REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br: P-4198/2024-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Romani Hukelj, u pravnoj stvari tužiteljice ČU (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], koju zastupa punomoćnik Vitorija Svić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d. (OIB 14036333877), Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnik Iris Šanjug, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate i utvrđenja, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 17. prosinca 2024. godine u prisutnosti tužiteljice osobno i zamjenika punomoćnika stranaka, dana 8. siječnja 2025. godine,

p r e s u d i o j e:

I Utvrđuju se ništetnima i bez pravnog učinka odredbe Ugovora o kreditu br. 196-140/2007 od 24.04.2007.godine. sklopljenog između tužiteljice ČU i HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d, a solemniziranog od strane javnog bilježnika Mr.Jadranke Knego-Rogina pod brojem OV-9662/2007, i to:

- dio čl. 2. Iznos, namjena i korištenje kredita

"Banka odobrava Korisniku kredita potrošački kredit u kunskoj protuvrijednosti iznos od… prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita…. "

- dio čl. 3. Kamatna stopa

"Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaja za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja."

-dio čl. 4. Otplata kredita

"…u kunskoj protuvrijednosti…obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-

Adria-Bank d.d. na dan plaćanja."

- Čl. 6. Promjenjivost kamatne stope

"Banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugog akta Banke.

Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope, visini anuiteta, te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom."

- dio čl. 7. Kašnjenje s plaćanjem i njegove posljedice

"… u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.. " II Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici iznos od 1.339,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 2,78 eura od 30. rujna 2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 2,77 eura od 31. listopada 2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 2,81 eura od 30. studenog 2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 2,79 eura od 31. prosinca 2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 2,84 eura od 31. siječnja 2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 2,87 eura od 29. veljače 2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 9,97 eura od 31. ožujka 2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 9,72 eura od 2. svibnja 2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 9,63 eura od 2. lipnja 2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 9,76 eura od 1. srpnja 2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 9,57 eura od 31. srpnja 2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 9,58 eura od 1. rujna 2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 9,71 eura od 1. listopada 2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 10,08 eura od 20. studenog 2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 9,94 eura od 1. prosinca 2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,96 eura od siječnja 2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,99 eura od 2. veljače 2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,05 eura od 4. ožujka 2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,69 eura od 1. lipnja 2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 16,19 eura od 1. lipnja 2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 16,19 eura od 1. lipnja 2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 15,95 eura od 1. srpnja 2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 16,11 eura od 4. kolovoza 2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 16,20 eura od 1. rujna 2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 16,06 eura od 7. listopada 2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 16,04 eura od 3. studenog 2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 16,23 eura od 1. prosinca 2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 16,40 eura od 5. siječnja 2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 16,66 eura od 10. veljače 2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 16,58 eura od 10. ožujka 2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 16,93 eura od 12. travnja 2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 17,01 eura od 11. svibnja 2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 17,46 eura od 12. lipnja 2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 18,04 eura od 12. srpnja 2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 17,90 eura od 2. kolovoza 2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 18,88 eura od 15. rujna 2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 18,30 eura od 15. listopada 2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 18,38 eura od 11. studenog 2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 18,86 eura od 2. prosinca 2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,16 eura od 17. siječnja 2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 18,81 eura od 14. veljače 2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 18,93 eura od 2. travnja 2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,07 eura od 15. travnja 2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,10 eura od 3. svibnja 2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,24 eura od 10. lipnja 2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,43 eura od 11. srpnja 2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 21,80 eura od 1. kolovoza 2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 21,39 eura od 1. rujna 2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,54 eura od 3. listopada 2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,52 eura od 2. studenog 2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,29 eura od 7. prosinca 2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,68 eura od 3. siječnja 2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 21,03 eura od 2. veljače 2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 21,01 eura od 2. ožujka 2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,86 eura od 2. travnja 2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,91 eura od 2. svibnja 2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 21,08 eura od 4. lipnja 2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,92 eura od 2. srpnja 2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,91 eura od 1. kolovoza 2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,80 eura od 3. rujna 2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,62 eura od 1. listopada 2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,83 eura od 2. studenog 2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,89 eura od 4. prosinca 2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,87 eura od 3. siječnja 2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,54 eura od 5. veljače 2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,78 eura od 1. ožujka 2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,87 eura od 3. travnja 2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,76 eura od 3. svibnja 2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,22 eura od 31. svibnja 2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,20 eura od 2. srpnja 2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,37 eura od 1. kolovoza 2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,52 eura od 2. rujna 2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,82 eura od 1. listopada 2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,64 eura od 1. studenog 2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,75 eura od 2. prosinca 2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,79 eura od 2. siječnja 2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,92 eura od 3. veljače 2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 21,10 eura od 4. ožujka 2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,99 eura od 2. travnja 2014. godine pa do isplate i

- na iznos od 20,70 eura od 2. svibnja 2014. godine pa do isplate, sve kamate do 31.12.2007. godine po stopi iz čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, do 31.07.2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici iznos od 4.375,92 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 3,91 eura od 31. ožujka 2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,90 eura od 20. studenog 2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,24 eura od 1. prosinca 2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 22,93 eura od 5. siječnja 2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 23,60 eura od 2. veljače 2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 24,92 eura od 4. ožujka 2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 16,93 eura od 1. lipnja 2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 16,93 eura od 1. lipnja 2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 16,93 eura od 1. lipnja 2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,86 eura od 1. srpnja 2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 15,53 eura od 4. kolovoza 2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 17,09 eura od 1. rujna 2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 14,68 eura od 7. listopada 2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 14,39 eura od 3. studenog 2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 17,69 eura od 1. prosinca 2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,58 eura od 5. siječnja 2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 24,95 eura od 10. veljače 2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 23,53 eura od 10. ožujka 2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 29,49 eura od 12. travnja 2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 30,91 eura od 11. svibnja 2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 38,51 eura od 12. lipnja 2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 48,44 eura od 12. srpnja 2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 46,06 eura od 2. kolovoza 2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 62,74 eura od 15. rujna 2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 52,81 eura od 15. listopada 2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 54,12 eura od 11. studenog 2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 62,35 eura od 2. prosinca 2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 67,45 eura od 17. siječnja 2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 61,55 eura od 14. veljače 2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 63,48 eura od 2. travnja 2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 65,86 eura od 15. travnja 2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 66,44 eura od 3. svibnja 2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 85,81 eura od 10. lipnja 2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 89,04 eura od 11. srpnja 2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 112,27 eura od 1. kolovoza 2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 105,37 eura od 1. rujna 2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 90,93 eura od 3. listopada 2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 90,60 eura od 2. studenog 2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 86,58 eura od 7. prosinca 2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 93,35 eura od 3. siječnja 2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 99,17 eura od 2. veljače 2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 98,87 eura od 2. ožujka 2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 96,30 eura od 2. travnja 2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 97,18 eura od 2. svibnja 2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 100,04 eura od 4. lipnja 2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 97,45 eura od 2. srpnja 2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 97,20 eura od 1. kolovoza 2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 95,30 eura od 3. rujna 2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 92,27 eura od 1. listopada 2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 95,90 eura od 2. studenog 2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 96,78 eura od 4. prosinca 2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 96,58 eura od 3. siječnja 2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 90,91 eura od 5. veljače 2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 94,92 eura od 1. ožujka 2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 96,57 eura od 3. travnja 2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 94,67 eura od 3. svibnja 2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 85,42 eura od 31. svibnja 2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 85,08 eura od 2. srpnja 2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 87,96 eura od 1. kolovoza 2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 90,57 eura od 2. rujna 2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 95,73 eura od 1. listopada 2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 92,66 eura od 1. studenog 2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 94,45 eura od 2. prosinca 2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 95,16 eura od 2. siječnja 2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 97,31 eura od 3. veljače 2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 100,40 eura od 4. ožujka 2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 98,49 eura kn od 2. travnja 2014. godine pa do isplate i - na iznos od 95,86 eura od 2. svibnja 2014. godine pa do isplate, sve kamate do 31.07.2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.254,35 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude (8.1.25.) do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Nije među strankama sporno:

- da su tužiteljica (u daljnjem tekstu tužitelj), kao korisnik kredita, i tuženik (tj. njegov pravni prednik, Hypo Alpe Adria bank d.d.), kao kreditor, dana 24.04.2007. godine zaključili ugovor o kreditu broj 196-140/2007 za iznos od 30.001,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, s otplatom u 84 mjesečna anuiteta;

- da su stranke ugovorile kamatu s promjenjivom stopom koja je u trenutku ugovaranja iznosila 5,25% godišnje;

- da su se stranke suglasile da je redovna kamata promjenjiva, u skladu s Odlukom tuženika o kamatnim stopama;

- da su stranke iznos kredita vezale uz srednji tečaj tuženika na dan isplate, a isplaćen je u kunama;

- da je obveza tužitelja bila plaćati u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan dospijeća;

- da je tijekom ugovornog odnosa došlo do povišenja redovne kamatne stope i da je tečaj CHF u odnosu na kunu rastao.

2. Tužitelj tvrdi da su takva odredba ugovora (o promjenjivoj kamatnoj stopi i o ugovorenoj valuti glavnice vezanoj uz CHF) ništetne i da je preplatio iznos od 1.339,50 eura (10.092,46 kn) s osnove promjenjive kamatne stope i razlike tečaja iznos od 4.375,92 eura (32.970,38 kn), a koje iznose sa kamatom od dana plaćanja potražuje od tuženika. Tužitelj potražuje i naknadu parničnog troška s pripadajućom kamatom.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u bitnome osporava sve navode tužitelja, kako u osnovu tako i u visini. Smatra da odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i glavnici vezanoj uz CHF nije ništetna. Tuženik ističe prigovor zastare, predlaže zahtjev odbiti i potražuje naknadu parničnog troška.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u ugovor o kreditu, otplatni plan, visinu kamatnih stopa, knjigovodstvenu karticu, u nalaz i mišljenje financijskog vještaka i saslušan je tužitelj, kao stranka, u svrhu dokazivanja.

5. Ostale po strankama predložene dokaze sud nije provodio ili one već provedene nije cijenio, jer je i bez istih činjenično stanje utvrđenu u cijelosti.

6. Ocjenjujući rezultate provedenog dokaznog postupka ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

7. U odnosu nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je pravomoćno okončan i kojom je utvrđeno da je tuženik (tj. prednik HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d.) u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. do 06.08.2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

8. Pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik (tj. prednik HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d.) u razdoblju od 01.06.2004. do 31.12.2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne obveze u ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

9. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdobljima u kojima je sklopljen i ugovor koji je predmet ove pravne stvari, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe koje se odnose na vezanje glavnice uz valutu švicarskog franka i o promjenjivoj stopi redovne kamate.

9.1. U odnosu na navode tuženika da u konkretnom slučaju nije primjenjivo pravno shvaćanje iz presuda pod 7. i 8, zbog čega bi u svakom sporu o individualnom restitucijskom zahtjevu potrošača, pokrenutom nakon donošenja pravomoćne presude u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava, trebalo iznova preispitivati poštenost spornih odredaba potrošačkog ugovora, ističe se da je, sukladno čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (NN 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP) i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o promjenjivoj stopi redovne kamate i odredba o valutnoj klauzuli. Naime, člankom 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

9.2. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je i VS RH u odluci Rev-3142/2018-2 od 19.03.2019. godine uz obrazloženje da sudovi nisu dužni u navedenom pravcu provoditi dokazni postupak neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. Zakona o zaštiti potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača.

9.3. Citirana odluka VS RH bila je predmet ustavnosudskog ispitivanja i Ustavni sud Republike Hrvatske ju je u cijelosti potvrdio odlukom U-III-2233/2019 od 10.06.2020. godine u kojoj je obrazložio da je Vrhovni sud detaljno obrazložio zašto o pravnom pitanju o kojem je već jednom pravomoćno odlučeno u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava nije potrebno izvoditi dokaze u svakom parničnom postupku u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača, pri čemu je Vrhovni sud imao u vidu narav i svrhu pravnih sredstava kolektivne zaštite potrošača.

9.4. U odnosu na direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača valja istaknuti i to da je tuženiku dopušteno dokazivati suprotno, ali samo u slučaju kada bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac) onda je teret dokaza takve činjenice na tuženiku i dopušteno je tuženiku to dokazivati, ali u ovom postupku tuženik nije tako nešto tvrdio (tako i VS RH, broj Rev-18/2018).

9.5. Nadalje, Ustavni sud Republike Hrvatske je u odluci brojU-III-5458/2021 od 30.06.2022. godine iznio pravno shvaćanje da su "…u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U slučaju postojanja takvog informiranog pristanka, na redovnim je sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora."

9.6. U odnosu na sredstva dokazivanja (dokaze) o punoj obaviještenosti konkretnog potrošača Ustavni sud je istaknuo "…da postoji već stabilna praksa redovnih sudova i Ustavnog suda o tome da se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti…".

9.7. Također je stajalište Ustavnog suda da saslušanje zaposlenika banaka koji nisu sudjelovali u sklapanju konkretnog ugovora (već mogu iskazivati o općim procedurama banke pri sklapanju ugovora) po svojoj dokaznoj vrijednosti nisu prikladni za utvrđivanje obavijesti koje su dane konkretnom potrošaču i da nesaslušavanje takvog predloženog zaposlenika banke ne može povrijediti načelo jednakosti oružja i utjecati na ishod i pravičnost postupka.

9.8. Dakle, iz citiranih odluka Vrhovnog suda i Ustavnog suda slijedi da je ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, ali da banka može dokazivati postojanje posebnih okolnosti zbog kojih se na konkretnog potrošača ne bi primjenjivao direktan učinak odluke iz kolektivnog spora. U tom smislu banka može predložiti da se na okolnost obavijesti koje su dane određenom potrošaču prije sklapanja konkretnog ugovora sasluša njezin zaposlenik koji je sudjelovao u sklapanju tog ugovora i to na okolnost pune obaviještenosti potrošača o značenju promjenjivosti kamatne stope i parametrima promjene kamatne stope te o rizicima fluktuacije tečaja CHF.

9.9. U ovom postupku tuženik nije predložio saslušanje svojeg djelatnika koji je sudjelovao u postupku obrade i sklapanja kredita (osobnog bankara), već je predložio saslušanje tužitelja i javnog bilježnika. Kako, dakle, tuženik nije tvrdio, niti je učinio vjerojatnim da je u slučaju tužitelja i ugovaranja predmetnog Ugovora o kreditu postupio drugačije nego što je to bilo predmet dokazivanja i raspravljanja u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, odnosno da je tužitelja u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredbi, tada je za zaključiti da se u ovom individualnom sporu primjenjuje pravno utvrđenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača. Stoga se izvođenje predloženih dokaza ocjenjuje odugovlačećim i protivno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača te su odbijeni dokazni prijedlozi za saslušanje javnog bilježnika.

9.10. Stav ovog suda (9.9.) potvrđen je i saslušanjem tužitelja, koji iskazuje da mu je trebao automobil za osobe potrebe, kojeg koristi i danas, da se u poslovnici tuženika raspitao oko kredita, a nakon što je rekao što treba rekli su mu uvjete kredita, da je to najpovoljniji kredit i nikakvih daljnjih razgovora nije bilo. Tuženik na iskaz tužitelja nije imao primjedbi, a sud mora kao životno prihvatiti iskaz tužitelja, iz kojih proizlazi da prije zaključenja ugovora nije bilo nikakvih pregovora i potpunog obavještavanja tužitelja. Uz sve navedeno, sud ističe da je tužitelj svoju tužbe činjenično vezao uz isto postupanja tuženika kakvo postupanje je bilo predmet dokazivanja i raspravljanja u postupku za zaštiti kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Da prema stavu ovog suda, tuženik drugačije postupanja u ovom individualnom sporu ne može dokazivati, samo, saslušanjem tužitelja. Navedeno upravo iz razloga što tužitelj svoju tužbu činjenično veže iz kolektivni spor pa nije niti logično niti životno da će pred sudom iskazati da je, baš on, u potpuno usporedivoj situaciji, bio izuzet iz postupanja opisanog pod 7. i 8. Stav je ovog suda da tek, ako, osoba koja je neposredno pregovarala s tužiteljem prije i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora, sudu pruži dovoljno uvjerljive razloge da je u odnosu na konkretnog tužitelja bilo postupanja suprotnom onome iz 7. i 8. da tek tada sud dolazi u situaciju kada, radi utvrđenja činjeničnog stanja, mora saslušati tužitelja. U ovakvom dokazivanju odlučnih činjenica, a u kojem je izostalo saslušanje osobe koja je neposredno pregovarala s tužiteljem, saslušanje tužitelja je usmjereno na odugovlačenje postupka i povećanje troškova postupka. Radi se o povredi načela suprotnim odredbama ZPP-a.

9.11. Tužitelj je iskazao da automobilom nije obavljalo poslovnu djelatnosti, jer ga je kupio za osobne potrebe, a neovisno o činjenici da je ugovorna stranka bio i ĆU, sudužnik, tužitelj iskazuje da je anuitete plaćao on, a tuženik ni ne tvrdi da iz prometa po kreditu proizlazi da bi anuitete plaćala treća osoba. Povezujući iskaz tužitelja sa sadržaja ugovora, iz kojeg proizlazi da je tužitelj, fizička osoba, zaključio ugovor radi kupnje automobila, da je tuženiku temeljem ugovora bio dužan dostaviti Suglasnost o zapljeni plaće, ima se zaključiti da je tužitelj bio potrošač. Naime, kada se cijeni sve utvrđeno uvidom u ugovor zaključen među strankama i iskazom tužitelja, tada sve zajedno čini logičnu i uvjerljivu cjelinu koja dovodi do zaključka da je tužitelj u spornom pravnom odnosu bio potrošač.

10. Dakle, presuda iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača ima direktan učinak i na tužitelja, što znači da je ništetna i odredba zaključena među strankama o valutnoj klauzuli i načinu mijenjanja visine kamate pa je odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

11. Vezano uz tuženikov prigovor da je predmetni ugovor o kreditu u cijelosti otplaćen te da povrede eventualno predstavljaju zabranu manjeg značaja, radi čega se ništetnost spornih odredbi ne može isticati, ovaj sud ističe kako je i taj tuženikov prigovor neosnovan. Naime, iako je točno da odredba čl. 326. st. 2. ZOO-a propisuje da se ništetnost ne može isticati ako je uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značenja, a ugovor u cijelosti ispunjen, to se, međutim (konkretno) nametanje korisniku kredita ništetne odredbe, a što je dovelo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama tužitelja, kao korisnika kredita, u odnosu na tuženika, ne može podvesti po tezu tuženika da je uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značaja, već upravo suprotno. Zbog navedenog je izneseni prigovor tuženika potpuno neutemeljen, dok je pak pravo tužitelja na isticanje ništetnosti i povrat onoga što je temeljem utvrđenih ništetnih ugovornih odredbi naplaćeno, opstojno.

12. Tuženik je istaknuo prigovor zastare, koji nije osnovan.

12.1. Zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u postupku kolektivne zaštite potrošača (od 13.06.2014. godine za odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i od 14.06.2018. godine za valutnu klauzulu). Potraživanje iz ove parnice zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina iz članka 225. ZOO-a.

12.2. Povodom dvojbi i nedoumica o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31.01.2022. zauzeto je pravno shvaćanje da, ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača.

12.3. Dakle, zastara počinje teći od pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost u kolektivnom sporu, jer VSRH u izraženom pravnom stavu izričito navodi "počinje teći", a ne "ponovno počinje teći". Da je korišten izričaj "ponovno počinje teći" tada bi to upućivalo na shvaćanje da je podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu (tužba u kolektivnom sporu je podnesena 4. travnja 2012.) prekinuta zastara i da se računa vrijeme prije podnošenja te tužbe, te bi u tom slučaju zastarjeli svi anuiteti plaćeni prije 3. travnja 2007. Kako je, međutim, na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. zauzeto pravno shvaćanje da zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada to znači da se za sve anuitete zastara računa od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 i to od 13. lipnja 2014. za odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu.

12.4. Tužba u ovom sporu je podnesena 28.5.2019. godine iz čega sljedi da prigovor zastare nije osnovan, jer potraživanje koje se odnosi na potraživanje preplaćenih iznosa s osnove promjenjive kamatne stope zastarijeva 14.6.2019. godine, a ono za valutu 15.6.2023. godine, jer se ima primijeniti zastarni rok od 5 godina iz čl. 225. ZOO-a.

13. Kako je u ovom postupku sud utvrdio ništavost tada se ima primijeniti odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, a koja upućuje na primjenu odredaba o stjecanju bez osnova tj. na odredbu čl. 1111. st. 1 ZOO-a.

14. Odlučujući o revizije protiv odluke Visokog trgovačkog suda (Revt-249/14) Vrhovni je sud na stranici 36. svoje odluke naveo: „Kako su dakle odredbe o ugovornoj kamati u ugovorima o kreditu, osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja ugovora o kreditu, bile nepoštene, to su u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP/03 odnosno čl. 102. ZZP te ugovorne odredbe ništetne… U preostalom dijelu tih ugovornih odredbi a kojima je određeno naznačena visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu iste nisu nepoštene, a time ni ništetne, a zbog čega njihova valjanost, primjena a time i učinak nije doveden u pitanje ovom odlukom.“

14.1. Iz navedenog proizlazi da prilikom odlučivanja o visini zahtjeva valja provesti financijsko vještačenje na način da će početni parametar biti naznačena visina kamatne stope (5,25%) na dan sklapanja ugovora o kreditu koja nije nepoštena, a time ni ništetna.

14.2 Navedeno kao logično upućuje i na primjenu početnog tečaja CHF za kune koji je vrijedio na dan isplate kredita, koja visina je tada bila poznata i radi navedenog nije niti nepoštena niti ništetna.

14.3. Polazeći od takvog stava sud je na taj način i dao zadatak vještaku Petri Blašković. Vještak je u skladu sa takvim zadatkom suda sačinio nalaz i mišljenje i sud ga je prihvatio u cijelosti, jer je sačinjen jasno i upravo temeljem rješenja suda, a način vještačenja (pitanje početnog tečaja) je pravno, a ne financijsko pitanje.

14.4. Imajući u vidu prigovor tuženika na izračun sud utvrđuje da tuženik ne prigovara visini izračuna već metodi izračuna. Vještak je postupio u skladu s rješenjem suda i nije se ugovor promatralo na način da je isti zaključen uz fiksnu kamatnu stopu i u kunama, već se primijenila početno ugovorena kamatna stopa i početni tečaj CHF za kunu koji nisu ništetani. Vještak nije pogriješio u izračunu, a način na koji je vještačio određen je rješenjem suda pa se na okolnost pristupanju vještačenja u skladu s rješenjem suda vještak i nema što usmeno očitovati.

15. Temelje provedenog dokaza financijskim vještačenje utvrđeno je u ovom postupku da je tužitelj u utuženom razdoblju temeljem ništetnih odredaba platio iznos od 1.339,50 eura sa osnove ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i daljnji iznos od 4.375,92 eura u odnosu na promjenu tečaja pa je tako postavljeni zahtjev valjalo usvojiti i odlučiti kao pod točkama II i III izreke ove presude, uz kamatu od dana plaćanja, a po stopi iz čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 153/04) i čl. 29. ZOO-a. Imajući u vidu izreku presude iz postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača sud nalazi da je tuženik bio nesavjestan i da na glavno potraživanje mora platiti kamatu od dana stjecanja, a ne od dana kada je tužitelj podnio ovu tužbu.

15.1. Tuženik je kao profesionalac u obveznom odnosu dužan ispunjavati svoje obveze iz profesionalne djelatnosti s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, dakle treba postupati s pažnjom dobrog stručnjaka, a kao takav mogao je i trebao znati da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi nepoštene, a time i ništetne. Zbog toga je nesavjestan i kamatu treba platiti od dana stjecanja.

16. Odluka o naknadi troškova temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 i čl. 155 ZPP-a, a trošak se odnosi na troškove zastupanja tužitelja putem odvjetnika.

16.1. Trošak se odnosi na trošak sastava tužbe, tri obrazložena podneska, pristup na tri ročišta po 200,00 eura ili ukupno 1.400,00 eura, što je uvećano za 350,00 eura PDV-a, po 86,27 eura plaćenih sudskih pristojbi na tužbu i presudu i 331,81 eura troškova vještačenja.

16.2. Ukupan troška tužitelja iznosi 2.254,35 eura na koji, temeljem čl. 151. st. 3 ZPP-a, kamata teče od dana donošenja ove presude.

U Zagrebu, 8. siječnja 2025. godine

Sutkinja:

Romana Hukelj

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

1.tužitelju po pun.

2.tuženiku po pun.