Posl.br. Pn-36/2023-31

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

STALNA SLUŽBA U DONJOJ STUBICI

Matenačka 3/1, Donja Stubica

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, po sucu Jeleni Habulin kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja C (nominativ H) Kruhaka iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Maks Skendžić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika CN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi naknade štete, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 27. studenog 2024. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika osobno, dana 08. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku CN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da plati tužitelju C (nominativ H) Kruhaku iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.250,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 08.siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 300,00 eura, te sa zahtjevom za kamatu tekuću na dosuđeni iznos pod I izreke za razdoblje od podnošenja tužbe do 07. siječnja 2025.g.

III Nalaže se tuženiku CN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da naknadi tužitelju C (nominativ H) Kruhaku iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] troškove postupka u iznosu od 1.811,65 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 08. siječnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje,za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je na ograđenom pašnjaku u blizini svoje kuće držao šest odraslih ovaca i jednog ovna koje je posljednji put obišao 12. srpnja 2022. oko 15:00 ili 16:00 sati, a slijedećeg dana 13. srpnja 2022. u jutarnjim satima nazvala ga je susjeda i obavijestila da je vidjela da su ovce poklane.

2.Dolaskom na navedeni pašnjak, tužitelj je zatekao pet uginulih ovaca i jednu teško ranjenu ovcu, dok ovna nije bilo, te dodaje da su sve ovce bile izgrižene po nogama, trbuhu i vratu. Ovcu koja je davala znakove života, prenio je na dvorište svoje kuće, ali je ona u kratkom roku podlegla ozljedama i uginula.

3.Nadalje navodi da je istoga dana 13. srpnja 2022. nazvao ovlaštenog veterinara i obavijestio ga o događaju, te je nazvao policiju i veterinarsku inspektoricu HN. Policija je izašla na teren istog dana 13. srpnja 2022. i sastavila zapisnik, a on je po uputi veterinara, odnosno inspektorice HN, dana **.**.2022. o događaju obavijestio komunalnog redara ĐN iz Jedinstvenog upravnog odjela općine Marija Bistrica.

4.Ovna kojeg ujutro 13. srpnja 2022. nije zatekao na pašnjaku, oko 19:30 sati, dotjerali su psi tuženika sve do njegove kuće, čemu su svjedočili on i njegova supruga i susjed ON, kojom prilikom su svi prepoznali pse tuženika.

5.Nadalje navodi da su psi tuženika slijedećih dana dolazili na njegov pašnjak i ulazili jesti strvine zaklanih ovaca što je slikao i dostavio komunalnom redaru. Kako veterinar i komunalni redar nisu dolazili, on je nazvao dr. vet. med. ĆN iz nadležnog Državnog inspektorata, Ispostava u Zlataru, te je tek nakon toga komunalni redar izašao na teren zajedno sa gđom. ĆN i utvrdio je da su ovce zaklane, a da psi tuženika slobodno lutaju selom , te je komunalni redar tuženiku izdao upozorenje da pse ne može držati na navedeni način.

6.Tužitelj ističe da su njegove ovce upisane u Registru ovaca, te da je cijena jedne ovce prema Pravilniku o naknadi štete od životinja strogo zaštićenih vrsta 106,17 eura i ističe da je on oštećen i za izmaklu korist u pogledu normalno očekivanog podmlatka janjadi i traži minimum istog, odnosno da je očekivano da bi svaka ovca imala jedno do dva janjeta, pa stoga na ime izmakle koristi za devet janjadi (od šest ovaca) potražuje za svako janje 106,17 eura, odnosno ukupno potražuje za šest ovaca i devet janjadi 1.592,55 eura.

7.Kako psi viđeni na mjestu događaja odgovaraju opisu pasa tuženika, te kako su isti dotjerali ovna do kuće tužitelja i kako su psi viđeni kako prolaze kroz ogradu pašnjaka i jedu strvine ovaca, a tuženik sam priznaje da pse ne drži zatvorene i da oni slobodno šeću po selu i okolici, to tužitelj smatra da je dokazana uzročno- posljedična veza i štetna radnja, odnosno da su ispunjene sve pretpostavke za štetu tuženika, pa kako mu tuženik odbija dobrovoljno isplatiti naknadu štete, predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da mu na ime naknade štete isplati iznos od 1.592,55 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe, te da mu naknadi troškove postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

8.Nakon provedenog vještačenja po vještacima iz Zavoda za sudsko i upravno veterinarstvo Veterinarskog fakulteta u Zagrebu od 12. travnja 2024., tužitelj je podneskom od 25. travnja 2024. precizirao tužbeni zahtjev, te potražuje iznos od 2.550,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe do isplate i ostaje kod zahtjeva za troškove postupka s kamatama.

9.U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je on u spornom razdoblju posjedovao dva psa, žutu mješanku labradora imena Đ i jedno štene starosti oko četiri mjeseca, te smatra da Đ i to štene nikako nisu mogli zaklati ovce tužitelja, jer je nemoguće da bi pas i štene mogli zaklati šest ovaca. Dodaje da je Đ uginula 17. kolovoza 2022., a da je štene poklonio. Smatra da okolnost da je netko slikao njegova dva psa 15. srpnja 2022. u otvorenom toru iz kojeg još nisu maknute lešine stradalih ovaca nije dokaz da su njegovi psi usmrtili ovce, jer je na slici vidljivo da je ograda na toru otvorena.

10.Dodaje da se u prijavi spominje veliki crni pas za kojeg nije utvrđen vlasnik i za kojeg se ne zna čiji je. Tuženik navodi da je njegova jedina krivnja što su psi slobodni ,jer nažalost nema ograđeno dvorište. Nadalje navodi da su psi bili druželjubivi i naučeni na domaće životinje, te da se i kćer tužitelja znala igrati s njima kad bi dolazila k njemu gledati zečeve. Poriče da bi njegovi psi napadali ljude. Navodi da je on, nakon što je poslije nemilog događaja upozoren od strane komunalnog redara, pse zatvorio, a da do tada nikada nije dobio ni pisani, ni usmeni prigovor da njegovi psi napadaju ljude.

11.Tuženik smatra da njegovi psi nisu imali fizičku snagu za ubijanje šest ovaca, te se ne smatra odgovornim za štetu tužitelja i dodaje da bi njegovi psi, da su doista zaklali ovce, došli kući krvavi, a ni on, ni članovi njegove obitelji nisu to uočili.

12.U toku postupka izvršen je uvid u fotografije zaklanih ovaca i pasa tužitelja, potvrdu PP Donja Stubica od 17. srpnja 2022., e-mail poslan komunalnom redaru Općine Marija Bistrica 14. srpnja 2022., zapisnik Državnog inspektorata, Ispostava u Zlataru od 15. srpnja 2022., u zapisnike o obavljenom očevidu komunalnog redara Općine Marije Bistrica od 15. srpnja 2022., izjavu tuženika od 25. srpnja 2022., Potvrdu o označavanju ovaca i koza iz registra ovaca, potvrdu o uginuću životinje psa Đ **.**.2022., saslušani su svjedoci EN, DN, ON, PN i ŠN ,te je provedeno vještačenje po stalnim sudskim vještacima prof. dr. sc. Krešimiru Severinu i prof. dr. sc. Petru Džaja sa Zavoda za sudsko i upravno veterinarstvo Veterinarskog fakulteta u Zagrebu.

13.Precizirani tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.

14.Nesporna je činjenica da je tužitelj bio vlasnik šest odraslih ovaca koje su bile upisane u Registru ovaca, te da je navedene ovce držao na ograđenom pašnjaku u blizini svoje kuće i da su mu navedene ovce zaklane u razdoblju između 12. srpnja 2022. u 16:00 sati do jutarnjih sati 13. srpnja 2022.

15. Isto tako nije sporno da je tuženik u to vrijeme bio vlasnik dvaju pasa koje nije držao na ograđenom dvorištu, već su isti slobodno i bez kontrole vlasnika hodali po selu. Nije sporno da su navedeni psi tuženika nakon što su ovce zaklane ulazili u prostor gdje su bile strvine ovaca pokrivene najlonom, te da su psi tuženika na fotografijama na stranici 11 do 17 spisa u blizini strvina ovaca tužitelja.

16.Sporno je da li su psi tuženika zaklali ovce tužitelja.

17.Kako je tuženik tvrdio da njegovi psi ovce nisu mogli zaklati, to je provedeno vještačenje po prof. dr. sc. Krešimiru Severinu i prof. dr. sc. Petru Džaja sa Zavoda za sudsko i upravno veterinarstvo Veterinarskog fakulteta u Zagrebu iz čijeg nalaza i mišljenja je utvrđeno da razlog uginuća ovaca nije moguće sa sigurnošću utvrditi jer ne postoji obdukcijski nalaz uginulih životinja, te se uzrok uginuća može pretpostaviti, uz uvjet da su predmetni psi ispoljili agresivnost grabežljivca na način da dugotrajno protjeruju žrtve i da ih napadaju nanoseći im ozljede.

18.Stoga vještaci pretpostavljaju da su ovce uginule zbog manipulativne miopatije i ugriznih ozljeda koje su imale za posljedicu krvarenja i teška mehanička oštećenja mišićja,te pretpostavljaju da je jedno i drugo stanje dovelo do šoka, odnosno do progresivnog pogoršavanja mikro cirkulacije, jer srce i krvožilni sustav nisu mogli održavati odgovarajući krvni tlak i protok krvi, a što je u konačnici dovelo do smrti ovaca. Kada je riječ o manipulativnoj miopatiji, radi se o distribucijskom neurogenom šoku za razliku od napada i posljedičnih ozljeda, gdje se radi o šoku traumatiziranih životinja (kombinacija hipovolemijskog i distribucijskog neuregenog šoka). Vještaci smatraju da se agresivnost grabežljivca koji protjeruje žrtvu mogla ispoljiti bez obzira što vlasnik navodi da psi nikada nisu bili agresivni, već da su miroljubivi, jer se radi o instinktivnoj agresivnosti, za koju nije neuobičajeno da se ispoljava kod pasa.

19.Vještaci smatraju da su psi mogli ispoljiti agresivnost grabežljivca u kojem napadaju i ozljeđuju žrtvu, te nanijeti ozljede koje dovode do smrti, te dodaju da je dobro poznata činjenica da psi mogu napasti žrtvu i nekoliko puta veću od sebe i da je veličina pretpostavljenih počinitelja naspram žrtve u potpunosti irelevantna.

20.Stoga vještaci zaključuju da uz uvjet da su psi tuženika boravili izvjesno vrijeme (više sati pa čak i pola dana) u ograđenom prostoru, te pri tom ispoljili agresivnost grabežljivaca, da postaje velika vjerojatnost za posljedičnu-uzročnu vezu između eventualnog djelovanja pasa i uginuća ovaca, te zaključuju da su psi tuženika, čije su fotografije na stranici 13-16 spisa, bili u stanju usmrtiti ovce.

21.Prema mišljenju vještaka, vrijednost jedne stradale ovce je 150,00 eura, odnosno vrijednost 6 ovaca je 900,00 eura , a ako su bile pod selekcijom, tj. ako su upisane u matičnu knjigu (u što se vještak nije uvjerio), onda je cijena stradalih ovaca veća za bar 50,00 eura po grlu. Ekonomska vrijednost devet janjaca prosječne težine 25 kg iznosila bi 1.350,00 eura.

22.Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Severina i Džaje, jer je isti izrađen od strane stalnih sudskih vještaka u skladu s pravilima struke temeljem dostupne dokumentacije, nalaz i mišljenje je jasan i detaljno obrazložen, a stranke nisu imale primjedaba na isti.

23.Tuženik i njegov otac LN u svojim iskazima navode da su psi tuženika slobodno šetali po selu i da nikog nisu napadali, te da u vrijeme štetnog događaja ničiji drugi psi nisu slobodno šetali po selu i da po selu nisu hodale divlje životinje koje bi mogle zaklati ovce.

24.Iz iskaza svjedokinje EN, ON i tužitelja, te iz dostavljenih fotografija, sud je utvrdio da su psi tuženika nakon što su ovce zaklane, dok su njihove strvine po uputi inspektora još bile na mjestu stradavanja, dolazili do istih i jeli strvine.

25.Sud je u tom dijelu prihvatio iskaz tužitelja i svjedokinje EN budući su njihovi iskazi u skladu sa snimljenim fotografijama i iskazom svjedoka ON.

26.Sud nije prihvatio iskaz svjedokinje EN i tužitelja da su istoga dana kad su zatekli zaklane ovce, predvečer psi tuženika dotjerali u dvorište ovna, te da je to vidio i svjedok ON, budući je svjedok ON u svom iskazu naveo da je on vidio na cesti ovna tužitelja koji je ušao u njegovo dvorište i da je ovan išao sam, te da on nije vidio da bi ga netko tjerao.

27.Uz to, uvidom u zapisnik o obavljenom očevidu komunalnog redara od 15. srpnja 2022. utvrđeno je da je tužitelj komunalnom redaru rekao da su ovna dotjerala tri psa, a što je u suprotnosti s njegovim iskazom u ovome postupku i iskazom svjedokinje EN da su ovna dotjerala dva psa koja su vlasništvo tuženika.

28.S obzirom na ove kontradiktornosti, te iskaz svjedoka ON, sud ne vjeruje tužitelju i njegovoj supruzi da su na dan štetnog događaja preživjelog ovna u njegovo dvorište dotjerali psi tuženika.

29.Iz iskaza svjedoka PN utvrđeno je da je on viđao pse tuženika na cesti, te da ima vinograd na pola puta između kuće tuženika i nekretnine na kojoj tužitelj drži ovce i svjedok se sjeća da je u lipnju ili srpnju 2022., kad je radio u vinogradu, oko podne vidio pse koji su prolazili pokraj vinograda i koji su bili jako krvavi po licu, posebno onaj žuti, te se on uplašio od čega je to. Čuo je da su negdje u to vrijeme zaklane ovce tužitelja, ali nije siguran da li su ovce zaklane upravo taj dan kad je vidio krvave pse tuženika. Svjedok navodi da je pse viđao i ranije, te kada bi po cesti prolazio u autu ili na traktoru, da su se isti zalijetali u njegov traktor, odnosno auto.

30.Sud je prihvatio iskaz nepristranog svjedoka PN koji iznosi svoja vlastita opažanja i saznanja, njegov iskaz je jasan i logičan, te je životno da se svjedok ne sjeća točno da li je krvave pse vidio istog dana kad su zaklane ovce tužitelja.

31.S obzirom na iskaz svjedoka PN, sud nije prihvatio iskaz svjedoka DN i tuženika koji navode da oni par dana otkad su ovce zaklane nisu vidjeli da bi psi tuženika dolazili kući krvavi, budući je nepristrani svjedok izjavio da je tih dana vidio pse tuženika koji su bili jako krvavi.

32.Svjedok ŠN nema saznanja o stradavanju ovaca tužitelja, ali svjedok navodi da ga je crno-bijeli pas tuženika, koji je prikazan na fotografiji na stranici 14 i 15 spisa, napao u ljeto 2022. dok je prolazio po cesti pokraj dvorišta tuženika, na način da ga je zgrabio za hlače, pa kada je idući puta išao po cesti pokraj kuće tuženika, a psi su ponovno bili na cesti ,jer su stalno bili na cesti, on se nije usudio proći i čekao je da izađe otac tuženika koji je pozvao pse k sebi, te je rekao da njega psi ne žele slušati.

33.Sud je prihvatio iskaz nepristranog svjedoka ŠN budući da isti nije zainteresiran za ishod postupka, svjedok je na fotografijama u spisu prepoznao pse tuženika koji su ga napali u ljeto 2022., te je jasno i životno iznosio svoja saznanja .

34.S obzirom na iskaz ovog svjedoka, sud ne vjeruje tuženiku da su njegovi psi bili miroljubivi i da nikada nisu napadali ljude i životinje.

35. Stoga je sud ocjenjujući provedene dokaze, svaki posebno i sve zajedno, utvrdio da su psi tuženika u vrijeme štetnog događaja slobodno šetali po selu bez nadzora, te da ničiji drugi psi nisu slobodni šetali po selu i da po selu nisu hodale divlje životinje koje bi mogle zaklati ovce i da su, prema nalazu i mišljenju dr. Severina i dr. Džaje, psi tuženika bili u stanju usmrtiti ovce. Isto tako, utvrđeno je da su psi tuženika nakon štetnog događaja dolazili do strvina ovaca, gdje su i slikani, i jeli ih, te da ih je svjedok PN , negdje u vrijeme kad su ovce stradale, vidio kako krvavi prolaze pokraj njegovog vinograda, koji se nalazi na pola puta između kuće tuženika i nekretnine na kojoj tužitelj drži ovce.

36.Iako veterinarski vještaci,zbog toga što nije provedena obdukcija ovaca, ne mogu sa sigurnošću tvrditi da su upravo psi tuženika usmrtili ovce, već pretpostavljaju da su oni to učinili, jer su bili u stanju usmrtiti ovce, uzevši u obzir činjenicu da su samo psi tuženika slobodno hodali po selu, da u selu nije bilo divljih životinja koje bi mogle zaklati ovce, da su psi dolazili jesti strvine i da su u to vrijeme viđeni krvavih njuški, ovaj sud je iz provedenih dokaza utvrdio da su psi tuženika zaklali ovce tužitelja.

37.U konkretnom slučaju psi koji slobodno lutaju po selu bez nadzora i kontrole vlasnika, nesumnjivo predstavljaju opasnu stvar, a za štetu koja potječe od opasne stvari temeljem odredbe članka 1045. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05, 41/08,83/15, 29/18, 126/21,114/22,156/22,155/23-dalje-ZOO) odgovara se bez obzira na krivnju, te se prema članku 1063. ZOO-a za štetu nastalu u vezi s opasnom stvari smatra da potječe od te stvari, osim ako se ne dokaže da opasna stvar nije uzrok štete, a prema odredbi članka 1064. ZOO-a ,za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik.

38.Kako je tuženik bio vlasnik navedenih pasa, a iz provedenog postupka nije utvrđeno da navedeni psi nisu uzrok štete, to je tuženik temeljem odredbe čl. 1064. ZOO-a dužan tužitelju naknaditi svekoliku pretrpljenu štetu, jer iz provedenog postupka ničim nije utvrđeno da je tužitelj svojim ponašanjem doprinio nastanku ili visini pretrpljene štete.

39.Prema odredbi čl. 1046. ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećavanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta), te u skladu s čl.1089.st.1.ZOO-a oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi.

40.U ovom štetnom događaju tužitelj je pretrpio običnu štetu koja predstavlja vrijednost šest zaklanih ovaca, te je pretrpio i štetu zbog izmakle koristi, jer se radilo o skotnim ovcama, te bi svaka od njih imala barem jedno do dva janjeta, pa je prema mišljenju ovog suda, osnovan zahtjev za naknadu štete u visini vrijednosti šest ovaca i devet janjadi (koje bi okotile ovih šest ovaca) .

41.Iz nalaza i mišljenja vještaka Severina i Džaje utvrđeno je da je vrijednost jedne ovce 150,00 eura, odnosno da je vrijednost šest ovaca 900,00 eura, time da vještaci navode, da ako su životinje pod selekcijom, odnosno ako su upisane u matične knjige (a što vještak nije utvrdio), onda bi cijena stradalih ovaca bila veća barem 50,00 eura po grlu.

42.Tužitelj u podnesku u kojem je precizirao tužbeni zahtjev, navodi da su ovce bile upisane u matičnu knjigu, te da je to razvidno iz Potvrde o označenim ovcama i iz Zapisnika državnog inspektorata, te za svaku ovcu potražuje po 200,00 eura ili ukupno za šest ovaca 1.200,00 eura.

43.Točno je da je tužitelj uz tužbu dostavio Potvrdu o označavanju ovaca, te da se u Zapisniku državnog inspektorata od 15. srpnja 2022. navodi da su ovce upisane u registar ovaca.

44.Međutim, iz provedenog postupka nije utvrđeno da su ovce bile upisane u Matičnu knjigu i da je za iste izdan Zootehnički certifikat.

45.Naime, prema Pravilniku o provođenju obveznog označavanja i registracije ovaca i koza (NN 111/2017.) sve ovce koje se uzgajaju, moraju se upisati u Jedinstveni registar ovaca u roku od šest mjeseci od rođenja te se prilikom označavanja ovce, izdaje potvrda o označavanju ovaca i koza i ovca se označava ušnom markicom. Dostavljena Potvrda o označenim ovcama dokazuje da su ovce bile upisane u Jedinstveni registar ovaca, a nije dokaz da su bile upisane u Matičnu knjigu.

46.Za razliku Jedinstvenog registra ovaca postoji zaseban registar koji se vodi za svaku pasminu ovaca, tj. Matična knjiga uzgojno valjanih ovaca, u kojoj se u glavnu knjigu upisuje uzgojno valjano grlo čiste pasmine uzgojeno u skladu s uzgojnim programom, a koje mora ispunjavati više uvjeta (imati poznate roditelje i roditelje roditelja iste pasmine, označene su od rođenja prema propisima za označavanje, imaju rodoslovlje koje je u suglasju s pravima matične knjige i dr). Za takve životinje izdaje se Zootehnički certifikat.

47.Tužitelj nije dostavio u spis dokaz da je za stradale ovce izdan Zootehnički certifikat i da su iste upisane u zaseban registar, tj. u Matičnu knjigu , slijedom čega se ne radi o životinjama pod selekcijom čija bi vrijednost bila veća, pa je stoga tuženik dužan tužitelju naknaditi štetu za šest ovaca u ukupnom iznosu od 900,00 eura, odnosno 150,00 eura po grlu, u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka .

48.Nadalje, tužitelj je pretrpio štetu u vidu izmakle koristi budući se radilo o skotnim ovcama koje bi okotile još barem jedno do dva janjeta da ih nisu zaklali psi tuženika , te je prema mišljenju ovog suda,u skladu s čl.1089.st.3.ZOO-a , primjeren i osnovan zahtjev za naknadu štete zbog izmakle koristi za devet janjadi ( jer bi barem toliko janjadi okotilo šest zaklanih ovaca), a kako je prema mišljenju vještaka ekonomska vrijednost jednog janjeta 150,00 eura, to je za devet janjadi koje bi okotile zaklane ovce, primjerena naknada štete u iznosu od 1.350,00 eura.

49.Stoga je tuženik dužan tužitelju naknaditi štetu,visina koje je utvrđena u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka u ukupnom iznosu od 2.250,00 eura, zajedno za zateznim kamatama koje prema odredbi članka 1089. stavka 2. ZOO-a, teku od dana donošenja ove presude, budući se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti čija je visina štete određena prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke.

50.Tužitelj je odbijen s dijelom zahtjeva za naknadu štete u iznosu od 300,00 eura, te sa dijelom zahtjeva za zatezne kamate na dosuđeni iznos od 2.250,00 eura, tekuće od podnošenja tužbe do 07. siječnja 2025.

51.Visina stope zatezne kamate određena je prema čl.29.st.2.ZOO-a.

52.Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. stavak 2. i članka 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/2019, 80/2022, 114/2022,155/23-u daljnjem tekstu ZPP-a).

53.Temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon čega će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici, koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

54.Tužitelju su u cijelosti priznati troškovi veterinarskog vještačenja u iznosu od 500,00 eura, budući su ovi troškovi bili neophodni za uredno vođenje postupka bez obzira na konačni uspjeh u postupku, jer je tuženik osporavao osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva.

55.Nadalje, kako je tuženik osporavao odgovornost tijekom postupka, to je tužitelj glede osnove u postupku uspio sa 100%, dok je glede visine uspio sa 88%, te je aritmetička sredina između uspjeha glede osnove i glede visine 94%. Tuženikov kvalitativni uspjeh u postupku je 0%, dok je njegov kvantitativni uspjeh u postupku 12%, te je aritmetička sredina između uspjeha s osnove i kvantitativnog uspjeha 6%, pa kada se od uspjeha tužitelja odbije uspjeh tuženika, onda je tužitelj uspio u postupku sa 88%, te mu je tuženik u skladu s odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a dužan naknaditi 88% troškova zastupanja i troškova sudskih pristojbi.

56.Tužitelju je za sastav tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. OT-e odmjereno 200,00 eura, koji iznos mu prema Tbr. 9. toč. 1. OT-e je odmjeren i za zastupanja 20.09.2023., 29.11.2023., 21.02.2024. i 27.11.2024. , te mu je po 200,00 eura, u skladu s Tbr. 8. toč. 1. OT-e, odmjereno i za sastav podnesaka 25.04.2024. i 27.05.2024. Ukupno su troškovi zastupanja 1.400,00 eura, a kako je uspjeh tužitelja 88%, to mu je tuženik dužan naknaditi 88% ovih troškova, odnosno 1.232,00 eura.

57.Tuženik je dužan tužitelju naknaditi trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura i 88% sudske pristojbe na presudu, međutim kako tužitelj na ime sudske pristojbe na presudu potražuje manje od iznosa koji je dužan platiti, a što je u interesu tuženika, to je tužitelju na ime sudske pristojbe na presudu odmjeren iznos od 53,10 eura, te su troškovi dosuđeni u ukupnom iznosu od 1.811,65 eura.

58.Odluka o kamatama na trošak temelji se na odredbi čl. 151.st.3.ZPP-a.

59.Slijedom navedenog, presuđeno je kao u izreci.

U Donjoj Stubici 08. siječnja 2025.

S U D A C :

Jelena Habulin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može uložiti žalbu u roku od 15 dana po primitku prijepisa ovog rješenja. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka, putem ovog suda, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DN-a:

1. pun. tužitelja

2. tuženik