REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U BJELOVARU
Stalna služba u Daruvaru
Daruvar, Stjepana Radića 27
P-950/2023-121
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru po sucu Branislavu Hunjaku u parničnom predmetu tužitelja AĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Zajedničkom odvjetničkom uredu Zlatka Gregurić, Tatjane Figač-Gregurić i Hrvoja Mladinić, Bjelovar, a protiv tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d., Jadranski trg 3A, Rijeka, OIB: 23057039320, zastupanog po Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., Zagreb, povodom tužbe radi utvrđenja ništetnosti dijela ugovora i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 03. prosinca 2024. u nazočnosti punomoćnika stranaka, te donošenjem presude na ročištu za objavu od dana 08. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se usvaja tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Utvrđuje se da je djelomično ništetan Ugovor o kreditu od dana 01. 08. 2007., broj ugovora: 2402006-1031262160 /51400607-5103637710 koji je solemniziran po javnom bilježniku Mladenu Čop u Daruvaru, Trg Kralja Tomislava 2 pod brojem Ov8749/2007 dana 02.08.2007. godine, zaključenog između tužitelja AĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tužene ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, u dijelu članka 7. ( četvrtog ) koji glasi:
"VALUTNA KLAUZULA: Povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će se po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro- računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta o dospijeću u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja."
i u dijelu članka 8. koji glasi:
"KAMATA: Kamatna stopa je promjenjiva i u trenutku ugovaranja iznosi 4,500% (četiri cijelih pedeset posto) godišnje. Kamata se obračunava primjenom proporcionalne metode. Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu sa važećim odlukama Banke."
II. S dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:
„Nalaže se tuženoj ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 da tužitelju AĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati novčani iznos od 10.922,16 EUR / 82.292,66 kn s osnova više plaćenih kamata, razlike glavnice i tečajnih razlika uslijed primjene promjenljive kamatne stope i valutne klauzule vezane uz švicarski franak, te razlike glavnice po konverziji, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana:
01.12.2008. na iznos od 5,21 EUR do dana plaćanja
01.01.2009. na iznos od 68,98 EUR do dana plaćanja
01.02.2009. na iznos od 70,89 EUR do dana plaćanja
01.03.2009. na iznos od 72,81 EUR do dana plaćanja
01.04.2009. na iznos od 67,08 EUR do dana plaćanja
01.05.2009. na iznos od 83,58 EUR do dana plaćanja
01.06.2009. na iznos od 77,07 EUR do dana plaćanja
20.07.2009. na iznos od 70,00 EUR do dana plaćanja
01.08.2009. na iznos od 72,58 EUR do dana plaćanja
01.09.2009. na iznos od 78,11 EUR do dana plaćanja
01.10.2009. na iznos od 72,73 EUR do dana plaćanja
01.11.2009. na iznos od 72,20 EUR do dana plaćanja
01.12.2009. na iznos od 78,60 EUR do dana plaćanja
01.01.2010. na iznos od 83,73 EUR do dana plaćanja
01.02.2010. na iznos od 90,44 EUR do dana plaćanja
01.03.2010. na iznos od 88,82 EUR do dana plaćanja
01.04.2010. na iznos od 100,36 EUR do dana plaćanja
10.05.2010. na iznos od 104,81 EUR do dana plaćanja
07.06.2010. na iznos od 101,08 EUR do dana plaćanja
27.07.2010. na iznos od 138,01 EUR do dana plaćanja
24.08.2010. na iznos od 128,66 EUR do dana plaćanja
06.09.2010. na iznos od 143,96 EUR do dana plaćanja
01.10.2010. na iznos od 137,12 EUR do dana plaćanja
16.11.2010. na iznos od 114,66 EUR do dana plaćanja
06.12.2010. na iznos od 143,13 EUR do dana plaćanja
05.01.2011. na iznos od 160,18 EUR do dana plaćanja
05.02.2011. na iznos od 166,27 EUR do dana plaćanja
10.03.2011. na iznos od 130,36 EUR do dana plaćanja
12.04.2011. na iznos od 135,44 EUR do dana plaćanja
17.05.2011. na iznos od 146,28 EUR do dana plaćanja
16.06.2011. na iznos od 160,74 EUR do dana plaćanja
02.07.2011. na iznos od 171,61 EUR do dana plaćanja
20.12.2011. na iznos od 1.916,58 EUR do dana plaćanja
15.02.2012. na iznos od 39,36 EUR do dana plaćanja
15.03.2012. na iznos od 151,70 EUR do dana plaćanja
16.04.2012. na iznos od 150,18 EUR do dana plaćanja
15.05.2012. na iznos od 161,26 EUR do dana plaćanja
15.06.2012. na iznos od 168,03 EUR do dana plaćanja
16.07.2012. na iznos od 157,77 EUR do dana plaćanja
20.08.2012. na iznos od 399,23 EUR do dana plaćanja
15.10.2012. na iznos od 43,42 EUR do dana plaćanja
15.11.2012. na iznos od 82,83 EUR do dana plaćanja
17.12.2012. na iznos od 223,58 EUR do dana plaćanja
15.01.2013. na iznos od 168,33 EUR do dana plaćanja
15.02.2013. na iznos od 109,72 EUR do dana plaćanja
15.04.2013. na iznos od 302,55 EUR do dana plaćanja
15.05.2013. na iznos od 119,59 EUR do dana plaćanja
17.06.2013. na iznos od 195,47 EUR do dana plaćanja
15.07.2013. na iznos od 98,57 EUR do dana plaćanja
16.08.2013. na iznos od 204,93 EUR do dana plaćanja
23.09.2013. na iznos od 178,68 EUR do dana plaćanja
16.12.2013. na iznos od 428,31 EUR do dana plaćanja
15.01.2014. na iznos od 155,18 EUR do dana plaćanja
17.02.2014. na iznos od 92,28 EUR do dana plaćanja
17.03.2014. na iznos od 80,96 EUR do dana plaćanja
15.04.2014. na iznos od 98,94 EUR do dana plaćanja
15.05.2014. na iznos od 104,15 EUR do dana plaćanja
16.06.2014. na iznos od 86,14 EUR do dana plaćanja
22.10.2014. na iznos od 34,23 EUR do dana plaćanja
01.11.2014. na iznos od 99,03 EUR do dana plaćanja
03.12.2014. na iznos od 101,89 EUR do dana plaćanja
01.01.2015. na iznos od 101,46 EUR do dana plaćanja
01.02.2015. na iznos od 174,72 EUR do dana plaćanja
13.03.2015. na iznos od 160,82 EUR do dana plaćanja
15.04.2015. na iznos od 172,84 EUR do dana plaćanja
08.05.2015. na iznos od 172,90 EUR do dana plaćanja
03.06.2015. na iznos od 171,78 EUR do dana plaćanja
01.07.2015. na iznos od 170,04 EUR do dana plaćanja
01.08.2015. na iznos od 161,89 EUR do dana plaćanja
01.09.2015. na iznos od 147,32 EUR do dana plaćanja,
koje zakonske zatezne kamate za razdoblje od 01.01.2008. godine do 30.06.2011. godine po stopi od 14% godišnje, za razdoblje od 01.07.2011. godine do 31.07.2015. godine po stopi od 12% godišnje, za razdoblje od 02. srpnja 2015. godine do 31. prosinca 2015. godine teku po kamatnoj stopi od 8,14 % godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. godine po kamatnoj stopi od 8,05% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. godine po kamatnoj stopi od 7,88% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2017. godine do 30. lipnja 2017. godine po kamatnoj stopi od 7,68% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2017. godine do 31. prosinca 2017. godine po kamatnoj stopi od 7,41% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2018. godine do 30. lipnja 2018. godine po kamatnoj stopi od 7,09% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2018. godine do 31. prosinca 2018. godine po kamatnoj stopi od 6,82% godišnje, te za razdoblje od 01. siječnja 2019. godine do isplate po kamatnoj stopi od 6,54% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, do 31.12.2022., a od 01.01.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za tri postotna poena, sve do isplate, u roku od 15 dana.",
tužitelj se odbija kao neosnovanim.
III. Svaka strana snosi svoje troškove.
IV. Tuženikov prigovor prijeboja za iznos od 1.432,20 CHF (6.351,00 kn), odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom dana 01. kolovoza 2007. zaključio Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5103637710, za iznos kredita od 124.000,00 CHF. Ovo sve uz nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o otplati kredita prema promjenjivoj kamatnoj stopi i prema tečaju CHF (švicarskog franka) na dan otplate kredita (valutnoj klauzuli). Navodi da je dana 07. travnja 2016. s tuženikom sklopio Aneks broj 2. Ugovora o kreditu, ali i po tom Ugovoru je zbog ništetnih odredbi iz Osnovnog ugovora preplatio određeni iznos kredita i to na ime više plaćenih kamata, razlike glavnice i tečajnih razlika, te razlike glavnice po konverziji sve u ukupnom iznosu od 10.922,16 EUR (82.292,66 kn).
Stoga tužitelj predlaže da sud donese presudu kako je to citirano u točki I. i II. izreke presude i obveže tuženika na naknadu tužitelju parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.
2. Dajući odgovor na tužbu, tuženik je između ostalog naveo da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja kao neosnovanom. Navodi da su tužitelj i tuženik dana 07. travnja 2016. sklopili Aneks broj 2. Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija Osnovnog ugovora o kreditu iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15), pa stoga tužitelj više nema valjanu pravnu osnovu utvrđivati ništetnim ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te posljedično tome i potraživati bilo kakva obeštećenja s te osnove.
Dajući odgovor na tužbu, tuženik je istaknuo prigovor prijeboja u iznosu od 1.432,20 CHF (6.351,00 kn) u odnosu na sve niže kamatne stope u odnosu na ugovorenu početnu kamatnu stopu.
Stoga tuženik predlaže da sud odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim, usvoji tuženikov prigovor prijeboja, te obveže tužitelja na naknadu tuženiku parničnog troška.
3. U tijeku postupka, sud je izveo slijedeće dokaze:
Saslušao tužitelja i sudskog vještaka Sanju Pernjak, te izvršio uvid u dokumentaciju dostavljenu uz tužbu koju čine: Ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5103637710 od 01.08.2007., Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj 5103637710 od 08. 08. 2007., Aneks broj 2 Ugovora o kreditu broj 5103637710 od 07 .04. 2016 sa stanjem na dan 30. 09. 2015., plan otplate, pregled prometa po partiji kredita 5103637710 za razdoblje od 08. 08. 2007. - 29. 09. 2015., (list 6-29), uz odgovor na tužbu koju čine: Obrazac za prihvat izračuna konverzije kredita, izvanredna revizija tuženika od 17. 8. 2018., brošure tuženika koje se odnose na stambene kredite, priopćenje za javnost HNB od 21. 1. 2015. i 16. 03. 2015, metodologija utvrđivanja promjene kamatnih stopa na kredite, priopćene za javnost Ministarstva financija od 14. 1. 2014., Obavijest o usklađivanju kamatne stope, Obavijest o kreditu, Otplatni plan, (list 41-124), u vještački nalaz i mišljenje sudskog vještaka Sanje Pernjak iz Koprivnice (list 246-278). Sud nije saslušavao svjedoke FĆ i BĆ, predložene po tuženiku, a na okolnosti informiranosti tužitelja o ekonomskim posljedicama ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, budući se tužitelj pozvao na sudsku praksu iz kolektivnog spora za zaštitu prava potrošača i vezanost suda istom sukladno čl. 502 C Zakona o parničnom postupku, sve kako je naznačeno u toč. 2. ovoga obrazloženja, pa je saslušanje istih ocjenjeno nepotrebnim. U tijeku postupka sud je proveo i novo financijsko knjigovodstveno vještačenje po vještaku Matijević Marijani, te je izvršio uvid u nalaz i mišljenje istog vještaka (list 776, 1048 i 1090).
4. Izvođenjem dokaza, te analizom istih, sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje: Naime, između stranaka nije sporno da su dana 01. kolovoza 2007. sklopili Ugovor o kreditu za novčani iznos od 124.000,00 CHF i to uz uvjete, a kako to tužitelj navodi u tužbi.
Nesporno je da su stranke dana 07. travnja 2016. sklopili Aneks broj 2 ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija Osnovnog ugovora o kreditu iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju.
Sporno je da li su ugovorne odredbe vezane za promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu ništetne i da li je uslijed takvih odredbi tuženik neosnovano stekao korist u vidu više otplaćenog kredita od strane tužitelja, te da li je u obvezi vratiti tužitelju neosnovanu stečenu korist.
Sporno je da li je i osnovan tuženikov prigovor prijeboja.
5. Kako je tuženik osporavao visinu tužbenog zahtjeva postavljenog u tužbi, sud je po prijedlogu tužitelja u tijeku postupka proveo prethodno vještačenje po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke Pernjak Sanji.
Istim vještačkim nalazom je utvrđeno da je tužitelj uslijed primjene promjenjive kamatne stope i uslijed ugovorene valutne klauzule u CHF otplatio na ime kredita ukupno više na ime plaćenih kamata, razlike glavnice, tečajnih razlika, te razlike glavnice po konverziji u iznosu od 10.922,16 EUR (82.292,66 kn).
6. Pravomoćnom odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u odnosu na tuženika, kao jednog od više utuženih banaka, utvrđeno je da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, odnosno korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, te da je ugovorena isto tako valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF (švicarski franak), a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja, tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
Sukladno odredbi čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi čl. 81. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovaca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njen sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovaca.
Sukladno odredbi čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, činidba kao objekt ugovorne obveze mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Prema odredbi čl. 272. Zakona o obveznim odnosima, činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti, ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi, dok je čl. 270. st. 1. ZOO propisano da kada je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.
Iz navedenih dokaza, a uzimajući u obzir citirane zakonske odredbe, proizlazi da su sporne odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost ugovorne kamatne stope sukladno odluci tuženika, a uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope, ništetne.
Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993., ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nedopuštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlim iz ugovora.
Prema odredbi čl. 5. iste Direktive, u slučaju ugovora u kojem se potrošaču, sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.
Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora, odgovoran je svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu naplate veće naknade za kredit, odnosno veće kamate nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Stoga bi tuženik bio u obvezi platiti tužitelju razliku u vidu više plaćenog iznosa kamate kredita zbog ništetne ugovorne odredbe, a u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.
7. Temeljem odredbe čl. 502.c Zakona o parničnom postupku, sud je vezan za utvrđenje unaprijed navedenim odlukama Trgovačkog suda u Zagrebu i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, a s obzirom da se tužitelj pozvao na ta pravna utvrđenja. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj Odluci Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. u bitnom je izrazio stajalište da ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu niti određene, a niti odredive, te da se radi o ugovornim odredbama čiji sadržaj prosječnom potrošaču nije bio niti je mogao biti razumljiv, te da je unošenje takvih odredbi u ugovore o kreditima suprotno načelima obveznog prava, te je potrošač kao korisnik kredita doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku.
8. Sud je isto tako na stanovištu da je tuženik Ugovorom o kreditu, kojeg je zaključio s tužiteljem povrijedio interes i prava potrošača, korisnika kredita (tužitelja), jer se u Ugovoru koristio ništetnom i nepoštenom ugovornom odredbom, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora nije u cijelosti informirao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03).
Naime, tužitelj kao građanin s prosječnim obrazovanjem i razumijevanjem bankarskog poslovanja, nije mogao predvidjeti da će rata, koja mu je predočena prije sklapanja Ugovora, porasti više od ugovorenog i to u nekoliko navrata.
S druge strane, tuženik kao bankar je trebao upozoriti tužitelja i na okolnosti, ako ih je znao ili ih je trebao znati.
9. Kako je utvrđeno da je tuženik temeljem tih nepoštenih odredbi stekao određenu nepripadnu korist, a za to nema pravne osnove, bio bi je dužan vratiti tužitelju, a ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi (čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima).
Međutim, dana 30. rujna 2015. stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) sve s ciljem uklanjanja negativnih posljedica iz Ugovora o kreditu, a vezano za ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu. Odnosno, istim odredbama spomenutog Zakona je omogućeno potrošačima kao korisnicima kredita u CHF izjednačavanje s potrošačima kao korisnicima kredita u EUR, a postupak konverzije kredita je propisan čl. 19.c. istog Zakona.
Kako vještak Pernjak Sanja nije znala odgovoriti na postavljeni zadatak vještačenja, a to je, da li je konverzija kredita provedena sukladno zakonskim odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, tj. u skladu s čl. 19.c. spomenutog Zakona, sud je po prijedlogu tuženika proveo novo financijsko knjigovodstveno vještačenje po vještaku Matijević Marijani iz [adresa]. Stoga sud nije ni poklonio vjeru vještačkom nalazu vještaka Pernjak Sanje, koja je u svom nalazu izračunala samo preplate kredita s obzirom na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, ovo sve uzimajući samo početni ugovoreni tečaj i početnu ugovorenu kamatnu stopu.
Upravo u svrhu utvrđivanja da li je konverzija kredita provedena sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, odnosno da li su prilikom izračuna konverzije i sklapanja Aneksa 2 Ugovora o kreditu bile uzete u obzir sve preplate tužitelja s obzirom na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, a sve za vrijeme od početka otplate predmetnog kredita pa do konverzije istog, sud je proveo novo vještačenje po vještaku financijsko – knjigovodstvene struke, GĆ.
Istim vještačkim nalazom je utvrđeno da je konverzija kredita iz valutne klauzule u CHF u valutnu klauzulu EUR izvršena u skladu s čl. 19.c. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, odnosno da su konverzijom u obračun uključena sva plaćanja od početka trajanja kredita i to preračunata kao da je kredit početno bio u EUR.
To znači da su time obuhvaćene i više plaćene kamate i razlike tečaja CHF. Vještak Matijević Marijana je u svom nalazu objasnila da je izračun po konverziji sasvim drugačiji izračun nego izračun koji je primijenio vještak Pernjak Sanja. Ovo iz razloga jer je vještak Pernjak Sanja vršila izračun po početnoj kamatnoj stopi i početnom tečaju CHF, a ne po izračunu konverzije u skladu s čl. 19.b i c) Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju.
Stoga sud nije temeljem čl. 261. Zakona o parničnom postupku izvršio ponovo saslušanje oba vještaka financijsko knjigovodstvene struke, jer se njihovi nalazi baziraju na potpuno dvije različite osnove (izračuna), odnosno jer nisu ni imali isti zadatak vještačenja.
10. Dakle, kako je ovako izvedenim dokazima utvrđeno da je tužitelj konverzijom kredita riješio pitanje preplaćenog iznosa kredita zbog promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF, sud je stoga na stanovištu da tužitelj nema više pravo, tj. pravnu osnovu na povrat više plaćenog iznosa kredita zbog više plaćenih kamata i zbog promjene tečaja CHF (valutne klauzule), kao i uvećane glavnice, pa je stoga i odbio tužitelja s tim dijelom tužbenog zahtjeva kao neosnovanim, a kako je to naznačeno u točki II. izreke presude.
11. S druge strane, imajući u vidu sve naprijed iznijeto, sud je na stanovištu da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz čl. 7. i 8. Ugovora o kreditu zaključenog između stranaka, a na način suprotno načelu savjesnosti i poštenja i koje uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tužitelja, predstavljale nepoštene ugovorne odredbe, te su bile ništetne u smislu odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, jer su protivne prisilnim propisima i moralu društva, pa je u pogledu istih odredbi i odlučio kao u točki I. izreke presude.
Ovo sve uzimajući u vidu da je čl. 328. Zakona o obveznim odnosima određeno da se pravo na isticanje (utvrđenje) ništetnosti ugovora ne gasi.
12. Kako je utvrđeno da je tuženik u Ugovoru o kreditu svjesno koristio nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, odnosno kako time proizlazi da je u zasnivanju obveznog odnosa s tužiteljem postupio protivno načelu savjesnosti i poštenja (čl. 4. Zakona o obveznim odnosima), onda temeljem čl. 6. Zakona o obveznim odnosima tuženik i ne može tražiti ostvarenje svojih prava povodom takvih odredbi Ugovora jer bi to značilo zlouporabu prava.
Stoga je sud i odbio tuženika s prigovorom prijeboja kao neosnovanim, a kako je to naznačeno u točki IV. izreke presude.
13. Kako su obje stranke djelomično uspjele u parnici i u približno jednakim dijelovima (tužitelj u pogledu točke I. i IV. tužbenog zahtjeva, a tuženik u pogledu točke II. tužbenog zahtjeva), temeljem čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku odlučeno je da svaka strana snosi svoje troškove, a kako je to naznačeno u točki III. izreke presude.
14. Ostale izvedene dokaze, te navode stranaka, sud je ocijenio neodlučnim za donošenje ovakve odluke.
U Daruvaru 08. siječanj 2025.
S U D A C :
Branislav Hunjak
P O U K A : Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude, osim za stranku koja o tom ročištu nije bila uredno obaviještena i za koju rok teče od uručenja presude primjenom pravila o dostavi pismena. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.
PRESUDA SE DOSTAVLJA:
1. Zajednički odvjetnički ured ŠĆ, AĆĐ, PĆ, [adresa]
2. Odvjetničko društvo Metelko, Knežević i partneri d.o.o. Zagreb
