući da je kredit u cijelosti isplaćen. Navodi da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli propisane Zakonom o obveznim odnosima i da je njihovo ugovaranje kao takvo bilo u skladu s materijalnim propisima. Navodi da je korisnik kredita bio poslovno sposobna osoba i da prilikom razmatranja ponuđenog ugovora nije izdvojio niti jedno pitanje kao sporno ili tražio bilo kakva razjašnjenja svojih ugovornih obveza ili ugovorne pozicije, unatoč višestrukoj provjeri od strane službenika banke pa konačno i javnog bilježnika te se s pravom može zaključiti da spornih odredbi nije niti bilo. Stoga smatra da su korisniku kredita bile jasne ugovorne odredbe te prava i obveze, a što u konačnici nedvojbeno proizlazi iz samih odredbi potpisanog i solemniziranog ugovora. Također navodi da se pozivati na pravno utvrđenje iz kolektivne presude može samo u parnicama za naknadu štete, a ne u parnicama zbog stjecanja bez osnove. Stoga je predložio sudu da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan

3. U dokaznom postupku pročitani su: Ugovor o kreditu broj: 9011320190 (list 7-11 spisa), otplatni plan (list 14-15 spisa), pregled uplata (list 16-18 spisa). Na okolnost visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Domagoju Kovačiću (list 61-68, 88-89 i 98 spisa). Proveden je dokaz saslušanjem tužitelja MČ (list 54-55 spisa). Tuženik je tijekom postupka odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje osobnog bankara u svojstvu svjedoka.

4. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev za utvrđenje ništetnim dijela odredbi Ugovora o kreditu broj: 9011320190 od 12. svibnja 2006. koji je potvrđen 22. svibnja 2006. kod Javnog bilježnika Đordana Pahovića u Poreču pod br. OU-472/06, a koje se tiču valutne klauzule vezane uz tečaj CHF, te zahtjev tužitelja za povrat preplaćenih iznosa otplate kredita temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli.

5. Među strankama nije sporno:

- da je tužitelj kao korisnik kredita 12. svibnja 2006. s tuženikom kao davateljem kredita zaključio Ugovor o kreditu broj: 9011320190 koji je potvrđen 22. svibnja 2006. kod Javnog bilježnika Đordana Pahovića u Poreču pod br. OU-472/06, a kojim je tužitelju odobren namjenski kredit za kupnju stambenog objekta u iznosu od 79.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora važećem na dan korištenja kredita;

- da se tužitelj obvezao platiti tuženiku kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,15% godišnje;

- da se kredit otplaćuje 264 mjeseci u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika važećem na dan plaćanja, prema otplatnom planu, te da anuiteti dospijevaju zadnjeg dana u mjesecu

5.1. Navedene nesporne činjenice proizlaze i iz Ugovora o kreditu broj 9011320190.

6. Među strankama je sporno jesu li ništetni dijelovi odredbi Ugovora o kreditu broj 9011320190 koji se odnose na valutnu klauzulu vezanu uz tečaj CHF, te ima li tužitelj pravo na povrat preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli. Sporno je i to je li nastupila zastara tužiteljevog potraživanja.

7. Odredbom čl. 81. st. 2. i 3. Zakona o zašiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003 - dalje ZZP) koji je važio u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

8. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.u dijelu u kojem je utvrđeno da je, između ostalih banaka, i u ovom predmetu tuženik od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka. U postupku provedenom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu utvrđeno je da tuženici u tom sporu, između kojih je i tuženik u ovom predmetu, prije zaključenja ugovora o kreditu nisu pojedinačno pregovarali o promjenljivoj kamatnoj stopi, da službenici tuženih banaka prilikom pregovaranja nisu na valjan i razumljiv način objasnili postupak formiranja kamatne stope, da potrošači nisu raspolagali osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope, da ugovorena kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, te da nije bila razumljiva, a niti poštena, te da tuženici nisu pojedinačno pregovarali o valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak, da klijentima nisu na valjan način objašnjene posljedice takvih ugovornih odredbi i da su banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima.

9. U smislu odredbe članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14., 110/15. i 14/19. – dalje u tekstu: ZZP/14) – koji je bio na snazi u vrijeme kada je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. postala pravomoćna - odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.106. st.1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.106. st.1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

10. Identično je bilo propisano i ranijim Zakonom o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09. - dalje u tekstu: ZZP/07) – koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe – tj. čl. 138.a kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.131. st.1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.131. st.1. ovoga Zakona obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

11. Također je i odredbom čl. 502.c ZPP propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st.1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

12. Imajući u vidu smisao sudske zaštite kolektivnih interesa potrošača, ovaj sud smatra da se pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača mogu primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U suprotnom bi tumačenju takva deklaratorna presuda sama po sebi ostala bez konkretne svrhe tj. mogućnosti da na temelju iste individualni potrošač ostvari zaštitu svojih prava s obzirom da bi potrošač iste činjenice odnosno tvrdnje o ništetnosti ugovornih odredbi (tj. povredi njegovih interesa i prava) ponovno morao dokazivati u individualno pokrenutom postupku. Upravo na ovakav način tumačenja zakonskih odredbi upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., kada obrazlaže aktivnu legitimaciju tužitelja u tom postupku za podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, naglašavajući da zakonske odredbe nisu same sebi svrha, već se donose u svrhu uređenja određenog pravnog područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju, a u primjeni donesenih propisa one se trebaju tumačiti smisleno, polazeći od volje zakonodavca, ali uvijek imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene, kao i učinak koji se njihovom primjenom postiže. Na isti način ovdje citirane zakonske odredbe tumači i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje presude broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. navodeći da se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.

13. Prema stajalištu Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj U-III- 4372/2021 od 30. lipnja 2022., u postupcima koje potrošač pokrene individualnom tužbom protiv banke, tuženik ima pravo dokazivati da odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa odnosno valuta u CHF nisu nepoštene jer su stranke o njima pojedinačno pregovarale.

13.1. Čl.81. st.1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03. – dalje u tekstu: ZZP/03) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (st.2.). Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca (st 3.). Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (st.4.). Drugim riječima, na tuženiku je teret dokazivanja da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao.

13.2. Tuženik je tijekom postupka tvrdio da je o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule tužitelj bio obaviješten prilikom sklapanja Ugovora, međutim navedene činjenice tuženik nije dokazao.

13.3. Tužitelj je iskazao da mu je predmetni kredit trebao radi kupovine stana, da su mu u banci rekli da postoji kredit u eurima i kunama ali da je kredit u švicarcima za njega najpovoljniji jer ima najmanju kamatu i najmanji anuitet, da su mu u banci rekli i to da će kamata biti promjenjiva ali da nije mislio da će rizik biti toliko velik odnosno da će mu rata od početnih 2.200,00 kuna narasti na oko 3.200,00 kuna zbog čega je u konačnici morao i prodati stan koji je kupio uz pomoć kredita. Iskazao je da je ugovor bio unaprijed sastavljen i da ga je pročitao ali da mu je u tome trenutku bilo bitno samo to da dobije iznos novca koji mu je bio potreban za kupovinu stana

13.4. Sud je povjerovao tužitelju cijeneći njegov iskaz istinitim iz razloga što je logično, životno i uvjerljivo iskazivao o odlučnim činjenicama.

14. Budući da tuženik tijekom postupka nije dokazao da se o odredbama Ugovora o kreditu koje se tiču valutne klauzule pojedinačno pregovaralo odnosno da iste nisu bile unaprijed formulirane od strane tuženika i da je tužitelj imao utjecaja na njihov sadržaj, a što uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, to je i ovaj sud utvrdio da su navedene odredbe Ugovora o kreditu u odnosu na valutnu klauzulu, primjenom čl.81. st.1. ZZP-a nepoštene, te ništetne u smislu čl.87. st.1. ZZP/03. Dakle, nije utvrđeno postojanje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika u konkretnom slučaju prilikom ugovaranja valutne klauzule bilo drugačije od utvrđenja u sudskom postupku iz točke 8. obrazloženja ove presude.

15. Test poštenosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli proveden je već u kolektivnom sporu u kojemu je pravomoćno utvrđen nedostatak transparentnosti uslijed čega potrošači, korisnici kredita, nisu mogli procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi te odredbe imale za njihove financijske obveze, što znači da tuženik, kao profesionalac i banka, nije dala tužiteljici, kao korisnici kredita, sve potrebne informacije, uzimajući u obzir narav predmeta ugovora i okolnost da sporne odredbe Ugovora o kreditu nisu bile ni jasne ni lako razumljive, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja kao potrošača, pa se radi o ništetnim odredbama (čl. 81. do 88. ZZP/03).

16. Sud je utvrdio neosnovanim tuženikov prigovor zastare jer prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Sudska odluka u kolektivnom sporu pravomoćna je 14. lipnja 2018. (glede ništetnosti odredbi o valutnoj klauzulu; presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.), pa do podnošenja tužbe u ovom postupku 11. svibnja 2023. nije protekao zastarni rok od pet godina, u kojem roku zastarijeva tražbina, čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i 41/08, u nastavku: ZOO),.

17. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva, provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Domagoju Kovačiću koji se očitovao na okolnost razlike tečaja za CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakoga anuiteta naspram tečaja za CHF na dan korištenja kredita. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj u razdoblju od dana korištenja kredita do isplate, na ime tečajne razlike preplatio ukupno 14.651,78 eura. Nakon primjedbi tužitelja da iz nalaza i mišljenja vještaka ne proizlaze datumi dospijeća i da je potrebno iskazati samo preplaćene tzv pozitivne tečajne razlike, vještak je u dopuni nalaza i mišljenja naveo da je tužitelj na ime pozitivnih tečajnih razlika (kada je tečaj bio veći od tečaja na dan korištenja kredita) preplatio iznos od 16.403,81 eura.

17.1. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka cijeneći ga stručnim i danim sukladno pravilima struke iz razloga što je vještak jasno i uvjerljivo odgovorio na sva postavljena pitanja a ni stranke u konačnici nisu imale primjedbi na matematički izračun vještaka. U odnosu na prigovor tuženika da je vještak nalaz i mišljenje izradio na način kao da se radilo o kreditu s fiksnim tečajem, a ne srednjim tečajem kreditora za CHF na dan plaćanja pojedinog anuiteta, za napomenuti je da je u kolektivnom postupku već utvrđeno da se u slučaju ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli CHF ima primjenjivati onaj tečaj koji je vrijedio na dan korištenja kredita što je u ovome slučaju 4,645791 kuna za jedan CHF.

17.2. Nakon provedenog vještačenja, tužitelj je u konačnici postavio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka na način da je potraživao iznos kao u točki V. izreke.

17.3. Iako se tuženik na ročištu 21. studenog 2024. protivio preinaci tužbe, sud je istu dopustio. Ovo stoga što je tužitelj tužbu u ovom predmetu postavio kao stupnjevitu, sukladno čl.186.b ZPP-a jer nije raspolagao dokumentacijom potrebnom za provođenje financijsko knjigovodstvenog vještačenja o kojem zapravo ovisi visina tužiteljevog potraživanja. Dakle, uređenje tužbenog zahtjeva sukladno posebnom propisu tj. čl.186.b ZPP-a ne predstavlja preinaku tužbe.

18. Uzimajući u obzir sve navedeno, sud je na ime preplaćene tečajne razlike tužitelju dosudio iznos od 16.403,81 eura u pojedinačnim mjesečnim iznosima kao u točki V. izreke zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana preplate svakog pojedinog preplaćenog anuiteta predmetnog kredita.

19. Prema odredbi čl. 1115. ZOO, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U konkretnom slučaju stjecatelj (tuženik) je nepošten, jer je znao za nepoštenost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli koja s odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja cijenu kredita, bitan element ugovora o kreditu, pa je tuženik obvezan platiti zatezne kamate od trenutka primitka svakog više plaćenog mjesečnog obroka, a koji slijedi iz nalaza vještaka. Takvo je postupanje, uzimajući u obzir da se radilo o banci koja je djelovala u okviru svoje profesionalne djelatnosti, nepošteno, a utvrđeni iznos ne može predstavljati malu ili beznačajnu štetu.

20. Neosnovan je i prigovor tuženika da je kredit otplaćen zbog čega je Ugovor o kreditu prestao postojati, pa da tužitelj više nema pravni interes na utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi, iz razloga što se pravo na isticanje ništetosti ne gasi, sukladno čl. 328. ZOO.

21. Sud je djelomično odbio tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim dijelova predmetnog Ugovora o kreditu kao u točki VI. izreke jer u tim odredbama nije sadržana valutna klauzula u smislu ništetne odredbe. Da bi postojali neki drugi razlozi ništetnosti tih odredbi tužitelj niti ne tvrdi, niti se mogu kao takvi izvesti po službenoj dužnosti.

22. Budući da tužitelj nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva u odnosu na koji nisu nastali posebni troškovi sud mu je dosudio trošak postupka na temelju čl.154. st.5. ZPP. Tužitelju je, prema vrijednosti predmeta spora, dosuđen trošak u iznosu 3.613,95 eura, a koji trošak obuhvaća sastav tužbe 250 bodova prema Tbr.7.t.1., sastav obrazloženog podneska (od 25. svibnja 2023.) 250 bodova prema Tbr.8.t.1., sastav podneska (od 18. srpnja 2024) 25 bodova prema T.br. 8.t.4., zastupanje na ročištima (18. rujna 2023., 5. listopada 2023., i 21. studenog 2024.) 250 bodova svaki prema T.br.9.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23), te pripadajući PDV u iznosu 637,50 eura. Sud je priznao tužiteljici i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 94,64 eura, te trošak vještačenja u iznosu 331,81 eura. Sud tužitelju nije priznao trošak pristupa ročištu za objavu presude budući da će o tom trošku odlučiti naknadno nakon što presuda bude objavljena. Sud je tužitelju za sastav podneska od 18. srpnja 2024. priznao 25 bodova budući da se ne radi o obrazloženom podnesku. Naime, tužitelj u istom ne obrazlaže nikakve činjenice niti stavlja obrazložene primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka već samo usklađuje (prepisuje) svoj tužbeni zahtjev sukladno matematičkom izračunu vještaka.

Osijek, 8. siječnja 2025.

Sudac

Nikolina Primorac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi elektronskim putem ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana primitka presude.

DOSTAVITI:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika